Židov
cijonizma. Nije istina, da pobijam potrebu marksizma i socijalizma u cijonizmu, za takovu tvrdnju nema uporišta u mome članku. Jednako mi se neispravno predbacuje, da pobijam samo fraikcijonizam ljevice, a izuzimam frakcijonizam desnice. To su doista tendencijozne insinuacije, pa kada se iznose u takovoj formi i kad mi Cvi benevolentno prašta mnoge moje navodno neispravne tvrdnje, podmećući mi »tendenciju izborno-propagandističke« »obrane srednje linije pod svaku cijenu«, i kada Cvi »lojalno« ne će da uzme »na nišan svaku moju riječ« »obzirom na ovakav karakter moga članka«, onda bih gotovo morao požaliti, što sam svojim apelom na lojalnost izazvao toliku »lojalnost« kod omladinaca, te bi čovjek kraj te »lojalnosti« izišao i smiješnim, i ignorantom i zločincem. (Hans Hochsinger spominjući »uvodničara pretprošloga broja Židova«, govori odmah o »onima, koji su zlorabili ideale naroda itd.»!) Bože, čuvaj me od »lojalnosti« naših Hitahdutovaca! Nastupilo je dakle već, česa sam se bojao i od česa sam odvraćao: k nama je već presadjen duh, zapravo zloduh (govorim o metodama izvršenja ideologije!) frakcija, koje su nastale u sasvim drugim sredinama. Taj je zloduh diktovao način, kojim su vodje Hitahđuta mene tretirali : A taj je isti zloduh diktovao i argumente za orijentaciju Hitahđuta, a protiv orijentacije klal-cijonista, argumente, koji daju posve krivu sliku o problemima i riješen jima izgradnje Erec Jisraela. O tome ću u slijedećemu članku, jer je »bez sumnje potrebno (sada po gotovo!), da se već jedamputa u nas barem kod intelektualaca i omladine! širi ispravno poznavanje palestinskih problema.«
Lav Stera.
Generalni tajnik svjetske cij. organizacije u Zagrebu
U utorak, dne 17. o. mj. stigao je u Zagreb generalni tajnik svjetske cionističke organizacije u Londonu, g. Izrael C o h e n, te je istoga dana imao dogovor s Radnim Odborom, o kojemu izvješćujemo na drugome mjestu. U srijedu na večer održao je g. C o ten u Židovskom Narodnom Društvu predavanje o »političkom položaju cijonizma«. Uvodno ističe, da za bolje razumijevanje našega položaja treba samo povući paralelu izmedju predratnoga i sadašnjega stanja Židova. U Engleskoj postoji Jewish Board of Deputies. Ova korporacija ne brani samo interese engleskih Židova, već intervenira u prilog Židova cijeloga svijeta. Prije rata morala je ona intervenirali smo za ruske i rumunjske Židove, danas za mnoge zemlje- Tako se nije ispunilo proročanstvo onih, koji su rekli, da će iza rata u svim zemljama Židovi dobiti jednakopravnost, a time bi prestala opravdanost cijonizma i njegova djelovanja. Naprotiv! Cijonizam je danas politička nužda za židovski narod. Kad smo 1917. dobili Balfourovu deklaraciju, mnogi su optimiste mislili, da će se narodna domovina izgraditi u 2 —3 godine i očekivali su. da će započeti silna imigracija u Erec Jisrael. Ali übrzo iskristalizirala su se 2 smjera: jedan je tražio.
da se imigracija ima ravnati po kapacitetu zemlje, drugi, da se ima forsirati što jača imigracija, bez obzira na sve ekonomske, zdravstvene i druge prilike, jer treba da smo čim prije dominirajući elemenat u Palestini. Pobjedila je trezvenost j Egzekutiva se odlučila za oprezni rad. Već s početka razvijali su Arapi znatnu agitaciju protiv židovskog useljivanja. Da bi spriječili porast upliva Zidova, širili su najružnije objede i laži protiv Zidova i cljonizma. I, što valja priznati, izazvali su jak »štimung« za sebe ne samo na Istoku, već i u Evropi, a naročito i u samoj Engleskoj. Jedna arapska delegacija efendija došla je u London i našla saveznike u antisemitskim novinama. Ali ostali Arapi doskora su uvidjeli, da im od te agitacije i opozicije protiv vlade nema koristi. Vidili su nadalje, da se useIjivanjem Židova zemljja razvija i da i njima kolonizacija daje mnoge probiti, a napokon su se i uvjerili, da je sve, što su im efendije nadrobili o Židovima, tek legenda. Osnovala se posebna felaška (seljačka) stranka, koja hoće da radi u sporazumu sa Židovima i koja priznaje Ballourovu deklaraciju. Ali pored ove agitacije protiv cijonizma i palestinske kolonizacije Arapi počeli su i agitaciju za samostalnost i ujedinjenje svih Arapa. Kao što je poznato, pozivaju se na jedno obećanje Engleske, prema kojemu je Engleska obećala, da će podupirati ta nastojanja oko ujedinjenja, ali da u toj zajednici ne će biti isključena i Palestina. Husein trebao je potpisati ponovno prijateljski ugovor s Engleskom, u kojem bi imao priznati i Balfourovu deklaraciju. Uslijed pritiska Arapa nije