Židov

nijet će zdravlje i normalan život u naše obitelji. One će nam uzgojiti valjan pođmladak; po njima će židovski narod ozdraviti i samo uz njihovu pomoć moći ćemo da gradimo na budućnosti židovskoga naroda. Neka bi naše Židovke proučile Megilat Ester, da i nama »zapadnim« Židovima priprave pravi židovski Purim! L. S.

Židovski narodni fond. Temeljna načela za njegovo djelovanje.

O židovskom narodnom fondu smije se s punim pravom reći, da je najomiIjelija uredba u židovskom narodu. Toplo zanimanje širokih židovskih masa za ovo narodno blago od prvog njegovog početka dokazuje, da je njime ostvarena duboka i zdrava misao, koja je milijunima Židova mila, a to je misao, stečenja zemljišta u Palestini kao neotudjivo vlastništvo židovskog naroda. Židovski narod gladuje za zemljom. Ideja povratka u Cijon, u zemlju otaca, da postane domom budućih pokoljenja, potječe iz čeznuća za mirisom zemlje, za ukorijenjenjem u čvrstom tlu. Bez zemlje nema domovine. Ž. N. F. osvojio je poput bure srca židovskih masa, jer je temeljni kamen židovske Palestine. Jednako odgovara druga osnovna misao Ž. N. F. da zemljište bude vječna narodna svojina. dubokoj želji našeg naroda. Ima židovskih zemljoposjednika u raznim zemljama. Ali židovski narod kao takov ne posjeduje ipak ni pedlja zemlje kao svoju vlasnost. Time, što pojedini Židovi obiluju zemljištima, ne uklanja se siromaštvo židovskog naroda, koji nema nikakove zemlje. Ž. N. F. pako hoće da učini židovski narod vlasnikom Erec-lsraela. Svakako podvrgava onaj dio Palestine, koji postaje njegovim vlasništvom, suverenoj volji židovkog naroda. Ne interesi podinaca, već životne potrebe cjeline imadu odlučivati u zemljišnoj politici Ž. N. F. U Ž. N. F. sretaju se uzvišeni snovi i ideje od nekoć sa modernim mislima o nacijonaliziranju zemljišta. Temeljni princip Ž. N. F., da ne prodaje svojih zemljišta, već da ih daje na obradjivanje u obliku trajnog ili nasljednog zakupa., znači za jedan dio židovskog naroda ispunjenje zapovjedi biblije: »Nemojte vječno prodavati zemljišta, jer je zemljište moje: vi ste samo naseljcnici.« Pravi osnivač Ž. N. F, Theodor Herzl vidio je u nacijonalnom vlastitom zemljištu najsigurnije sredstvo, da se ponovnim židovskim naseljivanjem Palestine postigne ne samo uredjenje novog već i pravednijeg društva. Nije ovdje mjesto, da se razlože povjesne i društvene pokretne sile pokreta za narodno vlasništvo na zemljištu, samo podsjećamo, da je ova misao temeljni stup ruske revolucije i da je prije buknuća rata bila najvažniji problem engleske politike. LloydGeorge bio je načelu pokreta za radikalnu reformu zemljišta, Ž. N. F. ispunjava zadaću, koju provadja država u zemljama, gdje se po nekoj osnovi kolonizira. Tamo prepuštaju vlade useljenicima zemljišta, većinom bez naplate, I u Palestini moramo pridolazećirn masama, koje nemaju nikakovih ili samo nedostatnih sredstava, omogućiti pristup na zemljište. Ž. N. F. dolazi u pomoć onim slojevima, koji nemaju kapitala za stečenje zemljišta. Kao zastupnik cjelosli brine se za najvažniju podlogu gospodarske produkcije zemlju, koju prepušta u nasljedni zakup nasdjenicima. Mjesto da upotrebe

svoju nedostatnu glavnicu za nabavu zem ; ljišta, mogu se manje imućni služiti svojim sredstvima za izgradnju svojeg gospodarstva, za inventar i za tjeranje posla. Njihovo zakupno pravo na zemljište Ž: N. F- i njihova vlastita sredstva omogućuju im tada da dobiju vjeresije, bez koje nije moguće uredjeno vodjenje gospodarstva. Često se je spočitnulo Ž. N, F., da mu je zla strana, što ne otuđjuje dalje svoga zemljišta. Na prvi pogled čini se kao da milijun franaka daje veću korist, kada se njim steče kompleks zemljišta, te nakon njegovog otudjenja ovaj milijun natrag zadobije, pa onda opet novog zemljišta kupi i tako dalje bez konca. Ž. N. F.-u, tako se tvrdi, manjkaju prednosti ovog brzog prometa. Njegova glavnica „ne radi.« To ali vrijedi samo u teoriji. U praksi može da zemljišno društvo u zemljište investiranu glavnicu samo onda brzo natrag zadobiti i nove kupnje obaviti, ako nadje bogate kupce, koji mogu da u gotovom plate stečeno zemljište. Ali kupci ove vrsti su samo manjina. Većina Židova, koji dolaze u obzir, koji se žele naseliti na palestinskom tlu, da ga obradjuju,* sastoji se iz useljenika bez mnogo glavnice ili bez posjeda. Njima bi se moralo zemljište predati uz otplaćivanje na mnogo godina, a zemljištni dugovi umanjili bi njihovu gospodarsku vjeresiju. Na taj način bi prodaja zemljišta u privatno vlasnišlo onemogućilo »promet 11 zemljišnih društava, te u istinu zatvorilo zemljište masi. Ž. N. F. naprotiv daje nam mogućnoj, čim dovoljno ojača, da naselimo na zemlji one elemente židovskog naroda, iz kojih će proizaći slobodni židovski farmeri i zemljoradnici, koji zemlju obradjuju svojim vlastitim rukama. Jer šarao ako budu židovske ruke u Palestini ravnale plugom i mahale motikom, biti će zemlja židovska. To je druga velika prednost nacionalnog zemljišnog vlasništva. Ona je jedino uspješno sredstvo protiv rasna rodo va nj a radom tudje narodnosti. Erec-lzrael u rukama židovskih zemljoposjednika, koji svoje zemljište daju obradjivati od nežidovskih radnika, to nije riješenje pitanja našeg bez domovinstva. To se pako može lako zbiti, ako bi postao pojedinac sa svojim privatnim i profitnim interesima odlučući faktor na zemljištu Palestine. Neko smo iskustvo u tom pogledu crpili već iz povjesti dosadašnje kolonizacije. Ž. N. F. kao zastupnik interesa cijelog naroda pobrinuti će se, da krvavim grošima naroda stečeno zemljište bude židovskim radom okupirano, posvećeno i osigurano!

