Židov
nad manjinom. Ta zaštita manjina potrebna je bezuvjetno u državi različitih narodnosti, kao što je Palestina danas i kakva će sigurno i ostati. Sastavljačima nacrta sigurno je bilo jasno, da ta zaštita imade u ovom slučaju posebno znamenovanje i potrebu. Radi se naime o zaštiti jedne manjine, koja po mandatu imade zadaću, da postane najvažnijim faktorom pri ostvarenju velike, od mandatarne vlasti »na želju najvažnijih sila u Savezu Naroda preuzete zadaće, da osnuje u Palestini narodnu domaju za židovski narod«. U mnogim cijonističkim krugovima raspravljalo se o ustavu Palestine sa bojazni, u mnogim necijonističkim u zloradom očekivanju »kobnog udarca« za cijonisiičkc nade i planove. Svakom poznavaocu engleske političke tradicije bilo je ali odmah apsolutno jasno, da se ustavu Palestine nije moglo izbjeći, da je morao doći ili bi svakako došao. 1 svakom je bilo jasno, da ne mora da bude pogubno zlo. Ustav Palestine nije, kao i svaki drugi ustav, samo napisana artija, nije samo skup članaka, ustanova i odredaba, nego stvarni odnošaj sada postojećih i djelujućih zakona. 1 ovaj nacrt nosi obilježje triju sila, koje dolaze u obzir kod izgradnje Palestine: židovskog naroda i židovskog stanovništva Palestine, Arapa i arapskog stanovništva i konačno Velike Britanije, koja je za Savez Naroda preuzela izvršenje mandata i njegovih odredaba. U nacrtu dolazi do izražaja svaki od tih triju faktora i daje svu mogućnost djelovanja i razvitka. Nacrt stvara temelje, na kojima se mogu stanovništvo Palestine i njene pojedinačne zajednice mirno jedni uz druge razviti; on pruža židovskom narodu svu mogućnost, da riješi preuzetu zadaću: da osnuje židovsku narodnu domaju; pri čemu mu je osigurana mogućnost svakog olakšanja i osiguranja sa strane palestinske i engleske vlade i najviša zaštita Saveza Naroda. Naravno će se stvarno značenje ustava t<=k dokumentirati iz njegove uporabe i rukovodjenja. Mnogo toga zavisiti, će o sa-
stavu i stajalištu, o simpatijama izvršnih oblasti. Da te simpatije postoje, potvrdjuje i ovaj nacrt. Ali još važniji je sastav i stajalište najvažnijih faktora; Zidova i Arapa, koji su u Palestini pozvani, da zajedno žive i da zajedno rade. Napokon će zavisiti o samom židovskom narodu, da Zidovi postanu u Palestini kvantitativno i kvalitativno onim faktoiom, koji će omogućiti, da se sagradi živa židovska narodna domaja Engleska vlada doprinjela je ovim svojim nacrtom dosta tome.
mena odvukao bi svu našu omladinu u taj savez i ona bi posve smetnula s uma sve one ideje, koje su ju vodile, kad je na sletovima oduševljeno odobravala onima, koji su je upozoravali na opasnosti ovakovog cjepkanja. Naš rad ima da bude jedinstven i čvrst, kao što treba da bude i naša vjera čvrsta i nepokolebiva. Ne vjerujemo onima, koji nas žele uvjeriti, da je uspješan rad moguć jedino onda. ako u raznim »savezima« podražimo mogućnosti intenzivnog rada. Za mene opstoji samo jedan savez u čijem krilu vidim sve mogućnosti za moj omladinski rad bilo na duševnom bilo na tjelesnom polju rada. To je Savez jevrejskih omladinskih udruženja, koji je već dokazao i koji će još često dokazati, da mu nad svim efektnim momentanim uspjesima leži na srcu solidan rad na izgradnji jevrejskog i duševno i tjelesno zdravog čovjeka. ' 11. Upozorivši ovako na opasnost, koja nam prijeti zastranimo li od dosljednog provadjanja jednom prihvaćenog programa ja ću se malo pozabaviti sa argumentima, koje iznašaju prijatelji novog saveza. U prvom redu ističe se često, da Omladinski savez ne raspolaže dovolj-
nim novčanim sredstvima, koja su nužna za podupiranje mnogobrojnih športskih društava. Priznajem, da nam do danas nije uspjelo, da zadobijemo sklonost onih gradjanskih krugova, koji posjeduju mogućnost, da nas obilno podupiru. U čemu je krivnja? Zar na omladinskom savezu ili na pojedinim gradjanima športašima? Na njima je krivnja, jer su oduvijek vodili brigu samo za »svoj« klub, a smetnuli s uma interese čitave zajednice. Na njima je krivnja, jer su u želji za športskim senzacijama zaboravili da u nas ima klubova, koji su tek u razvijanju i kojima je od kud i kamo veće potrebe, da ih se snažno podupre, nego li su te potpore nužne našim već snažnim pojedinim klubovima. I tako se dogadja, da naša dva tri kluba obiluju »mecenama« svake vrste, dok mnoga provincijalna društva žalosno životare. Hoće li »športski savez« ispraviti učinjene pogriješke? Ja vjerujem, da bi on to učinio nu istodobno da bi zapao u drugu pogriješku, koju sam gore spomenuo. Vodio bi brigu samo oko športskog razvitka naših društava i time učinio atentat na sav naš dosadanji rad. Omladinskom savezu treba dati sredstva za rad. Rez njih on ni uz najljepše programe nemože uspjeti. Oni, koji bi bili spremni da novčano podupru novi »šport-
