Židov

dri šekel, koje nemaju odredjeno naziranje o izgradnji, koje ne vrše dokraja cijonističke postulate (maaser za njih nije ni \ %, hebraizacija im je tudj pojam, Palestina daleka i nepoznata, konzefkventao istupanje u svim zgodama neprilično i mrsko) i koje bi morale da ostave Cijonističku Organizaciju u onom času, kad se stvori nova organizacija, još blaža i trpeljivija, ikoja se zadovoljava još manjim činom, još labavijim i nekonzekventnijim palestinizmom, nego li što to čini Cijonistička Organizacija. Što to znači? Znači, da bi nestalo razlike izmedju Džujš Edžensi i Cijonističkc Organizacije, ili da bi veliki dijelovi Cijonističke Organizacije po pravu imali da ne budu članovi te organizacije, jer ne će moći da se bore za radikalnost cijonističkih zahtjeva. To vrijedi u prvom redu i u glavnom samo za općenite cijoniste. Stam-cijonizam, čini se, zaista gubi stvaranjem Džujš Edžensi pravo na opstanak. On se ima da prelije u novu organizaciju, ima da u njoj nosi rad, da pomaže vladu, da prinosi prinose itd., da radi u Džujš Edžensi sve, što je dosad radio u Cijonističkoj Organizaciji. Posve je drugačije s odredjenim strujama u cijonizmu. Njihove pripadnike veže netko posebno naziranje na izgradnju i njen pravac, a najčešće i na rad u galutu. One mogu i moraju da svoje naziranje zastupaju i u Džujš Edžensi, kao što su ga zastupali u Cijonističkoj Organizaciji. One, kao radikalni cijonisti, to jest takvi, kojima cijonizam nije jedno posebno područje života, jedan posebni kulić srca, u koji ne zadire njihovo ostalo biće, i koji ne zadire u njihov ostali život, nego kao cijonisti, kojima je cijonizam oblio sve biće i stopio se s čitavim njihovim bitkom, ima da bdiju nad izvodjenjem svoga programa izgradnje. One ne mogu da nestanu, jer će u Džujš Edžensi imati da zastupaju svoj program i da za nj predobivaju ljude, baš kao što su to imali u Cijonističkoj Organizaciji. Rezultat bi ovoga razlaganja bio: Džujš Edžensi, kao organizacija, kojoj će jedini pogram i uvjet pripadnosti biti palestinizam, a jedini cilj: izgradnja Palestine, i koja će u izvodjenju toga morali da osniva zemaljske saveze i mjesne grupe, pro-

gutat će stam-eijoniste, jer se oni ne će razlikovati od ostalih pripadnika nove organizacije. To važniji biva rad cijonističkih struja, koje će svoj odredjeni cijonistčki program morati da zastupaju i šire u židovskom narodu. Posljedica će novoga stanja morati da se pokaže i u tom, što će se svi mladji elementi eijonistički »stranački« opredijeliti, jer će sad, kad bude još očitija razlika, i programatska i faktična, izmedju pojedinih partija i stamdžujš-edžensista, te partije biti po svom uticaju i privlačivosti mnogo snažnije i odlučnije. Dok dakle u jednu ruku cijonizarn, i ako još većina razvodnjen i temperiran, ima da obuzme velike, dosad necijonističke krugove, dotle u drugu ima da se iz dosadašnjih stam-cijonista, i to iz onih, ikoji se u sebi ne će pomiriti s ovim razvodmjenjem, oko dosadašnjih ili novih partija (Hitahdut, Poale-Cijon, Mizrahi, eventualno novi Ijevičarsko-gradjanski blok) okupi i iskristalizira čistiji, beskompromisni eijonizatn, koji teži za odredjenom i smjerovitom izgradnjom Palestine. Cvi Rothmiiller,

Berlin.

Iz knjige: Novi ljudi na staroj zemlji

Pred kratko vrijeme izašla je u Beču knjiga odličnoga književnika j feljtoniste Feliksa Saitena, koja je nastala za njegova boravka u Palestini. Ovdje donosimo omanji odlomak iz te lijepe knjige, pisane s mnogo osjećaja. Taj odlomak ne prikazuje detaljno život Palestine, ali je veoma karakterističan za duh, kojim je knjiga pisana. Opširniju ocjenu knjige donijet ćemo u narednom broju. Spuštamo se od Nazareta lijepom starom cestom, što vodi u Nablus i ostavljamo je da zakrenemo na istok poljskim putem u dolinu, što se pruža odatle, pa sve do Jordana. Ljupka, tiha ravnica, pašnjaci, zelene plohe, što opet trebaju ca budu njivama. Dobrohotnost prirode svuda se ovdje potkazuje jasno, upravo onako kao i ono dugo vrijeme, za kojega je bila posvema napuštena i zlostavljana, dok nije posvema osiromašila. 1 ovdlfe.

