Borba, 11. 07. 1991., S. 2
· KUDA IDE ви
2 ČETVRTAK, 11. JUL 1991. GODINE
DNEVNIK
SKUPŠTINA SFRJ UPUTILA PISMO PREDSEDNIŠTVU SFRJ
Kako iskoristiti Brione
Predsedništvo SFRJ treba, shodno članu 318 Ustava da što hitnije obavesti savezni parlament
o svim pitanjima koja se tiču krize u zemlji
Povodom najnovijih događaja u zemlji i razvoja krizne situacije, učestali su zahtevi javnosti i delegata Skupštine SFRJ za sazivanje sednice Saveznog veća. Pomenutim zahtevima delegati izražavaju potrebu da budu obavešteni, pre svega, o aktivnostima koje poslednjih dana preduzima Predsedništvo SFRJ u cilju razrešenja jugoslovenske krize, a posebno o pitanjima kao što su: priroda i sadržaj moratorijuma u kome je postignuta saglasnost prilikom boravka misije Evropske zajednice u našoj zemlji i zajednička Deklaracija od 7. jula usaglašena između predstavnika ministarske trojke EZ i predstavnika svih strana koje su
Odgovor Slovencima i Hrvatima
Čelnici Skupštine Jugoslavije uputili su juče pismo i predsednicima hrvatskog sabora i slovenačkog parlamenta u kome ih izveštavaju da su njihove odluke o povlačenju delegata iz tih republika neustavne i jednostrane. direktno uključene u jugoslovensku krizu. Ovo se, pored 0stalog kaže u pismu koje je rukovodstvo saveznog parlamenta uputilo Predsedništvu SFRJ. O ovom pismu novinari su obavešteni na jučerašnjoj konferenciji za štampu u Skupštini SFRJ. Predsednik Skupštine Jugoslavije je izvestio novinare da su na konsultativnom sastanku rukovodstva parlamenta kome je
prisustvovao potpredsednik SIV-a Aleksandar Mitrović razmenjena mišljenja o tro-
mesečnoj aktivnosti Skupštine nametnuic i poznatim
moratorijumom kojim bi trebalo da se razreše sva pi-
lament u tom periodu treba i može da uradi. Valja precizirati i Deklaraciju kako bi se mogla zakazati zajednička sednica oba skupštinska doma.
Gligorijević je takođe izvestio da mora biti otvorena
Primedbu nekih novinara da skupštinsko rukovodstvo odveć dugo ćuti u vezi sa zbivanjima u zemlji čelnici parlamenta nisu prihvatili konstatujući da su bili oprezni jer se nije smelo rizikovati sazivanje veća bez odgo-
Gde je Mejak?
Na pitanje novinara zašto nema predsednika Veća republika i pokrajine dr Mirana Mejaka, sekretar Veća Milan Krnić je odgovorio da je obavešten od strane slovenačke strane da na današnjem sastanku predsedavajućih delegacija VRP-a na kome treba razmotriti situaciju u kojoj se našlo Veće, neće prisustvovati slovenački predstavnik jer je, prema njihovom tumačenju, još na snazi republički ustavni zakon kojim je utvrđen prestanak mandata delegata iz Slovenije. Neće doći ni predsedavajući hrvatske delegacije zbog kako je naveo teškoća u saobraćaju, a Mejak je, naglašava Krnić, i dalje predsednik tog skupštinskog doma.
tanja značajna za jugoslovensku krizu.
Na novinarsko pitanje da li je internacionalizacijom jugoslovenske krize posle Brionske deklaracije očuvan suverenitet Jugoslavije, Gligorijević je odgovorio da ovog trenutka ne može odgovoriti ni potvrdno ni odrečno ali da se pita — ko ga je potpisao, Predsedništvo i SIV (zajedno ili odvojeno) komentarišući sve sledećim rečima: za sada znamo samo sadržinu dokumenta o kome takođe Skupština treba da se izjasni. Potpredsednik Skupštine Irfan Ajanović je dodao da je iz ovih razloga rukovodstvo poslalo pismo Predsedništvu kako bi se Skupštini objasnilo šta se podrazumeva pod tromesečnim moratorijumom šta par-
ustavno-pravna mogućnost za pripremu zakona o savezZnim izborima na šta je SIV i obavezan prema zaključku Saveznog veća, a sudbina 7аkona će zavisiti od političkog konsenzusa među rcepublikama. Osim neke vrste najave od strane savezne vlade date juče u tom pravcu, rečeno je i da je Deklaracila zapravo deo SIV-ovog programa od sedam tačaka o čemu takođe Skupština treba da se izjasni. Šef Službe za informisanje saveznog parlamenta Ranko Đukić je najavio „veliki samit u Predsedništvu SFRJ u petak 12. jula uz učešće predsednika republika i predsedništava, predsednika republičkih parlamenata i vlada, na kome će se konkretizovati i zadaci saveznog parlamenta.
