Arhiv UNS — Kultura

KNJIŽEVNE NOVINE ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

OVDJE ĆE STAJATI NOVI BEOGRAD

Stojimo usređ omladinske kolonije: pred nama ravnica između Save i Dunava, zapravo samo jedan đio prostora na kome će izrasti, veći i lepši, »grad iz koga je Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela ustanak«. Maločas bili smo pred spomen-pločom, s nama je omladinac iz malog zagorskog sela Nisko, sela »ođ 90 dima, koje upravo završava zadružni dom« i unjegovim očima sijale su suze uzbuđenja dok je tiho ponavljao: »Kada ovde bude stajao Novi Beograd... neka ova ploča kazuje i potseća. ..« Novi Beograd već vidi Ivan Parčina, seIjački omladinac iz Niskog, jer je njegova vjera sigurna, jer je on još ratujući u Mosećkom udarnom odredu naučio šta sve mogu oslobođene snage naroda. Prolaze kolone. Sve seljačka omladina, devetnaest brigada. Sarene i bijele djevojačke marame blistaju na suncu, plavi radnlčki kombinezoni reIjefno ocrtavaju krepka tijela omladinaca. Njihova pjesma, rođena s prvim udarcima krampa na ovom radilištu, govori o Novom Beogradu, gradu svih naših naroda, kome će se diviti Ijudi širom svijeta. Na Sajmištu, oko renoviranog paviIjona u kome je smješten omladinski Glavni štab, niču vrtovi, igrališta i pomoćne zgrade, a nestaju ruševine, ostaci nemačkog koncentracionog logora, u kome su nacisti übijali hiljade naših Ijudi misleći übiti upravo ovo što je omogućilo da mladost Srbije, Slovenije, i Makedonije, Bosne i Hercegovine, Cme Gore i Hrvatske zajednički stvara radostan život, Nad tim zemljištem viju se danas zastave svih naših republika, a znoj graditeIja, u radosti stvaranja, pomiješaće se u temeljima novog grada s krvlju pallh. Tamo cdje će se podići zgrađa Pretsjedništva vlade i Centralnog komiteta Partije omladina nivelira teren, ruši brežuljčiće, zatrpava rupe. Dugački redovi omladinaca, sa željeznim šipkama u ruci, čuče pored kalupa za šipove i pažljivo ih pune žitkim betonom. Do njih brekću mašine za nabijanje šipova, automatski čekići ritmički udaraju i pojačavaju snažnu životnu i radnu dinamiku, koja vlada na ovom prostoru između dvije rijeke. Ona vlada i na mostovima koji ga spajaju sa »starim« Beogradom; ona vlada i u »starom« Beogradu jer i u njemu žive novi Ijudi i stvara se novi život. Danas se formiraju brigade budućih stručnjaka, zidara, mehaničara, tesara, kinooperatera i druge. Svaka brigada s radilišta dala im je po 50 do 70 omladinaca. Brat i sestra iz Sirokog Brijega, oboje maleni i kovrčavi, sjeli na pijesak. On piše roditeljima a ona diktira: »Ej, šta smo svijeta vidjeli i šta ćemo sve naučiti!« A omladinka iz jednog zaseoka blizu Kostajnice, visoka, rumena, grabi pijesak snažnim zamasima i uzđiše: »A ja sam mislila da ću baš kuće ja ovdje graditi, tako da vidim kako zidovi rastu. A sve se bojim, svršiće moja smjena a zidovi još neće početi«.. . Komandant je brzo utješio; »Mi gradimo temelje, razumiješ li, a kuće će ovdje biti velike, ni zamisliti ne možeš, i najvažnije je đa mi dobro pripravimo teme1je...« Formiraju se i brigadne biblioteke, pristižu knjige, dolazi kino-aparat, tećajevi za nepismene i polupismene rade ođ prvog dana, čete se takmiče za premašenje normi »najmanje 100%«, grafikoni sa ocjenom svestranog rada i napretka svakog pojedinca već se pojavljuju u brigadama; proučavaju se zakoni naše zemlje, perspektive njenog razvitka, naša literatura. RaSte nasip industrijskog kolosjeka, pravi se kanalizacija, grade putevi, priprema zemlja za buđuće parkove. Malo je omladinaca u ovoj smjeni koji su već ranije vidjeli naš glavni grad. I zato, gradeći novi, hoće sve da saznaju o »starom«. Na maloj uzvišici jedna brigada je završila kulturno prosvjetni čas, all omladinci su ostali, okrenuli se svl prema Beogradu preko Save, a oko njih se okupili i omladinci drugih brigada. Sve izgleda kao veličanstvena slika: panorama Beograda sa svojim bedemima, fabričkim dimnjacima, obnovljenim i novim zgradama pozadi, a u prvom planu te ogromne slike, na širokom prostoru, odvajaju se snažne figure graditeljki u živopisnim nošnjama iz svih krajeva naše zemlje i graditelja, gordih omladinaca čvrstih vilica i smjelih očiju. Jedan od njih, na uzvišici, govori o istoriji starog Beograda kako je u selu naučio iz narodne pjesme: Vide turski dahije, dobro biti neće za njih, tirane. Sjedilo tako njih sedam na Nebojšinoj kuli, vidiš, onoj tamo na kraju Grada, pa od muke uzeli da vračaju. Zahitili vodu iz Dunava i u nju uhvatili zvijezde. Pa kad se nagnuše, ugledaše svoje likove odrubljenih glava... Tako i bijaše. Digla se sirotinja, »usta raja ko iz zemlje trava«, pa udri po porobljivačima, oslobađaj svoju zemlju... Govornik je bio u vatri i razmahao se tako kao da i on udara po nestalim porobljivačima, a omladinci oko njega zakliktaše radosno. Narodna

