Borba, 12. 02. 1990., S. 7
PRIJETI LI JOŠ JEDNO RAZDVAJANJE KOMUNISTA PO CRTI NACIONALNOG
Hrvatskosrpski ili hrvatski i srpski
Neki općinski komiteti zamjeraju izričitom opredjeljenju 11. kongresa SKH za višepartijski sistem 6 Je li „nižeg intelektualnog sastava“ 0 Kritike Centralnom komiteripadnici srpske nacionalnosti
na 14. kongresu SKJ valjalo poslati delegaciju tu prije svega iz područja gdje većinu čine p
Hoće li se Savez komunista Hrvatske raspolutiti na dvije, pretežno jednonacionalne, komunističke stranke? Ovo pitanje što po-
ut zloduha kruži turbolentnim
zrakoprostorom SR Hrvatske i na koje se još ne zna pouzdan odgovor, nikoga više ne iznenađuje dok bi samo prije dvadesetak dana izazvalo Ssablažnjavanje. Danas, međutim, raskol na „hrvatski“ i srpski“ savez (uz pridružene pri"adnike „drugih naroda i narodnosti“) sve je prije nego retoričko pitanje. I puno je bliže realnosti nego političkoj fantastici.
Mada, doduše, ne treba isključiti mogućnost da se eventualnim nacionalnim raskolom u SKH manipulira tek kao sredstvom pritiska na republičko partijsko rukovodstvo da presumjeri svoje djelovanje, već sama činjenica da se o njemu javno govori, očito nije bez razloga, utoliko prije što i neki fakti sasvim jasno navode na zaključak o mogućoj „diferencijaciji“ po crti nacionalnog. Istina, nacionalnih komešanja u SKH bilo je i ranije (sedamdesetih godina najviše) pa i u bliskoj prošlosti kad je ne mali broj općinskih komiteta, iz pretežno srpskih krajeva u Hrvatskoj, zamjerilo sada već bivšem partijskom rukovodstvu na saopćenju povodom štrajka rudara u Starom trgu.
šta se izbjegavalo
Ipak, „masovnija“ negodovanja (koja su u jednom dijelu štampe van SRH predstavljena kao prava lavina) spram politike SKH uslijedila su neposredno nakon 11. kongresa, Četiri-pet općinskih komiteta otvoreno su zamjerili novom kursu, prije svega izričitom opredjeljenju kongresa za višepartijski sistem, za napuštanje demokratskog centralizma kao osnovnog načela unutarpartijskih odnosa, a nije skrivan ni žal za nepovratno izgubljenom („poklonjenom na pladnju“) povlaštenom pozicijom SK i u Ustavu i u životu. I dok su se neslaganja partijskih rukovodstava Petrinje, Gline, Donjeg Lapca, Knina... (koja kao i sva rukovodstva uvijek govore u ime baze) gubila u masovnoj i gromoglasnoj podršci reformskom kursu novog Centralnog komiteta, što je pristizala iz svih krajeva republike, vjerovalo se da „iskakanja“ nekolicine komiteta ne predstavlja nikakvu neposrednu opasnost po integritet SKH, utoliko prije što se i sam kongres izjasnio protiv apriomog i monolitnog jedinstva. Ukratko, procjenjivalo se tih prvih postkongresnih dana da je riječ o sasvim normalnoj pojavi koja tek dokazuje da vjetrovi reforme i reformističke svijesti nisu jednako intenzivno propuhnuli sve pore hrvatskog: geografskog tkiva. Pri tome se izbjegavalo govoriti o jednoj nezgodnoj pojedinosti — da Mlasni otpori kursu 11. kongresa
dolaze iz krajeva gdje pretežno žive Srbi Liz komiteta gdje komunisti Srbi čine većinu a u pojedinim slučajevima čak stopostotni sastav tih organa. Vjerojatno se eskivažom ove teme htjelo izbjeći pojednostavljeno poistovjećivanje tih sredina s dogmatskim naslijeđem kojeg se SKH želi što prije riješiti. Zato je CK SKH cijelu stvar pokušao prevladati principijelnim stavom da „demokratsko i dogmatsko nisu ni nacionalno ni geografski određeni.“
Prekid, 14. izvanrednog kongre--
sa i „ponašanje” delegata iz SKH na tom „najvišem skupu“, prisilili su rukovodstvo SKH da se zamisli nad „propuštenom prilikom“, jer mu se problem „srpskih krajeva“ i „srpskih komiteta“ ovog puta javio U puno zaoštrenijoj formi, usijanoj i zbog najnovijih demonstracija na Kosovu. Šok izazvan raskolom na samom kongresu, koji je samo za potpuno neupućene u dugotrajnu agonu SKJ bio iznenađenje, prelilo je čašu nezadovoljstva koja se počela puniti mnogo ranije. Uslijedili su najprije pojedinačni protesti, (vraćanje partijskih knjižica) jer je „delegacija SKH pridonijela raspadu jedinstvenog SKJ“, a s druge strane „jer Račan nije izašao zajedno s Ribičičem“, a potom (pošto je Centralni komitet jednodušno podržao svoju „reprezentaciju“ na kongresu) reakcije na događaje u Sava-centru poprimile su institucionalnu formu. Gotovo da i nije bilo nižeg partijskog · rukovodstva koje se tim povodom nije oglasilo, bilo podrškom rukovodstvu i delegatima kongresa bilo zamjerkama pa i pojedinačnom osudom 'Ivice Račana.
