Židov

prije sloma proglasio svoje stanovište prema Jugoslaviji), koja je bila dolično primljena. U Sarajevu osnovan je politički odbor Židova. Sve su mjesne cijon. org. priznale zem. odbor saveza predstavnikom žid. naroda u Jugoslaviji. Svagdje drže se brojne i vrlo uspjele skupštine, a Zidovi u velikom broju prislupiše našoj organizaciji. Mi danas,moramo svakoga opominjati, da se osvijesti i uputi, prije nego stupa u cijon. org., jer ne možemo dopustili kompromitiranje čistoće našeg ideala. O opsežnom radu u pojedinim mjestima, oso" bito u zadnje vrijeme, gotovo i nije vrijedno detailno govoriti u času, gdje ' stojimo pred kud i kamo većim mogućnostima. Svaki Židov treba da skrajnom odanosti i požrtvovnosti svojim radom pripomogne, da teško prelazno doba besprimjerne seobe naroda sto brže i lakše i uspješnije prodje, : te da svaki cijonista svoj život dovede u sklad s idealom ispunivši ga židovskim • vrjednotama. Referat Mirjame Weiller: Rad žid. narod, fonda i njegovog povjereništva za Jugoslaviju. ■ U decembru navršilo se 17 godina, otkako je fantastična ideja cijonizma počela poprimati pozitivne obrise. Šapira je potpuno razumio, da se treba vratiti zavičajnoj grudi, on je jasno vidio, da davna nesreća njegova naroda leži u tome, što nema svoga doma. Sad je nastalo pitanje, kako da se dodje do posjeda u Palestini. Znao je on, da se na pomoć bogatih nije moglo računati, ta već Herz je zaludu kucao na vratima bogataša. Njima je bilo dobro, pa su od vajkada radje davali i najveće svote za nežidovske svrhe nego i najmanju za židovsku. Jedina je nada bila i Sapiri u puku, u masi. Ta treba domovine, pa ta će >i je i pribaviti Nije se Šapira rugom dao odvratiti od svog nauma, on se nije obazirao na mišjlenja drugih, da je akcija preuranjena, da treba prije, da se cijonistički pokret učvrsti u a onda tek da se predje pitanju narodnog fonda. Šapirino društvo „Cijop" u Heidelbergu osnovano u 80im godinama, bilo je prvi predleča narodnoga fonda. Siromašni studenti a i on sam, doprinosili su svaki novčić, kojega su' se odreći mogli, u to društvoTu sreću, da vidi ostvarenje svojih želja, nije Šapira doživio, umro je moleći" prijatelje, da svom snagom nastoji da prodre njegova ideja. Tek 1901. na petom cijonističkom kongresu utemeljen*je narodni fond po prijedlozima inžiniia Johana Kremeneckcg. Ostvarenje bazelskog programa „židovskome narodu pribavili ravnopravnu domaju u Palestini* 1 , pomoću velike organizirane samopomoći, mora stajati na čvrstom principu ,sve kroz narod, za narod' Siromašni i bogati moraju pridonositi, pa tako ne će nj+hovo djelo pripasti pojedincu, nego bit će vlasfništvo čitavog naroda. Tim načinom izbjeći će se raznim špekulacijama zemljišta, a što je najglavnije, spriječit će se odnarodjenje židovske grude. Nabavi li privatni posjednik zemljišta, nastojat će, da mu se čim više ren- . tira, pa će radi toga namjestiti nežidovske radnike, koji su jeftiniji, a opazili smo u povijesti, da zemlja dobiva karakter onog naroda, koji je obradjuje. Narodni fond daje u zakup zemljište na 49 godina, koje prema želji daje baštinicima opet u zakup na 49 godina.

Ta ideja zajedničkog zemljišta i.zakupa . nije nikla ni u glavi Kremenezkog, Šapire, ni fierzla, nego je mi nalazimo već u najstarijoj davnini. Izraelski ratnici su zajednički pod Jozuom zauzeli avetu zemlju i zadružno je razdijelili medu 12 plemena, a svako pleme opet razdijelilo je zemlju medju slobodne ljude, da ju, vječno uživaju kao zadružno dobro, jer zakon veli: Bog sam je vlasnik zemlje, a svi smo mi tek zakupnici. Ne smije tek pojedinac da si zemlju prisvoji i da raspolaže s njom prema svojoj volji, nije pojedinac zvan, da drugome krade i zrak što ga treba za život,. narod treba da bude cjelina zastupana po svakom članu, koji ima jednako pravo na uživanje i obradjivanje jednog dijela zemlje - : „Ako ćete saslušati ove zapovijedi stanovat ćete u svojoj zemlji". •Narod nije slušao riječi , zakona i bio je osudjen, da kroz dvije hiljade godina lula od zemlje do zemlje. Ako hoće opet da mu njegova vlastita zemlja pruža hrane ako hoće, da se odmori pod sjenom palminog drveta, treba, da se vrati riječima zakona, koji veli: Zemlja pripada samo čitavom narodu, a ne pojedincu, pojedinci bit će tek nasljedni zakupnici zemlje. Tim davanjem zemlje u zakup postizava narodni fond dvoje. Prvo pruža priliku jadnom galutskom Židovu, da si nadje nakon tolikog lutanja i muke miran svje(ao dom, a drugo stvara od njega seljaka, time polaže najčvršći temelj židovskoj državi. Da potpuno izvrši tu svoju zadaću, t'.jp da stvori iz židovskih blijedih gradjana opet zdrave tamnoputne seljake, udesio je narodni fond i svoj rad: Uveo je darivanje drva. Kad svaka fondova akcija ne bi bila od silne važnosti, gotovo bi rekla, da je darivanje drveta jedna od najvažnijih. Nekad je Erec Izrael bio napunjen bogatim nasadima i gustim šumama. Oalut je silno dugo trajao i naši pijoniri, koji se vraćaju opet svojoj zemlji, nalaze je u opustošenom stanju. Uslijed toga nastale su i klimatične promjene, vode se isušile, a doline pretvorile se u nezdrave močvare, koje su uzrok mnogim strašnim bolestima. Ako. hoćemo da nai* naša stara domaja opet procvate treba da ju lišimo njenih rana i da ju izliječimo. Kad se narodni fond pobrinuo, da zemlji bez naroda privede narod bez zemlje, morao je odmah i pomisliti na kuće, u kojima će taj narod stanovati. Ta potreba oćuti.a se najviše, kad je kruta sila prisilila jadne jemenske Židove, da se naglo usele u Palestinu. Tamo su se našli bez krova Izloženi na milost i nemilost vremenu, spavali su i stanovali pod vedrim nebom. 1 naši prvi pijoniri, naši mladi studenti ne samo, da su se mučili sa tlom, jer je bilo silno zapušteno, već im je uz sve te muke manjkao i krov nadglavom. Pretpostavljali bi, da su ti mlaci smalaKsali. Ali ne! Oni su ustrajali, jer su ljubili silno domaju svoju. Bio je tu uzvišeni ideja], koji ih je neprestano poticao na daljni rad. Njihovoj ljubavi, njihovoj željeznoj volji ima da zahvali svoj opstanak prva židovska kolonija. Narodni je fond 1912. uveo akciju darivanja za radničke kuće, koje se grade u blizini velikih kolonija tako, da židovski radnici nadju zarade. Budući da svaku kućicu okružuju bašća i zemljište, može radnik da si osnuje lakše obitelj, a jer kuću dobiva uz amortizaciju na 18 godina, pri-

