Židov

Nova Bijela Knjiga o Palestini

Englesko ministarstvo za kolonije objavilo je novu Bijelu Knjigu o Palestini. Ta knjiga imade 60 stranica, ai sadržaje izvještaj Vrhovnoga Komesara Herberta Saimiela o upravi i razvitku Palestine za vrijeme njegovoga upravljanja zemljom, t. j. u godinama 1920. do 1925. Izvještaj je upravljen na ministra za kolonije A m e r y-a. Ovdje objavljujemo pokračeni izvadak iz te knjige, a na temelju saopšlenja ITA. Židovska narodna domaja. Situacijom u Palestini vlada deklaracija, koju je dne 2. novembra 1917. tadanji ministar za izvan je poslove lord Balfour objavio iu ime britanske vladie. Politika se fiksirala i internacionalno zagananiovala. Mnogi su se nesporazumci javili zbog toga, što nije bio odredjen tačan pojam izričajja: »Nacijonalna domajja za židovski narod«. Židovi inspirirani nadama dvaju tisućljeća prihvatili su puni oduševljenja priliku, koja im) se tu pružala i sve je u njih Očekivalo imigraciju masa u obećanu zemlju. Zaboravili su, da u zemlji stanuje više od pola milijuna Arapa i nijesu pomišljati o mogućnostima uposlenja, nijesu pravo shvatili osnovno značenje britanske priznaje i pomoći. Cijonistioka organizacija vodila je brigu o tom, da se suviše ne gaje ovakiove iluzije; ona je formulirala cilj tako, da je židovskom narodu dana prilika, da se uz neke odredjene forme i nakon nekog vremena povrati u Svetu Zemlju. Viodje ove organizacije bijahu ponajviše praktički muževi, kojima bijahu posvema jasni svi uvjeti o rješenju problema,. Ali arapsko pučanstvo Palestine pobojale se, da će ih barem jedan dio Židova izrabljivati. Njemu ne bijahu jasni pokušaji, što su se stvarno ovdje poduzeli. Naročito nije znalo, koliko da vjeruje u onaj dio deklaracije, koji govori o osiguranju prava onoga pučanstva;, koje lje već u zemlji. Bojalo se, da će židovski raajoritet preuzeti vladu. Mnogi od poznajtih arapskih i hrišća/nskih palestinjana bili su glavni izricateljd ove bojazni, pa su orgajnizovali svoj pokret. Razvila se propaganda, koja je velike dijelove zemlje bacila u stanje nemiraL To je kulminiralo u izgredima u Jerusolimu na Uskrs godine 1920. i u Jati u maju 1921., kod kojih je zaglavilo 104 osoba, 407 bilo ih je ranjeno, a i gospodarstvo je pretrpilo veliku štetu. Izvan Palestine vladala je u Židova i nežidova neizvjesnost o faktičnim namjerama britanske politike. Nije se znalo, što ima da znači i kako treba da se tumači riječ »nagional« u Balfourovoj deklaraciji. Ova riječ ima u mnogim zemljama ralzličito značenje. I ako je u Balfourovoj deklaraciji rečeno, da se nema ništa poduzeti, što bi diralo u prava i politički položaj Židova u drugim zemljtattna, ipak se je javila bojazan, da će svi Židovi, ako se proglase nacijom, morati da budu gradjani židovske narodne domaje. Zbog toga su mnogi Židovi, patriotski gradjani svojih zemalja otklonili, da učine štogod za Palestinu, oni su šta više jedno vrijeme neprijateljski posmatrali cijonistički pokret. Javila se potreba, da se situacija razjasni. To se moglo da učini jejdino autoritativnim tumačenjem onoga mjesta u mandatu, o kojemu se ovdje radi. Tako je engleska vladal objavila svoju Bijelu Knjigu ili White Paper od juna 1922. Nakon dvogodišnjega iskudvn u Palestini, veli u svom izvještaju Hcrbert Samuel vratio sam se u maju 1922. u London, da objasnim i razložim ministrima potrebu ovako vaga autoritativnoga tumačenja. Moj se je poticaj prihvatio, velikom brižljivošću sastavljen je izvještaj, pa je u junu 1922. podnešen parlamentu kao dao Commcnd Paper No. 1700. Ovaj je izvještaj skicirao put, kojim će palestinska uprava u buduće trebati da polazi. Ponajprije se u tom izvještaju kaže, da se Balfourova deklaracija nema da shvati tako, da se stvori židovska Palestina, nego da se treba da stvori židovska domaja u Palestini. Nikako se tom deklaracijom ne namjeravaju eliminirali ili potlačiti arapsko pučanstvo, arapski jezik i arapska kultura. Osim toga razloženo je u .toj Bijeloj Knjizi, da Cionistička Organizacija ne želi da imade udjela u općoj administraciji zemlje i da