pjesma govorila je o slobodi i herojstvu, stvarala oduševljenje i polet za nove podvige. A onda je govornik stao, naslonio se na svoju lopatu i zagledao. Pod bedemima staroga grada na Kalemegdanu bijelila se nova grobnica. Svi su u nju gledali bez riječi. Tu leže narodni heroji Milutin i Lola, heroji one slavne oslobodilačke borbe koiom je izvojevano sve, pa i osigurana budućnost, borbe čija je važna bitka

dobijena tu, pod Beogradom, borbe koja je završena pre tri godine. O ovim herojima mnogi graduelji ne pitaju, njih svi dobro poznaju, o njima pričaju, o njima pjevaju pjesme koje su sami stvorili. I mnogi od njih naslonio se na lopatu, dugo gledao u pravcu grobnice Ivana Milutinovića i Lole Ribara a onda, odjednom, poletio na radilište i zamahnuo dvostrukom snagom.

Skica Antona Hutera

Roksanda NJEGUS

Sa gradilišta Novcg Bpograda

PREOBRAŽAJ JEDNOG GRADA

Sarajevo, aprila 1948

Sa uzvisine na kojoj leži stara sarajevska tvrđava gleđamo Sarajevo. Ta gomila kuća i javnih građevina izgleđa kao pregršt zrnja, sabijena u fišek od bregova koji se sasvim sužavaju tu ispod naših nogu, a sve više šire na obe strane prema Sarajevskom Polju. Ispod nas je prostrani grad kakav je sada, a pred nama su karte 1 planovi Sarajeva koje treba da nastane u toku idućih godina. Razgovor teče i prelazi sa planova na grad i sa građa na planove, iz prošlosti u sadašnjost i budućnost. Pre otprilike pet stotina godina prethodnice osmanlijske ekspanzije bile su ovde više nego česti gosti (»nezahodni gost.i«); one su začetnice prvog naselja na ždrelu ovog tesnog i klanca kroz koji se Miljacka provlači kao konac kroz iglene uši. Sa učvršćenjem osmanlijske vlasti u Bosni iz tog utvrđenog grotla stao je da se razvija grad, ali on je uvek ostao vezan za klanac iz koga je nikao; osmanlijski ratnik, osvajač, dao mu je trajan pečat etape na putu osvajanja, busije iz koje se može i napađati i braniti se, grada koji se širi i ulepšava, ali uvek na ivici klanca, kao pauk pređ pukotinom iz koje izlazi, ali od koje se nikad potpuno ne odvaja. Tako je nastalo feudalno, osmanlijsko Sarajevo i tako se i izgrađivalo i širilo, pod istim ili sličnim uslovima pod kojim i ostali balkanski centri osmanlijske države. Vreme veosmanlijskih napredovanja na Zapad, to je vreme njegovog pro-

