Borba, 24. 09. 1994., S. 27

Piše: Prof. drSergije Lukač А

ACO

U toj mladoj dami (25) koju va deca nazivaju Dragana (Vajoić), a liči na plavokosu tinejdžerи niko ne naslućuje najmlađu diektorku u Beogradu, možda i Šie. Ime njene ustanove vuče se juž pet reči: Fond dečje ambasaje Poslovne Čukarice. Poslovna уикапса, затозмојпа ! рогпаја isocijacija čukaričke privrede je re tri godine osnovala humanitarii dečji Fond. Fond i opština tj. ijen predsednik, neumorni Vladinir Matić, pokrenuli su nešto što ;u krstili dečjom ambasadom, a \mbasada je počela da organizu» svašta lepo i korisno za decu, ogme i za roditelje.

U toj korisnoj lepoti ili lepoti .orisnosti protekla su za oko 800 jece dva bajkovita meseca – juli i ivgust u Gradiću-Rodiću na Adi Žiganliji (rode su simbol Čukari:e). Gradić, ta doskoro sivobezјојпа betonska struktura odmah lo restorana Jezero oživeo je naštovitim kolor crtežima i skul'turama mladog gospodina Rodaia i njegove verenice gospođice iodice a umrtvljeni vazduh uskoitlali su dečji smeh, kikot. U selam kreativnih radionica (Noviarska, Vukova — Stefanović Kaadžić, Muzička, Dramska, Flora, 'auna i Ekologija, Diskodans i Fikultura), 62 dana od jutra do mraka, uz pomoć mladih nastavika, klinceze i klinci otkrivali su оме svetove.

„гећто да-5 ки sveta Verica i 'erica proširimo novim dimenzijana, a da istovremeno u samoj dei otvorimo nove prostore intereovanja i da im time omogućimo ikrivanja sopstvenih sklonosti, nožda i pravih talenata. Dečija je nergija jedino ravna njihovoj raloznalosti a naš je posao da porenemo jedno i drugo, objašnjaa nam direktorka Dragana. A sana deca su u Muzičkoj radionici mislila pesmicu sa refrenom Sve je u redu, sve je u rediću, ad se nešto zbiva u Gradić-RodiTija. ~

Pitam sebe, šta mojih sedam lecenija traži među ovom dečiom. Podmlađujem se očigledno uz azočarenje što moje mlade noviiarske kolege nisu našle malo vie vremena i koncentracije za jedо од najlepših mesta ovog leta u 'emlji Srbiji. Davali su prostor i ate političkom baljezganju, folšundu i najgorim „sex and crime“ iimovima. Očigledno je malo šta ı rediću u medijskom gradiću.

Možda za nekoga psihofizičko 'dravlje i nije sve na svetu, ali sve ја svetu bez zdravlja nije ništa. \ntički filozofski krug bavio se sli:nim razmišljanjima ı težio ka kaokogatiji i euritmiji, harmoniji le)0g i zdravog. Ona čuvena, zdrav juh u zdravom telu, ispostavila se ı međuvremenu samo polovično

tačna. Danas preovladava gledište da samo zdrav duh može da održi

„svoje telo u zdravlju.

U znaku utopije o harmoničnoj ravnoteži duha i tela sračunavam broj pretrčanih kilometara prvih petnaest dana septembra: izlazi da sam pretrčao 32 km, dakle po jednom od 12 treninga 2,8 km. Ali danas je pao atmosferski pritisak i ćelije mi signaliziraju da nisu orne ni za kakav intenzivni metabolizam-mazohizam. Večeras mi se prosto ne trči. Bodrim volju i pro-

-nalazim podršku u obrtu starog ci-

nika Bernara Šoa: „Stariti je dosadno ali je to jedini način da čovek poduže poživi." Bacam pogled i na poster sa jednačinom 7020=50. Ako sa 70 god, sistematski upražnjavaš fizičke vežbe imaćeš funkcije 20 godina mlađeg organizma. Vremeplovom irčanja odlazim ipak 20 godina unazad u topčiderski Hajd park, a posle preznojavanja još jedanput se osećam kao pedesetogodišnjak.

AA)

Stiže mi iz Floride pismo starog prijatelja prof. dr sci. Vojina Smodlake, rodonačelnika sportske medicine u Srbiji, krepkog osamdesetogodišnjaka iza koga stoji impozanino delo organizacije, te-'

orije i prakse sportske medicine.

alje mi tekst, kako kaže, nepoznatog cinika. ?

