Židov

ŽIDOV

PriAN.TVZI DOVSTVA

Solidarnost u nesreći.

' .tevrejak«m eetvrti istočne Evrope prolazi opet smrt, užas, štrah i trepet. Pljačka i palež na dnevnom su redu. Batinjanje zlostavljaoije i robljenje, pojave su, koje se g-otovo udomiše u jevrejskom getu i dvadesetoga vijeka. Već kroz mjeseoe bijesni biijesnilo, od nesavjesnog novinstva) pbdstrckavano i razjareno.'a od oblasti tolerirano, mase protiv Jevreja- Nevina jevrejska krv potekla je i opet upravo 'potocima. Kao neki vail širio se pogrom po cijeloj Poljskoj, Litavskoj, Galiciji', zahvatio i TTkrajinu, pa i Ruisiju. Gdje i kad će se zaustaviti, još i danas ne znamo. Mi uopće o sverau tome malo znademo. Državne vlaisti dotičnih zemalja nastoje svagdje, da zataje ove nemiie dogodjaje, u času, kad sve govori o elobodi oovjeoanstva i o svetosti prava na život naroda i pojedincau Ta možda hi se ipak mogla j stara. Evropa još jedncm osoviti i zauzet; neko doista čovječansko stajalište prema tim hrutalnostima? Cenzura; je s toga stroga, a osohito žiđovske novine ne smiju o tim dogodjajima pisati. No kratki hrzojavi, što ipak prodiru do nas, a osohito izvještaji putnika iz tih krajeva, đostatni su, da možemo shvatiti, što se tarno na istoku đogadja s braieom našom. Prema svim vijestima, koje smo došad mogli dohiti, nadi Taze pogromi, zadnjih mjeseca sve, što smo do danas o tim strašnim dogadjajima od prije znali. Grozote, počinjene na mirnom jevrejskom pujčanstvu, premašuje svaku mjem i ne daju se opisati. Duboka hol i teškm žalost zahvatila je svako židovsko srce, kamo je doprla crna vijest o groznim pokoljima i nedjeljima, kcja su počinjena na našem narodu. Rabini istočne Evrope odredili su u znak opoe žalosti i tuge nad narocluom uesrećom dan 20. sivana (18. lipnja) kao žalohai dhn, koji je ujedno i post. Obratili su se i na, druge jevrejske općine preko Švicarske, da bi i one u znak solidarnosti proglasili taj dan kao dan opće jevrejske korote. Savez jevrejskih općina n Švicarskoj odmah je prihvatio prijedlog i odredio sa svoje strane, da. se dvadesetog sivana u svim smagogama služe žalobne službe za pogu nnle žrtve pogroma. Vjerojatno će i u drur gim zetmlljarna taj dan biti odredjen danom narodne žalosti, pa da će tako Jevreji cijeloga svijeta manifestirati svoju so]hdarnost. U nas jedva da se i bilježe te grozote-

Lstorija Jevreja onamo od doba ustanaka u Palestini protiv rimskojfa gospodstva ne bilježi tako strašuih pokolja i uništavanja židovskoga dobra. Covjek se očajavajući pita, je li to možda zadnje grczno naprezanje sve surovosti, svih zločinačkih instinkta. prije nego dođe doba nioralnog prevrata eov.ječanstva. U isti mah ruši mu se vjera, da je civilizacija išto idoprinjela unutarnjem usavršavanju čovječanstva. Zapadne su revolucije, najpače franceske, bile u znaku borbe za prava čovjekova. A koliko li nečovječtva doniješe revolneije, koje se od'graše na svršetku najgroznijeg rata! Ne samo pogromi, ved i način, kako se na njih reaguje, mogu se uzeti mjerilom morailnih energija evropskih narcKia; Sve radi na riješavanjn jevtejskoga pitarnja. I dok od narođa angloshskih dolazi kanda pozitivno riješenje jevte iskog pitanja, na istoku vrijedi, pored slomljena carizma, recept Pobjedonošćeva, po kome jevrf’jsko pitanje ima da se riješi tako, da će se tre>eina Jevreja poklati, trećina prisiliti na seobn, a trećina će iščeznnti kao Židovi. U pogledu ove potonje treoine, račun ne će stajati, ali kao da će se obistiniti riječ velikoga krvnika u pogledu prvih dviju trećina. Val pogromai, koji su zaigraili krvavi vrtlog na istoku, širi se i dalje, i ako se smiruje što više dopire do zapada. Danas mi i te kako osjećamo ciničku laž velilkih slobodnjaekih krilatica, kojima se prikriva krutost nesncšljivosti i> mržnje, najpače prerna JevrejiTOa. Ondje na istokn brutadnost je iskre.na i naziva se svojim pravim imenom. Drugdje nije toliko brntalan, 'aJi zadaje bezbrcj üboda i udaraca. I što teorija, ideologija, gesta i fraza nema odvažnosti da izrekne, to izriću čhii jasnooom te ne može jasnija da bude. Osjećaj građana, Ijudi druge i jcš niže klase u nama ne će da prestaje, brinu se drugi đa gorak i živ zadaje dušama bezbroj muka. Na to mnogi Jevreji ne umiju drukčije da odgovore, već rrrihvatom treoeg dijela Pobjedonošeevlja recepta: rašćlaniti se, atomizovati se, nestajati. I sami sebe, jer hesvijesno u njima živi ipak veza s prošlosti njihova naroda, hotice ili nehotioe obmanjuju ne videći, kako jevrejstvu spremaju mrtvu sadašnjost, besponosnu i besbudućnasnu. Pa još uza to ti Ijudi na putu k mrtvilni podržavaju fikciju te imaju pravo, da se zovu predstavnicima jevrejstva. Mcžemo pcdnijeti zla, što se na nas svaljujn, i mržnja se odbija od nas. Zapeći