cvata. Tada se ono u turskim đokumentima n'azivalo »Ognjište ratova i cvet među gradovima«, »grad boraca i pobednika«, a u starim srpski'm zapisima »Bogomhranimoe mjesto Saraevo«. U njemu je bilo stotinjak džamija, a pored njih sve javns građevine, kupatila, bezistgni, sahat-kule, i hanovi. U njemu je pored »carstvujiiščih Turaka« živela i raja, pravoslavni i katolici, a od početka XVI veka i Jevreji, svaki u svom skromnom naselju i sa svojim nevidljivim bogomoljama, odvojeni strogo među sobom i još strože svi zajedno od muslimana. Izgrađivana je varoš, ali je isto tako đograđivana i stalno opravljana ova tvrđava nad klancem, iz koje je varoš i ponikla. Tvrđava je održavana i onda kad je grad, početkom XVIII veka, prestao da se stvamo razvija i stao da životari. Radnu snagu davala je rajakiz cele zemlje i tako je svojim truaom utvrđivala svoga tlačitelja. Zidanja i opravke ovoga grada ostali su u narodnoj tradiciji i zabeleškama hroničara uporedo sa ostalim mukama i nedaćama. Još polovinom XVIII veka kulučila je i ličnim radom i zaprežnom stokom sva Bosna na ovoj tvrđavi. (»Nametnuše na Sutisku 100 konja i 50 Ijudi i prid njima mene gvardijana; i idjoh i gradismo petnaest dana sarajevski grad, što ne bijaše Ahmed paša Skopljak dovršio; a tako iz Vareša, iz Kreševa, iz Fojnice, sve siromaha krstjana«.) Tako je nastalo, raslo i razvijalo se osmanlijsko Sarajevo, dok nije, zajedno sa iroperijom koja ga je osnovala, zapalo u letargiju sporog dotrajavanja. Kad je 1878 osmanlijsku vlast smenila austro-ugarska, oživelo je Sarajevo, zadahnuto »evropskim« duhorn, ali iz najgoreg mogućeg izvora. Iz habzburškog Beča. Nesumnjivo da je sa novom vlašću došla i relativna civilizacija i sa njom uređenie ove varoši u savremenijim oblicima. Ali ta okupatorska vlast, oličena u nenarodnoj vojsci i birokratiji, bila je ustvari istaknuta prednja pozicija agresivnog srednjeevropskog kapitala i habzburškog imperijalizma, i sve što je ona davala ovom građu ispod naših nogu, bilo je ustvari više potrebno njoj i njenim daljim imperijalističkim planovima na Balkanu, nego narodu ove zemlje. Gradilo se, ali na principima okupatorske carske vlasti; gradile su se zvanične zgrade, stanovi za činovnike strance i za malobrojnu domaću »elitu«, tj. imućnike i uglednike. Gradile su se katoličke crkve, manastiri i sirotišta, ceo aparat za trovanje i porobljavanje duša. Njihova arhitektura je veran izraz njihovih shvatanja i planova, ona je stvorila uske ulice, nevesele kuće sa mračnim hodnicima, crkve i kapele bez traga lepote. Tako je, na žalost, ta arhitektura bez snage i poleta, bez duha i oduševljenja, bez života i životne radosti, strana shvatanjima naroda i interesima širokih masa, udarila svoj pečat jednom delu Sarajeva. I tako je u staroj osmanlijskoj busiji izgrađena nova, moderna busija imperijalističkog kapitalizma habzburško katoličke marke. Kad su se habzburgovska kola zaglibila na Balkanu i kad je došlo do raspada te čudovišne carevine, moglo se pomisliti da će sa stvaranjem Jugoslavije nastati nova era u arhitekturi 1 urbanisticl Sarajeva. Iz razloga koji su nam i suviše dobro poznati i koji su doveli do sloma te Jugoslavije, nisu se mogla ostvarlti ta očekivanja. Sarajevo između dva rata, u koliko je izgrađivano, građeno je u glavnom prema potrebama i prohtevima jedne sirove i gramzive buržoaziije, lišene stvamog smisla za širu zajednicu, za stvaralački život sa planom i predviđanjem. Gradilo se u istom klancu, među istim brđima kao