ski savez« neka svoja sredstva stave na raspolaganje omladinskom savezu. On će znati da ih upotrebi onako, kako će to interes čitave naše zajednice zahtjevati od njega. Govorilo se i o tome, kako je nemoguće, da jedan referenat R. O. omladinskog saveza obavi sav posao, koji se iz dana u dan gomila. Priznajem to potpunoma nu ne pada mi ni na kraj pameti, da iz toga povučem onaj zaključak, kojeg povlače prijatelji novog »saveza*. Ako je jednom čovjeku nemoguće da obavi sav posao, zašto da ne nadjemo ljude, koji će ga u njegovom radu poduprti. Mi imademo dovoljno stručnjaka napose u sjedištu R. O Zašto da se Ti ljudi ne privuku na ovaj posao? I ako su gradjani, zašto da ne saradjuju u redovima omladinaca. Nema bojazni, da će razlike u godinama prouzročiti nepotrebne nesuglasice. U takovom zajedničkom radu omladina će dati svoje oduševljenje za stvar, a naši će stariji u rad naš donijeti iskustvo svojih godina. Čuvajmo se novih »Saveza«. Učvrstimo i ojačajmo ono što već postoji. Neka u nama ljubav za postojeće bude jača od želje za stvaranjem »novog«. Vilo. Pariš, sredinom februara 1922. -
Prva židovska pozicija na moru
Sredozemno more imat će sigurno u budućem razvitku Palestine veliko značenje. Osim velikog zanmenovanja za pomorski saobraćaj i ostali promet, koji omogućuje veze sa najudaljenijim zemljama, sredozemno more je važno još i u toliko, što u njemu imade mnogo blaga, čijim iskorišćenjem će se moći da koristi i izgradnja Palestine. Prvi korak sa strane Židova već je u tome pogledu učinjen. Ribarstvo, koje se do sada iz raznih razloga nije moglo razviti, uzeto je u djelokrug rada u Palestini. Do nedavna dovažali su samo Arapi, opskrbljeni samo sa najjednostavnijim sredstvima, ribe na tržište u Jatu ; pred neko vrijeme počela je jedna židovska grupa, da se bavi sa ribolovom, a ribe su donašali većim dijelom u Jatu i TelAviv. Tako je židovski Tel-Aviv postao bazom nove mogućnosti zarade, što je u ovom slučaju od važnosti, jer more izmedju Jafe i Tel-Aviv krije u sebi vrlo hranive vrsti riba. Jedna grupa ruskih Židova, koja se i u Rusiji, to jest na* obali Crnoga i Azovskog mora bavila ribarenjem, bavi se danas ribolovom u Palestini. Oni posjeduju nekoliko brzih lađica, koje puštaju na 10—15 km. u more, da bi mogli uspješno bacati svoje mreže. Slijedećeg jutra vade mreže sa bogatim teretom.
Da bi se ribolovom mogli u većem opsegu baviti, potrebno je židovskim ribarima samo vlastito pristanište na obali, gdje bi njihove lađice bile usidrene i roba istovarena. Obala kod jafe je tako ravna, da se lađe moraju usidriti razmjerno vrlo daleko od obale. Osim toga mogu tamo nastati i nesuglasice i trvenja između židovskih i arapskih ribara, radi konkurencije, koja postoji. Radi toga izabrali su židovski ribari drugo pristanište, i to tik do kuća u Tel-Avivu, otprilike na koncu Allenbv ulice. Ovo pristanište možemo i u sveopće židovskom 'interesu pozdraviti. Za Zidove u Tel-Avivu je pitanje luke od velike važnosti. U interesu je Tel-Aviva, da luka bude na njegovoj obali, a ne na obali Jafe. Ova luka donijet će svu trgovinu, u Tel-Aviv, grad će se uspješno moći razviti, susjednim će se zemljištima podići cijena, a stanovništvo će brojem i blagostanjem porasti. Gradsko poglavarstvo Te-Aviva potvrdilo se stoga kod vlade, radi gradnje čvrstog drvenog mola, kojj bi ribarima pružio mogućnost pristajanja. Mol bi se gradio tako, da bi u slučaju, kad bi Arapi činiti iskrcavanju židovskih useljenika zapreke, mogli pristati i manji parobrodi. Pristanište se nalazi sasvim u području Tel-Aviva, koji, kako je poznato, čini za sebe samostalni židovski grad. Mjesto je uvijek čuvano od jednog židovskog redara. Poznato je, da pitanje luke u Jati nije još uvijek riješeno, jer nadležne vladine oblasti nijesu još zauzele jasno stajalište. Moguće imade to za židovsku stvar i neke prednosti; jer se može pretpostaviti, da će nagli razvitak Tel-Aviva s vremenom čitav problem luke okrenuti na dobro ovog novog židovskog grada. Ako potraje marljivost ljudi u TelAvivu, moguće ćemo jednoga dana čuti, kako kani vlada da spoji prvi modemi grad sa prvom modernom lukom. Tome u prilog ide i dobro građena obala Tel-Aviva, koja stoji u jasnoj protivštini prema uskim ulicama kod obale u Jati. Vidimo po tom, kako mogu pojedina poduzeća u Palestini, da se među-
BRO.) 10
»ŽIDOV«
3