Židov

Židove kao za nežklove, proglašenje tih prava za sve građane, kako to nalazimo u svim modernim ustavima; priznanje narodnih ma njena u državama istome Evrope kao posebnih (distinets) i autonomnih tjelesni u pogledu osnivanja i uprave škola i drugih uredaba uzgojnih, vjeroaaikonskih, dobrotvorniih i za socijalnu skrb; pravo nai s;i razmjer ni mlio na javnim fondovima, Ikoji su tome namijenjeni, zaštita pred profana cjiom ša halfa i pravo, da na druge dane idu za svojim poslom; konačno praivO, da se u maštav;i i u privatnim i javnim stvarima služe svojrm jezikom. Da se stane na put opetovanju pretrpljenih zala, zahtijevalo se Osim toga, da se zagarantovaujie tih prava utvrdi u osnovnim zakonima novoosnovanih ili I>o- država! i da u slučaju povrede tih prava miirOvnog ugovora ili povrijedjena manjina može zahtijevati! zaštitu kod lige naroda. Židovski narod, stavljajući se pod zaštitu konferencije mira;, ne zahtijeva specijalnog priviilegas. Što Židovi traže, nije drugo, već međunarodna zaštita piravednili minoritetskih prava u istočnoj EvrOpcl, prava, koja su jednako potrebna. dia se oni sami održe, kao i pitanje svjetskoga mira. Ne traže za se više, no što se odobrava drugim narodnosnim skupovima, koji žive u kojoj državi. Ali ne može im se dati ni manje, ne će li se, da se niši jednakost, što je traži pravednost,

Nordauova proslava u Londonu

Zanguillov govor. Na velikom mitingu 15. septembra iPeople’s Palače u Londonu, što ga je priredila Engleska CijonLst/ička federacija u počast 70-godišnjice Nordau-a, držao je govor proslavljeni spisatelj Isiralel Zangw i 11, koja' donosimo u? izvatku. Pred 70 godina rodlilo se u Budapestu, n dotnu vrlo siromašna rabina i učitelja, dijete, koje je povod za današnji miting na drugom kraju Evrope. U NOrdanovu tragičnom egzilu u Madridu ogleda se tragedija njegova naroda, a pOdjedno ironija njegove sudbe. Jer nije li on, kao i dir. ,Yahuda, primljen u aatetri po narodu, koji je prognao pred četiri vijeka njegove pretke? Bila je sramota civilizacije, da je <lr. Niordiais bio primoran ostaviti- PTaacCsku. On je bio sav svoj život lx>rae za ona načela, za koje sn Franeeska i njezini saveznici govorili, da se bore. Zar je mogla zvanična Franeeska biti tako glupa te misliti, da je autor skonvencijonalnlih laži civilizacije« bio prijatelj pruskog militairiznm? Ta kad je njegovo slavno djelo 1883. bilo štampano, prodaja se njegova) u Austriji zabranila, a jedan je razlog ibio, »što vrijedja članove carske porodice, da buni jakni mir kušajući polnuliti prezir ili mržnju protiv cara,.« Valjalo je pozvati ga n Englesku kao evropskog velikana nezavisnih nazivanja i njegovo bi moćno pero i osobito poznavanje kontinentalne politike bilo neprocjenjivo u suzbijanju njemačke propagande. Zangwill na tc ocjenjuje značenje Nor. dauovo za. cijonizam, prikazuje, kako je Nordau u svome djelu Bolest stoljeća« napadao na kapitalistički poredak j zagovarao preustrojstvo društva po ljubavi i radu, a ne po mržnji i zavisti. Zatim Zang-