Vrela što izviru iz brda, ponirala su u tlo i polako se gušila u zemlji, koja je od toga razrovana. pa odiše groznicom. Trava, djetelina i divlje cvijeće bujno uspijevaju na ovoj suviše natopljenoj zemlji, koja bi mogla da radja bogatstvom umjesto malarijom. Ovdje su mlade kolonije- Jedna do druge. Ovdje će u nekoliko godina nastati još više naselja i čitav će Emek biti židovskim. Rad počinje ovdje od prapočetka od truda, da se tlo nekako spremi, da se močvarne poljane isuše i da se zemlja učini sposobnom, te bi uzmogla primiti sjeme i donositi žetvu. Na ovom putu. koji je sav obrašten travom i koji se često gubi. a opet nalazi tek dubokim zarezom kola u vlažnoj zemlji, na njemu kola izvode nevjerojatno djelo. Auto skače i spotiče se, njiše se i prijeti, da će se svakoga časa razbiti. Ali on se dobro opire svemu tomu i ostaje či-

tav. Moj vozač sjedi uz volant do mene mirna, vesela lica tkao da se vozi asfaltiranim boulevardom. Susrećemo konjanike, vitka, lijepa tjelesa na lijepim vatrenim konjima. Mladi muževi, što ponosno sjede u sedlu, sa karabinkom. što im je ili prebačena o rame ili zavezana o sedlo, a browning o pojasu. To su čuvari polja. Imadu tešku službu, bogatu opasnostima. I ja se sjetih jedne knjige, u kojoj bijahu ocrtani uz životopis i sliku svi oni, što su poginuli čuvajući naselja, ili su bili potajno übijeni. Knjiga je ta puna junaštva, koje čovjeka to više zahvaća i uzbudjuje. što ovi ljudi služe. trpe. bore se i umiru sa manje patosa i zbog nečega, što se samo po sebi razumije. Bijahu dječaci medju njima, što' se doimahu do ganuća svojom jednostavnom hrabrošću, spremom, da pridonesu žrtvu i mladošću svojom. Muževi pedesetih i šezdesetih godina, kojima su u Evropi za pogroma poubijali žene i Odo-

Zastranjenja aktivista

Nedavno održala se u Parizu konferenca cijonističkih revizijonista, koji su se do pred kratko vrijeme nazivali aktivistima- Ta je grupa nastala prije 13. kongresa, kad je Vladimir Jabotinsky ispao iz Cijonističke Egzekutive zbog znatnih i osnovnih diferenca u shvatanju o načinu rada, kojim bi naročito na političkom području trebala da djeluje Svjetska Cijonistička Organizacija. Bijaše to u vrijeme, ikad je situacija u Palestini zbog financijalnih teškoća bila vanreduo neprilična i kad je upravo zbog toga trebalo u odgovornim redovima organizacije sačuvati trezvenu hladnokrvnost i ozbiljnu. razumnu odlučnost. Upravo je onda bila već posvuda prodrla spoznaja, da sav naš rad naročito u Palestini mora biti dirigiran promišljenim i razumnim odlukama, a ne smije da se valja u riskantnoj struji velikih riječi i opasne netrpeljive gordosti. A ovo je posljednje bilo utjelovljeno u svemu djelovanju Vladimira Jabotinskoga. On je jedan od najboljih govor-

nika u redovima cijonista, čovjek temperamenta i aktivnosti. Za vrijeme rata bio je na čelu one struje, koja je tražila aktivni udio Židova u ratnoj borbi za Palestinu. Ta je struja stvorila židovsku legiju. Iza rata bio je Jabotinsky vrijedan propagatorski radnik i njegov/se je odlazak bez sumnje osjetio. Kad je izašao iz Egzekutive, nije rezigniran napustio sav rad nego je živom aktivnošću udružio oko sebe ljude jcdnaikoga mu naziranja. U Berlinu se je konstituirala grupe > aktivista«, skup u većini ruskih cijonista. pa je počela da izdaje list »Rasvjet« (Zora). Kasnije se je vodstvo grupe preselilo u Pariš, pa je i »Rasvjet« prenesen onamo. Grupa aktivista sa duhovno bogatom osobom Jabotinskoga na čelu zašla je u ekstremne vode i logično u krajnju opoziciju prema vodstvu Cijonističke Organizacije. Neprestano je naglašavala potrebu aktivnoga nastupa Cijonističke Organizacije u političkom medjunarodnom životu, a naročito odrešitiji stav prema Velikoj Britaniji, koja se ne drži ustanove i duha palestinskoga mandata kako valja, nastavila je ukratko da traži ono. što je Jabotinsky zahtijevao, kad je bio u Egzekutivi i što ga je konačno prisililo, da ode iz Organizacije. Pariška konferenca revizijonista prihvatila je rezolucije, koje u jednom svom dijelu pokazuju dobro stvarno shvatanje aktuelnih problema, ali u drugom opet zalaze u maksimalističke zahtjeve, pa odaju znatnu nedosljednost u principijelnim osnovicama, na kojima bi trebali ti zaključci da baziraju. Naročito valja istaći inkonzekvcnce zaključaka o proširenju Jevvish Agency, obzirom na neprestani zahtjev grupe o integritetu i nacijonalnoj čistoći Cijonističke Organizacije. Ponajprije se boje, da će proširenje Jevvish Agency prema planu i zaključcima Cijonističke Organizacije uroditi poplavom i diktaturom »asimilanata« zbog anarhičnih prilika u našoj Organizaciji (vadi članak V. Jabotinskoga u »Morgenzeitungu« od 11. maja), a rezolucija konference traži, da pravo glasa za izbor članova Jevvish Agencv imadu svi stanovnici Palestine, darovatelji za cijonističke fondove i č 1 anovi društava, koji saradjuju u izgradnji Palestine. Ovo po-

2

>1 1 D O V«

BROJ 22.