Ko manipulira članstvom
Najdalje su u osudi otišli članovi Općinskog komiteta Petrinje čija je najblaža zamjerka „visok intelektualni sastav delegacije SKH na kongresu“, no odjezdilo se i do tvrdnje da CK i Račan osobno, manipuliraju članstvom, da su svojim stavovima „podmetnuli tempiranu bombu“ koja je izazvala nacionalno podvajanje u Hrvatskoj, da su za račun nacionalnog potisnuli klasno, da razbijaju jedinstvo SKJ itd. Izrečena. je.i prijetnja, u ime komunista „Gavrilovića“ da će vratiti partijske knjižice, ukoliko Općinski komitet podrži republičko partijsko rukovodstvo, pa ostaje da se nagađa da li je strah pred gubljenjem članarine 1400 članova SK iz mesne industrije, utjecao na oštrinu i ton osude partijskog vrha SKH.
Iz Gospića su, uz oštru kritiku Centralnom komitetu i delegatima kongresa, upućene i prijetnje da će „komunisti Like“ istupiti iz SKH i pristupiti SKJ, a sličnih nagovještaja o „preseljenju“ u drugi savez komunista, bilo je i u Belju. Iz Knina je stigla poruka republičkom
VODIC KROZ ALTERNATIVU
Podela vlasti obavezna
Makedonski intelektualci najavljuju da će politički sistem „obnavljati iznutra, a ne rušiti“ 0 Osnovni cilj doprinos preobrazbi'Jugoslavije u pravnu i parlamentarnu državu 0 Bivši „liberali“ kao autonomna poli-
tička lige za demokratiju
demokratiju je pokrenula grupa skopskih intelektualaca medu kojima je najagilniji Đorđi 'lBrjanović. Prvi put u javnost su izašli krajem prošle godine sa Prednacrtom programa. Za 11. Sbruara je zakazana Osnivačka škupština, a prema rečima Đ. šrjanovića ova partija će biti Stranka koja je spremna na duži Marš kroz institucije i „ona neće „Satojati da ruši postojeći politički deo već da ga obnavlja iznuti Osnovni njen.cilj osnivači vide - 0me da pomognu Jugoslaviji da e Preobrazi u pravnu i parlamenarmu državu. dl Osnovnim načelima ProBON LD proklamuje da je čovek WO vrednost: „ne postoji čotv bog države, već država zbog 30 a", zbog toga sve norme, inMcije i vlast moraju biti podre-
POMO čoveku kao vrhovnoj vred-
jon: za formiranje Lige za
aaa vlast ne bi ugnjetavala čo-
3 potrebno je da ona bude •Podeljena na zakonodavnu, sudih: VU", Narodni parlament ted Irati „na slobodnim, neposlini m i tajnim izborima“, na koMNOJĆLOA omogućiti da se kao a Na ati pojave kako pojedinci kake partije. U programu LD se no “A jedino može biti zabranjeSo Političko udruživanje „koje Ye da nacionalnu, rasnu i Vost M mržnju, razdor i netrpelji-
među ljudima i narodima“.
o ije treba da biraju parlaŽivota sudska funkcija da bude tdije) na (do 70 godina starosti Šlap:PAŠ tim da ne sme da bude | jedne političke stranke. Tioritetni cilj LD je „razgrađio monopola danas vladajuće
e 1 zabrana političkog orga-
V nj Stra)
nizovanja u radnom prostoru, tj. o takozvanom proizvodnom principu“. Drugi njihov cilj je „demokratska reintegracija Jugoslavije“ pod čim se pre svega podrazumeva sloboda višepartijskog. organizovanja i legalizacija opozicije što znači da bi finansiranje političkih partija ubuduće trebalo da bude iz budžeta.
