Židov

1. prosinca 1918. ZAGREB. 27. kisieva 5679.

Židov

mt gissuo-z'v pitwvzi dovstvwj

Makabi.

Svako doba udara svoj žig narodnim slavama. Junački epos, kadar da uzdigne duh naroda, mora da postane čeznutljivim plačem, kad ga pjeva narod, koji je zatvoren iza kapije „židovske ulice 14 , iz koje nema slobodna izlaza na sunce. Mora da budne dječijom slavom u narodu, u kome više nije živjela organska veza između čina i epa, a menora, simbol slave, postade mu bičem njezinim. Mora da budne preporodnom slavom onijem časom, kad se rodila volja, ako ustreba —o, i te koliko treba! volja za borbu, kad se odavna protrnula duša stala tako reći protezati oda sna. Odatle izlazi, što nama znači Juda Makabi. Obično biva tako: što je vrijeme više poodmaklo od istorijski zamašna čina ili čovjeka, to većma skida s njega sve pogreške i ljudske slabosti, a jednako raste glorija fizičkog i moralnog herojstva. U nas je bilo obratno. Kako je talmudska metoda raščinjala grandijoznost starozavjetne literature, da izbije iz nje bezbroj sitnih odredaba, u kojima si još zamjećivao atome velikoga djela, ali iz kojih više nijesi mogao da složiš cjelovitosti iskonskog spomenika; kako se u našemu narodu izgubila veza s maursko-židovskim rinascimentom, a ostade samo spomen na inkviziciju i progon: tako je i Juda Makabi u nama izgubio svoju veličinu, koje, dašto, ni mi ne vid'mo toliko u tome, da mu je mač pobijedio, već u tome, rašia ga je izvukao iz korica. Nakon što je narodu spasao opstanak, prvi mu je čin bio, da očisti kuću Boga svoga naroda. Duševne verige, što ih je nametnuo imperijalistički silnik, kanda su ga najvećma boljele. Unutrašnja sloboda, za kojom vapi danas opet naš ponos, bila mu je najpreča. Bio je po mome sudu od najvećih pobjednika s mačem, što ih istorija čovječanstva poznaje. Drugi su osvajali svijet u pobjedničkome kroku, veliki silom svojom, a po običajnome sudu i genijem svojim. Vezali su narode o svoja trijumfatorska kola kao trofeje i brojali glave, što no su se krvave kotrljale u prahu. Kome ni danas još nije čovjek svetinja, taj može da im se divi, taj može iz svojih atavističkih instinkta da kliče vojskovodji, dok ne poima, da ima djela pobjedničkijih; čovječanske preporodne misli, što no evo sad prvi puta stupaju u arenu medjunarodne politike, da obore u prah osvaja-

lačke heroje i osvajalačku ideologiju gospodovanja. Ne, Juda nije bio ni Aleksandar ni Cezar ni Tito ni Napoleon. Dok se bude istorija pisala po dojakošnjim pogledima na svijet, dok lovor bude rasao iz zgrušane krvi onih, što padoše na „poljusslavu,e u , dotle će oni biti veliki, a on malen. Ali bude li se svijet jednom dovoljno moralizovao, spoznat će veličinu junaka poput Jude Makabejca, kome je visoki moral utisnuo mač u ruke, a te iste ruke nijesu išle paliti pobjedničku krvnu žrtvu bogu vojski , već u hramu Boga, koji je objavio zakon , svjetlašce, što no ga je nasilnik utrnuo. Kaki gođj bio naš odnošaj prema religiji, mi ne možemo da se oglušimo visini ove ćudoredne činjenice. 1 što više se odvraćamo od slave krvavih bojišta, to više slavimo Judu kao svoga junaka. U onome svjetlašcu, što no mu se kroz osam dana pridružuje sve po jedno svjetlo više, gledamo lik Judin nada sve čist, ruke njegove dostojne, da to svjetlo upale. Ali vidimo i herojsku dušu, koja nije stvorena da trpi I To je ono, što je ispalo iz sputanoga duha dijasporejskoga židovstva. Rekoh: svako doba udara svoj žig narodnim slavama. Došlo je doba, kad ni mi više ne ćemo da ostanemo u pasivnome fizičkome i duševnome martiriju. Pasivni martirij dobar je za one, koji kao individuji ili kao narod hoće da umiru i izumiru. No mi hoćemo da živimo! U početku bijaše u Jude Makabejca misao. 1 u nas tako. A iz te misli rodio se čin. Ratoborni čin, ako hoćete. Onaj isti duh, koji je bio u Makabiju, kad se latio mača, jest i u onome šomeru, što no čuva visokom mišlju oplodjenu židovsku koloniju u Palestini. Svaki će dobiti zaseban list u povijesti naše borbe za oslobodjenje, kojigodj je pao od pohotne felaške ruke. Malo je naše tlo, što ga je svojim životom obranio. Ali on je poginuo u svijesti, da svojom smrću iskupljuje svoj narod. Njegovo je tane, kojim brani svoje tlo od razbojnika, nosilac jedne misli. A svi mi hoćemo da sagradimo razrušeni hram naroda, u kojemu će Juda opet da pali svjetlo, iza kako se odbranio od svoje neslobode. Hoćemo da budemo šomrim svoga narodnoga bivstva. A pored nas živi još jedan rod. Živi samo još za to, da izumre. Što mu je Juda Makabi? U najboljemu slučaju tek miios. A ne