Još jedan glas o „dvostrukoj narodnosti".

Primili smo od g. dra. K. u B. dopis, iz kojega priopćujemo slijedeće; »Nisam cijonista, ali sam se veselio imenu Vašega lista ,Židov“. Ovo je pobudilo u meni nadu, da ću vidjeti pravi židovsko-nacijonalni uzor, koji će prikazivati svim čitaocima samosvijesnog Židova. Na svoju žalost, pročitao sam članak „Dvostruka narodnosti',. koji ovaj uzor zasjenjuje. (O. dr. K, ima pred očima članak V. E—h. u 2. broju god. 1918. Op. ur.) Ne poznam sam pisca, ali na žalost prepoznajem ga: nije samosvijestan Židov. Hoće da sjedi na dva stolca, pa će i njega stići naravna sudbina. Po njegovom mnijenju valja da Židov u isto vrijeme goji hrvatsko-

i židovsko-nacijonalno osjećanje. Rado bih upitao pisca dotičnog članka, što da učini Židov tako labilnog Karaktera onda, kada se preseli u Italiju, nakon toga u Francusku te, ako mu Bog dade dugi vijek, konačno u Njemačku. Najprije je bio židovsko-hrvatski, onda je postao židovsko-talijanski, židovsko-francuski i konačno židovsko-njemački Židov. Ovake uloge mogu igrati ljudi, koji imadu glumačkog dara ali ne samosvijesni Židovi. Prije nekoliko godina rekao sam na cijonističkoj skupštini, da ne poznajem asimilanta, jer Židov, koji se je rodio kao takav, jest i ostaje kroz cijeli svoj život Židov. Židov je, makar se i pokrstio, uvjek Židov pa bio samo pokršteni »Židov«! Poznajem zastupnika, koji je htio magjarskom nošnjom uz fokoš dokumentirati svoje magjarsko nacijonalno osjećanje, a kada to nije koristilo, dade se pokrstiti. Poprimivši sve vanjske znakove, mislio je, da se je potpunoma asimilirao. U svojoj stranci veselili su se s njim, a kada je posjetio drugu stranku, predstavio ga njegov vodič: „Izvana Kuruc-Magjar, iznutra Židov**. Poznam i ovdje pokrštenog, koji si neprestano mora nametati ispravaka. Nedavno izjavio je, da se je tako uživio u svoju vjeru, da ga više ~ništa“ ne podsjećaje na staru ..religiju'- osim imena. 1 ovo promjeni, ali uzalud; On ostaje navjek popokršteni Židov. Ne dostaje, ako se Židov isprsi i ustvrdi, da je rlrvat ili Magjar mozaičke vjeroispovjesti. Mali broj nežidova povjerovat će mu, ali masa nikada. Prije ne dugog vremena čitao sam uvodnik uglednog magjarskog lista, gdje se prvi židovski ministar sadašnjeg kabineta ne drži jednako vrijednim nacionalistom ! Pa gdje je onda umijeće asimilacije? Židov je t i ostaje Židov i protiv svoje volje, samo će njegovi potomci drugog ili trećeg koljena biti asimilirani, ako si on bude nametnuo ispravaka, ali on sam ostati će „židovski** otac ili djed i poslije svoje smrti*'.

Georg Braneks za cijonizam Veliki danski književni': našao je u svojoj sedamdesetšestoj godi.ii, a pod dojmom ratnih dogodj a ja, put k narodnoj ideji židovstva. U posljednje vrijeme ustao je opetovano na obranu židovskih potlačenih masa i izjavio se takodjer povoljno o cijonističkom nastojanju, prema kojemu se je kroz dugo godina držao posve ravnodušno. Nedavno je izašao u mjesečniku „Der Jude“ Brandesov sastavak pod naslovom; „Moje stanovište prema nacijonalnom židovstvu". Iz ovoga sastavka priopćujemo slijedeće; Moje se je shvaćanje židovskoga pitanja vrlo promijenilo posljednjih godina. Prema mojem mišljenju, Židovi zapadne Evrope gotovo ne dolaze u obzir. Samo u istočnoj Evropi imade židovskih narodnih masa, u kojima drijemaju velike stvaralačke sile. Ove mase imadu pravo na pokušaj, da se kao narod konstituiraju na vlastitom tlu. Prije 23 godine (kad je počelo Herzlovo djelovanje, op. ur.) ja to nijesam znao niti razumio Od tog doba proteklo je mnogo vode u more. Mržnja na Židove svuda je snažno nabujala. U svim zemljama moraju Židovi oćutjeti, da ih ne smatraju urodjenim stanovnicima zemlje. Prvi je odgovor na to osnutak vlastite domaje. K tome dolazi još da je Židove obu-

STRANA 2.

»ŽIDOV« (HAJ’HUDI)

BROJ 4.