U trećem delu programa izložena je vizija Makedonije kako je vidi Liga — „kao konstitutivni element jugoslovenske federacije“. Za one koji negiraju postojanje makedonske nacije i diskriminišu Makedonece, njihov jezik i kulturu predlaže se odgovor „na isti način i istom merom“ tj. „potpuna si-
· metričnost i reciprocitet u diskri-
minaciji“.
Za ostvarivanje ovih programskih ciljeva Liga će se koristiti uobičajenim i Ustavom garantovanim sredstvima. Osnovna organizaciona jedinica iz koje će biti konstituisana Liga sastojaće se od Klubova demokrata“, organizovanih po teritorijalnom principu. Sedište Lige je u Skoplju, kontakt adresa „Mlad borec“, Osma udarna brigada 22a. y
MAAK
snivačka skupština Pokreta za svemakedonsku akciju održana je u sali Filo-
zofskog fakulteta Skopskog univerziteta 4. februara 1990. godine (na dan rođenja Goce Delčeva): Pred 300 zainteresovanih MAAK je predstavio svoj program i sebe najavio kao udruženje koje će makedonskom narodu dati prvi cclovit nacionalni program.
Po samoodređenju MAAK je Pokret za „ncodiložan, ubrzan i
Brupe organizovane u poli- .
rukovodstvu SK da ne vide budućnost SKH izvan SKJ, a u Ličkom Osiku zamjeraju delegatima SKH na kongresu što nisu djelovali u pravcu jedinstva SKJ. „Račanova stranka“ optužena je za izdaju i u četiri sela u vukovarskoj općini, a Općinski komitet u Dvoru na Uni republičkom rukovodstvu pripisuje „koketiranje s alternativnim strankama koje nude nacionalističke programe“. Negativnih reagiranja bilo je i u Podravskoj Slatini i Vrgin-Mostu.
Pred svim ovim reagiranjima rukovodstvo SKH ne može, dakako, ostati ravnodušno, bez obzira što mu u daleko većem broju stiže i podrška s terena, a ne mali broj partijskih organizacija inzistira na još radikalnijem kursu.
Neugodna pitanja
U svakom slučaju najviši organ SKH morat će se suočiti s neugodnim pitanjima i neugodnim istinama. Ali, ako žele biti principijelna i u krajnjem slučaju poštena, i partijska rukovodstva koja se danas opiru politici SKH, morat će i sebi postaviti neugodna pitanja. Naime, sve dotle dok Jugoslaviju i SKJ od nacionalnih podjela brane s pozicija koje su isključivo obojene nacionalnim emocijama pa i stmnastima, teško se je povjerovati u njihovu principijelnost. Uostalom, uvodeći praksu da se prema zbivanjima u SKH i šire sve češće opredjeljuju po crti nacionalne pripadnosti, u čemu ih više ne potpiruje samo štampa izvan Hrvatske, nego i pojedine zvanične institucije, možda i nesvjesno upadaju u zamku i srpskih nacionalista, koji su im namjenili ulogu „trojanskog konja“.
Ovim, dakako, ne želimo reći da komunisti srpske nacionalnosti pa i Srbi u Hrvatskoj uopće, nemaju razloga za nezadovoljstvo. Već sama činjenica da se među njih uvlači strah, bez obzira da li je i koliko je racionalan, razlog je za ozbiljno razmišljanje i preko toga ne smije se olako prijeći. Isto tako, valja se kloniti davanja stereotipnih političkih ocjena koje oponentima rukovodstva SKH automatski prišivaju dogmatizam, jer bi se tom analogijom moglo doći do neslućenih pa i tragičnih konzekveni; . krajevima“ koje vlastitu odgovor-
Potisnuto u drugi plan
Ne želimo, naravno, reći da u mnogim reakcijama nema i dogmatskih natruha, no valja vidjeti šta ih uvjetuje. Uostalom sasvim otvoreno treba postaviti pitanje zašto su Srbi komunisti (barem prema reagiranjima spomenutih komitetg) više za demokratski centralizam i jedinstvenu partiju, zašto su (čak i prema zvaničnim istraživanjima) manje skloni višepartijskom sistemu, a pogotovo nacionalnim partijama.
