Židov

Valja ti se geografski, socijalno i etički orijentirati. Geografski moraš znati, da u Palestin 1 ima brda, visoravni, dolina, voda i obala Valja prema tome cdrediti svoj put, U dolinama živjeti češ u plantažama i moraš poznavati drveće, osobito tropsko bilje (vinovu lozu, maslinu, naranče, bademe, datulje, smokve, eukaliptus}; živiš li na visoravni, valja ti poznavati žitarice, povrće; živiš li na brdu, biti ćeš pastirom, pa moraš poznavati gospodarstvo sa mlijekom, moraš poznavati životinje; uz vodu biti ćeš ribar; na obali mornar. U svemu valja se vratiti piimitivnom životu, valja poznavati umjetnost u kuhanju, lijepu umjetnost u svomu domu. Budeš li jednom živio u prirodi, vidjeti ćeš, koliko je vrijedna harmonija nauke, poljodjelstva, kućne industrije i zanata. Poznavati moraš elemente i metale, znati o snagama, koje leže u drvetu, željezu i kamenu. Ne rekoh li ti dosta, da možeš razumjeti o čemu se radi? Zar ti moram još reći, da se moraš za čitav taj novi život spremiti, da moraš, bio ti brat ili sestra, prema svojim sposobnostima razviti sebe harmonično i uzeti na »e svu bcrbfi i sve konflikte, koji potrebno nastaju, kad saznanje vodi odluci, a odluka oživotvorenju. Ponavljam sve još jednom sa nekoliko riječi; Rad neka bude mjerilo svega. Rad i djelovanje, su harmonični i proizlaze iz unutarnje potrebe, su čestiti i istiniti iz raži duha jednoga čovjeka. Treba razviti sve svoje sposobnosti. Te svoje sposobnosti i svoje djelovanje valja organski *ezati sa idejom prirodne (istorijske) narodne zajednice. Za rad u Palestini valja se spremiti i orijentirati prema sebi i prema klimatskim, geološkim, geografskim i drugim činjenicama teritorijalnog karaktera. Potreban je svaki radnik našoj zajednici: seljak, brdjanin, pastir, vrtljar, mlijekar, cipelar, krojač, mornar, ribar, učitelj, narodni pravnik, inžinjer, tehničar; ali ne treba biti Jednostran neelastičan, i u njemu ne smije ništa zakržljati, ni mišljenje, ni volja, ni čuvstvovanje, ni primitivnost. Tko u galutu ostaje, radi u centrima židovskih masa, na preporodu svom i na preporodu židovske narodne psihe i čitavng narodnog životar Gdje je moguće, stvaraju se strukovne grupe (zanatlije, obrtnici, poljodjelci). Čitav taj rad omladine je „izvan“ cijonističke organizacije, ali zapravo preuzima mladež iz kulturnog cijonističkog programa na se jednu važnu kulturnu funkciju : 'Omladina sama omladinsko pitanje odgoja spremanja za rad i širenja ideja u masi^ Budući će omladinski dan pokazati, da valja izvan cijonističke organizacije stvoriti jedan ured za omladinu, koji će upućivati i posredovati; ali od cijonističke organizacij e očekuju omladinci moralnu i materijalnu pomoć. Altis.

Imena Židova.

»Erger, Berger, Schwarz i WeLss«, tabo đam, se neki rugaju, misleći, da su to židovska imena. Ova tudja, njemačka prezimena daju nam obilježje nekog »knlturtragerstva«, tudja za cijelu državu i naivni, jer izazivIjra dojam, da nas baš kao Žklove veže nešta osobita sa potomcima Teutona. Ne, dragi naši prijatelji i neprijatelji, nije

