Židov

gordi Rim oborio malenu, ali junačku Judeju i rasturio naše predje širom svijeta. Teška se tuga spušta na nas, kad se sjetimo, kakva je sudbina zadesila poslije toga narod bez zemlje i zemlju bez naroda. Tolika stoljeća udariše s ramotni žig propasti na zemlju i narod. U zemlji nastade pustoš na brdima i u nizinama, u narodu pustoš u srcima i dušama. Ali u toj pustoši stare domovine jošte uvijek ostade bujnih oaza, plodnih polja i vrtova. A u srcima mnogih sinova naroda nije nikad ugasriula ljubav za starom domajom, nije nikad usahla velika čežnja za obnovom lijepih dana prošlosti) Pa u času, kad su mnogi neprijatelji židovstva, njemu već kopali grob, zahvati ova ljubav i ovo čeznuće mnogo tisuća židovskih srdaca i kroz nekoliko godina osvoji neodoljivom snagom milijune članovo staroga lutajućeg naroda. 1 eto dodje do divnoga prizora: Do povratka Zidova u staru postojbinu, u Erec Israel! Pod marnom rukom židovskih pionira, poče se buditi zemlja iz stoljetnog sna. Velika ljubav, beskrajna požrtvovnost, i ustrajnost pobijedile su prve i najveće zaprijeke, te su na mnogim mjestima, sred pustoši, dočarale život, krasote i obilje davnih vremena prošlosti. 1 počeše se u Cijonu polagano. ispunjavati tisućljetne čežnje židovstvd*! . . . U to zahuji cijelim svijetom strahovita oluja svjetskog rata. Ta je oluja iskorijenila mnogo visokih ideja, ali naše cijonske ideje ne će nikada! 1 premda rat nije poštedio djelo našega preporoda u Svetoj zemlji i premda se tamo još biju krvave bitke, ipak č-rsto vjerujemo, da nam nijedna sila svijeta ne će omesti započeto djelo oslobodjenja židovske narodne duše iz galuts;! To djelo zapelo je samo ža čas, ali čim se razidju crne oblačine s obzorja svjetske politike, čim zasja opet svima narodima sunca mira odmah će se neslućenom snagom nastavili i s pospješenjem provoditi ostvarenje onog nastojanja, što ga je cijonizam pred cijelim svijetom proglasio historijskom nuždom za židovstvo. A sve dotle, dok još nije osvanuo onaj veliki dan, kada ćemo jedino Js oružjem mira moći poraditi za napredak kulture to dragocijeno vrijeme moramo iskoristiti pripravljajući se valjano za bu-

dućnost. U prvom redu treba da pomognemo onima našim pionirima u Svetoj zemlji, koji već položiše čvrste temelje zgradi budućnosti; treba da izdašnom pomoći spasimo od bijede i propasti evaknirane koloniste n Palestini. S mnogostručenim marom valja da sabiremo materijalna sredstva, koja će u velikom opsegu biti potrebna u skoroj budućnosti. A što je najslavnije, treba da se organiziramo i da s ljubavi i požrtvovnosti svagdje i uvijek radimo oko poboljšanja sadašnjosti i osnivanja bolje budućnosti židovstva. Pred forumom cijelog svijeta neka se u ovo sudbonosno doba čuje samo jedan glas samoodredjenja židovskog naroda; neka se pojavi jedan probudjeni j uspravni narod, koji zahtijeva za sebe jednu dosta nenapučenu i zapuštenu zemlju: Svetu zemlju svojih otaca!

Heinrich Graetz k 100. rodjendanu (21. hešvana 5678.- 6. XI. 1917.)

Tko hoče da veličinu pojave Oraetzove, njegovu važnost po židovstvo, njegovu djelatnost potpuno shvati i prosudi, treba da uvaži i milje i duh vremena u kojem je Oraetz djelovao. Početak Grae-tzova rada pada u vrijeme, koje je obuzeto idejom kozmopolitizma kao plodom ideologije francuske revolucije. Taj kozmopolitizam znači prekidanje histoikskog kontininteta i nadomještenje organskog, kauzalnog razvoja sa nacionalizmom. Svijesno se nastoje ukloniti historijom stvorene činjenice, izbrisati historijom sačuvana i učvršćena* nacionalna osebujnost. I kod nežidova zavladale su te ide;e općeg čovječanstva, ali su se kod drugih naroda na brzo opet pieživjele. Kod Židova naprotiv urodile su nastojanjem, koje ide za potpunim brisanjem židovskog narodnog obilježja, urodile su t. zv. asimilacijom. (Unutarnja neistinitost i nedosljednost kozmopolitizma u tom smislu pokazah se je u ostalom vrlo brzo, jer nije nipošto stvarala kod Židova kozmopolite, nego Francuze, Nijemce, Engleze itd. dakle i opet članove drugih različitih naroda.) Ovaj pokret asimilacije dovodi za sobom ne samo potpuno zanemarivanje

