Židov

ođhičio je Savez, da knjige izda u vlastito) nakladi. Rafaztski pododbor potbiio je glavnom odboru izvješće, da je stvorio odluku o redno hčnosti provadjanja zvani čn ih vjerskih funkcija, tako jednu jednoličnu mohtvu za kralja i domovinu pred torom i odredio način, kako jednolično u svim garnizon ama vojnička lica imadu polagali prisege, držeći se kod toga dakako reglementa vojničkih Odbor sve ove odhike rabinskoga pododbora prima na znanje. Velikim irttcresom saslušan je zatim referat nadrabina g. dra. Morica Lev i a o osnutku srednjeg teološkog zavoda u Sarajevu. Rabinski pododbor podnaša i pismeno jedan svoj prijedlog u sličnoj stvari. No glavni odbor je prihvatio projekat dra. Levia i stvara zaključak, da se kongresu podnese na zaključak prijedlog o osnutku srednje teološke škole u Sarajevu. Do kongresa imadc se izvršni odbor pobrinuti za mnijenje ministarstva vjera i financijalnu osnovu, kako bi bilo moguće otvoriti školu već slijedeće školske godine. Raspravljalo se još o podnescima jcvrejske opštine u Brodu na Savi, te ortodoksne opštine u Senti i Adi. O jednoobraznome štatutu nije se moglo raspravljali, jer predsjednik Saveza, koji je i autor toga šlatuta. nije bio prisutan. Izbori za parlamenat. Sarajcvsika »Židov ska Svijest« donosi članak g. AlmosHne o izborima, u kojem pisac upućuje na anomaliju, da su Zidovi smatrani kao »guantitc neglligeable«. Zidovi kraljevine trebali bi da se u svim većim gradovima slože tako, da jedan energičan Židov dodje u skupštinu na obranu općih ž.dovskih interesa. Demokratska stranka namjerava da •’ Vojvodini predobije židovske birače, pa je u lu svrhu poslala g. Abnoslina iz Beograda u Novisad na agitaciju, dok će dr. Pops iz beograda kandidirati u Subo+ici s programom demokratske stranke protov dra. Grabera, koji kandidira na programu madžarske stranke Cijonisti ne će kooperirati s narodnim manjinama. Izvjestitelj subohčkog »Hiriap« mtervijuisao je predsjednika novosadskog narodnog društva, dra. Satitera, koji je ovo izjavio: »Teško je izjavili se o političkom stajalištu Zidova u vezi s izborima za pariame nat, jer Zidovi još nemaju izbornog prava. Ako ćemo biti uvršteni u biračke spise, tad mogu nacijonalni Zidovi računati na uspjeh samo onda, ako se ne će rascjepkah. Zidovi uspjet će samo onda, ako će bdti ujedinjeni u jednoj stranci, koja će njihove interese da štiti. i Židovska stranka« vjerojatno će kooperirati s onom strankom, koja svojom prošlošću, po vodeć m ličnostima i kandidatima pruži najveću garanciju, da će uvažiti opravdane zahtjeve židovstva, koji se odnose isključivo na židovsko-nacijonalna, kulturna i školska pitanja. U svakom će izbornom kotaru biti od važnosti, da Zidovi dobro promisle, kome ćc dati svoj glas«. Na pitanje, da li ćc židovska stranka kooperirati s jednom od postojećih parlamentarnih stranaka ili s narodnim manjinama, odgovorio je dr. Sattler: »Za pravo još ne poznajemo niti jedan perlijski program. U raspuštenom parlamentu nijesmo ni kod koje stranke vidjeh onu visinu političkog mišljenja, liberalizma i demokratizma, koja -bi Zidove nagnala u tabor jedne stranke. Ne držim vjerojatnim, imajući u vidu naročito prilike u novosadskom kotaru, da će doći do kooperacije sa strankama narodnih manjina.