„Prvih je osamdeset godina, istina, najteže. Ali je zato drugih osamdeset nizanje rođendanskih proslava. Kada stignete u devetu deceniju svako hoće da vam ponese stvari. Ako zaboravite svoj broj telefona, ili ne daj Bože adresu stana, obećate da ćete doći na tri mesta u isto vreme, ili ako ne možete da se setite treće unuke vaše mlađe ćerke, samo kažite meni je znate osamdeset. a:

Sa sedamdeset, pogotovu šezdeset, svi su zbog nečeg na vas ljuti. Traže da odete u penziju, da se ne pravite važni džogingom i leptir mašnama drečavih boja i da ne pričate da pravi gospodin ostaje u formi sve do 24 časa pred smrt. (Tako ne gnjavi ni sebe ni druge). Kažu mi, tata prestani da se žališ da ceo svet mumla nego lepo kupi slušni aparat i priznaj da si gluvač. -

Narode, zaista vredi dostići osamdesete!"

Kako posle ove poslanice da odem defetizmu? Za inat produžavam stazu na 3 km i pojačavam vežbe za vrat i leđa. Ispraviću se pred komšilukom kaomladi čempres pa neka odmahuju glavom.

U nedelju, od kada pamtim, organizujem sebi ne-dešavanje u glavi i telu.

БРИ

Tržište u sportu izbrisalo је | poslednju njegovu romantiku. Pretnja od tog primitivnog idolopoklonstva profitu ne dolazi samo otuda što je novac i doping ostao početak i kraj težnji menadžmenta svetskih klubova. Kod nas opasnost stiže sa višeg mesta, iz državne politike koja vrhunsko sportsko takmičenje priznaje samo u funkciji dnevne politike; ovih godina samo u funkciji probijanja

U Gradiću-Rodiću · sve je u redicu

Gradić-Rodić iz mašte u nekadašnjem betonskom sivilu

Olkrivati deci sliku sveta, otvoriti u njima nove prostore interesovanja, 510 loše rade porodica ı škola, to je cilj Gradića-Rodića, dečijeg grada na Adi Ciganliji. Dečijoj energiji Jedino je ravna njihova otkrivačka radoznalost –— samo ih valja pokrenuti i to na pravi način

podle blokade.

Cime država ugrožava budućnost naše dece? Prosto, odsustvom fizičkog vaspitanja mladih.

Reč je o opštoj pojavi neznanja sparenog sa autoritarnom arogancijom podržanom profesionalnom pohlepom. Fascinirani smo putovanjem u obećanu zemlju sportanovca u produkciji gladijatorske industrije zabave. A fizička kultura je kao društvena kategorija po svojoj bitnosti daleko iznad vrhunskog sporta.

Neki od naših novopromovisanih ministara sporta bili su bar majstori profesionalci, ali su neki drugi po utemeljenosti svog znanja i širine vizije samo diletanti, valjda, dobrih namera. Za sve dugo vreme svojih mandata oni nisu ponudili nikakve projekte fizičke kulture. Nisu pokazali ni koliko elementarne logike da dokažu kako su ipak shvatili da je profesionalni vrh sporta zakoromerno utemeljen u fizičko vaspitanje dece.

Raspolažemo divizijom kvalifikovanih pedagoga fizičke kulture, školskim vežbalištima, salama. Samo tu decu punu energije nema ko da organizuje i povede na put harmoničnog rasta. Roditelji to ne znaju, a stručnjacima nema ko da izda nalog. Nastavni programi imaju samo dva formalna časa telesnog vaspitanja nedeljno, školski su tereni zapušteni. Deca zato sve više gaze ravnim stopalima, iskrivljenih kičmi, atrofirane muskulature, pre svega srčane, jadnog vitalnog kapaciteta, sa smanjenom imuno-biološkom otpornošću i sa invalidnim perspektivama.

Za pokretanje fizičkog opismenjavanja onog sve manjeg broja dece kojom su naše mlade mame još voljne da naciju održe iznad ledene kore demografske bele kuge potrebna je pre svega inicijativa gospode ministara sporta. Odgovornost za budućnost šta to beše?

Radio ı TV Srbije bili su i u bi-

všoj boljoj prošlosti izrazita propagandna mašinerija partije-države po lenjinsko-gebelsovskoj formuli: agitovati-propagirati-mobilisati-organizovati mase u izvršenju direktiva rukovodstva. O informisanju, orljentisanju, socijalizovanju, edukovanju ili relaksiranju, kako to nabraja liberalna formula, nije bilo ni pomena. Autoritarne polit-sisteme zanimaju tri stvari: angažovani novinar-propagandista, poslušni podanik iz mase glajhšaltovanog javnog mnjenja.