wiU upućuje na djela, koja je Nordan u egzilu u Madridu napisao. Prelazeći na Nordauovu cijOnističku djelatnost ističe, d'a je kao NordanOv prijatelj dospio ui cijonistički pokret, koji mu se učinio utopijom, ali čim j© više zašao u nj, tim je više vjerovao u nj. Cijonizam radi za cijelo židovstvo; religija je sačuvala narodni duh kffoz mal ne dvije tisuće godina, pai ako narodni duh trijumf ina, On će joj se odužiti. Narodni blagdani ne mogu biti drugi no oni, koji su se svetkovali u doba Biblije. Ako je Engleska izgubila mnogo ne posluživši se Nordauovim uslugama, koliko je veći bio gubitak za cijonistički pokret, što .je bio lišen svoga najvećeg živog vode u času najveće krize ne samo u svojoj,, već ri istoriji Židova n opće kroz 1850 godina. Neka se ne kaže, da je bio odviše »intelektualan«. Imajući jflied sobom djela jmofesOra WilsOna i profesora Masairyka, prošlo je za nas doba, gdje samo se divili staroj družbi »praktičnih« političara, koji su doveli svijet u kaos i bankrot. Po gdjiekoji bi bio gori predsjednik Palestine nego Nordan. O b e ć a nje Englesk e. Skeptici i cinici kažu, da je vlada dala obećanje cijonizrnu, kad je rat zlo stajao, a sad, kad se Engleska okoristila simpatijama, koje je izazvala, njezino će obećanje biti »komad papira«. Milijuni nesretnih Židova, u koje je ušla nOva nada, bili su, po toj teorije, prevareni, a njihove patnje, bile su iskorištene po najvećoj sili u povijesti u času njezina najvišega feLumfa. Austrijski su Židovi usred rata ifejalvili i uzeli na sfi rizik te izjave, da im je Engleska; bila više mati no njihova 1 država. Protivština triju rriiilliitma Židova Amerike prema Engleskoj radj ruske alijanse obratila 1 se n simpatije i nđivjlerijć. I bila je to obmama, jer Engleska se, P& nazoru tih cinika, sprema da zapadne n duševni bankrot u času, kad Kga nadoda ko lklžm) treba ceaM/b0 uzdanje u brr> k « &*** najkam \ ! čast. On ne će ni časka vjerovati, da bi Engleska htjela bič'’ tak(l lu ' da. Istina, da je postu, Mil^ka ad ™. . ... t» , ... j. lao nešto povod® mstracije u Palestini: , 1 • ...... 'm je pogodovala ovoj cinuekoj sumnja, kop. • - , .. , , „ , 'tu Zidova, ali sve elemente pučanstva' os. , ... zni pred me. on drži, dia) se to čamio cd boja , . , , , . , bntska J* rairnna urođenika u Egiptu, ; ai , , , , - ■ 7. ku npra vlada sad bas podsjetila palestins .. „. rijeci vn. da ne može odustati od zadane. ' agi® Ona je odlučila, da će se sposoban ei . . sko-židovpki vojnik, koji samoestvuje i k. je već prošao kušnjama rata, doskora vratiti u Palestinu, kao spojni oficir šbmeđn cijonista i lokalne administracije. Fakt je bio, da briltski interesi jednako kao i židovski, i u opće interesi civilizacije traže stvaranje države na granicama Evrope, Azije i Afrike. I ne stvore li Židovi te države, on bi volio znati, tko će, u ovo doba/ umanjenih sredstava i uništene ljudske snage, doprinijeti potrebna sredstva i još potrebniji entuzijazam, da obrati malarijsku, kamenitu polupustoš, liez ugljena i željeza, u cvatući kraj. Arapsko pitanje. Jedan od najjbolj; h Engleza obratio je pred nekoliko generacija misli o britsko-židOvskoj državi. Bio je to glasoviti filantrop, lord Shaftersbury, a. n,e on, Zangwil!, koji je prvi rekao: »Dajte zemlju bez naroda, narodu bez zem.