ŽSdovt i novi izbori. Pod fen naslovom donosi »Jiidrsches Volksblatl« ovu vijest: »Zaslava« od 4. januara objelodanila je članak, koji je potpisan po nekom »radikalnom Židovu«, a koji polemizira protiv naše notice o izborima za parlament. U onoj bilješci preporučili smo Židovima, da se ne veža bezuvjetno na velike političke stranke, i pledirali amo, kako je to naša dužnost, za osnivanje židovske narodne stranke. Ako se n »Zastavi« ovo naše nasftojanje prikazuje kao utopija i štetnim, primjećujemo, da politika ne poznaje pojam »utopija« i što je prekjučer bilo utopija, jučer priča, može danas da postane zbiljom. To je več prije 15 godina rekao Nahum Sokolov, no izgleda, da je to tajna za pisca »Zastave«, Uostalom smo mi narodni Židovi pored svib okrivljavan ja, ipak legKomirani zastupnici židovskoga naroda Bezuvjetno če doći do osnutka židovske narodne stranke, kao svagdje, gdje sfanjuu Zidovi, jer su i u našoj domovini zapreke više ličine no stvarne naravi. Za sad je to još preuranjeno, što bez daljnjega priznajemo i za sad će Zidovi, budu 'i doista uvršteni u izborne hstme, priključiti sc onoj stranci, koja će biti voljna i pružiti garancije, da zastupa židovsko-kultume i ekonomske interese. Držimo neuspjelim i nesretnim pokušaj po načinu »Zastave«, gdje se naša lojalnost i državni porez čini ovisnim o kolektivnom us tupu u radikalnu stranku. Naši osjećaji nezavisni su od izborne borbe, kao i kod naše srpske braće, i nijesu u vezi s time, da li ćemo podupirati ovu ili stranku kod izbora. Do sad nije ni jedna velika stranka u zemlji pokazala interesa za naše kulturne i gospodarske zabljeve, a mi čekamo! Makabejska proslava n Koprivnici Dne 16. decembra 1922. priredilo je židovsko omladinsko udruženje »Heruf« u Koprivnici Makabejsku proslavu. Nakon obavljenog blagoslova svjećica po Sikvi Woifensohnu otpjevao je skladno mješoviti zbor od 25 pjevača pod ravnanjem gosp. nadkantora Leo Wolf’ensohna »Maos-our«. Luča Hirschler i jaša Reich otpjevaše lijepu skladbu gosp. nadkantora »B’šuv adonaj«. ktetodijoemi duet i ugodni glasovi naišli su na veliko odobravanje publike, tako te je bila ista točka opetovana. Žalim je Jaša Reich dekiamovao lijepu pjesmu »Hamtka« od Cvi Rothmiihlera. Mješoviti zbor otpjevao je iza toga tri židovske narodne pjesme, od kojih se publici osobito svidjela »Dos hajl ge rikucfl«, te jebito i opetovano. Gosp. nađkantor otpjevao je žalim ariju iz Halcvvjcve »Židovke« {hebrejski po Herzbergu). Lijepa arija, ugodni tenor, dobra pratnja na glasoviru SI. Lowy-a- naidjoše na burno odobravanje. Tom zgodom predan je g. nadkenioru 1 jep vijenac s plavobijelom vrpcom u ime »Herula«, za njegov trud, što ga je uložio uvježbavši zbor i ostale glazbene točke za Makabejsku slavu. Pjevanjem »Hairkve« završene su glazbene točke programa. Ma da nije sam igrokaz bio dobro izveden, svidio se publici dirljiv sadržaj. Sama proslava bila je slabo posječena, tako te je materijalni uspjeh veoma stsb zbog slabog posjela j velikih režija. Nadajmo se boljem slijedećom zgodom. |. M.

Književnost HAJIM NAHMAN BIALIK

Piše dr.

