Židov
sa. Ako prihvatimo rezoluciju za svjetski kongres, moramo iz toga povući konzekvence za našu cijelu propagandu. Dr. Weiz m a nn izjavljuje, da povlači izraze, koje je jučer upotrebio u žestini okršaja protiv mizrahija, a kojom se mizrahij ćuti povredjenim. K stvari, o kojoj se debatira primjećuje, da će Egzekutiva o pitanju svjetskog kongresa na temelju debata ponovno vijećati. Dr. Artur Ruppin drži zatim referat o kolonizaciji I financlji, O gospodarskom radu u Palestini predali srno vam tiskani izvještaj, u kojem je n svim pojedinostima prikazan naš rad. Mogu se stoga ovdje ograničiti na neka nadopunjenja općega karaktera. Zadnji kongres ustanovio je budžet od 1 i pol milijuna funti. Doskora smo vidjeli* da ne možemo računati na taj iznos. Stavke, za koje su bili uvršteni stalni iznosi (školstvo, imigracija itd.) morale su se, ponajprije potpuno pokriti, prije no što su postali disponibli iznosi za poljofprivredu i industriju. Uslijed toga bili smo prinuždeni, da usporimo mnoge poljoprivredne radove, ili da ih odgodimo i napustimo. Pored svega toga ova godina u gospodarskom pogledu doduše kvantitativno ne zadovoljava, ali je kvalitativno bolja, no što bi to mogli obzirom na nepovoljni financijalni položaj očekivati. Zasluga za to ne ide Gijonističku Egzekutivu, već ljude, koji su radili u poduzećima ispunjeni najvećim oduševljenjem i radnom voljom. Naši halucim ne mogu se usporediti s radoprimcima, koji se imaju bez prigovora pokoriti instrukcijama, ikoje im daje poslodavac. Oni se smatraju ravnopravni s poslodavcem i to s punim pravom. Cijenim u našim radničkim grupama ozbiljno nastojanje za stvaranjem boljih socijalnih životnih forma. Naravno da pri tome često zanemare princip eko. nomičnosti. Naši useljenici nijtsu ondje, odakle dolaze, naučili da gospodare: to mogu da nauče samo iskustvom u Palestini. Za potrebu odgoja ekonomičnosti naišli smo na potpuno razumijevanje kod mnogih radnika. Važno je, da jačamo kod radnika osjećaj odgovornosti. Za to će biti vrlo važno, da radnici dobiju mogućnost. da sami investiraju vlastita sredstva u gospodarstvo. U zajednici sa radničkim i organizacijama nastojimo da stvorimo 1
1 radničko naseobno društvo, koje bi imalo da to omogući. U zadnjoj godini osnovali smo više novih naseobina u Rmek Jisraelu, koje se uslijed izvrsnog ljudskog i materijala povoljno razviju. Ako ćemo "lm moći u narednim godinama dati najnužnije iznose, što ih trebđju, imat ćemo, kao što se sigurno nadam, ovdje prve primjere židovskih naseobina, koje su u kratko vrijeme došle do svoje samostalnosti. Mnogo očekujem i od poljoprivredne pokusne stanice. Optimističan sam glede poljoprivrede.' Možda će se upravo ona, brže no što mi mislimo, pokazati kao najsigurniji ekonomski stup Palestine. U industrijalnorn pogledu zaposlili smo useljenike, koji nijesu našli rada u poljoprivredi, kod javnih radova i gradnja. Opominjem, da u buduće ne baziramo našu emigraciju na takove prolazne radove, koji ne stvaraju trajnu egzistenciju. Broj useljenika je bezuvjetno zavisan o ekonomskim mogućnostima, koje stvaramo u Palestini. Kad je zadnji kongres zaključio budžet od 1 i pol milijima i pitao me, koliko useljenika mogu naći time egzistenciju, naznačio sam sa svom rezervom broj 30 hiljada. Primili smo samo 500 hiljada funti i pripomogli smo 9 hiljadi useljenika k egzistenciji, svakako samo u prolaznom zaposlivanju. Ako ne ćemo u novoj godini dobiti više no u prošloj, moći ćemo samcmanji broj useljenika dovesti u zemlju, jer u spomenutim prolaznim radovima nema više mjesta. .Vloramo povećati sredstva za ekonomski rad u Palestini. Trojake su zadaće, koje mora da ispunimo u Palestini; Cisto poslovni izdaci, kod kojih se kapital sigurno ulaže i sa stalnošću očekuje kamatna dobit (prve hipoteke na gradskim kućama, krediti za industriju i trgovinu, kupnju zemljišta itd.); neposlovne zadaće, kod kojili se ne stvaraju nove stvarne vrednote (školstvo, zdravstvo, troškovi uprave i organizacije) i poluposlovni izdaci, kod kojih se doduše .kapital ulaže u stvarne vrednote i koje imaju aktivnu stavu.ii. ali nesigurno je ukamačivanje (izdaci za poljoprivrednu kolonizaciju, podupiranje novih industrija, koje još nijesu zrele za bankovni kredit, možda druga hipoteka).
