Židov

Put budućnosti

Dr. JULIJE DOHANY,

r , KARLOVO SELO

Svaki će od nas razmotrivši svoju povijest opaziti, da je njegova osobnost u dječje doba udruživala u sebi različite osobnosti, Ikoje su jer su bile u stadiju postajanja mogle ostati! stopljene; da, ova neodlučenost s množinom obećanja i izgleda jest upravo najveći čar djetinjstva. Ali rastom postaju ove osobnosti, što se probijaju, neudružive; pa budući da svatko od nas živ| samo jedan život, mora dat odabere. Uistinu mi izatoiremo neprestano i svejednako mnogošta napuštamo. Put, što ga u 'Vremenu prevaljujemo, posipan je crijepovljem i krhotinama svega onoga, što bismo bili mogli da budnemo. AH pniroda, što raspolaže nebrojenim životima, nije prinudjena, da dade ovakove žrtve. Cna zadržaje naljrazličitije tendence, što se u svome rastu rašljasto dijele. Stvara iz njih divergentne vrste, koje se odijeljeno razvijaju.« Ove klasične riječi filozofa Bergsona mogu da se primijene na život svakoga pokreta. U svojem djetinjstvu i cijonistički je pokret bio krcat lauspicijanua, pun golemoga bogatstva .preraznih mogućnosti. Ništa nije Zidove priječilo, da u svoj san, u svoj pokret stave sve, što su svačije srce i svačija voljai očekivali od, velikoga obnovljenja. Ali je došlo vrijeme izbora. Život hoće da kroči naprijed i ostavlja razvaline i krhotine. Nesamo život Židova nego se i život svih nairoda rasparčava u nebrojene ceste. Ali pored množine čor sokaka ima i dvije Itri velike ceste, gdje slobodno provejava veliki dah života. Nečuveno bogatstvo prirode pušta, da golemo mnoštvo živih trčkara čor sokacima; a ti nestaiju netragom, pa preostaje samo, što se giba velikim drumom života. Živdmo danas kao svjedoci džinovskoga rvenja dviju suprotnih tendenca. Raspojasani nacionalizam i šovinizam bijesne u još ncvidjenim orgijama' mržnje, valovi, koje je rat uzburkao na moru medjusobne mržnje, nijesu se još staložili. Nije zlo samo nama Židovima, i drugi narodi trpe do sto jada i muka zbog mržnje i potlačivanja, i drugima je zlo. Prije rata pored nas Židova malo je naroda trpjelo zbog orgija mržnje, ali sad je ovaj nagon postao snagom. U okotviima ove sile trzaju se nemoćno veliki i maleni narodi, osjećaju svi, da ovaj nesretni elemenat, nacionalna mržnja, vodi ljudstvo'u jedan od onih tamnih ćor sokaka, što su daleka od zračnoga, sunčanoga puta slobodnoga života i cvata. Ali sugestivnost Šovinizma i mržnjie, kojom ovi obuzttmlju masu, još je prejaka, jača nego 'što je ikada bila. A kamo vodi velika cesta židovstva, koje su ćor sokaci, a koje je velika, široka cesta, kojom slobodno provejava dah života? Laž, koja draži narod protiv naroda, očekujući od toga spas svojega naroda, i suviše je- porasla za vrfijeme i nakon rata. Prevelika je bijeda, preduboka provalija, u koju ova nemila! sila gura ljude. 1 »samo .veliko umire u prirodi«. Za) vrijeme rata zbog toga utamničeni učenjak Franc Nikola i veli u svojoj »Psihologiji rata«, da sve. počevši od izumrlih monstruoznih grdos'ja i' životinjskom carstvu paleontologtčki istraženog pravijeka pa do života naroda ido društvenih uredaba, mora da izumre, kad dostigne monstruoznost gigantske mjere. Sa suprotne se strane diže, sad još veoma slab, ali svakim danom sve to jači‘novi pojav, jedna nova snaga. Hoće da stupi namjesto šovinizma, nacionalne mržnje, što ne može dalje da raste. Ova kobna sila porasla je toliko do u gigantske mjere, da mora uginuti. A ono mlado, novo, što sav svijet žudi, kroči naprednim korakom