i nerazumijevanje historije, nego dovodi za sobom kaodaljnu konzekvenciju nastojanje za potpunim izjednačenjem sa kršćanstvom. Pa dok su ostali narodi ideje ovog nacionalizma bez historijskog temelja naskoro napustili, pa baš naprotiv u\elike slave i uzveličavaju, što više pretjerivaju narodnu prošlost, ostaje u Židova zapadne Europe ovaj pokret asimilacije na snazi, a i danas se još nije preživio. U času kad se je taj pokret asimilacije najjače razmahao, kad nauka Mosesa Mendelsshona sa svojim reformatorskim majmurusanjem svega, što je nežidovsko i svojim nastojanjem da iz židovstva odstrani sve što je historijsko nailazi na najveći odziv, stupa na poprište Oraetz sa svojom »Poviješću Židova« u kojoj kaže: »Ovdje se imadu priopćiti počeci naroda koji potiče iz prastarog vremena, te ima žilavu ustrajnost, da još uvijek živi; koji pošto je pred više od tri tisuće ljeta stupio na poprište, neće da'uzmakneOvaj je narod istodobno i star i mlad; u njegovim crtama ne dadu se poreći znakovi sijede Starosti, a ipak su te crte tako svježe i mladjahne, kao da je taj narod tek nedavno nastao.“ Značajno je već i to, da Oraetz ponosno naziva svoje djelo »Povjest Židova« dok Jost, tek nekoliko godina prije Graetzovog djela, sramežljivo zove svoje djelo »Povijest Izraelićana«, ne usudjujuć se staviti na svoje djelo kao psovku upotrebljavano ime »Židov«. Isto je tako značajno za ponos i smjelost Graetzovu, da si je za početak izabrao baš ono poglavlje židovske povijesti, koje je najviše izvrgnuto poruzi i preziru. On počinje sa obradbom talmudskog židovstva.Njegova »Povijest Židova« ocijenjena je vrlo različito. Jedni mu hvale spremu i savršeno znanje, intuiciju i dar kombinacije, da iz ono malo vrela, do kojih je mogao doći, sagradi ( gromnu zgiadu svoje povijesti. Drugi mu predbacuju netočnosti, subjektivno iskrivljivanje činjenica, što više i plagiranje. Istina jest, da djelo ne odgovara strogo znanstvenim zahtjevima. No ono ostaje zato ipak kako Meisel kaže »standart vork«. Za znanstveno djelo traži se hladan objektivan duh. Znanstveno djelo o povijesti mogao je konačno napisati i *Josef Meisei; Oraetz urd đas nationale Juđentum u »Der Jude- H’ f t 7. 11. Jahr.

Ali cijontzam, da bi to morao učiniti, ako hoće, da mu bude dozvoljena upotreba riječi narod. Zašto bi on to morao i Činjenica, da je austrijska država u ovom ratu pokazala svoju jednodušnost, 'te da su narodnosti svoje sporove odložile, da se zajednički bore za sve ih obuhvaćajući! državu protiv drugih'država, ova činjenica, velite Vi, pokazala je da se terminologija mora promjeniti: da se državna zajednica i samo ona od sada mora smatrati narodom. Iz navedene činjenice nemogu ovo >moranje« razabrati. Nasuprot dokazuje mi ona samo, da država i državna zajednica koja je većinom i kulturna zajed. nica, tako je austrijska unatoč svih nacijonalnih diferencija jedna kulturna zajednica osobite vrsti vrše veliku moć nad dušama ljudi, uz stanovite prilike veću negoli narod i narodna zajednica. Ali ima ii se zato državna,zajednica ne možda koja stanovita, osobito jedinstvena, nego državna zajednica kao takova, i naposeb ona sama, nazivati narodom ? Austrija je bila složna moraju li se zato austrijski narodi, a n.edju njima i dijelovi njemačkog naroda, talijanskog naroda, poljskog naroda koji nastavaju austrijske krunovine, proglasiti u djuture narodnostima, a njihova ukupnost narodom? Da ste rekli, da ta definicija slijedi iz Vaše filozofije, ja se sigurno nebih odvažio to poreći, ali kako bi imala da slijedi iz činjenica, to ne mogu da uvidim. Pa ako bi se u kojegdd doba koja god druga od više naroda ili narodnosti sastavljena država raspala, kao što se je to u historiji već po koji put dogodilo, nebi

ni odatle ništa drugo proizlazilo, nego da moć nad dušama Ijiidi, o kojoj sam govorio, nije uvij-k i svagdje jednaka, te da može biti drugih okolnosti; uz koje je manja, nego Ii ona narodne zajednice. • Doista, nedoprinosj se bistrenju, već samo pomutnji pojmova, kad se narod i državna zajednica poistovjećuju. 4. Bistri nje pojmova ali zar se ovdje radi o pojmovima? Zar se može židovsko narodno pitanje »riješiti« terminologijom? Može li se »naravnost i iskrenost jednog narodnog*osjećanja« dokazati kakom definicijom ? Ima u Evropi etničkih skupina, koje misle, da će si steći širi zahtjev na život, ako dokažu, da su one narod, a nikako narodnost; sa jednom definicijom. Ima opet drugih skupina koje misle, da će ovaj zahtjev maknuti sa svijeta, ako vode protudokaz: sa drugom nekom definicijom. Hoćemo li da ovaj način argumentacije unesemo i židovstvo? Narod, ili narodnost svejedno. Židovstvo je nezahvalan primjer za definicije. Ima slojeva u njemačkom židovstvu, kod kojih čuvstvo „narodnost" jedva još mogu naći; oni nisu možda nadnarodni nego podnarodni (unternational) leglo bez značajke, bez pamćenja i bes supstancije Ali treba da pročitam samo jedan stih od Bialika ili jedno pismo iz Erez Israela i tad osjećam: tu je narod, ne, tu je više negonarod tu je puk.

(Nastavit će ,se).

STRANA 2.

»ŽIDOV. (HAJ’HUDI)

BROJ 7.