1 Pošto su sve grane djelovanja u Palestini medjusobno usko vezane, a zanemarivanje jedne grane djeluje nepovoljno i na sve druge, moramo da se za sad brinemo za sye potrebe socijalnoga života. Prije rata došli su u zemlju većinom bogati ruski Židovi, danas je postotak imućnih useljenika vrlo malen. Vrlo bih bio za to, da mnogo toga prepuštamo privatnoj inicijativi, ako bi bilo privatne inicijative u velikom stilu. Ona danas postoji tek u malom stilu. Medju Židovima, koji se interesiraju za Palestinu irnade takovih, koji daju novac, ali ne dolaze u Palestinu i takovih, koji idu u Palestinu, ali nemaju novaca. Moramo dakle većim dijelom uzeti novac za rad u Palestini od onih, koji nešta hoće da učine za Palestinu.ali sami ne će da onamo podju, i moramo tim novcem naseliti one, koji sami nemaju novaca. Novac za sigurne uloške trebalo bi tako nabaviti, da osnujemo posebno emisijono društvo, možda kao Jewish Cofonial Trust-a, Koje će se isključivo baviti prodajom dionica čisto gospodarskih poduzeća i kojim će upraviti čovjek, čije je ime jamstvo, da dionice, koje on preporuča, zaslužuju povjerenja. Keren Hajesod imao bi da i nadalje skuplja za neposlovne izdatke kao i za poluposlovne, ali bi za ove posljednje trebali stvoriti posebne fondove, koji bi stajali unutar Keren Hajesoda n. pr. kolonizacijom fond. koji je podfond Keren Hajesoda, ali se upravlja odjelito pod trgovačkim uvjetima, a kasnije će možda postati sasvim samostalan. Imao bih još jedan predlog. protiv kojih eksperti Keren Hajesoda iznašaju sumnje tehničke naravi, koje bi se možda dale svladati. Možda bi se mogla izdati kao parola, za Keren Hajesod, da još za izvjesno vrijeme pokriva budžet za škole itd.,ali da u sve većoj mjeri osniva poljoprivredne i grad. naseobine, koje bi se time imale dovesti u lični živi odnošaj sa darovateljima novca, da bi darovatelji bili kod davanja izvjesnog iznosa utemeljitelji izvjesne naseobine. Možda bi se tako moglo sklonuti svaku veću židovsku zajednicu, da u Palestini osnuje pod njezinim auspicijama jednu naseobinu. Jasno je jedno: moramo da nadjemo
s.koga jezika, što su proizašli iz starojevrejskoga jezičnoga blaga. Kako je tendenciji većine nežiđovskih književnih historika izvor u teologiji i egzegezi, nema u njih ni truna neposrednoga estetskog saosjećanja onih živih sila. što pokreću jevrejski jezik. Psihologijska dubina duha jevrejštine ne sastoji jedino u pojedinim tvorbama riječi, već u načinima izražavanja. u primjenjivanju izraza Ta ni poznatoga istraživače?. Schiirera, pisca opsežne povijesti židovskoga naroda u doba Kristovo, nije poštedio prigovor, da nije tačno poznavao pobibilijske književnosti ni života Židova tpor. Lazarus. Die Ethik .ludentums, 11., 1911., str. XL). Zato i nije čudo. kad koji nežidovski »kritik biblije ne poznavajući nikako živu upotrebu jevrejštine smatra grčkim izvornicima''gotovo većinu apokrifnih djela, što su prvobitno bila sastavljena jevrejskim jezikom i onda prevedena na grčki. Previdja se naime činjenica, da su palestinski Židovi, uz to što su bili vješti svomu jevrej-
skom materinskom jeziku, pisali i tankoćutnim klasičnim grčkim stilom, tako ic su svoje književne proizvode sastavljali jcvrejskim jezikom za Palestinu, a onda ih za inozemstvo prevodili na grčki. Većina hebraizama, što se nalaze u takovim prijevodima. a ne dadu se nipošto dokazati iz klasične jevrejštine biblijske književnosti, proizašla je iz svakidašnjega jevrejskoga jezika. Prevodilac se jevrejštine na grčki često morao slobodnije izraziti. da ne iznakazi duh grčkoga jezika. Unatoč uzajamnoga utjecaja medju jevrej. štinom i grčkim jezikom umjeli su prevodioci iz jevrejskoga na grčki da očuvaju duh jevrejštine, kako to nesumnjivo izlazi iz predgovora grčkoga prevodioca knjige »Ben-Sira«, kojoj je jevrejski izvornik nadjen u najnovije doba u Genizi u Kairu (por. Rudolf Smend. Die Weisheit đes Jesus Sirach, jevrejski i njemački Berlin 1906., str. I.; S. Bernfeld, na pom. mj. str. 171 i si.). I samo židovsko kršćanstvo nije moglo da bude bez jevrejskoga jezika.
ina da je već bilo skrenulo u grčku kolotečinu. Glavni činioci kršćanskoga bogoslužja odaju još uvijek duh jevrejskoga jezika. kao na pr. izrazi »Amen«, »Haleluja«, »Hosana* i mnogi drugi. Tako je židovsko kršćanstvo nastavljalo upotreba jevrejskoga pisma; židovski su kršćani čitali Stari Zavjet jevrejskim jezikom i pismom. Pavao ne gov ori narodu grčki, već »te hebraide dialekto«. jevrejskim jezikom (por. Djela apostola 21, 40. 22, 2.). Aleksandrijski Židovi nestadoše vremenom s poprišta svjetske povijesti žrtvovavši jevrejštinu grčkom jeziku; helenizam ili je posvema grecizovao, a onda progutao. Palestinski Židovi nijesu naprotiv mogli da nestanu u grčkom duhu, jer ih je gajenje jevrejskoga jezika očuvalo od propasti. Starogrčki jezik je danas mrtav, dok jevrejški živi i stvara na razboju kulture dvadesetoga vijeka nove vrednote u starim, neslomljivim oblicima.
4
»ŽIDOV.
BROJ 40—41