M. Margcl.

«. Svaka pojedina faza u razvoju jevreiskc književnosti posljednji triju decenija u tako je savršenoj izrazrtosti utjelovljena u Bialikovim tvorevinama, kao ni u jednoga drugoga modernoga jevrejskog pjesnika, te njega s pravom označuju poredbom i simbolom za mišljenje i osjećanje njegova čitavoga naroda. Na tisuće je istočnih Židova uzgojeno jednako kao on, iskusilo istu bijedu i nevolju, proživjele iste boli i radosti, gajilo iste ideale snivalo išle sanje i prepalio ista razočaranja. U toliko obilje motiva, što su nakrcani u najdubljim skrovištima židovske narodne duše, a za većinu zapadnih Židova izgubljeni, zahvatio je Điatik svojom tankoćutnom, oštroumnom individualnošću. Svakoj se njegovoj riječi priklonilo uho i srce naroda, jer su se a mirisavim, nježnim bojama i zvucima Bialikove poezije svakom pojedinom čitaocu odražavati njegovi vlastiti osjećaji i doživljaj Bialik je ukorijenjen u narodnoj zbilji koja nije nipošto ušćuvao gahit svojim antisemitizmom i svojim zakonima bespravlja; njen opstanak rajesu unapređivali spoljašaji činioci, već je što više velika ljubav »prema Tori«, prema jevrejskoj književnosti svih razd -btja, tvorila veliki i neuništivi fermenat održanja. Bi a tek prelazi gotovo čitave epohe Haskole, koja je uvelike pridonijela ođžidovtjivanju i nagrdpvanju jevrejakoga jezika, tražeći tragove proročkoga doba i pjesničke, pričama obilne Agadc. Njegovo geslo biiaše iako reći: natrag k bbliji i Agadi! Natrag k slarom, pravom, istinskom i za život sposobnom židovstvu! Bez poznavanja staroga židovstva nema za nj uopće ždovstva. Ovome je gestu ispjevao dirtjivu himnu u znamenitoj pjesmi »A1 saf Bet-Hamklraš« (Na pragu učilišta). Sum grmljavine proslmjava čitaoca ove pjesme, blijesak duha i proročke rječitosti ođsijeva iz svakoga retka i iz svake riječi Navještaj je to borbe protiv asimilacije, koja je Bet-Hanhdraš, izučavanje jevrejske književnosti, osudila na smrt. U ovaj genre ide i pjesma »kn ješ et nafšha ladaat« (Hoćeš H da znaš), S!o se svojim tomom posvema razlikuje od one prve. Ovdje sve odiše blagom, nježnom sjetom, koja svakom izljevu gnjeva i mržnje oduzima bodljikavi žalac, a napaćeno, sumnjama raskidano srce, ispunja pobjedničkim pouzdanjem. »Hoćeš ti da znaš izvor, iz koga su tvoja poubijana braća cipla duhovna snagu, da odvažno podju u susret smrti, da srnu u plamen i sa »Sema« na usnama poginu mučeničkom smrću« . . . »Hoćeš li da znaš tvrdjavu, kamo su tvoji od spasti svoj' idea! Toru. Hoćeš li da upoznaš skrovište, gdje se moćni duh tvoga naroda uščuvao u svoj čistoći ... Ne poznaješ k svega toga, svrati se u stari Bet-Hanridraš, temo ćeš naći pognute Zidove, što vuku jaram gahria. što svoju nevolju utapaju u učenju i pjevanja psalama. Strancu je dašto tej pogled preziran, jer om toga ne shvaća, no tvoje će ti srce reći, da ti je noga stipita na prag kuće našega života, a tvoje će oko ugledati blago naše duše.« »Pa ako u tvome srcu još tinja iskra istinske nađe u bolje dane, znaj, da je to spasena iskra velikoga ognja, što su ga tvoji oci vazda patili na svome žrtveniku. A tko zna, nijesu li nas potoci njihovih suza uzdržali do danas jer svojom nam smrću namriješc život život dovijeka!« No Bdalik, koji brani opstanak Bet-Hnmidraša, umije da ocijeni i tragičnu stranu o

6

»Z I B 0 V.

BQQJ 2.

Zora Frohlich Leo Klaber i zaručeni Zagreb, u mjesecu siječnju 1923.