i do tada, a sve što je građeno nosilo je pečat dveju ranijih tuđinskih epoha, osmanlijske i austfijske. Drugačije nije ni moglo biti, jer su ponajviše gradili bogati ili odskora obogaćeni špekulanti ili samoživi »privatnici«, bez traga socijalnog osećanja i perspektive pred sobom. Istina je da su građile ponešto I prosvetne, »dobrotvorne« ustanove od sve četiri vere, ali strogo odvojeno, svaka za sebe, budno pazeći da im se pastva. bože sačuvaj, ne pomeša i da se u tom tesnom i, ustvari, übogom gradu ne udruže svi Ijudi u zajedničkim naporima. Jer, kao što je sa divnom ironijom kazala tada jedna Kočićeva ličnost: »u Bosni i Hercegovini sve se konta i uvažava po vo vjerozakonu«. Takva nesavremena i bedna merila davala su, prirodno, nesavremenu i bednu arhitekturu i ograničenu, malograđansku urbanistiku. A kad je pre tri godine, posle četvorogodišnje borbe, Sarajevo oslobođeno, našle su se naše narodne vlasti pred velikim i složenim zadacima. Trebalo je i popravljati staru varoš i spremati sve što je potrebno za izgradnju novog Sarajeva. Od velike pomoći bile su im u tom sarajevske organizacije Narodnog fronta koje su po prvi put ujedinile sve naše Ijude vezom bratstva i jedinstva i novim shvatanjima rada i napretka. (Sarajevo je izbilo na prvo mesto u lanjskom međurepublikanskom takmičenju gradova!). Asfaltirana ob'ala Miljaćke, koja je bila odavno dotrajala, kaldrmisana je trajnom granitnom kockom i proširena; pristupilo se rušenju starih zgrada u centru i na njihovo mesto već su gotovo svuda podignute i dovedene do pod krov nove zgrade za stanovanje, velika pažnja posvećena je održavanju parkova, dečjih igrališta, i podizanju novih. Sfvff .vosre, JrcJJkc* Vnirma 1 važne, bile su sa-mo neophodan krpež. Urbanistički planovi narodnih vlasti idu mnogo dalje i više i na tim planovima se već uveliko radi, u okviru Petogodišnjeg pl&na o opštero preobražaju naše zemlje. Osnovna težnja je da se Sarajevo, najposle, oslobodi iz tesnaca u koji su ga sabile naročite i naročito nepovoljne istorijske prilike, da mu se da slobodan i pun zamah u ravnici Sarajevskog Polja. Ta težnja, koja potpuno odgovara opštim političkim, socijalnim i kulturnim tendencijama državnog rukovodstva, već je zabeležila prva ostvarenja. Na otvorenom platou, na levoj obali Miljacke već je podignuto, radom sarajevskih frontovskih organizacija, prvo radničko naselje, na mestu bivšeg Svrakinog Sela. Na desnoj obali gradi se već nova železnička stanica. najmodernija u Jugoslaviji, kojom sarajevski saobraćajni čvor treba da dobije savremeno, racionalno rešenje; od nje će voditi širok bulevar ka budućem novom centru grada. U dolini Koševa radi se übrzano na velikom stadionu koji će moći primiti 25.000 gledalaca. Njegova sedišta su amfiteatralno usečena u strminu brega, a u ravni se kopaju plivački baseni i uređuju tereni za takmičenja i vežbanja u svima granama fiskulture. Stadion će proraditi već ovoga lcta. Još ovoga leta pristupdće se daIjoj regulaciji Miljacke i izgradnjl druma na levoj obali reke, kako bi se 8 vremenom sav teretni saobraćaj izbaoio iz tesnog grada i preneo na tu obalu. U narednim godinama planski su predviđeni radovi na univerzitetskoj varoši, javnim i reprezentativnim zgradama i kućama za stanovanje. Dok razgovor teče, ja pratim na planu sve zamisli o izgradnji novog Sarajeva, a u isto vreme gledam u daljini pod sobom prva ostvarenja. Crvene se krovovi radničkog naselja, ocrtavaju se konture nove stanice 1 lepo se vidi elipsa modernog stadiona po kom mile buldožeri i rade razasute omladinske brigade, Slušajući objašnjenja i gledajućl Cas u planove pred sobom, čas na daleko prostrtu varoš ispod nas, čini mi se na mahove da vidim kako se, u toku godina, preobražava lice ovog našeg grada, upoređo sa opštim preobražajem Jugoslavije u zemlju socijalizma. Izvlači se Sarajevo iz uskog osmanlijskog bogaza iz habzburgovske teskobe, iz močvari malograđanštine. Stvara se novi grad za 250.000 stanovnika u kom će Ijudi živeti i raditi pod novim, boljim pogodbama, oslobođeni zauvek • rđavih nasleđa. Ima i biće pri tome bo-rbe i svakojakih teškoća, ali će narod radnih Ijudi sve savladati i osvojiće prostor 1 lepotu i sve plodove stvaralačkog života, i sve mogućnosti nedoglednog razvitka, kao što je osvojio sredstva proizvodnje i I lepo je misliti o tome, gledajući sa ovoga visa na prva ostvarenja, a još Je lepše pomagatl ffvim silama da tako Sto pre i bude.

