Borba, 19. 10. 1991., S. 12
SUBOTA-NEDELJA, 19-20. OKTOBAR 1991. GODINE
Rat počinje
i'žniom
Virus ratobornog nacionalizma
Zlo počinje od reči, i svaka laž vuče za sobom krvavu posledicu U fizičkom svefu. Nož i metak mogu ubiti jednog Ili nekoliko ljudi — тгтјот inspirisana laž može pod nož i metak odvući milione
Piše: Mihajlo Mihajlov
re desetak godina, pišući predgovor za moju knjižicu „Nenaučne misli“, engleski filozof i publicist Malkolm
Mageridž (Malcolm Muggeridg), napisao -
je, da mu je njegov kolega sa radio BBC Džordž Orvel pričao da je inspiraciju za „Ministarstvo istine“ u romanu „1984“ dobio u stvari upravo iz prakse BBC-a. Orve nije živeo ni u staljinskom SSSR-u, ni u Hitlerovoj, Nemačkoj, međutim talenat mu je omogućio da vidi i opiše krajnje granice zla u onim začecima zla koje je lično mogao da posmatra. Bilo ih je, razume se za vreme rata i na BBC-u.
Jedan drugi pisac, Amerikanac Rase Davenport (Russel Davenport), čija je posmrtna knjiga „Ljudsko dostojanstvo“, štampana 1956. još uvek premalo poznata izvan Amerike, blistavo je pokazao u toj nedovršenoj knjizi, možda najdubljem delu američke misli o totalitarizmu i demokratiji, da zlo koje su doneli komunisti i nacisti u svet XX veka, nije niukom slučaju nemačko ili rusko zlo, već opštečovečansko. Pokazao je da zlo nema nacionalne odlike i da moderna istorija samo potvrđuje biblijske reči o tome da se loše piše onim ljudima i narodima preko kojih zlo ulazi u ovaj svet. Ali zlo: mržnja, laž, nasilje — nema nacionalne pripadnosti.
Te knjige Davenporta setio sam se nedavno čitajući beogradsku i zagrebačku štampu, tačnije — čitajući „Politiku“ i „Vjesnik“, mada i većina drugih listova nije mnogo drugačija. Kao da ih uređuju dva orvelovska Ministarstva pravde, jedno u Beogradu, jedno u Zagrebu. Sve je tu prisutno: intenzivna mržnja, očita laž i dezinformacija, te kao rezultat — nasilja duhovno, i fizičko na bojnim poljima. Cinjenica da se borba vodi za „nacionalne“ ciljeve, a ne za „klasne“ ili „rasne“, ne menja baš ništa na stvari. Za trijumf zla ciljevi su irelevantni.
Svakako, neko može reći da upoređenje sa Orvelovim romanom današnjih Beograda i Zagreba ne stoji već zbog toga, što srpsko i hrvatsko ministarstvo pravde nemaju monopola, te da ima nezavisnih glasila, naročito u Beogradu, koja se suprotstavljaju totalnoj laži i dezinformaciji. Tačno, ima ih, mada ne mnogOo, i ne previše tiražnih. I to daje izvesnu nadu da zlo neće pobediti na dugu stazu. Pa ipak, mada se pre godinu dana rat još uvek nije VOdio, upravo štampa kontrolisana od „ministarstva pravde“ pripremala ga je svim silama. I to je odmah upadalo u oči.
Nije niukom smislu slučajno, što se u našem veku sve glavne bitke vode oko toga — ko kontroliše novine, radio, televiziju. Televizijski tornjevi postaju osnovna meta osvajanja, ili razaranja, za sve moguće pokrete, od najdemokratičnijih, do krajnje reakcionarnih. Stepen civilizovanosti i demokratičnosti bilo koje zajednice može se lako oceniti analizom mas medi-
ja. Što su više informacije ћотореттоа-
ne — tim više je društvo neslobodno i represivno. I nikakve razlike nema u ime čega se vrši homogenizacija i šta se smatra
nedozvoljenim za javnost. Kada čitam o tome, da je hrvatski ili srpski informativni, ili televizijski prostor zatvoren za шеdije neprijateljske republike, ili za Yutel, setim se uvek činjenice da je američkim vojnicima u drugom svetskom ratu bio dostupan za čitanje na frontu prevod Hitlerovog „Mein Kampf“. Demokratija je smatrala da njeni vojnici treba da znaju protiv koga se bore.
acistički majstor laži i dezinfor-
macija, koji je godinama raspiri-
vao mržnju nemačkog naroda protiv svih „nearijevaca“ — Gebels, nesumnjivo bi bio osuđen u Nirnbergu kaojedan od najodgovornijih ratnih zločinaca, da nije pravovremeno izvršio samoubistvo. Zar je ljudska pamet tako kratka, te današnji delatnici „ministarstava pravde“ u Beogradu, Zagrebu ili Ljubljani ne shvaćaju da će ranije ili kasnije da se nađu na optuženičkoj klupi zbog raspirivanja me-
đu nacionalne mržnje i huškanja na rat? ,
Jer zlo počinje od reči, i svaka laž vuče za/ sobom krvavu posledicu u fizičkom svetu. Nož i metak mogu ubiti jednog ili nekoliko ljudi — mržnjom inspirisana laž može pod nož i metak odvući milione.
