Židov

Kongres Saveza jevrejskih vjeroispovjednih općina

Dno 22. i 23 novembra održao se u Zagrebu prvi kongres. Saveza j-svrejskih općina, koji jc bio sjajna mani* ostaci ja cjelokupnog židovstva našega kraljevstva. Već u nedelju bili su većini djelom stigli delegati u Zagreb, te se i. ponedeljak održala u bogoštovnoj općini predkonferencija. U utorak u 9 sati prije podne bila je u sinagogi svečana služba božja, kojom su prigodom gosp. nadrabin dr. Hosea Ja c o b i i prof. dr. Gavro S c h w a r 7 svojim propovijedima razložili znamenovanje osnutka Saveza jevrejskih općina i današnjega kongresa. Iza službe božje pošli su delegati, te brojno općinstvo u sabornicu, gdje su se održala vijećanja. Sve je napeto iščekivalo otvorenje kongresa. Ministra vjere i kraljevskog namjesnika, koji su službenim poslom bili zapriječeni, da osobno prisustvuju kongresu, zastupao je povjerenik za prosvjetu i vjere dr. T. A1 a u p o v i ć. Osim toga vidjeli, smo referenta za bogoštovlje g. banskog savjetnika Ivana Z. G a 1 i ć a, povjerenika za grad Zagreb g. banskog savjetnika R. P e t r i k a seniora hrvatskog evangeličkog seniorata, zagrebačkog evangeličkog župnika , P o p pa predsjednika srpsko-pravoslavno crkvene općine g. dra. Paju Teodor 0 v i ć a, banskog savjetnika Salavar i ja, te zastupnika armije potpukovnika D j u r i ć a. Galerije bile su dupkom napunjene, a i u novinarskoj loži vidjeli smo zastupnike židovske i nežidovske štampe, U .10 sati prije podne otvara predsjednik privremene Uprave g. dr. Hugo Spitzer (Osijek) burno pozdravljen kongres ovim govorom: Gospodo! Srcem, punim iskrene ra dosti. pozdravljam Vas na ovom u istoriji Hrvatsko i Slavonije toli važnom mjestu, u ovoj istonjskoj dvorani: pozdravljam Vas kao izaslanike i pouzdanike jevrejskih općina, koji ste odaslani ovamo, da u bratskoj ljubavi i slozi poradite oko promicanja interesa židovstva. Današnjim danom započinje nov i važan odsjek u povijesti jugoslavenskih Židova. Sve to, što smo kroz toli ko godina željeli i otklanjali, sve to, što se zaključivalo, mijenjalo i opet ponovno redigovalo, sve to postaje danas činom. T kao što izumitelj, kada vidi nakon što svoj stroj sastavlja i rastavlja kako se kolutići okreću, kako zuhići hvataju jedan .11 drugi, jednonUriječi, da stroj funkcijonira, sve to, gospodo, osjećam ja danas, kad mogu da kažem. Savez stoji na nogama. Savez može da radi i radi! Naš Savez nije proizašao iz hira pojedinca ili pojedinaca, nije plod želje, da se ustroji još jedno društvo poput onih, koji imaju svoj opstanak da zahvale misli, da se savremeni problemi dadu riješiti u debatama na sjednicama Naš je Savez produkt žive potrebe i nije ništa izgubio, što je toliko vremena proteklo, dok smo došli u položaj, da toj želji udovoljimo. Gospodo! Godine 1883. izdan je zakon, kojim se izriče, da nema razlike

