Židov

jeva da otudji jevrejstvu, ili da živi uznemirivano unutrašnjim protivštinama. Kako su već u gradovima sa jevrejskim školama prilike tako neprijatne, to su one još žalosnije u malenim provincijalnim mjestima, gdje je broj Jevreja sasvim neznatan. Često nema ni obuke u vjeri, a ako se obučava onda tek tako malo, da dijete teškom mukom nauči prepoznavati jevrejska pismena. (Svršit će se.)

gov istančani duh, kojemu je sve bučno, šovensko, bilo strano. Ima uticaja, đuševno-čudorednih energija, koje se ne daju tačno odrediti, ali osjećamo, da su velika pokretala naših volja, budna, nenametljiva kontrola naših savjesti, čuvari naših zanosa, e da ne bi smalaksali. One nas čuvaju od trulih kompromisa, daju nam spokojnost naših uvjerenja. Takova je energija Gustav Seidemann. Kad su nam pridolazili novi ljudi i broj je naš rasao, pa kad se katkad govorilo tek da se govori, tonom nametljivog, nekultiviranog, plehejskog neofitstva, mi smo se mlađi obraćali Seidemannu i nešto kao čista, sveta sreća, prolazilo je našim dušama, kad je očinski stao uz našu stranfu i mirio uzburkana ogorčenja naša. Mi smo se osjećali sigurni, u sabatskom raspoloženju dana, koji su oživjeli u nama, dana, kad smo još jedan drugome znali i za ime i za dušu. Sad Gustav Seidemann seli iz Prijedora, gdje je živio dohrani niz godina. Ide u mjesto, gdje cvatu tolike ruže pred svakom vilom i pored svih puteva

i u svim vrtovima. Hoće li i njemu još jednom cvasti u danima, kad sijedi kosa. Medju nama on, stojeći visoko nad vrevom sticanja, nije nasmogao ništa bogatstva. Tek je gubivao. Ostavlja nam grob svoga sina, jedne plemenite nade; i njegova je ljubav vezana uz grobove mladih prijatelja, najčišćili među nama, štono rano umriješe: Tbaua, moga brata Hermana, Otona Goldsteina, Jude Alkalaja, Karla Eosenthala, Ljudevita Scheina .. . starca Natana Landaiua . . . Sačuvao je samo, što je oduvijek u njemu: neokaljane, visoke ideale, s kojima je došao među nas. Nek samo cvatu ruže njegovu narodu: bit će t o ruže, koje njemu cvatu. Ne ostavlja nas Gustav Seidemann. Duboko ja u sebi osjećam, da nas ne ostavlja, seleći se drugamo. Ne-može on to! Između njega i nas neraskidna je veza; ljubav od čovjeka do čovjeka i iste zvijezde na istome nebu.

Aleksandar Lieht.

Godišnja konferencija njemačkih cijonista

Konferencija cijon. saveza za Njemačku održana je dne 13. o. mj. u Hanoveru, a prisustvovalo je 226 delegata izabranih od 88 grupa. Medju prispjelim pozdravnim brzojavima treba istaknuti onaj W eitzmannov iz Otave (Kanada), u kojem javlja, da ima u Americi neograničenih mogućnosti za pribavu novca, ako se bude dovoljnom energijom radilo. Prvi je referisao Richard Liohtheim, novi elan londonske egsekutive, o općem položaju u cijon. pokretu. Kod te zgode daje prvi puta oficijelne izjave u ime egsekutive. Na dogodjajima u Jafi dokazuje potrebu daljnjeg političkog rada, kojega Amerikanci niječu. Politički položaj da je podjedno povoljan, no nejasan. Svi hoćemo mir s Arapima, a to će biti onda moguće, ako tjeramo u Palestini politiku, koja može da bude uspješna samo ako dokažemo, da smo realna moć. Najjače političko oružje je gospodarski rad u Palestini. Uvjereni smo, da su Englekoja je dorasla već i većim zadaćama, ne će dati smesti. Ali u prvom je redu potrebno, da budemo mi složni, da napustimo sve unutarnje prepirke, da nastupimo složno prema vani. Nadalje izlaže Llchtheim stanovište egsekutive u pitanju cijon. org. koja je najjači instrumenat narodne volje u Herzlovom smislu. To Amerikanci ne mogu da razumi-