U ovo vreme, svi oni brojni iseljenici iz Jugoslavije u belom svetu, ako nisu zaraženi virusom ratobornog nacionalizma, osećaju se neprijatno pod sažaljivim pogledima svojih nejugoslovenskih suseda i sagovornika i njihovim čestim nezgrapnim pitanjima o jugoslovenskim događajima. Verovatno se slično osećaju ljudi u čijoj su porodici otkriveni duševni bolesnici koji se bave kanibalizmom. A kako drugačije i da se osećaju? Otišli su u svet zbog ekonomskih ili političkih razloga iz male komunističke zemlje, nešto slobodnije i otvOrenije od ostalih zemalja „realnog socijalizma“. Pa ipak ta zemlja je bila u svetu poznata po svojim čudesnim prirodnim lepotama, kao namerno sakupljenim na ma-
lom prostoru: makedonska jezera i slove-
načke planine, jadranske obale i VOJVOđanski ritovi, bosanske šume i crnogorske vrleti. I toliko naroda, religija, jezika, kulturnih tradicija, različitih ljudskih tipova na malom prostoru! Celo čovečanstvo u malom. Jedino nije bilo pluralizma u sferi političkoj. Tu je bila potpuna komunistička „homogenizacija“.
I eto, kao i u drugim postkomunističkim društvima ta „klasna“ homogenizacija raspala se na brojne nacionalne „homogenizacije“, što je logično dovelo do međuetničkih ratova i svih ostalih užasa koje tek očekuju jugoslovenske narode. Ako su ranije stranci znali za užički kajmak, paški sir, sremske i kranjske kobasice, te za jugoslovensku slikarsku naivu i lepote Jadrana, danas već počinju pamtiti imena gradova oko kojih se vode najžešće borbe, imena nacionalnih vođa i generala. „Pre'krasna zemlja“ — govorili su ranije; „jadna zemlja“ — kažu sada.
Mo. -
ta metamorfoza nije počela ovog juna, ili
pre godinu dana. Počela je tada, kada je
štampa, prvo u Beogradu, pa posle u Ljub-
ljani, pa najzad u Zagrebu počela zamenji-
vati komunističko sejanje mržnje — nacio-
nalističkim.
Rat je u stvari tada i počeo.
Vašington, 17. oktobra 1991.
Ako su ranije stranci znali za užički kajmak, paški sir, sremske i kranjske kobasice, za slikarsku naivu i lepote Jadrana, danas već počinju pamtiti imena gradova oko kojih se vode najžešće borbe, imena nacionalnih vođa i generala. Prekrasna zemlja — govorili su ranije; jadna
zemlja — kažu sada.
"
TEMR NEDELJE: Krah
Kovači
Slovenačke monetarne igre
Dobar kurs folara u Trstu rezultat je vešto pripremljene monetarno-medijske varke. Ovom operacijom najviše će bili рододепа ЈМА Која песе moći da зе napaja iz zajedničke (inflatorne) valute. Kako Džefri Saks stabilizuje novu valutu? Bajtov institut izražava sumnje U uspešno ZaŽiV-
Јауапје tolara
Dragiša Drašković
Tolar, kao medijski događaj na početku sedmice samo za nekoliko dana postao je jednom od medijskih iluzija. Naime, odjednom se shvatilo da slovenački novac nema za izdavača nacionalnu banku već ministarstvo finansija, te da što je najvažnije nema nikakvo zlatno ni devizno pokriće. Što je najstrašnije „tolar“ nema ni pokriće za takvo ime. Naime, nema jedne jedine novčanice, u milijardama štampanih, na kojima će se naći reč tolar. Tako, ono što u Sloveniji i Jugoslaviji nazivamo tolarom u Trstu nazivaju „buoni“, što prevedeno na srpskohrvatski ne znači drugo do „tačkice“.
Čvrst kurs
Pritom nekima već pada na pamet da ne zakeraju, smatrajući da nije važno ako se bilo šta naziva krčagom, pod uslovom da „to“ drži vodu i da se ne razbija, tim pre što se još od starta tolar-tačkica odlično drži, kako na crnoberzijanskom, tako i na kursu egzotičnih valuta u Trstu. No, upućeniji smatraju da je reč o vešto pripremljenoj medijskoj i monetarno strateškoj varci. On se po mišljenju upućenih održava posredstvom Ljubljane, odnosno deviznom potporom bankama koje taj kurs održavaju i to devizama sa ljubljanske devizne buvlje pijace. Reč je o spojenom sudu pošto vesti o dobrom kursu u Trstu održavaju visok nivo tolara na pomenutom buvljaku u razmeri 1 marka 40 „tolara“.
