Židov

Naša je bogomolja nalik ruševini, mi nemamo jošte uvijek sirotišta, mi nemamo ni najčednije bolnice, nemamo mirovinske zaklade, niti se brinemo za odgoj budućih rabina i učitelja, nemamo čak ni knjižnice. Jedino, što imade ta zagrebačka općina je neprocijenivi dar Lavoslava Schvrarza, a i tu se neprestance iznašalo loše financijalno stanje njegovo. Nastupio dapače čas, kad je općina samo za volju financijalnog ravnotežja htjela napustiti ovu krasnu zgradu, plemeniti dar svog velikog sina, a nemoćne starce razbacati kojekuda. I gle trebalo je tek malo rada nekolicine zbilja Židova i sredstva za taj dom našla su se dobrovoljnim prinosima u izobilju. Dosadanje predstojništvo općine baziralo je svoje djelovanje na porezu, pa smo doživjeli svaki puta početkom godine, upravo skandalozne prilike kod rasporezivanja. Ljudi naprosto ne će i imaju sasvim pravo da se posve samovoljno rasporezuje i neprestance povisuje taj porez. Kao što oni, koji imaju razumijevanje i smisao za izgradnju nove domaje u Palestini, bili to cijoniste ili ne, davaju ne samo kod nas već po cijelom svijetu stotine i stotine hiljada kruna, kao što svaki starovjerac žrtvuje za svoj kult ogromne svote, gubi svetkovanjem subote velik dio svog prihoda, tako moraju i bogataši, koji stoje na čelu naše općine, koji kako u svom proglasu kažu goje veliku ljubav za našu vjeru to svojim prinosima dokazati. Tko pozna zagrebačke prilike, taj će me razumjeti. Ne će uvijek tražiti od drugih žrtava povisivanjem poreza. Sami će doprinijeti žrtava, jer biti predsjednikom, potpredsjednikom, članom predsjedništva i općinskog vijeća ne može da bude samo koved već traži i dužnosti. Dosadašnje predsjedništvo još uvijek stoji na stanovištu kurija i cenzusa premda već deset godina obećaje, da će u »zgodnom času« promijeniti izborni red. Dok za izbor u konstituantu, za gradsko vijeće, svi imademo jednako pravo glasa seljak i radnik, bogataš i siromah, djak i trgovac; u izraelitskoj općini sve ovisi o tome, kolik je kome porez raspisan. Dok opravdano tražimo i moramo tražit ravnopravnost u državi, mi sami u svom kućanstvu sve uvjetujemo o platežu poreza?! Da bude izborno pravo još više kršeno, traži se mnogogodišnji platež poreza i tako je oduzeto pravo glasa onima, koji su bili na ratištu ili u zarobljeništvu, pa bilo i kao jugoslavenski legionari. Ljudi, koji su u svojoj općini radili vanredno mnogo za židovstvo, čiji je dolazak u Zagreb upravo obogaćenje naših misli i ideja ne mogu tri godine da sudjeluju u našem radu. Tako su današnji predstvanici uspjeli, da preko hiljadu zagrebačkih Židova nema pravo glasa za svoju općinu. Rezultat tog plutokratskog sistema? Pogledajte prilike kod iznajmljenja mjesta u hramu, koje je sam propovjed-

