Židov

stitog svog naroda, skršena je, Njemačka socijalistička republika, Austro-Ugarska razbijena, a Turska uništena. Kolo vode velike demokracije zapada, na čelu im Amerika, a oči cijeloga čovječanstva uperene su u Pariz, gdje će ae za koji dan sastati mirovna konferencija, da odluči o budućnosti sviju naroda, da odluči sudbinu potištenih naroda, da i odluči, usvaja li Wilsonove riječi: da je sadanje stanje židovskoga naroda nepravednost, koja tereti savjest cijeloga prosvijetljenoga čovječanstva. Ne smijemo i ne možemo ni časka dvojiti. da će odluka pasti u prilog židovskoga naroda, koji traži samo isto, što se svim drugim narodima daje, ali ne smijemo i ne možemo ni mimoići, da sve, što će si izvojštiti židovski narod, imade zahvaliti svojem cijonističkom radu, svojoj vjernosti prema samomu sebi. Samo to, da je velika većina Židova uščuvala svoju narodnost, gojila svoju narodnu kulturu i u najnepovoljnijim prilikama, omogućuje danas židovskom narodu, da stupi u kolo naroda, da da se i njegove težnje uvaže, da i on postigne slobodu, da svojom sudbinom sam odredjuje; da mu se ne spomenu samo zasluge, koje si je stekao za cijelo čovječanstvo u drevnoj prošlosti i kroz tisuće i tisuće gr dina, već da mu se dade i mogućnost, da si na svojoj slavnoj prošlosti sagradi časnu i dostojnu bu-, dućnost. Ne tajimo, jer volimo iskrenost, da ih imade, koji su se iznevjerili svojemu narodu, koji pod raznolikim izgovorima zatajuju svoju narodnost, koji je iz sebičnih razloga odbacuju, koji ne će da suradjuju za židovski narod, jer se ne ćute Židovima; ali smo osvjedočeni, da će se i veliki dio ovih osvijestili, da će uvidjeti, da se ne da narodnost po volji mijenjati; da vlastiti ponos od svakog traži, da se priznade onim, što jest i da je dužnost svakoga prionuti uz svoj narod, jer samo u svojem narodu može naći nutarnje zadovoljstvo, duševno ravnovjesje. Ali znademo i to, da ih takodjer ima, koji se ne zadovoljuju time, da zatajuju svoju narodnost, već polaze tako daleko, da se bore protiv rodjenog naroda. Ima ih nama na žalost a njima na sramotu koji se ne žacaju denuncirati one, koji svjesno i ponosno ispovijedaju svoju pripadnost židovskom narodu, kao neprijatelje zemlje, u kojoj su se rodili, kao protivnike naroda, s kojim živu. Znadu, da nije istina što govore; rade tako, jer misle, da će time dokumentirati svoju pripadnost narodu, s kojim živu, da će time dokazati svoju ljubav zemlji, u kojoj su se rodili ili u koju su se tek doselili. Zaboravljaju, da se insinuacijom antjpatriotizma drugomu ne dokazuje vlastiti patrijotizam, i da svijesni pripadnici ponosnih naroda malo drže do onih, koji im se narivavaju, a još manje do onih, koji hoće da dodju u njihovo kolo time, da ne samo zatajuju vlastitu narodnost, već dapače izdaju svoj narod. Patrijotizam ne dokazuje se ni izpraznim riječima, a kamo li denuncijacijama i navalama na druge: patrijotizam dokazuje se radom. A mogu Ii ti ljudi ma u jednoj zemlji na cijelom svijetu dokazati, da su oni ma kada više radili za narod, s kojim žive, za zemlju, u kojoj borave, nego li oni, koji se svjesno priznaju kao pripadnici židovskoga naroda. Zar su ovi ma u kojoj zemlji požrtvovniji, nego li nacijo-