uvijek bilo tako, da je Židov imao njemačko ime. 1 mi bijasmo narod sa svojini jezikom, svojom tradicijom, svojom običajima i svojm imenima. Jevrejsko ime uz ime oca, a često i djeda, označivalo je Židova, dok još nije bilo obiteljskih imena. Žhlovska tradicija, da ime pokojnikovo oživi ju jo opet u unuku ili unuci, ušću vala jo kroz tisućljeća pradavna židovska imena. Uz grčki, rimski, arapski, francuski, slavenski, njemački ili madžarski sinonim, sinagogu je znala i znade i> danas za jevrejsko ime. Rano uvela su so obiteljska imena. Sefardi, koji moraldoše pred pet stoljeća ostavili.i Španjolsku i Portugal, donijeli su sa sohom svoja obiteljska jevrej ka imena. Atijas, Eskenasi, Gabaj, Gaon, Hajon, Pesah, Sefaradiv Misrahi, Eljasof. Dr. u svojoj studiji o Im -anskini Židovima, nabraja šesdeset obiteljskih imena, donesenih iz iberskog poluotoka u ponositu Bosnu. Nekolicina zove se po mjestu podrijetla To leut i no, R mano, Senino, Franko, Mantova itd.. a sve crtale čista, lijepa, starodrevna jcvrejska imena i ta imena nose nam braća n Bosni kroz mncgaštoljeća. Je li ikada narod hrvatski i «rpski zamjerao svojim sngrndjani.ma Židovima, da nose jcvrejska imena ! Je li ikada bilo štetonosno po bosanskog ili srpskog Židova, da se jo otimah vec pa imenu znalo, »koje je gore list ! Ta. Židov, koji se svog židovstva ne odriče, ne stidi ga se i sam želi,. da 'ran ime bude žid ivsko. Istina, živimo u nairodn. sa narednu, pa ne možemo tražiti, da.sav narod znade i jevrejski jez : k* jcvrejska pismena, pa su tako proskribirana imena luratsko-srpskim pravopisom, prilagodjena kadi kad. . srpsko-hrvatsknm jeziku. Narod nazivlje Mandila Mandićem. Sumirala Sundmlovičem, poznaje Mojsilovioa i Cevića. Papiča i Angjela. Sasvim je \pgično. da se jevrajska imena mogu i moraju transferi bjrati pravopisom jezika, kojim se pišu. Tu rade poljski i ruski Židovi, kojima nije ni .na kraj pameti, da se odreknu svoga židovstva. svojih židovskih imena. " Drugačije je bilo u Njemačkoj. Iz sredovječnih kronika znademo, da su Žid ivi uzimali poglavito imena mjesta, n kojima bijahu nastanjeni, Hi u kojima sn svršili svoje nauke. Emden. Eiben schütz. Eger, Baehrach, Berlin, Wien, Bamberg, Worms i mnoga druga imena značila su za nazjvaiča, da potječe iz dotične svete, kobile,' da bijpše učenik znamenite ješibe. Ime se mijenjalo od generacije do generacije, već kako je dotična obitelj svojevoljno ili izagnana, mijenjala boravište. Nu Židovi osjećahu i sami. a tražila je to i država, da imena imadu biti statua. Žid a vi pri-, prisvajalm si, kao već i prije se fari -ka braća, starodrevna imena, plemenska, tradicijonalna: Koben. Levi, Israel, Gabe. Bos, Salamon, Samuel, So fer, Aš. Ašer, a. nastala su brojna kao primjeriee Katz (Koben eadik). Kraj. židovskih imena nastala, su njemačka, koja su 1784. i 1786-, trpravo zahtijevana od vlasti u cijeloj ondjašnjoj austrijskoj carevini Pruskoj i ostalim njemačkim državama. Mora da je velika bila borba izmedjn onih, koji se zauzeše za svoja stara imena, i onih, koji mnijahu, da je tudjimsko nešto boljega, neki napredak. Pobližih podataka o toj borbi ne imademo, nu moje mi ime kazuje, na kojoj je strani bio moj pra-

