Borba, 06. 05. 1992., S. 30

30 SREDA,6.MAJ 1992. GODINE

DNEVNIK

DRUGI DAN PROTESTA RODITELJA PRED ZGRADOM SSNO

„Da nećete da general siđe“

Više od 300 roditelja i juče protestovalo pred Generalštabom 6 Blokiran saobraćaj na važnoj raskrsnici 0 „Gospoda Beograđani ne mogu da prođu a naši sinovi gi-

nu“ 0 Hrana iz „Navipa“ a tek potom i Generalštaba

Beograd. — Protest oko tri stotine roditelja vojnika i pitomaca koji se nalaze na područjima zahvaćenim ratom, nastavljen je i juče ispred zgrade SSNO. U toku dana grupu roditelja primio je general Zivota Avramović. Međutim, njih oko stopedeset nije želelo da uđe unutra, ostali su na raskrsnici ulica Kneza Miloša ı Nemanjine pa je saobraćaj čitavog dana u tom delu grada bio blokiran. I posle svih razgovora rešenje nije pronađeno. Roditelji su odlučili da ostanu ispred SSNO-a sve dok se njihova deca ne vrate!

Pedesetak najupornijih roditelja ostali su čitave prošle noći ispred zgrade Generalštaba. I pored molbi iz beogradskih kasarni nisu stigli ni čaj ni hrana, ni ćebad. Vreće za spavanje dobili su od Beograđana.

— Sin mi je u Sarajevu u srednjoj vojnoj muzičkoj školi, u kojoj se već mesec dana ne održava nastava. Umesto toga, pitomcima srednje škole daju se ratne dnevnice u iznosu od 20 hiljada dinara. U ugovoru koji jc sklopljen na početku školovanja stoji da u slučaju ratne opasnosti pitomci treba da budu evakuisani u roku od 48 sati — priča Slobodan Vujin iz Apatina, kome se šesnaestogodišnji sin Goran poslednji put javio uoči prvomajskog praznika.

Kao posrednik između roditelja i nadležnih vojnih organa, među roditeljima se, oko 11 časova, pojavio načelnik SUP-a Savski venac, i obavestio ih da

će biti primljeni kod general-majora Vuka Obradovića. Ogorčeni roditelji odbili su ovaj predlog, tražeći da ih prime, kako su rekli, „najodgovorniji za ovo što ih je snašlo“ — Branko Kostić ili Blagoje Adžić. Podužim ubeđivanjem, načelnik SUP-a poveo je za sobom manju grupu roditelja, dobacujući upornijima, koji su žcelcli da ostanu ispred zgrade: „Da nećete možda da vam genoeral siđe na ulicu ı tu govori!“

Kada se načelnik SUP-a pojavio i drugi put i pozvao „pravce roditcije da mu se pridruže“, začule su se reakcije: „Ne nasedamo na to. Želite samo da nas sklonite sa ulicc, normalizujctc saobraćaj i na vašoj televiziji pokažetc kako su se roditelji razišli“. Ipak, 100 roditelja je ušlo u salu SSNO-a, gde ih jc primio general Života Avramović.

Svoju nesolidarnost sa ojađcnim roditeljima, pokazali su i Beograđani, iznervirani blokadom saobraćaja. Srcdovočni Bcograđanin, sa cegerom u ruci, dobacio jc: „Boljc bi bilo da idete na Drinu. Vi tu mitingujete, a hiljade Bcograđana jutros jc kasnilo na posao“. „Stidi sc Bcograde! Gospoda kasne na posao i ncrviraju sc Što nc mogu kolima da prođu, a naša deca su u rovovima i ginu“, uzvratili su rcvoltirani roditclji.