Ova pitanja nužno vode na te-
organizacija na načelima evropskih socijalista 0 Inicijativa za demokratski savez poljoprivrednika
sveopšti privredni napredak SR Makedonije“. Ovaj pokret je „bezuslovno za pravnu i demokratsku državu sa višepartijskim sistemom u kojoj će biti garantovane potpune građanske ljudske slobode i prava nezavisno od nacionalnih, verskih i političkih ubeđenja ljudi a protiv je svih monopola, diskriminacije i pritisaka“. MAAK se zalaže za „potpuno duhovno ujedinjenje Makedonaca nezavisno od njihovog mesta življenja a posebno za zaštitu prava Makedonaca u egejskom i pirinskom delu Makedonije kao i Makedonaca u Albaniji. Lider MAAK-a je pesnik Gane Todorovski. Kontakt adresa je „Mlad borec“, Osma udarna brigada 22a. .
Socijalistička partija ivši liberali koji su s politič-
B: scene uklonjeni sedamdesetih godina najavljuju
Osnivačku skupštinu svoje stran-
·ke. Među pedesetak inicijatora su
i Krste Crvenkovski i Slavko Milovsvletski, Dragoljub Budimoski, Ćurman Tahir, Dimitrij Dimitrov, Velimir Ginovski, Cvetan Dimov...
U izjavi Inicijativnog odbora je rečeno da će SP biti „autonomna politička organizacija koja insistira na slobodi i slobodoljubivim načelima u tradiciji evropskih socijalističkih i demokratskih partija, a svoj program će bazirati na etici evropskog humanizma, socijalnoj pravdi i ljudskom dostojanstvu. I ova partija se u svom političkom programu poziva na Goce Delčeva i njegovo načelo „Svet razumem kao polje za kulturnu borbu među narodima“, takođe će polaziti i od načela sadržanih u Manifestu Kruševačke republike
od utemeljivača UJDI-ja
e Nedavno ste rekli da „nije pitanje hoće li režim pasti, već da padne uz što manje žrtava“. Mnogi su odmah požurili da u tim riječima vide nešto od agresivnog, militantnog, mada ste još pri osnivanju Udruženja UJDI-ja odbili svaku mogućnost upotrebe militantnog vokabulara a kamoli djelanja? — Meni se ne čini da je to militantno, nego da je to opis situacije. Ja nisam rekao da će režim pasti pod jurišima emancipiranih širokih narodnih masa. Konstatirao sam jednu činjenicu. Evo o čemu se radi: ono što je postojalo u Jugoslaviji kao država — država izjednačena s Partijom do neprepoznatljivosti, država izjednačena s društvom do neprepoznatljivosti, dakle, jedna vrsta totalitarnog amalgama sa istovremenim anarhosamoupravnim implikacijama u privredi, ali veoma ograničenim, sa istovremenim olakšicama za potrošački život u boljim godinama prije krize, sa istovremenim insistiranjem na makar formalnoj
ren sociologije, a ona je već odavno izučila problem „dijaspora“ i „manjina“. U kontekstu toga svatko tko kani tražiti valjane odgovore mora se suočiti s činjenicom da je Jugoslavija i „jedinstvena partija“ doživljavana i još se doživljava kod Srba u Hrvatskoj (zbog poznatog ratnog iskustva) kao jedini garant sigurnosti. Utoliko je razumljivo što se federalizacija SKJ, i tendencija stvaranja nacionalnih komunističkih partija koju je 14. kongres samo definitivno razgolitio, doživljava kod značajnog broja Srba kao atak na sigurnost. U kontekstu ovoga legalizacija višepartijskog pluralizma, za koju se direktno optužuje rukovodstvo SKH (zaboravlja se pri tome da se radi o procesu kojeg je partija mogla sporiječiti jedino silom), samo još više pojačava:bojazan da bi bujanje partija, pogotovo onih s nacionalnim (hrvatskim) predznakom ugrozila nacionalna prava u SRH.