nas u dno duše mora ipak prezir, što ga navlače na nas oni, koji se svojom bezponosnotm manijom trajisformiranja i pritajivanja izlažu preziru samosvijesnih Ijudi, preziru, koji se po njima prenaša i na ostale Jevreje. Tragika je u toroe, da uz mržnju spolja mora tla tegliimo sa sobom izopačeni moral helotstva, rbđen pođ udarcima u getu, kojega se ne otresoše baš oni, koji nestrpljivo traaju veze što ih vežu s jevrejstvom. Dospjeli srno dotle, da su obamrla. i čuvstva solidarnosti n uesreći u jednome diijelu naših Jevreja. I to u času, kad je malne cijelom jevrejstvu došlo doba afirmacije jevrejstva, afirmacije ćinom! Lažu vam usnice, ako uopće još mole, kad mrmore molitve u hramu, koji govore riječ živoga jevrejstva, jevrejstva s nikad ne umrlim ćežnjama, onoga jevrejstva štono je pored relativnoga žilvota svagdašnjega dana živjelo i aiisolutnim životom u idejamai ćina, jednovitosti i budućnosti. I tu laž, koju teglimo sa sobom s omima, ikojl su još dio našega naroda, pa ma ne htjeli to ni oni ni mi, valja 'daj iskorijenimo. Naša so’lidarnost u; nesreći neka nam bude polugom za solidarnost izbavljenja Jevreja, fizićko i moralno: oinom, jednovitošću i budućnošću!

Kako ćemo stvoriti u Palestini židovsku većinu.

Piše dr.

Arthmr R u p p i n.

I. Potrebiti broj. Da Palest'iua postane narodnom domajorn za židovski narod, potrebno je, da Žiđovi ondje što brže saeinjavaju većinu pueainstva. Palestinu nastava sad uz 90.000 nežidovslko puoanstvo od cca 800.000 duša. Dojako bio je naravni porast ovo" nežidovskog pučanstva usprkos velikog broja rođenja uslijed velikog poraora dojenčadi vrlo malen. Ako će se i u buduće uslijed pobdljšanih higijeničkib uredaba, koje ima da donese u eitavu zeraIjru židovska kolonizacija, pomor đojenoadi smlEtnjiti, to ipak ne će ovo smanjenje nastupiti naglo, nego samo jrastepeno. Ne može se jrredpostaviti, da oe naravni poraist godišnje premnašiti 1%, tako da bi od prrilike 25 gcdina trajalo, dok nežidovsko pučanstvo jnostigne 1 milijun. Zrratno jKTvećanje nežidtovskog pučanstva uslijeđ' dcseljenja nijje vjerojatno. Stanovnicb su-

GOD. 111

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAOREB. ILICA BROJ 31 111. KAT. ..»••»..«i< ....ooo« RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. 000000000000000000000000

20. juna 1919. ZAGREB 23. sivana 5679

PRETPLATA« OODIŠNJE K 82-—, POLUOOD. K 16-—, ČETVRTOOD -•«••• K 8‘- POJEDINI BR. 1 K. •••• IZLAZI TRI PUT MJESEČNO. •••»—•

BROJ 19.