Židov

man Schapira je zaslužio, da kao jedan od prvih bude u panteonu našega univerziteta). Zato je Cercle odlučio, da ovu bistu odlije u broncu i da je dade univerzitetu, kao djelo umjetnika iz našega kruga i dar naših Zidova. Iza dra. A. K o h na pozdravio je dr. C y t r i n g. Usiškina na hebrejskom jeziku. Nakon toga održao je g. U s i š k i n lijep govor bogat mislima, spomenuvši na početku, da hoće sa nekoliko riječi odgovoriti na izrečene mu pozdrave i reći nešto o psihologiji Zidova. Q. Usiškin protumačio je vezu izmedju oštrih klimatskih razlika u Palestini i razlika u duhu Židova. U Palestini dolaziš iz jedne ekstremne klime hladne za nekoliko sati jahanja u kraj sa posve oprečnom kliinum. Narod, koji je tu odrasao, obiluje ekstremima. Židovski je narod vanredno pobožan, a u isto su vrijeme najžešći propovjednici ateizma Zidovi. Zidovi su stvorili osnovne stvari u kapitalističkom sistemu, a opet su Zidovll najekstremniji nosioci socijalističkih ideja. U mnogim su zemljama Zidovi konzervativni (Engleskoj, Italiji) a u mnogim naprednim strujama Zidovi zauzimaju vodeća mjesta. Mi smo narod krajnosti, darovit J energičan narod, kojega se duh očituje* u preraznim formama. To je beskompromisan narod. Iza toga ukazao je g. Usiškin na primjer Hermana S c h a p i r e, koji se do svoje 40. godine nije micao od ješive, a onda iznenada ostavio i ženu i dijete, pješice došao u Kćinigsbeng, tu gladovao i za nekoliko godina svršio i srednju školu i univerzitet, a doskora je postao profesorom matematike na drevnom i čuvenom sveučilištu u Heidelbergu. Njegov skok iz ješive u svijet znanosti nije ga nikako spriječio, da misli na svoj narod. Dvije stvari javile su se u njegovoj glavi: Hebrejski Univerzitet i Narodni Fond. Tu su već u iskonu svom bile ovako sjedinjene dvije misli; oslobodjenje fizičko i oslobodjenje duha. Herman Schapira počiva na grobu u Kolnu, a obadvije su njegove ideje ostvarene. Na 11. cijonlstičkom kongresu održao je gosp. Usiškin svoj referat o univerzitetu, pa je pred'ožio, da se godinu dana nakon kongresa, 9. aha 1914. tragični jubilej 2500-godišnjice razorenja hrama po Babiloncima osvijetli ostvarenjem ideje o univerzitetu. Rat to’ nije dopustio. Imadem« naročitih dužnosti prema Hermanu Schapiri. Usiiškina raduje, što vidi, da su članovi Cercle-a instinktivno ispravno shvatili, da moraju prema vani baš ovako manifestirati svoj rad, kao što su to učinili. Ova je bista nijemo materija. Židovi nijesu svoje velikane slavili klesanim kamenom, nego predanošću za' njihove misli, borbom za njihove Ideje i naloge. Mi nemamo kipa Mojsije. »Ali vi«, reče na kraju Usiškin, ».pošaljite u Jerusolim bistu, a ostavite kod sebe duh onoga čovjeka, kojega ujom veličate, duh oživotvorenja ideje Fonda i oživljenja hebrejskoga jezika i hebrejske kulture.