nalni Židovi? Zar su više prolijevali krvi, nego. li nacijonalni Židovi? O'dje su oni onda bili, kad su se stvarali u Palestini i u Engleskoj židovski bataljuni? Zaista, cijenjeni sumišljenici, jasno i glasno smijemo izjaviti, da Židov, koji svjesno kaže: „Pripadnik sam židovskog, jevrejskog naroda", da Židov, koji ljubi svoj narod, razumije i štuje težnje drugog naroda, pa znade, da mu je sveta dužnost sarađivati u interesu naroda, s kojim živi, s kojim dijeli sudbinu, s kojim tuguje i s kojim se raduje. Znademo napokon, da ih imade, koji još dalje idu, koji se ne zadovoljuju ni navalama ni insinuacijama, već dapače kušaju zapriječiti rad svjesnih Židova oko ostvarenja težnja židovskoga naroda: koji se ne žacaju da potajno bacaju klipove pod noge i stavljaju zapreke onima, koji u vršenju svoje dužnosti prema svom narodu rade za bolju budućnost svog naroda. Znademo, da ima takovih i u našem gradu, znademo, kako su se ponijeli, kad su saznali, da će se držati ova zemaljska konferencija, znademo za njihove konventikle, za njihova putovanja, znademo za njihovo potajno rovarenje, da nam se onemogući ovaj sastanak, premda se po cijelom svijetu ovakovi obdržavaju znademo sve to, ali ne marimo zato, jer nam to nauditi ne može, najbolji dokaz, da u ovoj zgradi možemo održati naš sastanak već nas to samo sokoli na intenzivniji rad baš kako ne marimo za njih, jer nas ništa ne veže s njima, koji na takav način rade protiv vlastitoga naroda i zaslužuju samo jedno naš prezir. Sumišljenici, ako dakle ima takovih, koji zatajuju svoju narodnost, ipak možemo ustvrditi, da je to neznatna manjina židovskoga naroda, koja ne može slabiti volju židovskoga naroda, da živi i da učestvuje p kolu drugih naroda kao jednakopravni član. A kako je ta volja čvrsta i odlučna, kako se izrazuje kod svih Židova na cijelom svijetu, to dokazuju najjasnije dogadjaji zadnjih pet godina. Početkom IQI4. a sve do sredine te godine vodila se je uspješno borba za jevrejsk' jezik. Kad je buknuo u kolovozu rat, sve internacijonalne organizacije obustaviše svoje djelovanje,,! političke i socijalne i kulturne jedna jedina internacionalna organizacija nije prekinula svoj rad, nije obustavila svoje djelovanje a to je svjetska cijonistička organizacija. Premda su Židovi u raznim državama pripravnošću vršili svoju državljansku dužnost, ipak je ostala veza, koja ih je spajala, ostala je zajednička pripadnost vjernost svojem vlastitom narodu. Naravno, da se je obzirom na prilike nastale uslijed rala rad morao u koječem ograničili. Politički rad u državama, koje su vodile ral, u prvo vrijeme, bio je gotovo nemoguć. U Njemačkoj, u bivšoj Austroug. monarkiji bio je svaki politički rad jednako kao u carističkoj Rusiji strogo zabranjen, a i u Engleskoj i u Francuskoj obzirom na oficijelnu carističku Rusiju nije bio - uputan, premda o zabrani političkog cijonističkog rada tamo ni govora bilo nije. Možda je i utjecalo na to, što je početkom rata uži akcioni odbor ostao u Berlinu nu držim, da ionđa, kad bi se odmah bilo sjedište prenijelo u neutralnu zemlju, izgledi za politički rad ne bi znatno porasli bili. Obziri na carističku Rusiju, s kojom je onda antanta računala, bili su prevažni. Tim

intenzivniji bio je rad za žtđovslci narodni fond. koji je odmah na početku rata, kao legalizirana engleska institucija prenio svoj glavni biro u Haag. U svim velikim državama marljivo se je sakupljalo, a osobito u državama, koje nisu bile stupile u rat, a navlastito u sjedinjenim državama sjeverne Amerike znatno su porasli prinosi za ovaj fond. Uz to radilo se što većim marom oko uzdržavanja naših kolonija i institucija u Palestini, jer ako i nije bilo moguće ni pomisliti, da se rad u Palestini proširi, ipak je trebalo barem nastojati, da se ono, što je stvoreno bilo, uzdrži. Kad je Turska stupila u rat, naravno, pogoršale su se znatno prilike u Palestini, a isto tako pogoršale su se dnevice prilike Židova u Rusiji, a navlastito u Poljskoj, koja je bila u prvom redu pozorištem rata. Držim, da mi nije nužno ocrtati Vam jade i muke ruskih i poljskih Židova. Bespravni u mirno doba a upravo robovi za vrijeme rata. Neopisiva progonstva, pogromi oficijelni i neoftcijelni. Bijeda na sve strane. Samo pomoći, i to izdašnoj pomoći, u velikoj mjeri sa strane američkih Židova, možemo nahvaliti, da židovski narod u tim Zemljama nije sasvima postradao. Milijune i milijune dolara odaslaše američki Židovi a vlada velike amerikanske republike stekla si je vječnu harnost židovskoga naroda time, što nije ni časak oklijevala, daminom podupre nastojanje američkih Židova. Krasan izražaj našla je ta potpora, koja je i na čast slobodnoj američkoj republiki u tom, da je predsjednik-Wilson odredio po svoj Ameriki pomoćni dan za židovski narod. Dok je nastojanje američkih Židova bilo početkom filantropske naravi, skoro se je tamo počeo buditi nacionalni židovski duh, navlastito, kad su dogodjajima u Rusiji i u Poljskoj američki Židovi bili podučeni, da židovski narod živi, da hoće živjeti i da nema izlaza iz martirija tog naroda, dok i on ne dobije svoju javnopravno osiguranu domaju, dok i on ne bude priznat jednakopravnim narodom. Medjutim u prvoj polovici 1916. započne u Engleskoj intenzivniji politički rad. Pokojni naš Členov i član ' užeg akcijonog odbora Sokolow, koji se je preseli* u London, u zajednici sa prof. Weizmanom, vodjom engleskih cijonista, zainteresovaše ne samo englesku štampu i javnost, već i vodeće krugove engleske za težnje židovskoga naroda i za cionističke ideje, koje izrazuju te težnje. Neumorno i nemareći za raznt? zapreke nastojaše i odlučujuće židovske krugove osvjedočiti, da samo pridruženjem k cijonizmu Židov svoju dužnost prema svojem narodu vršiti može. 1 uspije im. Već u veljači god. 1917. započeše prvi oficijelni pregovori izmedju ovlaštenih zastupnika engleske vlade i cijonističkih delegiraca. zahtjevi budu formulirani i to u glavnomu smislu Bazelskog programa, da židovski narod traži javno osiguranu domaju u Palestini, da se prema tomu imade priznati židovski nafod u javnopravnom smislu, da se imade židovskom narodu osigurati njegova djedovina Palestina i da se imade priznati njegovo pravo na samoupravu i na njegov jezik u Palestini i jednakopravnost naroda izvan Pelestine. 1 u Francuskoj i u Italiji započet je politički rad, te su već u junu 1917. izrazile vlade tih država svoje simpatije za cijonistička nastojanja. Isto tako nastavljen

STRANA 4

.ŽIDOV* (H-AjHUTH)

BROJ 2. f 3.