medju gradjanima Mojsijeve vjere i kršćanima, medju Židovima i ostalim sugradjanima. Izrečena je naša emancipacija i naša ravnopravnost. Ja ne znam, gospodo, da li je u Srbiji donesen takov zakon. Ondje ga nije ni trebalo, nije trebalo naglasiti da nema razlike izmedju gradj. položaja Jevreja i ostalih gradjana. U nas je bio potreban. Na njemu su naši očevi zidali novu eru. A sto je taj zakon bio zapravo, to je poslije pokazao i dokazao, da je on imao samo da dokumentira, da mi ne ćemo da zaostanemo za duli om vremena. Zaista ovaj zakon nije nik;ida dobio svoje pravo znamenovanje. Sve »to se i poslije radilo i stvorilo, sve je to predstavljalo neumorno zapostavljanje Zidova, a to se odražavalo i u tom što su se za nas izdavale naredbe, a nitko nije pitao, da li te naredbe odgovaraju našim potrebama. Daleko bi vodilo, da vam nabrajam sve, što se od onda dogodilo. Neka je dosta to, da istaknem, da je 36 godina poslije jedan visoki dostojanstvenik, tadanji šef odjela za bogoštovlje i nastavu priznao, da zakon o ravnopravnosti kod nas još nije došao do znamenovanja. Židovi pak su i prije i poslije toga zakona ovdje u kraljevini Hrvatskoj sa narodom i sugradjanima živjeli u ljubavi i slozi. Dapače u ono doba, kad je n zapadnoj Evropi bjesnio bijes antisemitizma, do naših obala jedva su dopirali udarci toga uzburkanoga mora. Svaki, koji je bio pošten, mogao je mirno da uživa plodovensvoga rada. Ali onaj, koji nije nazirao sve svoje blaženstvo u sigurnosti materijalnoga opstanka, taj je bolno osjećao udarce, kojima nas je vlada darivala. Mi smo bili nemoćni, jer nismo imali organa, koji bi nas zastupao i branio. Kadikad se i koja općina žalila, ali to je bila samo pojedina općina i nije pomoglo, jer je vlada polazila sa stajališta, da je to pojedinačno stajalište jedne jedine općine, može, ali ne mora da je mjerodavno. Gospodo! Iz toga stanja rodio se naš Savez, a u tom, da se to stanje popravi i izmijeni, leži njegov zadatak Nil de nobis, sine nobis. Savez ima da bude s autoritetom jedne vlasti uredjeno središte u kraljevini S. H. S. U njemu se mora koncentrirati sve, što je za Židove korisno i nužno, što se za Židove mora učiniti za promicanje njihovih interesa, a u obranu njihovih prirodnih i zakonskih prava. Savez ne treba da bude borbena organizacija. On mora voditi borbu u onom času, ako se naruši naš položaj u zemlji. Ali to nije glavni njegov zadatak. On ima da jača nutarnju snagu i ima da stvori institucije, da se Židovi u našoj kraljevini podignu na što viši nivo, da kao središnji atributima javne oblasti snabdjeveni organ vaskolikoga židovstva ovome pribavi i osigura znamenovanje, koje ga kao važnoga faktora javnoga i državnoga života ide, da utječe u državno zakonodavstvo i u izdavanje naredaba i propisa u koliko se dotiču židovstva i Židova.

Gospodo! Savez potegao je u svoj djelokrug i riješavanje pitanja vjerskog života Jevreja u Jugoslaviji, no kraj svega toga Savez ne će da bude i ne će nikad biti vjeroispovijedna ili bogoslužna organizacija. On će promicati sve, sto je na uhar židovstvu, ali on no će nikada i ne smije, da svojim zaključcima proizvede pritisak na slobodu savjesti, na vjersko uvjerenje svojih članova. Kad su osnivači Saveza nakon dugih i teških borbi odlučili se, da uvrste u statut naredjenje tačke osme §-a 2., oni su imali u vidu u prvom redu organizaciju vjeronauke, a uz to i nastojanje oko izjednačenja, oko jednoobrazovanosti onakovih pitanja vjerskog ži- * vota Jevreja, koja utječu na njihov ravnopravni položaj, u njihove pravno' odnose uopće, ali nikako nisu mislili na to, da će se Savez kao takav baviti pitanjem boguslužja ili obreda. Ta pitanja neka si i dalje riješavaju u općinama onako, kako to njihov smjer ili bar smjer njihove većine —■ bez povrede duševne savjesti manjine zahtjeva. Ali ni pitanja, koja po onome, što sam sada razložio, spadaju u djelokrug Saveza, ne će on rješavati brutalnom snagom glasova većine svojih članova, i o njima pripadati će prva i bar ja to tako shvaćam odlučna riječ članovima glavnog odbora iz staleža rabina, koji su po svom zvanju, po svojoj stručnoj spremi i naobrazbi pozvani, da svoje mišljenje potkrijepe snagom autoriteta, koji lajicima manjka. Dakako gospoda rabini morati će medju sobom i u svojim mnijenjima da prihvate načelo majoriteta i da se njemu pokore, pa da napuste dosadanje stajalište, da je svaki rabin za svoje službeno područje neogračeni suveren u vjerskim pitanjima. Razumije, se da medju ova pitanja spada i ispitivanje kvalifikacije rabina, vjeroučitelja i inih vjerskih organa, a kad je rješavanje tih predmeta povučeno u djelokrug glavnog odbora, bila je pređiagačima u vidu želja, da se svi funkcijonari našega vjerskoga života podignu na viši nivo, što će se jamačno polučiti, ako se njihova kvalifikacija .strožije ispita, no što se to do sada činilo. To je shvatanje bilo glavnim razlogom, s kojega većina medju osnivačima nije popustila nastojanju rabinofoba, da se rabini isključe iz saradnje u Savezu. No ne ćemo to, mi mnijemo, da se Savez ne smije odreći te saradnje, jer ona tvori sastavni dio službenih dužnosti naših rabina. Savez ne će i ne smije da vlada nad općinama. On ima da služi, a ne možda da dira u autonomiju općina. On ima da ih jača, da ih potpomaže, ima da djeluje u tom pravcu, da ih savjetuje, ako im vlastita snaga ne dosiže, da sve provedu, što bi morale. Dakako, svako podvrgavanje pojedinca ili pojedinih organizacija pod vodstvo veće organizacije sadržaje u sebi odricanje od jednoga dijela vlastite autonomije, no to odricanje nije na uštrb, već nasuprot u korist one manje organizacije, jer ona u jednu ruku pridržaje dovoljno svoje

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

SROJ 37-3«.