takova udjela i nema i dlat onu »nacijonalnost«, o kojoj je riječ, mogu da postignu svi stanovnici Palestine, Židovi i nežidovi u smislu državlja/nskoga prava za Palestinu. Ovo ne može ni najmanje da tangira gradjanska prava Židova u ostalim zemljama. Ovaj izvještaj priposlan je Cijonističkoj Organizaciji sa popratnim pismom, koje je potpisao tadanji ministar za kolonije Chiurchill. U tom je pismu rečeno, da se ne drži važnim tek to, da se »Vaša organizacija silaže sa politikom vlade Njegovoga Veličanstva* nego da se i pučanstvu Palestine i Velike Britanije, a i svemu svijetu objavi indentitet ciljeva.« Organizacija! ije replicirala u poželjnom smislu izjavivši, da je vazda bila njena iskrena željal, da Karmonički radi zajedno sa svim dijelovima palestinskoga pučanstva. Ona je riječju i djelom pokazala, da ništa nije više tudje njenom cilju od nekoga suživanja gradjanskih i religijoznih prava ili materijalnih interesa nežidovskoga pučanstva u Palestini, U ono je vrijeme boravila u Londonu jedna delegacija palestinske arapske egzekutive, korporacije dakle, koja je tada zastupala u Palestini jedno organizovano javno mnijenje. Kod te korporacije nije postignuta promjena njenoga stava. Ipak je definicija britanske politike znatno utjecala na arapsko mišljenje u Palestini. A sada bih nastavlja Herbert Samuel svoj izvještaj htio da prikažem, koji je napredak postignut u nastojanju, da se u Palestini izgradi židovska narodna domaja onako, kako smo to želilli u Balfounovoj deklaraciji i u izvještaju u junu 1922. Židovska imigracija. U vrijeme zak'jučenja primirja brojilo je židovsko pučanstvo, koje je za rata znatno spalo nekih 55.000 duša. Ovdje se dalje spominje u Bijeloj Knjizi težnja za Palestinom, kojal postoji u galutskom židovstvu i kpja je dovela do osnutka Rothiscbildovib kolonija i do sve većeg porasta židovskoga pučanstva u Palestini, Iza toga razlaže se zadaća palestinske .administracije, da imigraciju ograničava prema stanju na palestinskom radnom tržištu, ia to je teško, jer se ne može točno da prosudi položaj na tržištu. Od 1. septembra 1920. do 28, februara 1925, uselile su se u Palestinu svega 48.252 osobe; od tih bijaiše 46.225 Židova i 2027 nežidova. Od onih 31.542 Židova, koji su ušli u zemlju od 1. januara 1922, do 28. februara 1925, bilo je 12.994 muževa, 10.119 žena i 8479 djece ispod 16 godina, 32% onih, što su se uselili od januara 1922., pripadaju radničkoj Masi. Židovsko pučanstvo, koje je iza primirja brojilo 55.000 ljudi, poraslo je u oktobru 1922. na 84.000, a u martu 1925, na 108.000. Dalje se govori o palestinskom židovstvu, pa se spominju diferencije po tipu, religijoznim i socijalnim naziranjimei 1 zemljama odakle doseljenici potječu. Tri četvrtine Židova živi u gradovima, a jedna četvrtina u poljoprivrednim kolonijama. Poljoprivreda. Cijonistički pokret polaže naljveou važnost na zemljoradničku kolonizaciju, pa je na tora području radio veoma mnogo. U svim zemljama doprinosi se za fond za kupnju zemljišta. Čitava površina Palestine cijeni se da zapremia 10 hiljada četvornih milja. Velike površine otpadaju na brda i pješčane prudove, a na jugu na pješčane pustare Prije rata bilo je 177 četvornih milja u židovskom posjedu, a sada posjeduju Židovi 319 četvornih milja. To čini 6 procenata svega obradivoga tla. 6, članak mandata propisuje administraciji, da »ne sužavajući prava i imutak ostalih dijelova pučanstva, olakša imigraciju i da je potiče, a isto tako da potpomaže osnivanje i uredjivanje židovskih naselja na selu uključivši ovamo državno zemljište i pustoši, što nijesu potrebne u javne svrhe.« Ne bijaše moguće, da se ove odredbe izvrše. Na najvećem dijelu državnoga zemljišta bijahu se naselili Arapi; nije se moglo na silu, a da se ne povrijedi prva Mauzula te odredbe, na koju bi se svatko s pravom mogao da pozove, na obranu Arapa: ukloniti ove naseljenih e sa te zemlje. Ostali dio državnoga zemljišta je kameniti i posvema oskudan na vodi. Moglo se je tek učiniti obradivim močvarno tlo u Kabari i zemljište okolišnih pješčanih prudova. Živa je želja židovske muške i ženske mladež; med ju onih 8 milijuna Židova u Istočnoj Evropi, da se u Palestini posvete produktivnim zvanjima,

