Židov

Ipak to ne znači, da je kongres de gradirao cijonizam na jedno kolonizatorno poduzeće, gdje je od najodlučnije važnosti pitanje novca. Kongres je bio svijestan, da cijonizam hoće renesansu židovskoga čovjeka i židovskoga naroda i da je samo preporodjeni, cijooplemenjeni židovski čovjek pripravan i sposoban, da dragovoljno uzme na sebe sve ono žrtve, koje mu se ni sa kakovim brahijalnim silama ne mogu nametnuti. Pitanje financija nješava se samo sobom, ako smo osvojili židovskog čovjeka, ako smo u njemu zapalili stare židovske ideale za dobrotom, ljepotom i savršenstvom, što je u nas sve sadržano u pojmu: pravednost svetost. Karakteristična ~ je u tom pogledu epizoda za vrijeme budžetne debate, Mizrabisti su u svojoj rezoluciji tražili, da se respektovanjem subote i svih tradicijonalnih židovskih obreda ti Erec Jisraelu, posvete židovski čovjek i židovska zemlja. (»Am’ kadoš tih ju li!«) Ljevica je dobacila: »Slobodno znači sveto!« Na to je desnica odgovorila: »Sveto znači si o b od no!« Znači, svi hoće isto, tek označuju to isto raznim riječima. Svi hoće posvećenje renesansu židovskoga čovjeka, židovskoga naroda u slobodi na židovskom« tlu. Bi li takova budžetna rasprava bila moguća kod ma kojega naroda, do li kod naroda —kramara«! l ! Taj je duh diktovao sve rezolucije kongresa, pa i one, koje nredjuju posve »praktične« stvari. Židovski narod ne precijenjuje ni novac, ni brojke i ako im znade vrijednost. Ali više od toga mu je čovjek i duh, koji njime obladava. Židovski narod cijeni kvalitet i znade, da upravo imponderabilija, toliko omalovažena u »realnoj politici«, mogu da stvore čudesa. Cijonizam vodi računa o tim imponderabilijama jer znade, da je židovska narodna domaja

u Erec Jisraelu još uvijek jeduo čudo, koje samo njegovanjem, razvijanjem i jačanjem tih imponderabilija može da postane djelom. Kraj takvoga shvaćanja morali svi sukobi, što su izbili na kongresu, doći do izmirenja, mogli su se razbistriti svi nesporazumci i moglo se naći riješenje svih problema. Bilo je opasnih momenata na kongresu kad se činilo, da će doći do nepopravljive eksplozije ili da je kongres došao na mrtvu točku, gdje mu još samo preostaje žrtvovati jedinstvo organizacije prihvativši kakovom većinom glasova jedno od dvaju oprečnih stajališta. I kad se situacija najviše zamrsi, odjenom svima puca pred očima i biva jasno: svi hoće isto, samo malo drugačije, donekle drugim redom, drugačijim intenzitetom ili načinom. Biva jasno: nema jednog jedinog izravnog puta, nego ima više putova i na svima treba da kročimo, nema jedne jedine ekskluzivne metode, nego ima više metoda i sve ih treba profcu Cilj samo mora svima biti uvijek ” jedan te isti; židovska narodna domaja u Erec Jisraelu- A taj cilj i jest isti svima bez razlike. Ortodoksni socijalisti jednako kao ortodoksni misrahisti priznaju, da će Erec Jisrael biti onakav, kakova će mu biti većina židovskog sta novništva. Nitko ne ide za tim. da učini netolerantan pritisak na druge. Svi se samo brane protiv toga, da se u Ere«; Jisraelu stvore ■ činjenice, koje bi vrijcdjale ičije uvjerenje. Sv-i priznaju, da su ovakove prepirke iz različitosti kulturnih nazivanja moguće samo u galutu, a da se ti problemi riješavaju u Erec Jisraelu vrlo lako i sami po sebi, da se mnogi od tih problema tamo i ne pojavljuju, a ako već, onda u mnogo snošljivijem obliku. Svi razumiju, da je toliko naglašivanje tih opreka u ga-

lutu jalovo i samo štetno za našu stvar, jer troši previše energija, kad i tako »Zrak Erec Jisraela svoje stanovnike opamećuje« i kad se tamo te opreke prirodno i mirno riješavaju. Najprije treba da svi u galutu pregnemo »vim silama, da u Erec Jisraelu stvorimo židovsku narodnu domaju. Oblik i sadržina, karakter tog židovstva odlučit će se samo u Erec Jisraelu. U svojoj velikoj besjedi na zaključnoj sjednici kongresa, f!ao je Bialik izražaja svojemu mišljenju o važnosti ljevice i desnice u cijonizmu. A oba su mu ekstremna krila pljeskala, kad je naglasio i dokazao, da su drugima vrlo blizu po mentalitetu i po kulturi, da su jedni i drugi orijentisani u isti mah i religijozno i socijalistički da su nam oba krila potrebna kod izgradnje stare nove domaje. Do te ispravne i tolerantne orijentacije u tzv. »socijalnim« i religijoznim pitanjima došao je XTT. kongres pored mnogo kraće 5 mirnije debate nego na j.bilo kojoj dojakošnjoj cijonističkoj * konferenciji. Nadati se, da će teoretske borbe oko socijalnih i religijskih pitanja odsele u mnogo manjoj mjeri zabavljati naše ekstremistične suradnike i da će se uslijed toga mnogo više energija moći posvetiti pozitivnome i praktičnome radu. Premda opozicija nije aktivno sudjelovala kod izbora novoga vodstva, ona je dala birati svoje istaknute predstavnike u sve cijonističke oblasti. Čvrstoća i jddinstvo naše organizacije manifestuju se time najočitije prema vani i daju nam garancija, da novo vodstvo može računati na izdašnu potporu i suradnju sviju gruna cijonističke organizacije. I to je jedan važan dugo željkovani uspjeh kongresa. Izvješće o XII. Kongresu