se on mogao odlučiti na potpis i pregovori su se otegnuli. Naša Egzekutiva već je bila zabrinuta zbog toga, ali je medjutim nešto nastupilo, što se nije očekivalo. Vahabiti, kojima vlada sultan Ibn Saud, stari neprijatelj kralja Huseina, podigli su se protiv Huseina i protjerali ga nakon osvojenja Meke. I time je skinuto s dnevnoga reda pitanje ujedinjenja svih Arapa. Ali Još je jedan drugi dogadjaj nama u prilog, Egipćani tražili su potpunu samostalnost i pošto je nisu dobili redovnim putem, poslužili su se drugim sredstvima: atentatom protiv Sirdara, vojinog komandanta Egipta. Engleska uvidja danas, da na Blizom Istoku treba jedan elemenat, na koji će se moći osloniti. To je i razlog, da Engleska ostaje u Palestini i pored svih zahtjeva antisemitskih listova i političara, da Engleska napusti Palestinu. Ali kakav je stav uopće zauzeo engle ski narod prema palestinskom pitanju? S početka je s vrlo velikim simpatijama primio cijonizam i palestinsko pitanje, ali po malo je uslijed arapske agitacije nastala u tome promjena, koju najbolje karakteriziraju 3 zadnja engleska izbora. U izborima 1922. igrala je Palestina važnu ulogu. Kandidatima se stavilo pitanje, za ili protiv Palestine. U izborima koncem 1923., koji su doveli Labour Party na vladu, nije Palestina više igrala tako važnu ulogu, a u zadnjim izborima Palestina uopće nije više igrala nikakovu ulogu To je najbolji dokaz, da engleski narod palestinsku politiku, koju su 4 vlade odobrile.
smatra već bitnim dijelom svoje politike, koju ne mijenja. Kraj toga valja uvažiti još jedan raomenat: Engleska ima samo mandat nad Palestinom i dužna je polagati računa o upravi Ligi Naroda. U oktobru 1924. prvi je put Engleska kao mandatarna vlast podnijela svoje izvješće Ligi Naroda, a vrhovni komesar sir Herbert Samuel dao je još usmeno nužne informacije članovima mandatske komisije. Nakon nekoliko tjedana izdala je onda mandatska komisija svoje izvješće, koje je izazvalo neugodan dojam. Naročito nije bilo shvatljivo, kako je komisija, od koje članovi nikad nisu Palestinu vidjeli, mogla doći do zaključka, da židovski useljenici pored svega svoga oduševljenja nisu najpodesniji elemenat za poljoprivredu, kad su se svi nežidovski stručnjaci i učenjaci, koji su bili u Palestini, izrazili najvećom pohvalom o radu našim halucim, istaknuvši, da se odmah vidi razlika izmedju arapskoga i židovskoga naselja. Dr. Weizmann bio je u Foreign Office i zatražio je, da se netačnosti partaičnog izvještaja opovrgnu, te mu je tom zgodom obećano, da će ministar inostranih djela na prvoj sjednici Lige Naroda energično odbiti sve ove neispravnosti. Chamberlain je doista to i učinio. I kad se pitamo, kako je došlo do toga nepovoljnoga izvještaja, naći ćemo razjašnjenje samo u činjenici, da su od 7 članova komisije 5 katolici iz latinskih zemalja, koji stoje pod uplivom Vatikana, koji je u zadnje vrijeme razvio jaku agitaciju protiv cijonizma. Egzekutiva želi da ovakove pojave onemogući. Ona želi da ima stalno političko zastupstvo u Zenevi i Rimu i povjerila je vodstvo dru. Jakobsohnu, koji je prije bio naš zastupnik u Carigradu. Ne smije se u buduće dogoditi, da Egzekutiva ne bude točno orijentirana o svim namjerama Lige Naroda, ali i Liga Naroda treba da je obavještena o našem radu i našim nastojanjima. Kontakt izmedju Lige Naroda i Egzekutive treba da je stalan, ali pored toga ima da se organizuje i dobra novinska služba u svim zemljamaOvi posljednji dogadjaji ponovno su nam dokazali, da je politički rad još uvijek vrlo bitan dio našega rada za obnovu zemlje. Gospodarska izgradnja Erec Jisraela mora da bude postavljena na sigurni politički funđamenat. Ali i ovaj politički rad treba osigurati i zato valja da svi cijoniste stave Egzekutivi na raspolaganje nužna sredstva za uzdržavanje ovoga velevažnoga rađa. Govornik je uvjeren, da če Židovi Jugoslavije učiniti svoju dužnost. (Odobravanje.) Dr. Licht: Izgradnja Palestine nije samo stvar kolonizacije, kupnje zemljišta, melioracije, asanacije itd. Pitanje izgradnje Palestine je par excellence političko pitanje. Cijela organizacija, osim Egzekutive, nije imala razumijevanja za taj politički rad. Morala je doći sjednica mandatske komisije, da nam postane jasnim, da protiv nas rade moćne sile. Sve ono, što se u Palestini dogadja, ima za preduvjet stvaranje povoljne političke atmosfere. U Engleskoj moći ćemo uzdržati korektne odnošaie s mandatamom silom. Ali x drugdje mora da stvorimo povoljno političko raspoloženje medju nežidovima, jer
BROJ 8.
•ŽIDOV«
3