nik na Jomkipur morao nazvati najgorom lihvom. Ne ću da u novinama iznosim sve žalosne činjenice, jer ih se kao Židov odviše stidim, a da bi ih htio donijeti u široku javnost. Godine i godine se borim sa svojim drugovima u općini da se mora i svakog blagdana, svakom Židovu i Židovki dati prilike, da prisustvuje službi božjoj. Ne priznajem pravo trgovanja mjesta u hramu, jer ne stoji, da zato, što je pobožni djed pridonio neku svotu gradnji hrama ,već davno pokršteni unuk može uz silne svote iznajmiti to mjesto. Plutokratski duh u našoj općini ne znači, da bi vladali zbilja elementi, koji su si stekli svojim marom i radom bogatstvo. Naši bogataši daju rado, daju mnogo samo im treba dati prilike, samo treba nešto zbilja za taj novac raditi. Naše predstojništvo pak ukinulo je tako lijepi običaj da se bogataš sjeti na blagdan kod tore siromaha i potrebnih. Na taj način gubilo su te plemenite svrhe desetke hiljada kruna a pojedini član predstojništva mogao je izvršiti »aliu«, a da ništa ne mora darovati. * Ne ću nastaviti jer bi morao biti osoban. Ja ne poričem nikomu pravo, da sudjeluje u našem općinskom životu. Nema nas mnogo sa svih strana milom i silom, progonstvima i pogodicama na nas se navaljuje, da ostavimo vjeru otaca, da prekinemo tisućgodišnje tradicije. Za svačiji rad imade mjesta u općini i zato žalim, što nije moglo, ne ću ispitivati čijom krivnjom, doći do kompromisa. Kad je već moralo doći do borbe, mora da je ovo posljednja borba. Ne radi se, kako se sa izvjesne strane krivo tendencijozno čuje, o iborbi cijonista i necijonista. Naša listina nije važna radi osoba već kao nosilac ideja, i tko predaje našu glasovnicu, manifestira za ukinuće cenzusa i kurija, za podijeljenje općeg izbornog prava svakome, koji imade dužnosti prema toj općini. Nakon ove izborne reforme moraju doći opći izbori i tu će izaći novo predstojništvo, koje će zbilja biti reprezentant cijelog zagrebačkog židovstva. Izraelitsku bogoštovnu općinu reprezentira cijelo židovstvo Zagreba i ta općina mora ustati, kad se pod naslovom izgona stranaca, uredjenja prava državljanstva i kako se već sve to naziva, Židovima uništavaju egzistencije, oduzimaju stanovi i dućani itd. Zar ćemo se mi sami varati? • * Zar nije javna tajna, da su Židovi morali platiti po trideset do pedeset hiljada kruna za ono, što im kao državljanima pripada? Tu je trebalo —• pred Banom u Zagrebu pred ministrom u Beogradu javno muževno i otvoreno ustati, tu je trebalo, da mi Židovi, svaki snagom svog položaja, svojih veza nu svi kao cjelina radimo.

Tu nije smio biti izgovor, da predstojništvo naše bogoštovne općine ,pripada drugoj političkoj stranci, nego ban, jer onom, kojem zagrebački Židovi povjeravaju zastupanje svojih interesa, mora židovstvo biti najvažnije i najodlučnije i ne smije više uslijediti, da predstavnici beogradske opčine moraju ishoditi obustavu istjeranja velikog dijela zagrebačkih Židova. Mi ne idemo u borbu radi borbe ni ne želimo osvojiti općinu za židovsku narodnu sekciju, već želimo, da nam bude općina jaka i ponosita, naša dika u Jugoslaviji i u židovstvu. Mi želimo, da ponosito možemo cijelom židovstvu naglasiti, da smo članovi zagrebačke općine, a isto tako hoćemo ponosom našoj nežidovskoj braći moći pokazati sve ono, što smo u našoj židovskoj općini plemenita, dobra i valjana uradili. Mi vjerujemo u naše židovstvo i u naše Židove i ne bojimo se neuspjeha. Makar da je dosadanjo predstojništvo pridržalo cenzus i oduzelo hiljadi od njih pravo glasa i odrediv izbor za bogataše I. kurijo u nedelju kad imade najviše vremena za siromaha 111. kurije na djelatni dan, kad teško ostavlja trgovinu ili pisarnu, u kojoj je namješten mi vjerujemo u pobjedu naše listine. Naša pobjeda je sigurna jer naša je budućnost u židovstvu ravnopravnosti i jednakosti,

Dr. Lavoslav Šik.

Odgovor Sir Samuela na pozdrav S. C. J.

Na pozdravni brzojav što je u jevrejskom jeziku sa konferencije Saveznog Vijeća S. c. J. odaslan High Commissioneru Sir Herbertu Samuelu, primio je Savez cijonista slijedeći odgovor ; Guvernement of Palestine Jerusalem. 22. nd. November 1920. Gentlemen, I am direkted by His Excellency the High Commissioner to eonvey to you an expression of his thanks for the very kind telegram of greetinga wich was send to him by thoss •who participated in the annual ference of the Jugoslavije Zionist Organisation. His Excellency highly appreciates the terms of that telegram. Yours faitfally Max Nurock private Sekretary. Jugoslavija Zionist Organisation, Zagreb. Prijevod: Uprava Palestine, Jerusalem 22. novembra 1920. Gospodo! :t Njegova ekscelencija High Commissioner naložila mi je, da Vam isporučim izraz njegove blagodarnosti za veoma prijazan brzojavni pozdrav, sto su mu ga odaslali učesnici godišnje konferencije Saveza cijonista Jugoslavije. Njegova ekscelencija visoko cijeni sadržaj ovog brzojava. Vaš odani Max Nurock privatni sekretar. Savezu cijonista Jugoslavije Zagreb.

BROJ 34.

»ŽIDOV« (HAJHUDI).

3