Špegelj će biti izveden pred vojni sud
U pogledu krivične odgovor-
· nosti Martina Špegelja nije se
ništa promenilo. Protiv njega je pred Vojnim sudom u Zagrebu podignuta optužnica zbog osnovane sumnje da je učinio krivično delo oružane pobune po KZ Jugoslavije. U postupku protiv njega nije donesen akt o pomilovanju ali je suđenje odloženo.
Krivični postupak protiv njega ne može da se nastavi zato što nadležni organi Hrvatske odbiJaju svaku saradnju i izvršava-
nje svojih obaveza u postupku i ·
pri tom mu obezbeđuju izuzet-
no snažnu zaštitu. Kada bude
dostupan organima gonjenja u JNA, Martin Špegelj će biti izveden pred vojni sud, piše između ostalog u odgovoru SSNO-a na delegatsko pitanje Batrića Jovanovića. varajućih političkih dogovora u republikama i preciznijih stavova saveznog Predsedništva i vlade.
_ V. VIGNJEVIĆ
BORBR
PISMO SIV PREDSEDNIŠTVU SFRJ
|Поготог 0
buducnosti
Beograd. — Savezno izvršno veće uputilo je Predsedništvu SFRJ pismo sledeće sadržine: ~
„Polazeći od stanja u zemlji, Savezno izvršno veće je na današnjoj sednici razmotrilo političku, ekonomsku i socijalnu situaciju i zaključilo da predloži sazivanje sednice Predsedništva Jugoslavije na kojoj bi učestvovali i predsednici republika, odnosno predsedništava republika, predsednici skupština i izvršnih veća republika, odnosno vlada, predsednik Skupštine SFRJ, predsednici skupštinskih veća, predsednik i članovi SaVeznog izvršnog veća.
Na ovoj sednici treba razmotriti stanje u zemlji i dogovoriti preduzimanju mera koje će osigurati: 1) zaustavljanje, odnosno sprečavanje, međurepubličkih i međunacionalnih sukoba;
2) funkcionisanje privrede i društva u tromesečnom periodu moratorijuma;
3) početak zajedničkog rada na dogovoru o budućnosti Jugoslavije. 5
Radi toga, Savezno izvršn veće je utvrdilo mere koje će predložiti nadležnim organima.
Predlozi Saveznog izvršnog veća zasnivaju se na oceni da je stanje u zemlji na ivici političke i ekonomske katastrofe.
Savezno izvršno veće traži od ovog skupa da postigne konsenzus preuzimajući političku odgovornost, kako bi se stvorili uslovi za realizaciju programa.
Bez postizanja konsenzusa doći će do nesagledivih posledica po sve građane Jugoslavije, za koje Savezno izvršno veće ne može i nije u stanju da snosi odgovornost. Predloženi sastanak, po oceni Saveznog izvršnog veća, trebalo bi održati što hitnije“, kaže se u pismu koje je Tanjugu prosledio sekretarijat SIV-a za informisanje. PETA STRANA SVETA
Oci lažnih
nesija
Mirko KLARIN
по
ašto je Zapad pao na svim dosa-
dašnjim ispitima u Jugoslaviji? Za-
što, uprkos dobroj volji, odlučnosti i političkim i ekonomskim instrumentima kojima je pokušao da utiče, nije uspeo da zaustavi dramatičnu eskalaciju jugoslovenske krize? Zašto je ministarska „trojka“ Evropske zajednice prisiljena da se svaki čas vraća u Jugoslaviju, da bi iznova ugovarala ono što je naivno verovala da je ugovorila već prilikom prve misije, neoprezno proglašene „diplomatskim uspehom“? I zašto, konačno, pisma i telefonski pozivi predsednika Buša i pokušaji „prijateljskog. ubeđivanja“ državnog sekretara Bejkera, nisu ostavili
nikakav utisak na jugoslovenske gospodare rata?
Vrlo jednostavno: zato što Zapad na pragu trećeg milenijuma deluje i komunicira po principima i pravilima civilizoVanog i racionalnog sveta, koji u JugoslaViji više ne važe. Svi standardi rasuđivanja i delovanja u Jugoslaviji su sniženi za 50 ili 100 gođina i vraćeni u vreme kada Je o sudbini nacija i država odlučivala Bola sila i odnos snaga na bojištima. Zato Jasne i precizne poruke sa Zapada uopšte i ne dopiru do svesti ovdašnjih nacio-
nalnih vođa i njihovih opčinjenih sledbenika. Ta dva sveta, danas, komuniciraju na dva inkopatibilna nivoa, što isključuje svaku mogućnost razumevanja.
