Židov

ŽIDOV JM £ E H B Ilija Schwarz M * I MM l 958. Mihajla Ven« &L-J JL J / W

GLASILO ZA PITANTA ŽIDOVSTVA

Spoljašnja i unutrašnja neprijateljstva

u. Redovno se u pretežnom dijelu žurnalistike u nas ne propušta nikad istaći židovsko podrijetlo u slučajevima, nad koji Židov počini bilo što rđavo ili samo nešto takovo, što po klasnom ili partijskome naziranju ili interesu dotičnih listova mje u pri og stvari, koju oni zastupaju. Dešava se redovno, da se u pogledu istih ljudi jcdared ističe njihovo židovstvo, kad se o njima ili o stvari, uz koju pristaju, piše rđavo, a drugom se prilikom, kad se ne može u njihovu istupanju da nađe nikaki moralni defekt, govori o njima uz oprost židovstva * (na pr. o boljševizmu u vezi sa obiljem zala, koja su nanijeli Ru.'iji i o predstavnicima boljševika u konferenciji u Dženovi). Jedared su Židovi »tuđinski i anacijonalni«, drugi Put oni nijesu Židovi, već odlični otadžbenici. Spominjemo ovaj pojav »antisemitizma sub conditiones uvjetnoga antisemitizma, jer se u njegovoj neiskrenosti očituje sva amoralnost jednoga antisemitskoga raspoloženja, koje drži, da su Židovi još i danas jedna strašiva, pokunjena gomila lielota. koje se može i smije tretirati prijetnjama i zastrašivanjem, a za »nagradu« od vremena na vrijeme pardoniranjem njihova podrijetla U prvom se slučaju generalice. u drugome individualizme. Spominjemo to i zato, jer je ta dnevna žurnalistika u jednu ruku rezonancija »općeg mišljenja«, a u drugu stvaralac »općega mišljenja*. Čak i onaj dio žurnalistike kome se ne može osporiti jedna čovječanska širokogrudnost bez šovenske rame nastranosti, voli da ne govori, već ako mimogred i rijetko, o židovskim stvarima, kako ne bi došla u sumnju judeofilstva. A time ona dolazi u susret željama jednoga dosta znatnoga dijela Židova u nas. Ima jedna starija generacija Židova, koja se plaši od loga • da bi ncžiđovska okolina tretira'a židovsko pitanje. Ona bi voljela vjerovati, ma da u to dabome no može da vjeruje, da za nežidovaki svijet ne postoji židovsko pitanje. Ovi tipovi jednoga preživjeloga geta. koji izumire, čak sc i grupišu sa jedinim ci'jem, da do’azuju. kako židovskoga pitanja nema. Da to uzmognu, da uzmognu voditi borbu protiv svega, što je židovsko, oni se organizmu kao Židovi (s malo ■•;'-) i zapadaju time u tragikomično protivuriječje sa samima sobom. Kojeg li mizernog pojava; organizovanje pripadnika jedne zajednice u cilju negiranja te iste zajednice! Ovakove kukavno ropske pojave to valja na našu sramotu kazao moguće su danas jedino još u nas Židova. Ovako-

ve pojave kadre su, kraj sklonosti nežidovskog svijeta da generalizuju rđavo pojave u židovstvu, da izazovu duševno najnepodnotsiviji antisemitizam: antisemitizam prezira. Svuda drugdje i prije cijonizma i jednovremeno s njime nenacijonalne, »asimilantske* organizacije Židova imadu izvjestan časni cilj, bilo da su stvorene u odbranu židovstva, bilo za čuvanje tradicijonih svetinja, bilo za konstruktivne zadatke oko održanja židovstva Sve njih, bilo u kojem od tih pravaca, prožima duh izvjesne židovske solidarnosti. »Alliance Israelite l iniverselle*, koju je osnovao plemeniti Cremienx, protezala je, ma da je židovski anacijonalna, čak antinacijonalna, svoje djelovanje na sve Židove, kojima je trebalo pomoći. Ona je osnivala u Palestini kolonije i dizala škole, židovske škole. Jednako je slučaj sa »Jevvish Colonial Assotiation«, koji upravlja fondovima barona Hirscha. Pariški Rothschild je uložio na desetke milijuna franaka za kolonizaciju Prlestine. Čak ; njemački Židovi dizali štV škole u Palestini i saradjivali do izvjesne mjere s cijonistama. Jednoga asimilanta, Maksa Naumanna, koji je paušalno napao na Židove Njemačke objedom nedostatnog patrijotstva, jer u svome asimi'antstvu ne idu do krajnjih konzekvencija, ne pušta odrešiti anticljonista Paul Nathan u jednu židovsku skupštinu, jer da mu među Židovima nema mjesta. Kad riječ »izdajica ne bi bila tako zloupotrebljavana mi bismo rekli, da je tako žigosan žigom izdajstva. Takovih primjera mogli bismo nanizati još dosta; američko-židovski Jointj distribution cornmittee, lože B’nej B’rit, Board of Deputics u Engleskoj i druge. Kolikogod nas od tih nenacionalnih židovskih organizacija dijelilo naše naziranje, mi im moramo priznali, ia im je cilj očuvanje, odbrana, u izvjesnoj mjeri ekonomsko spašavanje židovstva a zbog održanja židovstva. A kad s time poredlmo izvjesnu kategoriju asimilatora u nas, nas obilazi pored dubokog prezira i stid, da to može da bude! Židovstvo u nas bilo je suđeno, da izrodi, tako inferijoran pojav, kao što je grupisanje bez i jednog truna osjećaja židovskog zajedinstva i veze sa židovstvom, pa bilo i sa časnom prošlosti židovstva. Apelujte na njih, da učine i najsitnije djelo, kojim bi očitovali, da ima nešto, što ih veže s cje’inom. i vi ćete jednim beskrajno antisemitskim izražajem biti cinički otpravljeni; vi ćete se čak izvrći opasnosti, da budete denuncirani, da će protiv nas, bunilaca njihova gnjiloga mira, prizvati faktore s polja!