ju. Danas još ne možemo da preselimo vodstvo u Palestinu. A možemo da nađemo zem. savezima samo samostalnost do one granice, da ne ugrožava opstanak svjetske naše organizacije. I za nabavu novca najvažniji je instrument organizacija. Drugačije je sa nporabom novca. U tome se egsekutiva posve slaže s amerikanskim programom, da treba novac upotrijebiti po strogo gospodarskim metodama. Reorganizacijom našeg birokratskog aparata možemo najviše da uštedimo 3 po sto cijelog budžeta. Mnogo je važnije pitanje kolonizacije. Dosadanji sistem farma je neodrživ: pod krinkom zemljoradničkih zajednica tjerano je neunosno gospodarstvo s plaćenim radnicima. Moramo da nadjemo put za osnivanje samostalnih naselja, sve jedno da li na socijalističkoj ili kapitalističkoj bazi: glavno je da stvorimo prava gospodarstva, da riješimo halucko pitanje, Egsekutiva će predstojećem kongresu predložiti svoj program za kolonizaciju. Napokon stavlja referent predlog o sastavu novog vodstva svjetske organizacije. Predlaže egsekutivu od 8 do 12 članova, od kojih bi bilo 5 do 7 u Londonu, a ostali u Palestini. Uz to bi trebalo uspostaviti Veliko A. C. od 30 članova, te jedan odbor od 60 članova, sastavljen iz zastupnika zemaljskih i zasebnih saveza. Taj bi odbor nadomjestio godišnju konferenciju onih godina, kad se ne sastaje kongres, a kongres bi se sastao samo svake treće godine. U vodstva ne smiju da budu izabrana lica prema strukovnoj naobrazbi ili uglednom položaju, nego prema političko-državnoj spremi i sposobnosti, da vide cjelovitost svojih zadaća. U debati su sudjelovali govornici četiri vleikih frakcija. Dr. Han t k e (blok naeijonalnog jedinstva) ističe važnost rada u dijaspori. Ako bi se ograničili na rad u Palestini moramo biti na čistom o tome, da ćemo teško naći stručnjaka, pošto je naša zadaća nješto novoga. Sručnjaci će s nama raditi. U ime bloka nacionalnog jedinstva govorio je

još Julius Berger, za Misrahi Voss i Aron B a r t h, za delegate izvan funkcija Lesser i Heinrich L 6 we. Govornici funkcije Hapoel Hacair, Kurt Blumenf eld i W e 1 tsch branili su palestinske koloniste, koji sami da kritizuj\x dosadanji način palestinske kolonizacije slično kao i Lichtheim, no to je bio ipak jedini pokušaj nacijonalne kolonizacije. Feliks Rosenbliith referira o cijonističkom radu u Njemačkoj. Označuje kao važnu zadaću budućega rada organizaciju necijonističkih Židova Njemačke za obnovu Palestine. Da to uspije, potrebna je najprije unutarnja jakost vlastite organizacije, savršena ozbiljnost i radikalnost cijonističkog shvatanja u vlastitim redovima. Ozbiljnost našeg cijonizma možemo samo dokazati, ako ozbiljno ispunjamo naše dužnosti prema Keren Hajesodu i ako omogućimo našoj omladini, da se primi produktivnih zvanja i preseli u Palestinu. Napokon se bavi referent odnošajem cijonista k njemačkon državi: nikada nijesmo zastupali mišljenje, da smo u Njemačkoj stranci, ali tražimo, da se respektuje naša osebujnost, i to na historičkoj i genetskoj bazi, a ne dogmatski u svjetlu antisemitskih ili anticijonističkih laži. Kurt Blumenf eld polemiziije u debati sa protivnicima t. zv. radikalne cijon. struje i dokazuje, da su samo radikali postigli odlučnih uspjeha. Obrazlaže, da se cijon. rad mora u prvom redu služiti masom radništva. Ocrtava svoj plan zajedničkog rada s necijonistima i prikazuje svoje dosadanje uspjehe. Nakon dvosatnog govora priredjene su mu vanredne ovacije po svim delegatima. Ostali govornici bave se medju ostalim sa odnošajem prema osnovanoj grupi Binjan Haarec, čiji delegati ne prisustvuju konferenciji, te osudjuju njihovu apstinenciju. Pretstavnik misrahi frakcije B rth podupire Blumenfeldove-pređi ’ode rada za Keren Hajesod. Nadalje su referirali o zadaćama praktičkog palestinskog rada prof. dr. Warburg i Daviš Trietsch i Jakob Wo 1 ff. Prije zaključka stvorila je konferencija više rezolucija. Poziva egsekutivu,. da čuva narodno politički karakter pokreta i izrazuje pouzdanje da se pravac engleske politike u Palestini ne će promijeniti. Uz protest protiv dogodjaja u Jafi traži da se bezodvlačno digne zabrana useljivanja u Palestinu. Keren Hajesod treba da bude centralno sredstvo za obnovu. Konvenciju američkih/ cijonista, koja se sastaje 5. juna u Clevelandu, poziva da pogledom na dogadjaje u Jafi provede akciju za Keren Hajesod. Odobrava postupak, da se za rad oko Keren Hajesod ima sjediniti vaskoliko židovstvo. Traži pojačanje cijonističke svijesti, energični halucki rad, , jedinstveno vodstvo u propagandi i novinstvu. Predsjednikom saveza ponovno je izabran Felix Rosenbliith, a uz njega u radni odbor Heinrich Loewe 1 Dr. K 1 e e mjesto Lichtheima.

BROJ 17.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

3

H!pp!2pei|i!zai!iuegiiiiop!2