Židov

tak školstva! i eksportna industrija pripomoći stvaranju u motre egzistencije. Budući da vlada nestašica uglja i željeza, eksportna industrija će se temeljiti na dom a ć i m proizvodi ma. U kućanstvu radnika ili u malim radionicama zgOtavljaće se odjeća za muško i žensko, pravice se kaj>e i cipele i, snabdje. vati time krajevi. Industrija duhanska i nnairska, u kojoj ee mnogi, Žir dov razaznaje, pravijie/nj® židovskih rituali.« (što se može načiniti moitopolom), zgotavl janje obrt.no-u i njeti i |čkih prOiV't voda, biće glavni temelj za svjetski eksport El'ec Jisfeela, a davače mnogim Židovima zarade. Općenitim razvitkom zemlje ukaza će se potreba za si obodnim zvanjima: liječnicima, apotekarimai, činovnicima, inženjehma iltđ. itdJavne radnje će napokon davati prolazno zarade velikoj masi useljenika. Za provedbu kultu nuJehničkih i prametnotehniiičkih poduzeća i i redlte-dnja za naseobu trebaće po računu Ruppina (prilično nesigurno računa za melioracije i predradnje za naseobu) svega 46.500 izučemb i 93.000 neizučenih radnika kroz jed n u god in u. Sama pnkcda tih radova u jodnu ruku, a u drugu ruku prhicip. da se što većem broju useljenika dadne prilika zarade kroz dulje vremena (jednu gcd'nu ili dvije) pri javnim raidnjama, kao nekoj vrsti pr o 1 šal zn e stanie e, deki predju poljoprivredi, ili kojem drugom zvanju. zahtijeva, da se izvedba tdb javnih radova razdijeli na dulje vremena i to na jedno 10 godina. Prema tome bi bilo moguće da se godišnje zaposli 15.000 radnika. Ovo produljenje vremena za iz grad jiv a nje, preko vremena, koje hi bilo inače potrebno za provedbu rada, ni je po našem mišljenju opravdano. Jer uz troškove, koji nastaju poukom uvijek novog radništva!, i- koje moramo da metnemo na stavku snacijonalne kolonizacije« nastaju uz to još gubitci, prouzročeni dugim vremenom gradnje (ako se svg radnje počnu Odmah i u isto vrijeme) i takovi koji su prouzročeni time, što se ne mogu pravovremeno iskorstiti sva ona zemljišta, koja će se im, tem koncesija (kod gradnje željeznica) dobiti!, odnosno za dobivene ameliorirane ploštine (kod kulturno tehničkih radova). Napose ne će biti uputno odgađjati kulturno-tehničke radove, koje treba provesti prije poljoprivredne naseobe i koje moraju, da se često provodu prije poljoprivredne adaptacije (kod močvara). Vjerojatno je, da će radništvo, koje je potrebno za provedbu javnih radnja, a koje bi se provele u vremenu cd 5 go. dina (mijenjajući 2—3 puta radnike) naći u zemlji iza toga izdašne zarade i da će moći, tla si stvore egzistenciju. Brojka svih radnika za provedbu javnih radnja pokazuje doduše, da pretjerane nade u tom pogledu ne bi bile umjesne. Pri tem se ne smije zaboraviti, da će se veoma teško dati provesti princip, tla se kod tih radnja upotrebljavaju samo židovske sile. jer se tu radi o radnjama općenitog značaja, koje se ne tiču samo 5 židovske zajednice« i ako će »Židovsko društvo za kolonizaciju* dobiti koncesiju, tla ih provede.

Mandatar* ka sila podli jeliće val jula tu koncesiju samo pod pogodbom, da se i arapski radnici upotrebe pri izvedbi. Tu stranu Ruppin nikako ne uzama u obzir, a može da na kalkiL imade velikog utjecaja. Tempo kolonižaeije, na kojoj Ruppin svoj program temelji, taki je, da hoće jednu četvrtinu Židova, koji su potrebni, da u,zemlji obrazuju majoritet, naseliti u parijodii cd jedno 20 godina. Velki je protivnik brze kolonizacije ili kolonizacije nuu'a, koju predlaže mnogi <lrugi; oox 'označuje te prijedloge pravim izrazima i veli da su »bezvremena« r, i jesenja, koja se provadjlaju u »bezračnom prostoru«. Mcriai sie računati sa postojećim prilikama. Ruppin ovako računa, da će se židovsko pučanstvo useliti u toku od 30 godina: U prvih 10 godina naseli će se: 100, društava za naseljavanje (Ahusot) i to sa 500 članova (koji će poslije postati kuće vlasnici), nadalje 5000 seljaka i 5000 maloposjednika; to pruža mogućnost prebivanju 20-000 duša u poljoprivredi, sa porodicaina 100.000 duša, ili 10.000 d u š a g o d i š n j e. Po prijašnjim izvodima, može uz to pučanstvo, koje se bavi čistom poljoprivredom, da postoji isti broj pučanstva, koje se ne bavi poljoprv-redorn. Ako k tome još računamo 100.000 useljenika, koji će biti zaposleni u eksportnim industrijama 1 kod javnih radnja, pa Onda rentire i ]>erizi jo ni ste, to bismo na koncu prvog decenija imali novo židovsko stanovništvo od 300.000 duša odnosno svoga 400.000. U drugom deceniju, računa Ruppin, podvostručile se taj broj, a ma kraju trećeg decenija potrostrućti; prema tome imali bismo ma kraja drugog decenija uračunavši prirodno umnažanje, majoritet u zemlji t. j. bilo Ini tu oko jedan milijun Židov«. Poslije 30 godina bio bi Erec Jisrael sa preko 2 milijuna Židova, židovska z em 1 j a. Zapaintimo iz toga programa useljavanja, da se n prvo m deceniju naču na trik sa 30.000 židovskih useljenika. Kako se niOže očekivati kud i kamo veća emigracija, osobito u prvim godinama iza svjetskog mina, jer se iz vi jesti što iirteimo vidi, da je želja za iseljenjjrira u Palestinu) veoma velika i prcuzrokOvaće osobito j*>. spješavanje. Brojka, koju navaklja Ruppin, apsolutno j e malen at. Ne ć-e cdgovarati to činjenicama i ako Ruppin, koji, nikada ne zaboravlja na prilike kakve jesu, - i kojemu zadaje brige ovaj nerazmjer židovske emigracije sa istoka, koja se mora očekivati i mogućnost zemljo, dla primi imigrante, predlaže, da se prekobrojne ma e e za neko vrijeme smjeste gdje drugdje (n. pt. sj. Africi, Egiptu), ali tome s e no iona pridavati kakva Arijedno«t- Uzroci, koj; su suzdržavali židovske mase, da se pri.je rata nastane u tim. zemljama, ostaju isto tako jaki i iza sklopljenog mirni. Ruppin tu zaboravlja značenje »Cijena«, za koji na drngoim mjestu imade toliko topbb riječi. Ruppin drži, da je u pogledu mognćstva naseljen ja Palestine išao srednjim putem izmedju optimuma i pesimizma;. * pogledu cjelokupnog broja žid. pučanstva. koje se ima naseliti u toku od 2 3 decenija izgleda, da je ispravni.]«