DEVETNAESTA SJEDNICA. Ponedjeljak, dne 12. septembra, prije podne. Predsjeda potpredsjednik Motz ki n. Dr. Emil Margu 1i e s nastavlja referat o reformi reorganizacijonog statuta. Prihvaćaju se većinom svi predloži komisije s malim promjenama. Važna je promjena, da će o valjanosti izbora za kongres raspravljati umjesto tegitimacijonog odbora kongresni sud. Zatim predlaže kongresu na prihvat rezolucije glede činovnika cionističkih institucija, koje se prihvaćaju s nadopunkom dra. Kramera, da se za sva činovnička mjesta kod centralnih ureda ima raspisati natječaj, te prijedlogom Sal zmann-dr. Bierer, da svi novo namješteni činovnici moraju znati jevrejski, a svi već namješteni činovnici imaju da nauče jevrejski za godinu dana. Debata o Keren Hajesodu. Dr. Bertold Feiw e 1: Predmet Keren Hajesoda je po svome materijalnom i du-" ševnom sadržaju dosta važan, da dulje vrijeme svrati na sebe pažnju kongresa, a možda je važniji od svakog drugog, s tfojim smo se do sad bavili. Kratko vrijeme, što nam je još preostalo, ne dopušta nam žali-

bože, da se upuštamo u široka istorijska posmatranja, te u opširnu programatiku budućnosti. Htio bih samo s nekoliko riječi da popratim ono, što će Vam slijedeći govornik g. dr. H a n t k e predložiti kao rezultat višednevnih mučnih vijećanja komisije za Keren Hajesod. Predmnijevam, da ste svi pročitali izvještaj Keren Hajesoda, koji smo kongresu predložili. I u izvještaju Ograničili smo se samo na to, da utvrdimo činjenice. Osnova Keren Hajesoda, kakova je, rekao bih, prošle godine bačena medju Židove, bila je veliki eksperimenat. Radom od nekoliko dana postavila je komisija godišnje konferencije novi, do sad nečuveni sistem sakupljanja jednoga fonda, koji već svojom ogromnom visinom traži od svakoga Židova djelo, kakovog u cijeloj povijesti nije bilo, a koji u buduće od Židova očekuje ogromnu odvažnost i veliku vjeru. Sa dva stajališta možemo Keren Hajesodu prići. Prvo je ono, ekonomske izgradnje Palestine, potreba, da se nasmognu sredstva, te sistem, kako da ih se shodno upotrebi: narodno ekonomsko stajalište. Drugo vraća nas polaznoj tačci; narodno psihološko. Ideja Keren Hajesoda trpjela je od početka od jednostranog tumačenja.

Ja tumačim amerikanske suprotnosti lime, što se ističe samo ono prvotno stajalište. Kad bi se mene pitalo, koga bi najprije postavio upraviteljem Keren Hajesoda, izabrao bi čovjeka, koji ima u sebi nešto od jednog židovskog pjesnika, čovjeka, koji je u stanju židovskom narodu čuvstvo krajnje pripravnosti, a koje će izazvati njegovo veliko djelo. Za drugog bi upravitelja uzeo onoga, koji bi bio u stanju, da izazove kod darovatelja duboko uvjerenje, da će se pomoću sredstava, koja su u oduševljenju dana, izgraditi plodonosno gospodarsko poduzeće. Mnogo je bilo prepirke poradi sistema Keren Hajesoda. Prošlu godinu ne možemo drukčije nazvati, nego godinom pokušaja. Keren Hajesod je proizišao iz kompromisa izmedju raznih naziranja i programa. Bilo je tri glavnih naziranja: 1. da je jedini situaciji primijenjeni sistem i parola židovski zajam; 2. da Keren Hajesod mora biti fond slobodnih darova i 3. izgradnja Palestine mora se provesti na osnovi uvaženja gospodarskih interesa Židova. Konačni zaključak bio je kompromis iz sviju triju naziranja. Od prvog je uzeo ideju, da se u Palestini stvore narodne vrijednote, koje će mu služiti podlogom za budući zajam. Iz drugog naziranja je zaključeno, što je simbolisano u

2

»ŽTDOV« (HAJHUDI)

BROJ 33