Još je slabo. Izvanje forme poj a vS,--* boljega odnosa i sporazumijevanja medju narodima nijesu se još izlučile. Oblik Saveza Naroda možda će morati da ustupi mjesto drugoj u svijesrti naroda dublje uvriježenoj instituciji, ili će joj služiti kao predvorje. A misao koja okuplja uz vlastodršce a gdjegdje i medju njima, i najumnije glave najodvažnije muževe' sviju četiri strana srvijeta, jest misao slobodnoga, bratskoga odnosa sviju naroda, borba protiv laži i razdraženosti, priznanje svih državnim granicama, kulturnim trađffc'jama ili tek histtorićkim vezom označenih ljudsk : h grupa, kao jednakopravnih subjekata, kao jednovrijednih članova velike zajednice čovječanstva, i neaamo priznanje slobodnoga razvitka naročitih kulturnih vrij edn ota., nego i zahtjev, koji traži taj razvitak. U ovo] liniji razvitka jest cii on i siti čk i pokret. Pa ma se i ujedinila sva zemlja u nekoj budućoj formi saradnje, i pridružili se svi narodi jednome savezu za slobodu i čovještvo, ipak se možda nllkad ne će postići, da bi čovjek u svim zemljama služio listim idejama. Skupni život ljudi bit će vazda podvrgnut uticaju u svakoj zemlji već historičkoga miljea, socijalnoga, kulturnog i gospodarskog razvitka svake zemlje. I mi smo Židovi doživjeli sve forme i sve stepene socijalnoga, gospodarskog i kulturnog razvitka kod preraznih naroda. Stari smo narod za koji i nema više novih odnosa. 1 nakon toliko rijetkih sretnih perioda izgubljene stare nacionalne samostalnosti, desilo se sada prvi puta, da smo iz mnogih ćor solkaka našega puta opet došli na slobodnu, široku cestu, gdje nam narodi kao putnicima na ijstom drumu nesamo prijazno domahuju, nego nam ponosni I snažni suputnici pružaju ruku za dalji hod. Tko može da sa višega posmatrališta uporedi borbe i teškoće našega puta s teškim borbama svih velikih i malih naroda u ovo teško doba, morati će osjetit?, da nam atmosfera, koja nas okružuje, radosni pozdravi najboljih medju narodima, koji su ikada stupali slobodnom cestom života, i koji rado pozdravljaju novoga putnika, a ne momentane gorčine i retorzije u napredovanju daju' dokaz, da konačno koracamo velikom cesibom, gdje slobodno veja dah života. ♦ Ukoliko cijonizaim za jedan zasada maleni dio židovstva postaje realnost što ispunja I sačinjava sav život i ukoliko za tu manjinu predstavlja preobrazbu do posljednjih konzekvenca, protnačenje života završujući u iseljenju u Palestinu, utoliko se cijonista zađubljujej i nastoji naći ravnotežu izmedju djelovanja i osjećaniai. Mora da razračunava s pojmovima gradjansklh dužnosti, patriotizma, etičkih dužnosti saradnje oko budućnosti i sadašnjice zajednice, u dobrobiti koje i cn uživa i koje zlu kob mora ion da snosi; i mora nastojati da nadje odgovor na moralna 'pitanja svoje savjesti, ali i na pitanja dobrovjernih nežidova o ovom njegovom pitanju. Jer da ne govorimo ovdje o klevetnicima i psovačima i hrtšćanski intelektualac traži odgovor na novi odnos, u koii hoće da udje Židov prema zajednici, koja Ka okružuje, a u kojoj se je donedavna utapljao. Dq) sve to, što| se gomila oko toga pitanja, nije tek u zapećku izmudrena skolasitičkai filozofija cijonista, dokazuje legija od Židova i nežidova napisanih knjiga i članaka o problemu, kako si nacionalni Židov zamišlja odnos prema zajednici, usred koje živi Najbolji medju nama nijesu slobodni od te brige, što dokazuje njihovo često svraćanje na ovo pitanje u knjigama, člancima i govorima!. Stavljaju sebi i drugima pitanje, da li se puna predanost nacionalnoj obnovi židovstva, uvrštenje