njegovo stajalište nego li T r i e t s e h e v a ili Baliođova, tim više, što on naJvadja i potkrijiepljuje svoj© mišl.j(riuje tolli kim konkretnim činjemičkiim materijalom. Adolf Bdhim veli, da su Ruppinove l)rojke veoma utježljdve i dtrži, da .1© to maksimum, što se da postići. Ne mogu, a da ne citiram rečenice, koje Ruppin ujudrebljava, da osvijetli mi> gućstvO naseoba u Palestini: »Sa mnogih s© strana pital, koji je najveći broj Židova, koje Palestina može da primit« U tom obliku ne da se na to pitanje uoj)će odgovoriti. Jedna zemlja nije ladja ili od; o u vozu, u kojem imade za toliko i toliko Osoba mjiesta„ Mogučstvo zemlje da se naipnči, mijenja se s naslovima produkcije. Teoretski se može zamisliti, da će ti oslovi produkcije u Palestini poslije biti tako povOljnJi, da će Palestina moći primiti svib 15 mili. .juna Židova svijeta. A1 ii ovo te or ets k o m o g u ć s t y o za d a na s n e z n iar č i u pravo, n išta za mog u ć most naiseo b e. Za ovo, šta više vrijedi rečenica: »Da će Palestina moći da primi samo toliko Ijtid", u koliko se ©konomlijial ii gospodarstvo to zeiuljie bude moglo s obzirom na konkurenciju sa drugim zemljama uspjesno da zaposli.« Prema našem mišljenju na temeljim iznešenog materijala ne prikazuje broj od jedno 2 milijuna n vreinjepu od 3 decenija maksimum razvitka, ali svakako o p t i m u m. U okviru toga vremena j u okviru ovog cjelokupnog broja mora da jie dala mogućnost, da se stvar i prOmajpni, a moguće je sve. Prvi decenij treba da pokaže najveće moguć stvo naiseo b e. Razvitak bi trebao da bude oixratan: u prvom deceniju trebalo bi da se usele 300.000 Židova ili 90—100.000 godišnje, a ne u zadnjem deceniju. Rupipnova shema dozvoljava, po našem mnijenju, Ovaj preokret- To će pokazati daljnji izvodi. Važnost ovog pitanja slili pisca ovOig članka, da prekorači, granice, koje sa mu Ovdje date, i ako si on pridržaje, da u po. sebnoj radnji obradi evo važno p’-tanje.

Zemlja, koja je potrebna.

Podloga naseljaVElnjia; je nabava potrebnog zemljišta,. Po Rupipinovim navodima potrebno jte za poljoprivrednu naseobu zemljišta: 6,360.000 duptuma t. j. okrug 1 ]« 580.000 ha t. j. samo 21 % cjelokupnog, a 32% zemljišta, koje se dade obraidjivaiti. »Da se to zemljšte nabavi, mogućnost je tu«, veli on 1 odmah niava<iia konkretna data: 1,925.000 dimnima mogu se nabaviti, ođ toga je jedno 500.000 bez gospodara, 800.000 je okupirano, ali još nije katastrirano, a 625.000 je državno. K toj zemlji, koja je slabije vrijednosti, moralo hi se kupiti još privatnog zemljišta D/2 milijuna dumraia. I ovdje leži najveća poteškoća problema naseob e. Ne zato možda, što dO. mače pučanstvo ne bi moglo da bude bez toga zemljišta (ziai 600.000 Židova, koji trebaju da se nasele u toku od 30 godina a da se zaposle u poljoprivredi ožeto jie u obzir jedna trećina cjelokupnog zemljišta, koje se može obraditi, tako da još uvijek dvije trećine ostaje za' ne židovsko pučanstvo. kojeg ne će biti više, a uz to je

BROJ 34. i 35.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

5