25 godina Narodnog pozorišta Bosanske Krajine

Povodom premijere jJjednočinki

Tri jednočinke bosansko-hercegovačke dramatur– gije, kako pozorišna plakata naziva »Adembega« od Svetozara Ćorovića, »Hasanaginicu« od Alekse Šantića i »Jazavca pred sudđom« od Petra Kočića, obuhva– taju radnjom i sadržinom tri vremenske pojave društveno političkog života našeg naroda u razmaku nekoliko stoljeća. Šantić u »Hasanaginici« iznosi položaj naše žene u braku i porodici u feudalnoj sredini. Žena je ovima o volji muža gospodara, čak i onda kad je voljena. »Adembeg« nam osvjetljava doba propadanja feudalnog sistema: pod udarcem austrougarske okupatorske ekonomike, društvene strukture i izrastanjem nove građanske klase. Kočićev »Jazavac pred sudom« iznosi nam pojavu novog društveno političkog faktora u daljnjem razvoju društvenih snaga i odnosa u našem narodu, seljaka bezemljaša.

Pored ovog istoriskog fakta, one obuhvataju i etnički u kojem dolaze do izražaja dva različita temperamenta našeg čovjeka, uslovljena ne samo geografskim nego i ekonomskim prilikama, onaj juga i onaj sa sjevera naše Republike, Hercegovaca i Krajišnika, kao i dvije naše sredine muslimansku i srpsku, s naglašenom notom međusobnog bratstva i jedinstva. Iza ovog stoji i sama kulturno društvena struktura tog vremena i tih mjesta, kao i literarno umjetničko nastojanje ove trojice autora izraslih neposredno iz svoje sredine i njezinog duhovnog stremijenja te njezinih socijalno političkih smjernica.

Krajem XIX i početkom XX vijeka, naime, Mostar je bio jak centar kulturnog i književnog života Bosne i Hercegovine s Aleksom Šantićem i Ćorovićem na čelu. Poslije Aneksije 1908 godine vodstvo u tom pravcu prelazi pomalo na Bosnu, Banju Luku i Sarajevo s Petrom Kočićem na čelu.

Prizor iz Stankovićeve »Koštane«

Ibro Demirović u Budakovom »Klupku«

U tim centrima književno djelovanje ove trojice sačinjava glavni funđus naše bosanskohercegovačke pozorišne književnosti, kao i našeg pozorišnog rada. i razvoja u Bosni i Hercegovini.

U tome fundusu, patriotska lirika Alekse Šantića, proza Svetozara Ćorovića, kao i novelistika Petra Kočića, a posebno njegova satira »Jazavac pred sudom« prožimajući njihova scenska djela udaraju temelje našem tipično narodnom teatru i dramaturgiji u ovim krajevima.

Jezik, stil i sve ono od čega se sastoji dramska. književnost izrasli su iz potreba same zemlje i naroda i nose na sebi pečat originalnog i zasebnog pravca usmjerenog ka stvaranju narodnog teatra.

Kod postavljanja ovih triju aktovki na scenu potrebno je imati ovo sve•u vidu kao polaznu tačku za njihovo scensko i umjetničko tumačenje.

Režija treba da se povede u svom radu ne samo. da izvanjski realizira ova djela na pozomici nego i da ostvari njihov unutarnji idejni, humani i socijalni borbeni stav prema društvu i životu.

Njezin cilj je da se prikaže naš čovjek sa svim svojim osobinama i u svojoj ljudskoj punoći u svim. peripetijama svog života u presjeku od nekoliko stoljeća. Hasanaga, Adembeg i David Štrbac nosioci su glavnih etapa tog života, u trima različitim društveno: ekonomskim razdobljima.

Jednom riječi režija treba da pođe tragom trojice pretstavnika naše književnosti i teatra u iznalaženju: autohtonog stila i načina našeg narodnog teatra i dramaturgije. : Ahmed MURADBEGOVIĆ