Na žalost, dosta će vode proteći dok prosječna svijest građana Hrvatske uvaži neumitnost — da se jedino višepartizmom mogu ukloniti razvojne, kulturne i nacionalne anomalije jednopartijskog monopola i da će istinska parla-. mentarna demokracija· omogućiti puna ljudska prava, građanske a onda i nacionalne slobode. Dok se to ne shvati, ostaje jedino da se u ovim vremenima pokuša sačuvati razum. Na žalost, danas je toga sve manje. Štaviše, mnogi se diče svojim nerazumnim postupcima kojima poput „kninske epizode“ bradatih „statista TV Zagreb i TV Ljubljana“, hodočašćenja po srpskim „krajevima „trgovačkih putnika“ ·koji „ugroženoj braći u Hrvatskoj“ nude „spas“ u velikosrpstvu, ili naručilaca nedavnog karlovačkog „mitinga istine“ potpaljuju fitilj razdora među Hrvatima i Srbima, gurajući Srbe u Hrvatskoj u izolaciju u kakvoj u ovoj republici od rata naovamo nikad nisu bili. .
Sve ovo, dakako, ne opravdava tromost u rješavanju razvojnih, | kulturnih i nacionalnih problema Srba u Hrvatskoj, ne amnestira one koji nisu nikad čuli da ovdje. Srbi žive stoljećima, da postoje odluke ZAVNOH-a, ali ne umanjuje ni odgovornost vrhuški u „srpskim
đurepubličkoj ravnopravnosti taj sistem je došao do kraja u ovoj prvoj točki, u amalgamu partija država — društvo. On je sam, taj sistem, odustao prvo od planske privrede i udruženog rada. Sve što Ante Marković govori je, naravno, izvan bilo kakve socijalističke tradicije. To nije nikakva optužba, već naprosto konstatiranje činjenice: on radi ono što po mišljenju ekonomskih stručnjaka treba raditi: „razvijati“ Jugoslaviju kao modernu, a to danas objektivno znači — kapitalističku državu, kaže dr
Dok su na Istoku dobili, nakon što su skinuli crvenu petokraku, zastavu s rupom, mi Jugosloveni zbog kosovske nesreće dobili smo „državu s rupom“. |
Nad tom rupom, sada odmjeravamo snage i ubiramo izborne poene. Jedni bi Albancima kod nas dali pravo na samoopredeljenje i
nost a pred strahom da presuše rf" |tako stvorili mogućnost za nasta-
publičke slavine /za dotok novca, vak, na malom balkanskom propodižu na razinu generalnog nega-7
7 ra jstoru, dvije zaostale albanske retivnog političkog stava prema Sr- '|publike koje bi, dakako, nastojale bima u Hrvatskoj. |
a ) : . |da se udruže, dok bi drugi pucali Na žalost, ovi problemi potis- '|na Albance i iz helikoptera ih zasinuti su u drugi plan pred izvjes-
d IZVJES |pali suzavcem. nošću raskola u SKH. Pitanje je međutim, da li je sva tragedija u tome što bi „hrvatskosrpski SK“ naslijedili „hrvatski“ i „srpski“ Savez komunista ili je tragičnija činjenica da je nacionalno postalo jedini kriterij pred kojim uzmiče: sve, pa i zdrav razum. Seada VRANIĆ
(1903) i od svetlih tradicija makedonskog naroda i narodnosti. Međunacionalnu politiku u Jugoslaviji će voditi ne praveći pri tom razliku među građanima Makedonije „niti po nacionalnoj niti po verskoj pripadnosti uvažavajući i poštujući sva prava makedonskog naroda sa ostalim makedonskim narodima i narodnostima“.
Inicijatori izjavljuju da će biti spremni na saradnju sa svim srodnim političkim organizacijama bez obzira iz koje republike i pokrajine oni dolazili, a u cilju izgradnje zajedničkog jugoslovenskog saveza. Najavljuju da će raditi na učlanjivanju svoje partije u Socijalističkoj internacionali. Sedište i adresa stranke, je verovatno u Skoplju ali nam nije poznato.