umije ni dostojno umirati. Svoje židovstvo vuče sa sobom osjećajući ga kao tešku bolest namijenjenu krvlju otaca i matera. Najgora mu je baština galuta ostala svojinom : strah od samoga sebe, iz straha od drugih. Što mu može biti Juda Makabi? Današnje je doba jedno veliko raspuće cijeloga svijeta. Treba da se svatko odluči, kuda će. Nitko ne može da ostane čekajući na raspuću; treba slobodan put svakome, koji ima cilja! „Maknite se!‘ ! dovikujemo tome rodu, što umire, ako ne ćete s nama." Svijet nas sili, da vas vučemo kao mrtvi teret sa sobom, ne će da razumije ponizne molbe vaših maljušnih duša, koja vam govori iz mutnih očiju, „već vam i on dovikuje; maknite se! Badava zatvarate vaše uši, uzalud se ogradjujete trošnim zidovima svojih argumenata: bespomoćne helotske duše vaše i u mrtvilu svome osjećaju očajni: „Maknite se!"

A mi idemo putem, što ga sami sebi odredismo. Pridružit će nam se mnogi, u kojih je duša mlada, nezgažena. Znamo, da nas čeka borba; u nju zalazimo sa sviješću, da se radi o našemu životu, životu naroda, koji ne će da umre. Juda Makabi stoji i opet na braniku svoje svetinje. Prva svjetla u narodnomu hramu gore. Zapalit ćemo ih svih osam. I čuvat ćemo svjetla svoja. Jer Juda ne će nikad poginuti.

Aleksandar Llcht.

Brandeis - američki delegat na mirovnom kongresu.

Prema vijestima engleskih i neutralnih listova, imenovao je VVilson vrhovnog suca Louis D. Brandeisa, vođju američkih cijonista, američkim delegatom na mirovnom kongresu. Isti listovi spominju medju engleskim delegatima za kongres i poklisara Lorda Readinga (Sir Rufus lsaacs), koji je takodjer otvoreni prijatelj cijonizma

Cijonistički ured na mirovnom kongresu. Radi bolje upute delegata i u svrhu zastupanja židovskih interesa na mirovnom kongresu, biti će ustrojen poseban ured, kojemu će stojati na čelu Nahum Sokolov, član užeg akcijonog komiteta cijon. svjetske organizacije.

GOD. ii .

UPRAVA I UREDNIŠTVO t ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 i o*oooooo 9 0040000 PRIZEMNO. »000000 RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. »»»0000000000000 g

PRETPLATA : GODIŠNJE K 14.—, POLUGOD. K 7.—, ĆETVRTOOD 0=.00,0. K 3.50. POJEDINI 8R.60 FlL.«°»° IZLAZI DVAPUT MJESEČNO, »»••■>»••

BROJ 23.