naših najboljih snaga u službu izgradnje, ne protivi 7i dovstvo koje ovdje živi osjećajima i dužnostima, kej. nas traži zemlja, gdje prebivamo. Drugi, koj.ii pogledi zahvaćaju dalekiai područja, nije l] ozbiljna zadaća Židova da suradjuju u rušenju a ne da dižu nove nacionalne medjaše. Lijepo izriče te 1 main Rolland; »U svim zemljaima rade Židovi marj pomažu poput malenih mravinjih gomila minirati stare p. rasude, trule tradicije, pa tako kroz sve zemlje mar. pletu mrežu sveopćega, jedinoga čovješt va« Najsnažnije i najpregnantnije pokazuju ove sumnje davna dva pojava. U zbirnoj svesci »Der Jude«-a rasta# Heinrich Mamn ne bez gorćenja od Felaksa S alte na a njemu od žiildovskih intelektualaca, u kojima vidi odbjejj koje su sada, u najtežem času, napustile dosadašnju za, ničku borbu o obaranje kobnih nacionalnih protivnost, ograda, pa polje, gdje su obavili mnogošta važno, hoće os viti hrišćanskim intelektualcima. Einstein je opet ovih dana rekao na mitingu Keren 1 jesoda u Berl'nu, da on ne će, da histoničke ili tradicioiu zajednice gaje svoje naročite ali da 'se već zbog padaja na Zidove, valja sjetiti karaktera i toga, radi pomaj cijonistićko djelo. Zvuči gotovo kao neka isprika. I tu oko toga pitanja ima i strasnih ispada i sa voga psovanja. Ponajviše je to bjesnilo Abderićana, što zabrinuti o svoje masne lonce, pa se brutalnošću instii propinju od bojazni pred novim, nepoznatim. Je li potrebno, je li moguće, da se taj problem teorci »riješi*, da se madje na nj odgovor, koji će sve zadovols Je li rasprava izmedju predstavnika raizEćnih naziranja j trebna i moguća? Pred nekoliko je dana učeni vodjai engleske labour par Henderson svojim stavom protiv prijedloga komuna; da sve engleske radničke stranke udju u treću Sntemaciora oborio taj prijedlog ii kod toga iznio argumente, koji dok osvjetljuju Vi osvu spsvtim intelektualnu raspru ol cijoniza Rekao je da sve radničke stranke teže prema jednom cl da sve vodi isti interes i Isti ideal. Ali ih njihova logika n ražinim putovima. Nigdje se diskusije ne izradjaju u toS strastvene li ogorčene borbe, kao ondje, gdje je riječ o bi bama logike. Protivštine su u logici uvijek' neumoljive, ns do u ekstatičnu strastvenost, pa kad bi sve radničke in čije sa( svojim različitim logikama bile udružene u jednoj. ternackmali, svim bi snagama i osjećajima vladala i sve ih apsorbirala strastvena debata, koja se nikad ne bi ran da dokonča. Ni u židovskom problemu nema Istine, kojal podjednako svakoga zadovoljavala. Svat može da nadje- svoju istinu, svakome se može da objavi, i ona ne će , biti svačija istina. Pitanje je prema tome loše postavljeno. Ono mora drugačije glasiti za one, koje privlači nd nacionalnoj obnovi elementarnom snagom, svetim ognjem sokoga idealizma, US snagom baštinjene žudnje, kojima je jednostavno, u krvi pa ne imože odanle da nestane, a 4 gačije mora da bude to pitanje obzirom na one, *za koje ono tek pitanje moralnoga uzvisivanja i karaktera. I dok je pretežita) većina židovskih intelektualaca za jedno sa svojim hrišćanskim sugradjanima duboko zapleti u ideologiji loše interpretiranoga patriotizma i jednako sva Evropa u neplodnoj nadi čeka postepeno üblaživanje 4 tivština, manjina odbacujući sve sumnje 5 predrasude lje neosporno gradi svoj novi život u Palestini, kao Ja potreba toga sama po sebi razumljiva, a čini to, kao i ljudi posvuda grade svoj dom; ali je kod toga s narodnim žido skini manjinama u Evropi iz predsoblja vlada došla do to ferencionoga stola naroda. I'jednako kao što velike mase