Želeći samo povratak dcce u svoju zemlju, koju ćc, kako ističu roditclji „braniti do poslednjeg: daha“, dočekali su oko 13 časova i pošiljku hrane ı sokova iz zemunskog „Navipa“. Na-

RAZGOVOR PUKOVNIKA MILANA MILIVOJEVIĆA

SA RODITELJIMA

Nedorasli generali krivi za nesreću

Pukovnik Milivojević: „Najveći broj vojnika nalazi se na srpskoj teritoriji, koju čuvaju srpski teritorijalci i dobrovoljci i bez problema se mogu vratiti“

— Plašio sam sc da nc počncmo prebrojavati mrtve, ranjene i invalide. Do toga je došlo. Ljudi u Beogradu naučili su da prebrojavaju i zato nistc izazvali pažnju. Armija nije smela popuštati od samog, početka. Dozvolili smo da se Bosna naoruža i to je greška. Jedini krivac je Štab Vrhovne komande, na čelu sa Negovanovićem, Kadijevićem i Adžićem. Imali smo nesreću da nas vode generali nedorasli položaju i situaciji.

Kritikom kompletnog armijskog rukovodstva i isticanjem propusta pravljenih u borbama, pukovnik Milan Milivojević, započeo je u Domu omladine, razgovor sa roditeljima vojnika i pitomaca koji se nalaze u BiH. U početku pažljivo praćeno, izlaganje pukovnika Milivojevića, kako je vreme odmicalo, a o povratku dece nije bilo ni reči prekidano je povicima: „Dosta nam je priča. Želimo samo da nam kažete šta da radimo i kako da vratimo decu!“

— Godinu dana nisam video sina koji je u Mostaru. On tamo nema šta da brani. Da je Milošević ovde sad bih ga zadavio! Kako mogu da ne priznaju Bosnu kad je ceo svet priznao. Šta ima moj sin da brani Hercegovinu? Zašto se JNA nije vratila u svoju

zemlju? Zar da čckam detc u kovčegu? — uzbuđecno је govorio Stanimir Dragičević iz Batajnice. Pukovnik Milivojcvić na trcn je umirio roditelje rečima da sc najveći broj vojnika nalazi na srpskoj tcritoriji, koju čuvaju srpski tcritorijalci i srpski dobrovoljci, da nisu ugrožcni i da se mogu bez problema povući. Nakon ponovnog čitanja saopštenja, u kojem je postavljen rok od 48 sati za povratak vojnika i pitomaca, pukovnik Milivojcvić je postavio zahtev Štabu Vrhovne komande — da organizovano i pod punom zaštitom obezbedi povratak vojnika ı pitomaca. Nakon razgovora, koji Jc trajao sat i po, pukovnik Milivojević je zamolio roditelje da se ne vraćaju na ulicu („da ne bi izazvali revolt građana Srbije“) ! роzvao ih da sec ponovo okupe, u slučaju neispunjenja zahteva, u petak u 11 časova. Napuštajući salu Doma omladine, s nevericom i uzvicima da im jc dosta i ratova i svega, nekolicina roditelja se ipak dogovarala o ponovnom odlasku pred zgradu SSNO-a, jer, kako su rekli, „pe-

tak je daleko, a nemamo kuda,

da odemo“.

kon toga, iz zgrade SSNO-a, dvojica vojnika donela su korpu punu sendviča, a ubrzo je stigla i vojna cisterna sa vodom.

Prekidan stalnim povicima roditelja da će se razići tek kada im se zagarantuje povratak dece, dežurni milicioner je pokušao da objasni kako se saobraćaj mora normalizovati i da njegova blokada ne donosi rešenje. Tražeći da im se obrate predstavnici Vlade Srbije i odgovorni iz SSNO-a, roditelji nisu želeli da deblokiraju saobraćaj i protest je nastavljen.

Dolazak pukovnika Milana Milivojevića ustalasao je deo prisutnih roditelja, koji su ga prepoznali i pozdravili kao „pravog borca za srpsku stvar“. Oduševljenje je unekoliko opalo pošto je, Milivojević — proglasivši nesposobnim i nedoraslim generale Kukanjca, Adžića i Kadijevića — pozvao roditelje da se povuku sa kolovoza i da svojim telima blokiraju izlaze iz zgrade SSNO-a sve dok se njihovi zahtevi ne ispune. Do ove „akcije“ nije došlo je je zaključeno da su roditelji malobrojni za takav poduhvat, a čule su se i „informacije“ o podzemnim, tajnim izlazima iz ove zgrade.