djed »Šemos jisroel kedošinu »imena. Židova su sveta«, bila nm je u toj borbi lozinka i'akrostihon te rečenice. Š. J. K. postao je našim imenom. Vlast nije popustila. Židovi ne samo u Njemačkoj, vce i u českoslovačkim krajevima, u Ugarskoj, Poljskoj moradošc poprimiti njemačka imena. Sofer bi prevedeno ti Schreiber, Ašer u Glück, As u Eisenstadt, Hasan n Kantor ili Singer, Cevi ii Hirsch; Hirsch 1, Heinrich, Roš u Rosenf -!,! Rasenberg, Baruh n Benedikt, Beraha u Segen, Efrajim n Fischer ili Vi sebi, Jekutiel u Kaufmann, Dob n Bär, Benjamin u Wolf itd. Razni austrijski »beamteri« osobito u Galiciji, pravili su sa onim übogim Židovma gcvojie glupe viceve, davali su im imena, koja su upravo ruglo, sprdnja, koja su ih imalo difamirati i činiti ili smiješnima u očima javnog mnijenja. Tako su nastala imena: Rindskopf, Sch wein bürg, Affenkraut itd. Oni, kojima je uspjelo, da spase svoja jcvrejska imena, moiradoše prisvojiti njemačku ortografiju ta njemački* oblasti Jadale su isprave. Imena židovska Meir, Uevi, Kon, fSik, moradošc se pisati njemački, a isto lako dapače i imena poljskih i čeških mjesta. Onda je došla asimilacija, koja je nakanila, da odbaci sve što je židovsko. U JJjemačkoj trebalo je odbaciti n prvom redu židovska imena, docira sn u Ugarskoj imena pomadžarivana. Nn svijet je. nastojanje tih novopečenih krunaša Madžara smatrao ruglom: Rosen borg, pretvorio se u Raikoezaya, Kobri u Kossutha, Schlesinger u Szeehenya. Uzalud naprezanje tih Židova-Pseudomadžara, da dokažu, kako je već u četritajstoin stoljeću bilo Židova imenom Kiss, Nagv, Budai. Onda to bijahu pridjevi, koje je narod svojim Židovima nadjevao, a ne rezultati kruške molbe. Tmade i u Češkoj Židova, koji vec kroz dva stoljeća nose češka imena: Straiisky, Jelenek. Upržimnv, Stia s ny, Plaček, VeseJ, Dub, Beikovsky, Biehaj, «ili uza sve to sva se češka javnost digla., kad sn sada prigodom osi obod jenja čehoslovačkog naroda, htjeli neki »Izraeličarii«, da promijene njemačka imena i češka. Nu Židovi treba da ostanu Židovi i da .prigrle židovska imena. To vrijedi i za nas Zidove u državi SHS. Njemačka imena * nam ne dolikuju, njemačka prezimena mi i pe ćemo, pa dok su neki do sada odbacili svoja židovska imena Kon, Israel, Moses i prihvatili hrvatska i madžarska, a neki mudrijaši »internacionalna« imena odbaci t e s vi, koji i ra a t e n j em a č k a imena, ista, te prihvatite naša) jevrćjsk a i m e.n-a. Naši hebraiisti imati će zahvalno polje, da nam nadju sva hebrejska sinonima za današnja njemačka imena. Time će uskrisiti sve te starodrevne plemenske oznake. Kad ne pišemo hebrejski, rabiti ćemo brvatsko-srpsku transkripciju, jer je upravo apsurdno, dia se hebrejska imena pišu baš njemačkom ortografijom. Židovi u Engleskoj i Francuskoj, u Rusiji i u Italiji ne mijenjaju svoja jevrejska imena, tek ih pišu pismenima i pravopisom zemlje, kojn nastavaju. U Hrvatskoj pisali sn Židovi n sedamdesetim godinama svoja prezimena fonetikom: Mosković, Lošić, Kon, Dajdć. Hiršl, Svare itd. Naravski, da to nije hi kakovo riješenje pitanja prezimena. Židovu je kod nekih čisto zemljopisnih, kao i kod jevrejsk;h imena, hrvatska oznaka

BROJ 8.

„ŽIDOV“ (HAJHUDI)

STRANA 3.