Ivo ANDRIĆ

Dalja etapa u razvitku makedonskog pravopisa

Ministarstvo prosvete Makedonije usvojilo je predlog Komisije za jezik i pravojvs o promenama i dopunama u dosadašnjem make<ionslcom pravopisu. Tome je aktu prethodila konferencija književnih radnika i lingvista, koja je održana u Skoplju 4 aprila ove godine. Prikazaćemo ukratko smisao promena koje se unose u makedonski pravopis, kao i današnje stanje makedonskog književnog jezika, Kada je svega nekoliko meseoi posle oslobođenja utvrđen prvi makedonski pravopis, trebalo je time da se reše najvažnija pitanja makedonskog književnog jezika, u prvom redu pitanje azbuke. osnovnih principa ortografije i osnovnih gramatičkih oblika toga jezika. To najvažnije, izvršeno je u prvom pravopisu. Tada se nije moglo ulaziti u sve detalje, jer se nije imalo veće jezičke prakse, pa su neke stvari ostaie otvorene i neobuhvaćene. Tada su se, međutim, postavile jasno određene smernice razvitku makedonskog književnog jezika, koji se pre toga odvijao stihiski. To znači da se i sadašnje promene i dopune pravopisa moraju kretati u tom jednom utvrđenom okviru, to znači da će i übuduće biti tako. Promene i dopune pravopisa, koje je na pređlog komisije usvojilo Ministarstvo prosvete Makedonije, pretstavljaju ustvari početak onog ulaženja u detalje, onog obuhvatanja sve većeg broja odvojenih pitanja koja treba rešiti. Težište se postavlja na dopune i preciziranje. Doista u novi pravopis se unosi i jedna važna promena: zamenjuju se forme iterativnih glagola kao kupuam - kupueš, formama tipa kupuvam kupuvaš koji je šire rasprostranjen u narodnim govorima. Važna je ova promena zato, jer se tiče mnogobrojne glagolske grupe. Ali ipak osnovnu usmerenost današnjeg rada na makedonskom pravopisu treba videti u onome što smo istakli u obuhvatanju pojedinosti. U rešenju Ministarstva prosvete, koje je sada izašlo, ustanovljeno je za prvi momenat samo nekoliko takvih pitanja, mnogo ih je više po-