Iz članaka i govora dr. Hajima Weizmanna

Mnogo se je, 1 s pravom, govorilo o progonjenim Židovima, koji iraadu pravo na sklonište u Palestini. To je u ovom smislu ispravno. Ali mnogi su od na« cioniste, a da nijcsu progonjeni Židovi, i važno je, da se objasni gledište i ovih oijonista. * Postoje dvije strane židovskoga pitanja; na jednoj su strani Židov pojedinac i pojedine grupe, a na> drugoj je strani židovski narod kao cjelina. Američki su Židovi kao pojedina židovska grupa riješili pitanje. Oni su u svojoj zemlji našli domovinu i smatraju Ameriku svojom, damojam kao i ostali Amečani. U tome sliči njihov položaj francuskim ili engleskim Židovima. Ali ovo rješenje individualne strane pitanja ne uklanja drugu stranu, lm ade još jedna strana našega života, kao rase, kao naroda, kao cjelovitoga organizma, koji imade povijest i tradiciju i koji je ovu svoju historiju i svoju tradiciju nosio stoljećima sa sobom; ova je strama ostala bez domovine. I dok mi kao pojedinačne osobe i pojedine grupe možemo da imademo svoju domovinu, koja skupni organizam mi smo posvuda i nigdje. Zapravo i gore I Dok su prilike normalne, sve je dobro. Ali kad prilike jednom prestaju da budu normalne, padamo medju kolesa historije, da budemo s odjeveni. Kad prilike postaju anormalne, kad dodje na primjer rat, moramo da pokažemo naš pasoš, naš moralni vizum i obadva dolaze u pitanje. Tad smo mi Židovi ljudi s komentarom, ljudi, kojima se daje još neka bilješka i napomena. * Ljudi će te ljubazno primati za gosta, samo, ako i ti možeš da budeš gostoprimcem. Jedino se onaj pozivlje za gosta, koji ako hoće može da se najede i kotkuće. Želimo li, da naš položaj u svim zemljama bude siguran, morat će da bude dio židovstva, koji će biti u svom vlastitom domu, u svojoj zemlji. ♦ U antisemitizmu najinteresantnija je ona vrsta, što se zaodjelal u nježnu svirku. Ovakav antisemitizam uvijek baizira na