U takvoj situaciji, nikakvog značaja nemaju ni zapadna obećanja (obimne ekonomske pomoći i političke podrške), ni zapadne pretnje (uskraćivanjem te pomoći i podrške). Neprijemčivi za ekonomske argumente, ovdašnji nacionalni lideri su bez vidnog uzbuđenja i zabrinutosti primili suspenziju dva finansijska protokola sa Evropskom zajednicom, kao da je reč o milijardi prastarih dinara, a ne o milijardi preko potrebnih dolara, bez kojih ćemo uskoro svi biti prinuđeni da zaista „jedemo korijenje“. Nikakvi logični, racionalni, materijalni argumenti, ne dopiru ni do većine jugoslovenskih lidera, ni do dobrog dela nacionalizmom i njegovim simbolima opijene jugoslovenske javnosti.
Jugoslavija danas živi u iracionalnom svetu lažnih mesija. Jugosloveni — ako tako još možemo zvati Slovence, Srbe, Hrvate... — su, uglavnom dobrovoljno, postali taoci u rukama šačice neodgovornih i beskrupuloznih političara, sumnjivih mentalnih kvaliteta i sposobnosti, koji su iskoristili najprimitivnije, najrudimentarnije ljudske instikte i emocije (plemensku pripadnost, strah i mržnju),
da bi se dokopali vlasti, učvrstili na njoj, te da bi tu vlast ovekovečili ostvarivanjem svojih mesijanskih ambicija „konačnog izbavljenja“ svojih nacija.
Reagujući na vesti i slike iz Jugoslavije, zapadna javnost se opredeljuje „za“ ili „protiv“ Hrvata, Slovenaca, Srba... U jugoslovenskoj devetnaestovekovnoj drami, međutim, ne postoje „dobri“ i „loši momci“, a još manje „dobre“ i „loše nacije“. Postoje samo žrtve.
U svakoj naciji, ne samo balkanskoj, postoje otprilike ravnomerno raspoređene količine zla: mržnje i nepoverenja, predrasuda i ksenofobije, nacionalizma ı šovinizma, paranoje i revanšizma... Obaveza civilizovane vlasti, razumnih političara i odgovornih modija, jeste da to zlo suzbijaju, da takve emocije i strasti potiskuju. U Jugoslaviji, u poslednje tri ili četiri godine, ni vlasti, ni političari, ni mediji, nisu radili ništa drugo nego svesno i sistematski podsticali i izvan svih proporcija naduvavali to zlo, takve emocije i strasti. I, paralelno, stvarali uslove za njihovo izražavanje. A osnovni uslov da se takve strasti ı emocije „adekvatno izraze“, jeste — oružje i militarizacija života.
Rezultat takvog sistematskog rada na zaluđivanju i naoružavanju naroda, jeste
ı pomračenje politike i nestanak svake lo-
gike posredovanja i vladanja. A pomračenje politike rezultiralo Je njenim svođenjem na puki „odnos snaga“ (broja naoružanih ljudi i ratne tehnike) te, konačno, pomračenjem razuma i delirijem gole sile. Lažne mesije pripremile su svoje nacije za konačni obračun, ubeđujući ih da je to jedini put do „konačnog izbavljenja“. Ubeđuju ih, takođe, da su „najjači“, „najbrojniji“, „najnaoružaniji“, „najorganizovaniji“, da je njihova stvar, naravno, „pravedna“, da je cilj rata na koji ih pripremaju — „mir“, da je „pobeda izvesna“. Teše ih i hrabre da će — „ako već ne znaju da rade, znati barem da se tuku“, previđajući očiglednu lekciju iz prve, slovenačke runde jugoslovenskog građanskog rata. Lekciju koja glasi: „ko zna da radi, zna i da se tuče!“ I obratno. Jer, rat je rad, visokokvalifikovani, krvavo stručni posao.
Stari je politički kliše da svaki narod ima vođe i vlasti kakve zaslužuje. Po tome, ispada, da bolje nismo ni zaslužili, utoliko pre što smo ih sami izabrali (kao što su, uostalom, i Nemci svojevremeno izabrali svog firera), i utoliko više što pristajemo da budemo taoci u rukama lažnih mesija, koje nas, pred očima zapanjenog sveta, veselo vode u kolektivno samoubistvo.