stavila konferencija održana 4 aprila, još će više biti obuhvaćeno u op- J širnom izdanju makedonskog pravopisa, koje je u pripremi, i koje po j planu treba da izađe pred početak nove školske godine. /bj \ Sve je ovo najbolji dok? 'e pikedonski književni jezik’ uti fenas, y u fazu sve potpunije svoje rma!i- : zacije. Kada danas kažemo da se'jmakedonski književni jezik mljuie, onda tome moramo pridavatii. drukčiji smisao, nego 1945 godine. A . taj drukčiji smisao proizilazi otuda [ što se mnogo učinilo u njegovom'ji oformljavanju od oslobođenja do da-) nas. Za jezik na kome čitamo »Ko- | munistički manifest« i »Istoriju SKP (b)«, na kome slušamo Gogolja i Ostrovskog, možemo slobodno reći (l da je to jezik u dovoljnoj meri izgra- )f đen. To, razume se, ne znači da ne- j

ma još uvek dosta posla, naročito u oblasti rečnika. Važno je na ovom mestu istaći rezultate lingvističke konferencije ođ 4 naročito saglasnost kod ijudi makedonski jezik (sa vf-jfn Komisije. a isto v%<(> hiz u pogledu njenog (đtjjeg rađa. Sve je više Ijudi koji mlaze u probleme makedonskog književnog jezika, koji unose svesnost u njegov razvitak nešto što je bilo daleko ograničenije u vreme kađa se stvarao prvi pravopis. Konferencija je podvukla potrebu življe diskusije o jeziku, češće razmene gledišta. Pozdravljen je predlog da se pokrene specijalni časopis u kome će se raspravljati pitanja jezika, Ovo daje nov potstrek za što brži razvitak i bogaćenje makedonskog književnog jezika. Blaže KONESKI

Blaže KONESKI

GARIBALDI

19ft4

Ti, koji s pampa i p okeanskih valova Nov, svjež si uzduhldonio u tešku Zagušljivu sparinu ijia žalima Tirenskog mora, j Ti, paladine u carsttru slobode, Ti, nagla r’jeko mladenačkih zanosa, Još do nas šalješ topal tračak svjetlosti Iz rake svoje. Da, do nas!.. Ti si za nas dobro znao I gledao si naše patnje, i nalik Na vitezove Ariostovog epa, Pomoči htio; A sada, dižu na bosanskoj gori Garibaldinci barjak tvoj, i s nami Bore se, i krv liju za budućnost Republikansku. Dugo si mirno ležao u grobu, Ponose zemlje Italije; danas, Od dragosti zbog djela njina, tvoje Trepeću kosti.

Vladimir NAZOR

DOGODILO SE TO U BOGOTI

Z. Dfcumhura

Karlkatura

Donosim akonto moje pomoći..,

j,. U pomoć!

iiMRT "ASIZMU «-» SLOBODA NARODUI ,

BROJ 10 GODINA I

Adresa uredništva l administracije: Francuska 7 Telefon: 28098

BEOGRAD, UTORAK, 20 APRILA 1948

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO UTORKOM

POSTARINA PLAČENA U GOTOVUj

3 DINARA PRIMERAK