lako su to danas rijetke pojave, izuzeci u židovstvu, u pretežnoj većini karakterno-pozitivnome, nije li porazna.osuda za nas, da takova šta može da bude u nas, jedino još u nas (možda još u Madžarskoj)? Ne pada li ova ljaga na sve nas i nijesmo li svojom pasivnosti sukrivci? Gdje li je sveti gnjev ogorčenja, da iskorijeni, da izbaci iz židovske zajednice ovu sortu ljudi, koji blate svoje rođeno gnijezdo? Jedan je uvaženi predstavnfcc njemačkoga židovstva, protivnik cijonističike i židovsko-nacijonailne ideologije,, onomadne izjavio, . da Palestina predstavlja za svakoga Židova jaku osjećajnu vrijednost; da ima Židova, koji tu činjenicu poriču, ali da taki ljudi po njegovu osjećanju nijesu više Židovi (Oskar Wassermann, direktor Deutsche Bank). Pa kad u nas ima ljudi, koji se ne žacaju okupljati se n cilju, da ospore svaku židovsku osjećajnu vrednotu, onda ćemo morati revidirati svoje stajalište prema asimilantstvu, jer bi značilo teško dirati u čast t. zv asimilatornog židovstva u drugim zemljama, kad bismo lim' asimilatorima u nas priznali ikakovo srodstvo čuvstava, a naročito značaja, s asimilantstvom. koje je osjećajno snažno vezano sa židovstvom, te ga afirmira. Ovakovo asimilatorstvo nema nikakova prava na bilo čije poštovanje. Ono bi bilo najopasniji antisemitizam, kad na sreću ne bi b r lo ograničeno na veoma uzan krug zasićenih i obamrlih ljudi. S tim unutrašnjim antisemitizmom židovstvo je već obračunalo; ono je preostatak iz minulih vremena. Tim ljudima, iako objektivno nijesu postigli asimilaciju, priznajemo, da su se subjektivno stavili izvan svake židovske zajednice. 111. Protiv antisemitizma vodila se borba u raznim formama. Bilo je, a ima još, židovskih organizacija, koje misle, da se antisemitizam može suzbijati odbranom protiv njega, reagevanjem na pojedine napadaje i traženjem zrkonske zaštite protiv njega po krivičnom zakonu ili po ustavnim zakonima. Antisemitizam ipak nije jenjao. Ustav nije spriječio Dreyfussova procesa, a krivični zakon nije spriječio osudu Milsnera zbog *ritualnog* umorstva Antisemitizam se ne da Njega valja paralizovati židovskom akcicijom. Mi smo dojako samo antisemitizmu unutar židovstva suprotstavili pozitivnu akciju: •osvješćivanje Židova i njegovu duševnu, ćudorednu i socijalnu obnovu uz obnovu njihove istorijske zajednice u istorijskoj domaji. Tu je uspjeh savršen, jer se time provodi lučenje u židovstvu.

pOP- VI.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB. 26 maja 1922. 28. ijara 5682.

PRETPLATA : GODIŠNJE K 120, POLUGOD. K 60, CETVRTGOD. K 30, POJEDINI BROJ K 4.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 23,