« ■ Nakon oduševljenog odobravanja pristupio je g. Usiškinu predsjednik Cercle-a dr. A. Kohn i zamolio gd za dopuštenje, da) ga Cercle povodom njegove posjete upiše u Zlatnu knjigu Keren Kajemeta. Iza toga upustio se g. Usiškin u odulji razgovor sa kiparom Slavkom B r i 1 o m. Nakon što je potpisao nekoliko fotografija biste, oprosfo se g. Usiškin od predstavnika Cercle-a. Iz Cercle-a Hatarbuta, sa Pešćenice, odvezao se g. Usiškin u bogoštovnu općinu u PalmotKevu ulicu, na sastanak s omladinom. U pet sati poslije podne stigao je gosp. Usiškin u vijećnicu bogoštovne općine, gdje ga je brojna omladina, koja je dupkom ispunila vijećnicu, pozdravila iskrenim, velikim oduševljenjem. U ime svih omladinskih društava pozdravio je hebrejskim govor.om odličnoga gosta M. Schvreiger. Iza toga je g. Usiškin izrekao ovaj govor: Govor omladini »Pitao sam vašega predsjedatelja u kojem jeziku da govorim s vama, a ,on je žalio, da zasada nije moguće, da govorimo svojim jezikom. Hoću da podvučem upravo tu riječ zasada, jer želim i jer se nadamo, da će doskora biti moguće da ovdje govorimo jedan drugome našim jezikom. Vrlo se veselim, što se ovdje nalazim u krugu omladine. Već je postala banalnom riječ, da je .omladina budućnost svakoga naroda. Ali ako je to banalno kod svakoga drugoga naroda, ne će nažalost biti tako u nas Židova. Vidite, kod drugih normalnih i zdravih naroda pita se kakova će omladina biti, da li

dobra ili rdjava, napredna ili konzervativna, šovinistička ili socijalistička, ali jedno je izvan svake sumnje: omladina pripadat će samo svome narodu. Drugačije je to u nas Židova. Nijedan drugi nar.od ne će postaviti pitanje, kome pripadaju njegova djeca. Samo Židovi postavljaju to teško i sudbonosno pitanje. I zato ćete razumjeti, da je riječ, te je omladina budućnost naroda, pitanje naše budućnosti. Ako budete vidjeli da hiljade i hiljade učestvuju u raznim pokretima i u svim formama života, pa ako statistički ispitivale, koliko njih pripadaju židovskome narodu, a koliko drugima, tad ćete razumjeti, kako je težak naš položaj. U ovome krugu ne trebam da govorim o potrebi, da taj krug treba da pripada samo nama, našem narodu. Treba govoriti onima, koji nisu došli, a ja Vas molim, da s njima govorite i da im sve protumačite, a naročito, da se ne može biti strancem u tudjem gnijezdu. Jer valja da ga ogrije njegova majka, a nezdravo je, da ide u tudje gnijezdo i da traži tudje toplote, kad je može naći i kod svojih. Ako budete to uvažili i prema tome radili, imat ćete uspjeha. Naša armija je malena, ali jaka, malena po broju, a jaka u d u h u. U povijesti možete vidjeti, koliko nas je naroda htjelo uništiti, ali nije uspjelo, jer smo bili jaki, i ako nismo brojčano veliki. Sjetite se sudije Gideona, koji je sebi izabrao samo 300 vojnika i s njima je izvojštio pobjedu. Broj sam nema značenja, ako nije vezan sa snagom. Cijonistička grupa u židovstvu imala je i ima snagu, da se bori sa svim elementima u židovstvu, koji su bili protiv cijonizma. Svaki narod ima cijeli niz elemenata, koji ga čine narodom; Ima svoju vjeru, zajedničku rasu, državu, literaturu. Narod, koji nije normalan, koji je slab, pa prema tome bolestan imade te elemente u slabijoj mjeri. Naš je narod bolestan narod. Mi imademo tek u sjećanju našu zemlju, a jezik u knjigama, dok je vjera znatno oslabila. I kad smo došli do zaključka da moramo imati u svakome pogledu zdrav narod, počeli smo, da unapredjujemo te elemente u narodu. Od ovih elemenata dva su najvažnija; zemlja i jezik. I svi ljudi, koji žele obnovu našega naroda, moraju u prvome redu, da razmišljaju o ta dva elementa. Jezik mora da nam je-u ustima t. j. naš hebrejski jezik, koji nas veže sa prošlošću, i daje