da ostanu seljačkim narodom. Danas postoji a Palestini više od 100 židovskih sela, šio se pružaju od sirske granice na sjeveru do Gaze na jugu. Ona se razvijaju i rastu a i nova se naseljenja osnivaju. Obzirom na financijalnu fundaciju čitave c.ijonističke kolonizacije i materijalne njene izglede, kaže Herbert Samuel, da svi oni, koji su neposredno promatrali novi tip te kolonizacije, što ga gaje Židovi, hvale revnost i radnu volju toga naroda. Židovski su naseljenim 1) usko povezani siai prirodom i zemljištem, 2) duhovno na visini i 3) predahnuti sviješću, da su prethodnici oslobod jenja zemljišta i aktivna snaga svega židovstva; da ispunjaju riječi proroka i molitve milijuna. Njihov se rad olakšava uporednim radom duha, oplemenjenim profetskim idealom. Oni »u su sretni i sigurni, da ne će neuspjeli. Industrija. Razvitak industrije i ako nije toliko važan kao poljoprivreda* ipak se brže razvija, pa je zbog toga veći faktor u porastu pučanstva'. Gotovo čitava indusrija u Palestini jest doprinos izgradnji židovske narodne domaje. Jedan od njenih rezultata jest začudan porast Tel Aviva, jedinoga grada na svijetu, koji nastavaju samo Židovi. Uslijed osnutka nove industrije u Hajfi porasao je i ovdje bvoj Židova od manje nego 2000 ljudi u god 1920. na više nego 8000 duša u god. 1925. Kulturni aspekt. Budući da se židovsko pučanstvo rekrutira iz raznih zemalja, poznalo se je već zaaiajna, da se ne će poslići jedinstvo bez zajedničkoga jezika. Ovaj je jezik mogao biti samo hebrejski. Tako je hebrejski jezik postao definitivno jezikom židovskoga nairoda u Palestini. Sva mladja i najveći dio starije generacije govori hebrejski. On je nastavnim jezikom u gotovo svim židovskim školama. Sve se židovske novine pišu hebrejski. Prema palestinskom mandatu je hebrejski uz arapski i engleski oficijelni jezik zemlje. Hebrejski je universitet svečano otvorio lord Ballour 1. aprila 1925 i taj universitet čini jedan od najzna/tnijih dijelova židovske narodne domaje. Židovska narodna domaja. To su, nastavljaj Herbert Samuel u glavnom rezultati dosadašnjega židovskoga nastojanja u Palestini.Oni su znatni.. Ne griješi se, kad se kaže, da su Židovi investirali u zemlju 6 milijuna engleskih funti. Znatniji su još duševni i moralni rezultati, koji se kvantitativno ne dadu da ocijene. Ljudski materijal potječe ponajviše iz Istočne Evrope a novac iz Udruženih Država l , Mandat predvidja egzistencu Jewish Agency, koja reprezentira Židove svega' svijeta, sve snage, što se posvećuju izgradnji Palestine. Sve dok nema takove Agency, vršit če njene funkcije Cijonislička Organizacija. Čini se, da' če se Jewish Agency moći doskora definitivno konstituirati. Nekoji arapski politički vodje ne prestaju da uvjeraivaju. te palestinska vlada svoj trud pogla» vito posvećuje izgradnji židovske narodne domaje i da protežira Židoive u stvarima odgoje, imenovanja činovnika itd. Sa židovske se strane tuže, vlada veoma manjkavo i nedostatno ispunjava tačke mandata o izgradnji židovske narodne domaje i da sav napor i trud propušta i ostavlja Židovima, Mora da se prizna, da su tužbe Židova opravdanije nego žalbe Arapa. Iz navedenih razloga nije vlada mogla da ispuni odredbe o podjeli javnoga zemljišta Židovima, Sav teret odgoje židovskoga djeteta leži na led)iroa Židova, a osim toga doprinose jedan dio za izdržavanje aarapskoga školstva u formi uplate poreza. Od mnogih veoma sposobnih Židova, koji su se ponudili za mjesta palestinske vlade mogao se je da namjesti samo maleni dio, jer se nije htjelo da postupa nepravedno prema Arapima. Poslijedica svega toga jest, da se židovski pokret odupira tek o sebe sama Što je njemu bilo damo, jest samo moralan poticaj Balfourovom deklaracijom i oficijelnom priznajem hebrejskoga jezika nadalje mogućnošću, da se u pitanjima održanja reda i mira osloni o palestinsku vladu. U svemu 'ostalom morao se je židovski pokret pouzdati u nutarnja vrela, u vlastiti entuzijazam, vlastite žntve i vlastite ljude. Nitko ne može unapred da kaže, što ča budućnost donijeti. Djeluje suviše mnogo faktora, a. da bi se sa sigurnošću moglo unaprijed reći, dokle može židovska*

4

»2 I D O V«

BROJ 23.-29.