ljubit će se.fiiz selo i nestaje bojazni, da bi nam pobjegli u grad i postali opet gradjani. Taj bijeg ponajviše spriječava akcija osnivanja zadružnih kolonija. Seljačka zadružna, akcija najvažnija je metoda naseljivanja useljenika bez kapitala. Na čelu zadruge je strukovni upravitelj kod kojega radnici uz dio dobiti rade sve dotle, dok se ne izobraze i onda se članovima zadruge predaje cijelo dobro na vlastitu odgovornost. Dobrobiti te metode naseljivanja su mnogostruk«.. Zadruga uči židovskog gradskog radnika da obradjuje zemlju, a budučj da radnici,zadruge mogu biti samo Židovi, to nestaje onog zla, „židovsko dobro, a nežidovski radnici". Oko takove zadruge nasele se obrtnici, intelektualci, koji takodjer dobivaju kućicu sa komadom zemlje za obradjivanje i tako nastaje kolonija, koja, ako se rentira, postaje kreditnom bazom za druge zadruge. Prva se takova zadruga osnovala 1911. u Merchaviji. Židovski je narodni fond kupio zemljište, dao novac za zgradu* bunare, itd. i predao dobro zadruzi u zakup. Sa napetošću očekivao se uspjeh i razvitak te prve zadruge. Prve dvije godine radila je zadruga sa deficitom, ali to je' bilo posve naravno, jer se u zapušteno tlo trebalo da uloži* mnogo truda i novca, dok joj je uspjelo, da ga opet plodnim učini. No ako se i nije odmah materijalni uspjeh vidio, moralan se neočekivano brzo pokazao, jer već je 1914 upravitelj dobra mogao isto prepustiti samoj zadruzi, koja je sama izmedju sebe izabrala komisiju, da vodi zadrugu. Zadruga u Merhaviji imade 35 era-na, ali u sezoni zadruga može da zaposli do 80 radnika. A slična zadruga narodnog londa jest Daganijah. Ova se je i mnogo prije rentirala, jer ]e ležala na boljem tlu. O pravom materijalnom uspjehu ne može se govoriti, jer jedva što su te zadruge osnovane, nastao je rat, nastala je borba, da se onoj što već jest, bar uzdrži. Nije se narodni fond ograničio samo na kolonije, na zemljišta, nego posvetio je svoju pažnju i onim useljenicima, koji su. se povukli u gradove. Nastojao je, da stane put Halukistima, učeći mladež obrtu i brineći se za izgradnju higijenskih dijelova grada, jer kako Členov *eli: U getu rodio se nagon za tjesnoćom, strah pred svijetlom, zrakofh, drvećem i cvijećem, a taj nagon, koji dušu Zidova übija, a tijelo krši, taj nagon* galutski Židov prenosi i u one krajeve, gdje ima pravo na slobodu i na ž vof. Dakle već iz higijenskih kao i uzgojnih uzroka trebalo je sagraditi nove židovske djelove grada, a ujedno bio je tu po srijedi i politički momenat. Trebalo je stanovište i ugled Židova u zemlji podignuti i njihovu sposobnost pred svijetom dokazati. ! tako nastane prekrasni dio grada u jaffi, Telaviv brežuljak proljeća. Brzo su ga sagradili, snabdjeli divnim nasadama. uveli , vodovod, kanalizaciju i rasvjetu. Narodni je fond u principu odobrio svotu od 40.000 fr. za gradnju sinagoge Židovskom institutu za tehnički odgoj u Haifi odobrio je 100000 Fr. za temeljnu kupnju, a za utemeljenje židovskog sveučilišta 50.000. To sveučilište, kojemu je nedavno Weizman položio temeljni kamen, bit će ne samo kruna palestinskih poduzeća nego ujedno i duševni centrum svega židovstva, bit će mjesto po kojem će si duševne sposobnosti Židova prolrti put do ‘ visine, ali sad ne više kao veličine onog

STRANA 6.

~Z IDO V“r (HAJHUDI)

BROJ. 2. i 3.