nam budućnost. To je u prvom redu stvar omladine i ako to ona ispravno shvati, tad će imati zajednički jezik. A što se tiče zemlje, znam da u vas postoji jedna struja, koja želi da dodje u zemlju. I baš ovi treba da u prvom redu misle na instituciju, koja ne daje samo zemljišta, već koja ujedno u praktičnome smislu širi socijalno nastojanje našega naroda. Omladina u prvome redu treba da radi za Keren Kajemet. Vi ste, prijatelji, još mladi, pred vama je život. Život je težak i tvrd, a naročito je težak za Žid va. Težak je i tvrd za nj u svim zemljama i u svako doba, bio on imućan ili siromah, pa ako to još i ne znate, vi ćete to doskora upoznati. Svaki narod imade svoju zastavu. I mi cijoniste imademo svoju zastavu. Ona se sastoji iz dviju boja; modre i bijele. Boje zastave svakoga naroda iraadu svoje značenje. I nije izbor boja tek puki slučaj. Svaka boja u zastavi znači nešto; i kad smo mi birali naše boje, znali smo, zašto tražimo baš ove dvije. Mogao Dih vam mnogo pripovijedati o tome traženju, ali hoću samo da vam ukratko protumačim značenje naših boja. Modra to je boja lijepoga našeg, krasnoga palestinskog neba, koje je visoko nad nama, kojemu uzdižemo oči sv,oje i koje nam daje poleta i snagu, podstreka za visoke ideale našega života. Ova težnja za lijepim, uzvišenim to je karakteristika ove naše boje. Druga je boja bijela. Bijelo je simbol čistoće i jasnoće. Bilo je naroda koji su izdali kao parolu, da svrha posvećuje i sredstva. Mi osudjujemo ovakovo naziranje. Sve unas mora da je čisto i neokaljano. Svrha naša je sveta, ali i sredstva, kojima se služimo treba da su sveta. Težite visoko prema nebu čistim srcem. Prolazite kroz život čisti i neokaljani. Život je, opet vam velim, težak i tvrd. I postavit će na vas zahtjeve, a naročito će i često tražiti kompromise. Opominjem vas, da ne pravite nikakovih kompromisa. Podjite vašim putem dokraja, ustrajte, dok ne postignete cilja. Ko je od vas slab, past će na putu od nemoći i borbe; ali se nikad nemojte predavati; ne sagibajte glavu. Padne li koji od vas u borbi za ideal, on će pasti i ništa više. Na njegovo će mjesto zasigurno stati njegov drug. Ali ako kompromislcrski popusti, okaljao je svoje mjesto i nitko od drugova ne će tu da ga zamjeni. Čist treba da nam je barjak. Nijedna mrlja ne smije da ga okalja. A vi nosite tu zastavu. Iditc

životom čisti i uspravni, čestiti i gordi. Visoko i snažno dižite sveti nam stijeg i budite omladina svoga naroda«. ♦ Nakon sastanka s omladinom prisustvovao je g. Usiškin sjednici Radnoga Odbora Saveza Cijonista i Komisije Keren Kajemeta. Iza sjednice održao se miting u sinagozi. Već u šest sati uveče bila je sinagoga dupkom puna. Sakupio se velik broj židpvskih gradjana cijonista i necijonista, a bio je u sinagozi i oveći broj zagrebačkih nežidovskih gradjana. Brojni predstavnici svih zagrebačkih institucija ispunili su prve klupe. Zagrebačka je štampa bila zastupana po svojim izvjestiteljima. Kad je gosp. Usiškin stigao u sinagogu i zauzeo počasno mjesto pored predsjednika bog. općine dra. Huge K o na, otpjevap je zbor sa natkantorom g. Rendijem »Min hamecar«. Nakpn toga održao je dr. K o n lijep pozdravni govor, kojim je g. Usiikina predstavio prisutnima zaželivši, da riječi njegove naidju na iskren