lje«. Vi ste sad čuli o kojih 600.000 stanovnika većinom arapske krvi. Ali je h to u protimbi sa Shaftersburyjtevim riječima? Stanovnici nijes.u narod. Što su ti stanovnici radili, već što su pod Turcima pomagali uništavati Palestinu? Gdjje jeu im gradovi, građevfne, vodovodi, škole, kultura, ili bar agrikultura! Većinom su još polu nam adi. Primijeniti brojne ideje sav remene demokracije na takvo pučanstvo i dozvoliti mu, da dotbije nadmoć nad ži.dovskom! manjinom, koja sa čin .java ono malo civil izcvanib oaza u zemlji, bilo bi apsurdno. Židovski je problem, poput židovskog naroda, nešto osebujno ii može se riješiti jedino sredstvima jednako osebujnim. Lord Robert Cecil rekao je svojom običajnom spoznajom, da Ibritsko riješenje ima da Imdo uzorom konstruktivne politike, Takova stvaralačka politika umjesto prijašnje destruktivne politike bila je u istinu u opće mnijenje lige naroda. »The Times*- su suviše podupirali moralno pravo Židova na Palestinu uz uvjet, da se obezbijede sloboštine felaba. Sloboštine fe. laba ne treba obezbijediti l ; ne da se zamisliti, da bi se židovska država spominjući se, što duguje vlastima i svojim vlastitim idealima, mogla ponijeti poput nove poljske države. Pod židovskom zastavom svi dijelovi paosjistva mogu biti sigurni za dotično postupanje. Od Arapa bi došla prava smutnja, ako bi oni zagospodovali; jer Oni bi nastojali, da zatvore Palestinu za židovsko useljavanje. Siromašni Felalii bili bi bar tako zadovoljni da! živu u židovskoj zemlji kao u Turskoj, ue, onit bi se snalazili kud i kamo bolje- Njihovi odsutni zemaljski gospodari su oni, kojti razvijaju tako snažni lokalni patrijotizalm. Protivštima protiv Židova ne dolazi Od muslimanskog elementa već od pokrštenSb Arapa podstrekavamih od rimokatoličke protivštine. Postojala je pogibao, da će bratska vlado!, zastrašena ovim intrigama, promijeniti svoje nazore. I on spočitava, da su cijOnističke vođe radite u. prilog arapskih .ag'tatora; oni nijesn dosta Odlučno iznijeli svoju stvar pred konferenciju mira. Balfo u r o v e deklara c i j e. Dr. Weizmann nije zahtijevao židovske države. To se naziva taktičkim, ali u istinu to je bojažljivost. To je napuštanje cijonizma. On ue zna, što se razumijeva, pod »židovskom narodnom domajom«, ako to nfiJ e > »Židovska država«. Prastara čežnja večeri pasbe nije samo: »Do godi Ine u Jeruzali■ min. N a nju se uvijek nadovezuje; »Do - godine sinovi slobode«. To nije sloboda, ii da budemo zastupani kao manjina n palestinskom vijeću, koje se predlagalo, da se osnuje u Svetoj Zemlji Dr. Weižmann kakad bi bio zahtjevno državu, ne bi je žc • Q n , Zangwill, mogao bi mu dokazati tinti. duu nevina, da je to bilo baš ono, št sa sto, razumiijevao pod Balfourovom de je svijet da ona želi dati državu i da klaraeijon. s tiče simpatije svijeta, Balona, dajući vi j neodgovoran državnik, four nije mla i, narodna domaja« mogu Riječi »ŽidOvsk, ćati kako mu drago; a 1 se sofistički izvra ‘jelijen je prilikama. A smisao riječi epred n,? izrekao! U čas«u koji čas ih je Baif« n j, u ; uspostavi P (t ' kad se radilo o oslobo^ 6 - - e imalo dati ®lačenib narodnosti. St o r no što sudovima, ne može dai ta ' e ,l venima. Monimalo dati Cesima ili . »vi, kad se strozno je pređi a gat; i, cli 1 1 % slebod»‘ pOvrate n Palestinu, imaj u u ‘ a

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 31.