(...) | dok prva liga antibirokratske revolucije trga Miloševićeve slike i osuđuje njegov komunizam, njihovi kordunaški sljedbenici tek podižu Miloševićeve slike i još se zaklinju Titu. Nakon ncuspjeha u
va dva pokušaja, mitingaši su najavili i treći — idući mjesec na Petrovoj gori s pozivom Miloševiu Demokratski savez poljoprivrednika
vo je prva inicijativa van glavnog grada Makedonije, a pokrenuta je u Stru-
mici. Inicijativni odbor od 75 članova sastavljenih od seljaka intelektualaca je 5. feruara javnosti predstavio programske teze za formiranje DSP. Tada je rečeno da će Osnivačka skupština biti održana do sredine ovog meseca i najavljeno je da će DSP izaći na izbore sa programom kojim će zastupati interese seljaka, ali za veća prava i slobode građana. U prednacrtu programa zapisano da će se zalagati za veća prava i slobode građana, neposredne i tajne izbore, čistu i zdravu okolinu i protiv samovolje svake vrste. Sedište i adresa su nam nepoznati. (Sutra: Partije u Crnoj Gori) Dragoslav GRUJIĆ
Mnogi se slažu da miting nije uspio. Ja mislim da jest. Zar nacioalistički neuspjeh nije — narodni spjeh. Narod se nije uspio izmaipulirati, jer srpstvo ovih krajeva nije hegemonističko i razbijačko, eć pitomo, koheziono i jugosloensko. Nekolicina srpskih nacionalista nije uspjela ostaviti klicu nimoziteta između Hrvata i Srba, a što su kao opasnost pledirale i ozicijske i opozicijske karlovačke tranke. Na to je upozorio Branko lamula i Milutin Baltić, koji se nije ustručavao da 71. kritizira rvatske nacionaliste, kao što, za azliku od nekih vodećih karloačkih političara koji se nisu usuili oglasiti u javnosti, nije sada Topustio da osudi i srpske nacionaliste. Isuviše ie lako kao Srbin
___VU PRESS ____ soRežim pao, ostala vlast
Smatram vjerovatnim da će izbori, barem u nekim dijelovima Jugoslavije, a vjerujem u dogledno vrijeme i na nivou cijele zemlje, da komunisti mogu pobijediti još jednom, kaže u intervjuu dr Žarko Puhovski, jedan
međunacionalnoj, a zapravo, me-'
O0CJIO0BObEIbE
Žarko Puhovski, jedan od utemeljivača UJDI-ja.
Država koja je počivala na monopolu raspada se i prinuđena je pristati na višepartijske principe, i to više-manje u svim federalnim jedinicama. Treće, država, koja je insistirala samo na nacijama kao na subjektima, počela je preko svojih službenih predstavnika, od Ante Markovića pa nadalje, pa čak i preko partijskih predstavnika, govoriti o pojedincu — državljaninu. Drugim riječima, režim je pao zato što se legitimira drukčije; to još ne znači da je pala vlast, ali to znači da barem postaje mogućim da vlast padne (sa i bez navodnika), odnosno, postaje mogućim da se promijeni.
0 Promjena vlasti je, međutim, nešto što nikad ne ide jednostavno? — Upravo tako. Zato je i moje upozorenje bilo upućeno ne toliko nasuprot mogućnosti nekakvih groznih krvoprolića, što, ipak, vjerujem nije jugoslovenska realnost, unatoč tome što treba imati na umu da je Jugoslavija od rata naovamo, dakle u miru, osim Rumunjske, imala u Evropi znatno najveći broj žrtava među svojim stanovništom — to jest na Kosovu. Jugoslavija ne može biti slobodna dok ljudi ginu na Kosovu, bez obzira na to, što se mene tiče, bili ti ljudi policajci ili demonstranti. Ta-
DELO
— Da li postoji razumno rješe-
nje? Katkad se čini da je odgovor u rukama stručnjaka za društveno psihopatologiju. Premda je Jugoslavija imala pogrešnu politiku prema Kosovu (...) i premda se tamošnji narodi međusobno ne vole, a umnožili su se i nasilni ekstremisti, ipak je politički pluralizam donio na vidjelo i razumne i utjecaj-
Proletnrti vseh debi, rdrutte se e
rmaumist
kritizirati hrvatski nacionalizam i kao Hrvat kritizirati srpski. Valja se ugledati na Baltića. Međutim, treba znati da 71. u Karlovcu nije bilo mitinga „hrvatske istine“. Drugo, ovaj miting nije bio prijavljen, a time ni dopušten. Policija je ipak postupila razumno (i solidno Drganizirano!) kad ga nije zabranila, jer je za društvo veća korist od ove „istine“ nego od njene zabrane, mada će to ubuduće morati ako želimo doista živjeti u prav-
STRADIIA '90
Put razvoja
Kome se omogući da stalno naređuje taj počne odmah sve da podređu-
je, („Sremske novine“)
Neodgovornost
Lako je kad hoćemo, ali je teško kad je lako ćemo („Politika EK-
SPRES“
BORBA, ponedeljak 12. februar 1990.