Dalju organizaciju skupa jednog broja roditelja preuzela je Marija Đurđević, profesor iz Beograda. Sa delegacijom roditelja otišla je u Studio B, sa namerom da se javnosti Beograda i Srbije prezentiraju zahtevi sa ovog skupa. Za to vreme, dok je delegacija roditelja, boravila u Studiju B, dovedena su policijska pojačanja koja su ubrzo potom i povučena. U 15,30, sa završetkom radnog vremena, povorke oficira su počele da napuštaju zgradu SSNO, što je izazvalo burne proteste prisutnih roditelja.

Pojava generala Ratka Mladića, komandanta Kninskog korpusa, ponovo je isprovocirala prisutnc. Međutim, general se nije uplašio , vcć sc zadržao u razgovoru sa roditeljima. Posle reči „optužujetc pogrešnc ljudc“ i „gde stc bili kada se branila Juposlavija“ goncral Mladić sc dostojanstvcno udaljio.

Oko 16 časova, vratila sc dclegacija roditclja koja jc posredstvom Studija B i ostalih mcdija obavostila javnost Srbijc i vojni vrh o njihovim zahtcvima: Ukratko, traži sc povratak svih vojnika JNA sa tcritorije Bosne i Herccgovinc u njihove matične republike — Srbiju i Crnu Goru u roku od 48 časova. Ukoliko do povratka vojnika i pitomaca nc bi došlo u naznačcnom roku, u petak, u 11 časova, biće održan masovniji i boljc organizovan skup ispred zgrade SSNO-a.

Zadovoljni ozvaničenim zahtevom, najveći broj roditelja sc razišao dok jc pedesetak najupornijih ostalo ispred zgrade SSNO bez namere da odu „dok sve ne bude gotovo“. Oko 17,30 časova, roditeljima sc po drugi put obratio pukovnik Milivojević, pozivajući ih da u Domu omladine razgovaraju. Nakon podužeg ubeđivanja onih koji su i u ovom gestu videli „prevaru“ (čiji je jedini cilj, kako su sumnjali, bila deblokada saobraćaja), dva, već pripremljena autobusa, prevezla su roditelje i pukovnika Milivojevića u Dom omladine. Oko 18 časova, saobraćaj u Beogradu je normalizovan. sa roditeljima

„OPTUŽUJETE POGREŠNE LjUDE“: General Mladić u razgovoru

(SNIMIO: A. STANKOVIĆ)

RAZGOVOR GENERAL-PUKOVNIKA ŽIVOTE AVRAMOVICA SA RODITELJIMA

Još nema spiskova poginulih i ranjenih

e Televizija nas bombarduje podacima o poginulim crncima u Americi, a ne znamo šta je s našom decom,

rekao je jedan od roditelja

Stotinak roditclja jučc je u 11.30 časova ušlo u salu SSNO-a, na razgovor Sa gcncral-pukovnikom Životom Avramovićem, zahtcvajući da im sc dcca vratc za 24 sata, da sc telefonom čuju sa svojom dccom, tc da im sc izda spisak ranjenih ı poginulih vojnika.

Na pitanje roditclja kada ćc početi cvakuacija njihovc dccc koji se kao pitomci srednjih vojnih škola nalaze u Sarajcvu, gcncral Avramović jc OdgOVOTIO, „da jc već danas počcla cvakuacija hiljadu pitomaca u školc koje se nalaze u Bcogradu, Novom Sadu... Među pitomcima za sada nema povrcdcnih, rckao jc Avramović. Za sudbinu svojc dccc intcrcCsovali su sc i roditclji čija sc dcca kao aktivni vojnici nalaze, na ratom zahvaćenim područjima. Predsedništvo Jugoslavijc jc donclo odluku — rckao Jc Avramović — da sc njihova cvakuacija sprovede do 15. maja. Ja shvatam vašc nostrpljcnjc, ali to je nemoguće. Uostalom, ni ja svog sina nisam vidco osam mosoci kada jc bio u Vukovaru.