ođziv u duši svakoga. A ovdje u hramu, neka taj odziv bude dostojanstven, kap što je uzvišena pobožnost, kojom ovdje predani vjendk izražava svoj religijozni osjećaj. Nakpn govora dra. Kona uzeo je riječ gosp. Usiškin i u potpunoj tišini započeo svoj govor; Oovor gosp. Usiškina. Draga braćo i sestre! Zahvaljujem vam toplo za va(š prijem. Razumijem i hoću tako da shvatim, da vaš prijem ne ide mene, nego ideju, .koja me je dovela ovamo kao svog izaslanika, zastupnika njenoga ostvarivanja u našoj drevnoj domovini. Ćuli' smo, eto. ovdje, gdje se pjevalo; »I kamen, koji zanemariše, bude osnovicom, središtem gradnje.« 1 ta stara domaija, zemlja, u kojoj je bila kolijevka našega naroda, u kojoj smo odrasli, zemlja, odakle je sinuo i čitavim se svijetom proširio nauk božji i nauk proroka, zemlja velikoga naigoviještanja, zemlja velikih ideala, ljudske ljubavi, vrelo našega života, zemlja, koju smo stoljećima zanemarivali, podigla se i posljednje godine označuju preokret u životu židovskoga naroda. I toliko dugo zanemarivana zemlja, postala jfe središtem života, centrum gradnje. Pa kad dodje koji zastupnik te zemlje, razumije se samo po sebi, da će ga posvuda, gdje ima sestara i braće; dočekati ovako, kao što ga vi dočekujete. Naš narod stanuje u raznim zemljama s različitom sudbinom. Zemlje, u kojima obitavaju Zidovi, dijelimo u tri grupe: Prvu grupu, u kojoj živi najviše Zidova, čine zapadnoevropejske zemlje i Amerika. Ovdje žive Zidovi mirno, ali nemaju svoje historije. Pojedinac živi mirno i dobro, pa i sretno, ah narod kao takav nema povijesti, ni dobre ni zle, jer ne st vatra; nema povijesti, nema svoje kulture, nema ideala. Sve, što Zidovi stvaraju, uračunava se narodu, u kojega sredini žive. Ne ćete naći, da su Zidovi za posljednjih 100 godina u ovoj iil onoj zemlji štogod stvorili. Pojedinac je doduše sretati ali narod nema ništa. U drugu grupu idu Poljska, Litavska i Rumunjska. Ovdje židovski narod imade svoju povijest, ali gorku, veoma gorku, povijest, koju nije on stvorio, nego su je drugi stvorili njemu. Imade samo jedna zemlja, židovska zemlja, u kojoj može židovski narod da ima svoju dobru povijest, gdje je sam stvara i gdje mu je ne stvaraju drugi. I u toj je zemlji za posljednjih godina stvorena povijest. I iz ove zemlje dolazim i hoću da vam o njoj govorim. Židovski je narod razasut čitavim svijetom. I tko imade interesa; za našu naciju, moći će svaki dan čitati u preraznim novinama, u svim jezicima i u svim zemljama, o žalosnim dogadjajima u krajevima, gdje žive Židovi. Citat će Jeremijadu o muci i bijedi židovskoga naroda u raznim zemljama. Jedino što daje nade i utjehe, ideala i svijetla, jesu vijesti, što ih čitate o novom životu u Palestini. Život u toj zemlji jest životni kucaj za sve židovstvo, i što se više jača taj kucaj, to će reći, što sel više 'intenzivira život u Palestini, to se više jača život i ovdje. A oslabi li kucaj ondje, nužno će život i ovdje oslabiti. Erec Jčsrael se gradi nesamo za Zidove, koji u njemu žive, nego u prvome redu za Židove izvan nje. Nema! Ii Erec Jisraela, ostat će Židovi sa svim nadama i sa svom čežnjom, sa naukom i jezikom osamljeni, bez svrhe, otkinuti od svake osnovice, bez potpornja. Sve što su dosad učinili

4

»2 1 D O V.

BROJ 53.