ko dugo dok se država brani oružjem, ma ko pri tom ginuo, ta država ne može biti demokratska. Ili, ako može biti demokratska činje'nica da se u njoj gine, to u najmanju ruku djeluje krajnje negativno na njenu demokratsku poziciju, odnosno, u jugoslovenskom primjeru na njeno kretanje ka demokratiji. Utoliko, dakle, smatram veoma vjerojatnim da će izbori barem u nekim dijelovima Jugoslavije a vjerujem, u dogledno vrijeme i na nivou cijele zemlje, pokazati situaciju u kojoj je moguće eventualno da Savez komunista može još jednom da pobijedi na izborima, ali tada na četiri godine, znajući da će nakon te četiri godine njegova sudbina ovisiti o tome šta je za to vrijeme učinio. Dakle, neće više sam sebi moći produživati mandat po razumijevanju takozvanog „povijesnog trenutka“, i to je ona bitna promjena, to, dakle, više nije isti režim. I, konačno, kad govorimo o padu režima i vlasti, jednostavno, to nam je svima jasno: običan čovjek, ljudi više se režima, ne — boje!
e Koji bi, po vašem mišljenju, bili uslovi za otcjepljenje od Jugoslavije. — Otcjepljenje mora biti stvar republike, a ne nacije, jer nacija ne postoji kao direktno političko tijelo, već postoji samo preko države, koja je subjekt. U načelu govoreći, i Bosna i Hercegovina mora imati pravo na otcjepljenje kao i svaka druga država u Jugoslaviji, mada nije nacionalna država u smislu tradicije kakve to jesu Srbija, Hrvatska, Slovenija... Dakle, skupština republike koja se hoće otcije-
Rupa u državi
\ Dok su na Istoku dobili, nakon što su skinuli crvenu petokraku, zastavu s rupom, mi Jugosloveni zbog kosovske nesreće dobili smo „državu s rupom“
ne Albance koji su za mirno i jugoslavensko rješenje kosovskih sukoba. Da li je Jugoslavija, a najprije Srbija, uprkos pojedinim lošim iskustvima iz prošlosti, spremna da
većinskoj narodnosti prepusti veći dio odgovornost za mirnu koegzistenciju na Kosovu. U međunacio-
nalnim sukobima i borbi za vlast
doduše izgubili bi kusur, ali bi do-
bili nešto više mogućnosti za mir u
Jugoslaviji. Odluka treba pasti ve-
oma brzo.
Božo KOVAČ
Podmetnuta improvizacija
Mnogi misle da je karlovački „miting istine“ bio neuspješan, ali zar nacionalistički neuspjeh nije — narodni uspjeh?
noj, a ne nacionalističkoj državi. Mnogi smatraju da je to bio bod za demokraciju u Hrvatskoj, jer npr. na Kosovu Albanci ne mogu tako osuđivati Miloševića, niti je
to na pamet palo Hrvatima i Srbiji. No i Hrvati se u Hrvatskoj moraju naučiti da ni srpski, kao uostalom ni hrvatski narod, nije homogen u Hrvatskoj i da i on ima pravo — na nacionaliste. Protiv jednih i drugih moramo se boriti glavom i većim međunacionalnim uvažavanjem, a ne intimnim podržavanjem i zloslutnim podvaja-
njem.