Istovremeno se preko STA — slovenačke novinske agencije — prenose komentari u kojima se ne krije zadovoljstvo, posle punog pogotka slovenačkih monetarnih stratega, koji su bezimenim papirom, kako se navodi uspeli da dokrajče JNA. Naime, pošto ie uvođenjem. sopstve-
АГ | tolerišu, a nı dinar
nog platnog sredstva, a zadržavanjem dvadesetak milijardi dinara Slovenija, uterala strah u kosti bankarima i privrednicima Jugoslavije i postigla da dođe do neviđenog divljanja deviza na crnim berzama, Slovenija je po tim komentarima pribila JNA u najteži monetarni škripac. Posle „tolara“, čak je i Srbija spremna da štampa svoj novac, što znači da se JNA neće moći da napaja iz zajedničke valute, pa joj komentatori predviđaju neminovni krah. Opštem zadovoljstvu zbog takve strategije dodaje se i mudra odluka o zadržavanju „zaostalih“ dinarških sredstava, koji po zaklinjanju slovenačkih političara neće mrdnuti iz trezora Banke Slovenije gde bi
imali da sačekaju deobni bilans Jugoslavi-
je. No, tome malo ko veruje pa je normalna pretnja NBJ da se 8 do 10 milijardi dinara mora vratiti odmah, a ostatak do 27 do sredine septembra. U suprotnom slede sankcije, između ostalog zahtev za međunarodnom blokadom slovenačkih deviza diljem sveta. No, i veoma ozbiljan čovek kao što je doskorašnji slovenački ekonomski strateg, dr Jože Mencinger, takve pretnje naziva smešnim. Naime, međunarodna javnost nije ni prstom maknula na očito monetarno vršljanje, kakvo je ovo sa lažnim tolarom, pa se uveliko smatra da nema ni pomisli da će jedan jedini slovenački tolar biti bilo gde u svetu blokiran.
Saks kuje pravi tolar
Dinar je, smatra još dr Jože Mencinger zbog vojnih potreba bio osuđen na hiperinflaciju i Slovenija je to izbegla. Sada sve treba učiniti, apeluje premijer Alojzij Peterle, da tolar bude stabilan i pri tom zaboravlja notornu činjenicu koju propisuje njegov prijatelj Džefri Saks, da je prvi uslov za to, svakako novac sa deviznom podlogom a ne sa vazduhom ispod papira, te državni budžet bez velikog odstupanja. Da sve bude tragikomično, ne samo da
Beč: Slovenačka valuta daleko od priznanja
Dušan Sekulić
(Od dopisnika „Borbe“)
Mogla bi doslovce da se primeni ona dobro poznata balkanska konstatacija: ja nemam nikakve koristi, ali bar komšija ima štete. Jer, pojava slovenačkog tolara, nije u Austriji dovela do prihvatanja tog veoma važnog atributa nezavisnosti i suverenosti jedne države, ali je zato dinar beznadežno potonuo u „mutno Dunavo“.
Ovdašnje banke, naime, ne primaju više ni jednu ni drugu valutu. „To je za nas samo komad šarenog papira, rekao je službenik banke u centru Beča kada smo mu ponudili novčanicu od jednog tolara. Sve dok austrijska Centralna banka ne prizna novi slovenački novac i ne odredi mu kurs, tako će i ostati. Zbog opasnosti da velika količina dinara iz Slovenije bude pošto poto pretvorena u šilinge, Centralna austrijska banka prekinula je i otkup dinara. Drugi razlog je situacija u Jugoslaviji i očekivanje devalvacije dinara. Dinare je moguće kupiti samo za šilinge i to 100 dinara za 17 šilinga.
Pokušali smo da dođemo do podataka o navodnom menjanju tolara za šilinge u nekim bankama u austrijskim pograničnim mestima. Iako su u Sloveniji od toga
počeli da grade dokaz kako im Austrija priznaje novac, u pitanju je špekulacija lokalnog značaja, jer austrijski makleri jeftinije kupljene tolare preprodaju uz zaradu svojim zemljacima koji odlaze u Sloveniju radi kupovine, pre svega benzina i nekih prehrambenih proizvoda. To ni u kom slučaju ne mogu biti operacije velikih razmera, jer austrijska carina ne dozvoljava unošenje veće količine neocarinjene robe.
Da li je na „međudržavnom“ nivou bilo špekulacija sa dinarom, nemoguće je ut-
vrditi. Budući da pomaže Sloveniju poli- ·
tički i materijalno, moguće je da je Austrija od nje otkupila dinare da bi joj pomog-
la, ali teško je verovati da su Austrijanci
široko otvorili kesu, jer se od njih sve mo-
že pre dobiti nego novac, na šta su jako
tvrdi. A i šta bi austrijske banke :sa dinari-
ma eventualno kupljenim od Slovenaca,
kada više ni turisti ne putuju u ostatak Ju-
goslavije.
Odgovarajući na primedbe o „slovenačko-albanskoj mafiji“ koja po istočnim republikama Jugoslavije, navodno masovno kupuje devize za dinare, ovdašnji slovenački krugovi tvrde da se događa i obrnut proces oni tvrdi da je Slovenija na brzinu izletela sa tolarom upravo zato što su se na njenoj teritoriji pojavile ogromne količine novoštampanih dinara kojima su та -табип drugih otkupljivane u Sloveniji devize, stoka i meso, naročito svinjsko.
gaa anica