Koliko su nam deca sigurna pitao sam Vas, u junu, u Hrvatskoj, gdc se moj sin našao poslc sukoba u Sloveniji, postavio JC pitanje jedan od roditclja. Sin mi sc poslc svih tih ratova našao u Bihaću gdc ga i sada zasipaju granatama. Kada dobijem tcicfonom kasarnu i tražim da mi sc javi sin, pitaju mc ko mi jc dao broj telefona. Vojnik koji radi na ccntrali mi je rckao da nc smc da mi prcbaci vczu јег SC plaši da zbog toga nc odc u zatvor. Sinu mi jc oštećcn sluh tridcesct posto, a žena mi sc nalazi na ncuropsihijatrijskoj klinici. Ako nc budem vidco svog sina i ја си otići. Zato vas i pitam: kaда се росен сејокирпа суакџаcija? Gencral Avramović jc ponovio da ćc sc vojska iscliti najkasnije za pctnacst dana na tcritoriju Srbije i Crnc Gore, dok cc vojnici koji su rodom sa područja na kojima sc sad ratujc ostati u sastavu TO.

— Nas interesuju i spiskovi ranjenih i poginulih, koji do sada nistc objavili — rckla jc jcdna od prisutnih majki. — Hoccmo konkretno da znamo koji sc vojnici nalazc na tim spiskovima. Ja sam zvala Rajlovac. VoJnik mi jc rckao: „Zcno, gori ncbo i zemlja u Sarajevu“. Tcelcvizija Beograd nas bombarduje podacima koliko je crnaca poginulo u Americi a mi ne možemo da znamo šta je sa našom dccom. Gcencral Avramović jc OodgoVOTIO: — Verujte da imamo žive mukc da dobijemo spiskovc popinulih i ranjenih vojnika. Ja vcrujem da ćemo do uveče imati

spiskove i da ćete ih moći da dobijete u našoj službi koja se nalazi u Nemanjinoj 9. Te će spiskove objaviti i štampa.

Roditelji su razgovor sa generalom „Avramovićem završili predajom imena svoje dece sa kojima već duže vremena nisu u kontaktu.

ŠTA O ODLUCI PREDSEDNIŠTVA JUGOSLAVIJE KAŽU RODITELJI

Hocemo decu odmah!

Pošto odluka Predsedništva Jugoslavije o povlačenju građana SRJ, pripadnika JNA ız BiH u roku od 15 dana podrazumeva i povratak dece — vojnika čiji roditelji drugi dan protestuju ispred zgrade SSNO. Kako roditelji ocenjuju odluku?

Gordana Krasnić (Beograd) čiji je sin od 11. aprila u Bosanskom Brodu:

— Tražimo našu decu odmah jer nema potrebe da moje dete gine tamo. Za koga? Za Šešelja, Arkana? Srpstva mi je preko glave. Niko ne zna kako sam ja to dete othranila. Zašto Milošević i Kostić nisu poslali svoju decu da ginu tamo? Napišite slobodno: bila sam tamo i videla da rezervisti i vojska sve izazivaju. Zbog deset srpskih kuća vojska ruši ceo Bosanski Brod. Naša deca su agresori i za srpski narod u BiH. a Ljubica Milošević (Beograd), njen sin je od pre 15 dana u Banja Luci:

— Rok nije kratak ali ja ne verujem da će da ih vrate. Ne verujem zbog izdaja koje su svakodnevne. — Ne verujem da će ih vratiti, to je čista laž. Ja sam im rekao „Vratite mi sina kao izdajicu“. Nisu hteli. Ako pogine, rekao sam im, prvi general je moj — kaže nam zabrinuti otac koji nije smeo da se predstavi ali nam pokazuje slike sina koji je na ratištu u Podnovlju, kod Bosanskog Broda.

Mira (Beograd) govori:

— Moj sin je do 10. aprila služio u Velikom Gradištu, a onda prebačen u Batajnicu odakle je dve hiljade mladih ljudi poslato u BiH i Hrvatsku. Sin mi je poslat u Glinu. Šta će on u suverenu Hrvatsku? Bosna ı Hercegovina je priznata 6. aprila, a naš vrli predsednik je 10. aprila poslao našu decu kao paravojne je- dinice, ne trepnuvši. Ne smem da kažem puno ime Jer Sumnjam u komuniste. Bojim se da će na decu pucati s leđa.

Ekipa „Borbe“