Danko PLEVNIK (IRC i TAU Lir ay ji Fat Lp Trci O Rai Pi pa nE OE iS Het OSa agir rs iOgapP in ai aa Aaa IiEN
strana
piti mora svojom kvalificiranom · većinom dati u javnost da se ide na otcjepljenje. Mora, zatim, zatražiti mišljenje drugih jugoslovenskih federalnih jedinica i njihove eventualne teritorijalne, materijalne ili transportne zahtjeve. Potom se mora zatražiti stav nekog inozemnog stručnog tijela, elaborat o implikacijama takvog otcjepljenja privrede, kulture, politike... te republike. Nakon toga i javne rasprave, mora se osigurati referendum na kome će se pojaviti bar dvotrećinska većina kao ona koja odlučuje. Ako dvije trećine prihvate otcjepljenje, onda u općinama u kojima se manje od 50 posto ljudi izjasnilo za otcjepljenje, ako su te općine uz granicu ostalog dijela Jugoslavije, treba urediti da one ostanu u sadašnjoj Jugoslaviji. Ako su te općine u sredini teritorije republike koja se otcjepljuje, treba osigurati da Jugoslavija preko međunarodnih foruma ima pravo posebne kontrole u nekom narednom razdoblju nad posebnim pravima ljudi u tim općinama. Što to znači? Otcjepljenje ne znači ništa drugo do promjenu odnosa većine i manjine. Oni koji su bili manjina u jednoj postaju većina u drugoj državi. Zato se za njih moraju postaviti obaveze da jamče barem takva prava manjinama kakva su njima jamčena u ranijoj državi.
Tek u tim uvjetima može se razgovarati o otcjepljenju kao jednoj od opcija. Meni osobno ta opcija nije mnogo simpatična i ne bih je zastupao, ali je ne smatram nedopustivom. Rasim ĆERIMAGIĆ
REČ PO REČ ·
Pokorni
Ne | znam da lik sam, kao što
kažete, · prvi delegat koji je od rata naova mo u Skupšti-
'
organ zemlje ' o ali znam da je kritika Predsedništva SFRJ i dr Janeza Drnovšeka, u društvu koje želi da bude demokratsko i u politici pluralističko prirodna i očekivana. Istina iz ' srednjeg veka nasledili smo svetinje monarhije a Monteskjeov princip podele vlasti, primenjen u iprvom američkom ustavu, stvorio je pretpostavke i za mogući kult ličnosti šefa države poznat, inače, kroz dva veka, u buržoasko-demokratskim, fašističkim, pa čak i u socijalističkim uređenjima.
| Međutim, tamo gde su principi {francuske revolucije o jedinstvu ivlasti izraženi u suverenitetu gra\đanina preko svoje Narodne skupštine, bilo je i ostalo prirodno da šef države odgovara i trpi kritike te skupštine. Izgleda da mnogi u našem društvu ne mogu da se Oslobode potrebe za monarhom i predsednikom kojima bi bili pokorni. Građanin bi, verovatno, trebalo da uzvikne: Gospodo, dajte mi slobodu, ne nudite mi pokornost”. (Miloš Aleksić, šef srpske delegacije u Veću republika i pokrajina Skupštine SFRJ u „Politici EKSPRES“)
Antiinflaciona žetva dolazi
Vidite, došlo je do.
značajnog po- većanja deviznih rezervi koje se penju na oko 7 milijardi dolara. Da bi se one kontrolisale,
bitno je znatno smanjiti kredite
Narodne banke Jugoslavije banka-
ma. Pored toga, potrebno je da
Narodna banka Jugoslavije i Fede-
racija počnu da izdaju hartije od
vrednosti i to ne samo bankama,
nego i stanovništvu, kako bi se tekuća likvidnost pretvarala u akumulaciju. Rečju, da bi program uspeo, ne sme biti nikakvog probija-
nja u kreditima Narodne banke Jugoslavije, u budžetu i u ličnim dohocima, na koje je krenuo jak talas pritisaka. Međutim, ne sme se popustiti, pošto su zarade značajan stub ovog programa koji ima jaku ekonomsku logiku.
Uprkos svemu što je do sada bilo i što treba menjati, ocenjujem da će u februaru biti jednocifrena inflacija, a ona bi i dalje svakog meseca trebalo da pada, te bi na kraju godine bila koliko je planirano. (Mitja Gaspari, zamenik guvernera Narodne banke Jugoslavije u „Dnevniku“).