komplimentu. Vele nam; »Vi ste so zemlje«, a ima Židova, koji drže, da im se, time vanređno laska. Ali ja ne držim komplimentom, kad nas se nazivlje »solju zemlje«. So se upotrebljava kao elcmcnat u hrani nekoga drugoga, ona se rastapa u toj hrani I dobra je tek u malenoj količini. Kad je hrana preslana, ne jede se, nego se baca a so s njome. Ovo znači; razne zemlje mogu da prime i probave samo odredfen broj Židova; predje li se ta brojka, mora da se desi nešto drastično; Židovi moraju da sele. Ali nas ne zovu samo solju nego i kvascem, Židovi, vele, nijcsu samo s 6 zemlje nego su izvanredno vrijedan lermenat. Produciraju izvanredne ideje. Daju inicijativu i energije, pokreću stvari. Ali i .ovaj je komplimena/t sumnjive kvalitete. Razlika izmedju fermenta i parasita je veoma niansirana. Kad se fermenat umnoži, ma kako neznatno, preko ijedne odredjene tačke, postaje parasitom. I tako nas jedni, koji hoće da budu uljudni, zovu »fermontom«, a oni, koji se ne trude da budu toliko znanstveni, vole da nas nazivlju »paraš!tima«. Ali i nepravda se može objasniti. Zašto da nas zovu parasitima? Pridonijeli smo svoje izgradnji Amerike, Engleske, Njemačke i Francuske, Jedan se Židov istaknuo u stvaraeju Britanskoga Imperija, ali ga ne broje u Židove. Smatraju ga Englezom. Ali da je bio neprijatelj Britanije, da joj je nanio štete umjesto trajne koristi, stavili bi ga na naš račun. Lorda Ha I dan a. odličnoga engleskog filozofa i naučenjaka, bilo bi neispravno sumnjičili zbog antisemitizma. Kao veliki štovatelj Einsteina pisao je lord Haldane knjigu o teoriji relativnosti, p£ je u toj knjizi govorio i o Minkowskome, jednome preteči Einsteina. Minkowsky je bio Židov iz Kovna, ali lord Haldane govori o njemu kao velikom poljskom geniju i razvija dugačku teoriju o naročitosti slavenskoga genija, koji je mogao da dade ovako velikog matematika. A kasnije je, naravski, kad je saznao da Minkowsky nije boo Poljak, povukao knjiga iz prometa. ♦ U svemu smo svijetu nri Židovi pokazali začudnu sposobnost prilagodjenja i privikauća. Došli smo u Sjedinjene Države, prilagodii smo se toj civilizaciji, tom organizmu i obavili iz-

vanrcđan rad. Došli smo i u druge zemlje, dobre i zle, i uvi smo se prilagodili dotičnom organizmu. Ali kudgod bi iW nailazili smo na gotov organizam, naišli smo već zak ne, jezik i civilizaciju. Šta je preostalo, da se učini, prilagoditi se. U Palestini je drugačije. Ondje nije ništa gotovo. Sve još mora da stvori. Izgradjujemo sada .ondje zemlju poći* jući od gole kamene krši radimo i gradimo sve od i» do voćnjaika, od sela do grada, od dječjeg vrta do imiv«-' teta. Od tih novih elemenata gradimo novi život i ova gol* radosna volja stvaranja pulzira danas svim židovstvom. 1 je razlog, zašto nam malena kućica u Palestini ili kakova 3 dje štampana knjiga toliko vrijedi. U tome je .osnovna rad* izmedju onoga što biva u Palestini i onoga, što nam se doi ; u svemu svijetu; i ova je razlika zov i apel. ♦ Jest, doveli smo 30.000 Židova u Palestinu, izgradili * mnogo milja cesta, zasadili smo drveća, izgradili niz Jk* dobili veliku medicinsku organizaciju, osnovali smo veliku hničku školu, otvorili univerzitet. Sve smo to stvoriH na 1 snom danjem svijetlu, kad su nas napadali Židovi i nezšk Obavili smo to sučelice velikim, golemim otporima, i* l ’ 1 * stro to, jer nas je pomogla ruka providnosti. Danas naz v< me diplomatom. Gdje li sam ja učio diplomaciju? U Pio** 3 Ne. BaHour me nije slušao, što sam govorio kao diplo ffii Kakav li to diplomata, što nema bogatstva, armije. vlasti n zaledju? Ne, nijesu me saslušali kao diplomatu, jesam imao ništa u zaledju. Snaga 80 generacija, snaga t ;S ‘ Ijeća govorila je kroza me, ne vaš novac, nego naši mub-' > i junaci, svi oni, što počivaju danas u svetom tlu Pak 5 ’" Glas ovih muževa slušali su mnogi državnici svijeta, praktični državnici. Moj siromašni glas bez prestiža, bez * gatstva, bez jakoga socijalnog položaja bio bi se izgubi bio ha nadglasan. Mnome je govorio glas historije i *>**’ ovoga glasa mora da dodje' čin. Hoćete li ga dati? D<k‘ dan, i vi ćete biti pozvani da podnesete račun; tad ćete •• glas Palestine, koji će vas pozivati i možda učiniti vaš težim i pitati, što ste učinili u ovom velikom času.

2

*ŽIDO . <

BROJ u