Druga po veličini multimedijska kuća „Politike“ imala je u svom špilu listova poslušne (Ekspres Politika), manje vernopodaničke (Politika, NIN) ii politički bezbojne kolorisane novine. Mudra stara dama održavala je grafičkim dekorom — i kad je bivala režimska privid tradicije umerene nezavisnosti i svoje gotovo vekovne privrženosti nacionalnim interesima. Odatle je i proizilazila njena mitologija. „Politika“ se čitala sa poverenjem i uvažavanjem. Srbin čija smrt nije oglašena u „Politici“ nije umro dostojno. Večernji listovi su se čitali više ali su mnogo manje uticali. Konstelacija u štampi posle osme sedmice obračuna svrstala je oba večernjaka iza „озта5а“, „Вогђа“ је Кгепша Кигsom opozicije, a „Politika" ostala na otmenoj distanci opreznog kameleona. RTV Srbije je zakonomerno bila „za državu" a u jednom trenu izgledalo je da će se i stara dama iz Makedonske 29 prikloniti narodnoj „kud svi Turci tu i..."

| bi tako. U razdoblju onih polupismenih dijareja nacionalističkih filipika „Odjeci i reagovanja" izgledalo je da će brak SPS - Politika potrajati kao u bajkama, do praunuka. Ali, kad je dr Božović nespretno i uvredljivo krenuo na aluminijsku tvrđavu „Politike“ dobili smo u njoj Masadu: pobunilo se dotad nepoznato novinarsko dostojanstvo. Direktor dr Zika Minović pročitao je takav poziv na pobunu protiv uzurpacije sloboda jedne devedesetogodišnje srpske tradicije da se taj snimak i dan-da-

nas javno emituje kao nedokuče-

na enigma.

SPS se mudro povukao dva koraka unazad da bi zatim blagoslovio ulaganje javnih sredstava u novu DD Politiku čime je konačno osvojio krmu i jedra broda. Dve-tri ostavke, ali nikakvog novog demonstracionog štrajka. SPS najzad raspolaže svim medijima od

. uticaja na čelu sa poštovanom

„Politikom“. Ništa ne drže do skepse intelektualaca opozicionog porekla. A ti opozicionari, gle čuda, ionako se ne zalažu za nežavisnost informacija nego za nastrano upravljanje tj. podelu već

uvedenih medija na režimske i an- | tirežimske. SPS-u naravno ne pada na pamet da se ponaša kao pijani milioner i deli teško stečeno.

Kao član žirija obrađujem podatke istraživanja Pi Ar Agencije (odnosi sa javnošću) o privrednim, neprivrednim organizacijama i ličnostima u Srbiji sa najpozitivnijim „imidžom“. Agenciju vodi dr Predrag Vujović, jedini naš doktor nauka za tu oblast. Pi Ar je najzad i kod nas „in“; ušao je u modu sa pet decenija zakašnjenja. Daleko od bukačke i sve neukusnije reklamne agresije na pažnju čoveka Pi Ar se brine o slici, ugledu, poštovanju javnosti za neku ustanovu, ličnost. Srpska stvar je od rane faze bosanske krize izgubila bitku u svetskoj javnosti zbog nedostatka ili krajnje trapavosti državnog Pi Ar dejstvovanja. Projekat istraživanja vodili su dr P.Vujović i dr Srbobran Banković moj student, uz pomoć stotinjak anketara na terenu, analitičara, medija i uz asistenciju grupe 15 eksperata za Pi Ar. Broj anketiranih — hiljadu na terenu Srbije i Vojvodine, a obuhvaćene su ı stotine listova i RTV programa. Bio je to temeljan zahvat.

Poznato je, u privredi su olimpijske medalje dobili Vojvođanska banka, Bel Padžet i Jumko, u neprivredi Dečja klinika u Beogradu, C. krst Srbije i Soros fondacije. Kod ličnosti prvi je bio G. Dragoslav Avramović (10), drugi Nj. Sv. Patgrijarh Pavle (8,4), treći Momčilo Bajagić (4). Dalje plasirani su bili M. Ilić Minimaks (3,5), reditelj Saša Petrović (3), privrednik i ministar G. Radoje Đukić (3), eksportni fudbaler Dejan Savićević (2,4), streljačka šampionka Jasna Šekarić (2), Đorđe Balašević (2) i Dragana Mirković (1,9)

Narod očigledno voli šansonjere — razgale mu dušu, Sportiste — podignu mu nokautirano samopoštovanje ı naravno humoriste. Ali mudri se narod nepogrešivim čulom drži najboljeg na zemlji ina nebu. Daje najvišu ocenu Deus-u ex mashina našeg čemernog bivstvovanja g. Avramoviću a odmah zatim moralnomautoritetu ljudskosti kao odrazu božanskog — Nj. Sv. Patrijarhu Pavlu. Dva čoveka istorijske dimenzije, skromnosti, koji se doživljavaju kao komšije u bakalnici. Jedan, izbavitelj naših tela, drugi — duša. Na te dve čestite starine oslanja se nada.

(Autor je profesor novinarstva iz Beograda)