Arhiv UNS — Listovi osnovnih škola

Najsrećniji dan

Pošto volim sportove, a naiviše iudbal, i pošto ga igram dobro bio sam omilfenen među drugovima fudbalerima. lednog dana mi Je drug rebao da dođem na trening na igralište „Vojvodine*'- Bio sam ushićen. Ја na i§ralištu čuvenog hluba! Kakva sreća! Toga dana trener nije došao, ali sam ipak bio opašen od dru§lh dečaka pa su se svađali na čijoj ću strani i§rati. Na dru§om treningu trener me Je pohvalio i zapitao kako se zovem. To§ trenutka sam prosto uobrazio da sam neki slavni tudbaler i da će me u najmanju ruku intervjuisati. Odgovorio sam što sam mogao glasnije i otrčao га loptom. Posle nekoliko vrlo uspelih driblinua trener Krstić me je pred svima pohvalio i rekao da obaveHno dolasim na trenin§e. Tada sam, pravo da kažem, narastao kao kvasac. Mislim da mi je taj dan ostao u sećanju kao jedan od najsrećnijih dana. Da li ste tako nešto došiveli i vi? Stanić Vladimir, VIJI-2

МЕS ЕС

Mesec je divan. Žut je i lep kada se pogleda. Sjajno svetlo ga svuda okrušuje. Na njegovoj sjajnoj šutoj površini jasno se ocrtavaju tamne mrlje. Za vreme vedrih noći prosipa svoje srebrne srake po prirodi koja spava. On nečujno plovi celu noć po nebu, a sa prvim sunčanim sracima on nestaje u jutarnjem rumenilu. lako volim da posmatram kako se Mesec smanjuje sve dok пе postane tanak kao srp- Njega okrušuju milioni sverda koje trepere na tamnom nebeskom svodu. Za vreme mutnih noći pokriju ga tamni oblaci i Mesec se jedva vidi, ili se uopšte ne vidi. Kaćanskj Đorđe, IV

ДРИНА

Дрино, водо племениШа, бурно шумши крај Зворника. Бурно хуче силни вали хитајући ка ценШрали. Дрино f водо брза и сШудена, ' јуначком си крвљу заливена, СуШјеска је, притока Ши мала, много крви у борби послала. Џафо Нпкола, V

Pomirenje sa drugom

Imam vrlo ronogo drugova. Druga Prunića nekako izdvajam od ostalih i najviše volirn kao druga. Ali u martu smo se posvađali bez ikakvih vašnih razloga. Jedno vreme bilo mi je krivo kada §od sam po§ledao u nje§a. Često je bio u društvu mojih drugarica. Oni su ćaskali i smejali se, a ja sam se uvek odvajala. Kad smo se sreli na ulici, on je okrenuo glavu na jednu, a ja na drugu stranu, Više puta je pitao putem nekog druga da li hoću da se pomirim. Ia sam uvek tvrdoglavo rekla; Ne! Došao je čas pomirenja i to posle s edam meseci. U ponedeljak sam donela u' školu leksikon i dala ga Dušku. Dok je Duško pisao u leksikon, Prunić mu }e stajao iza leđa i najzad Је upitao: Čije je to? Duško se okrenuo } leno odgovorio: Njeno. Prunić ше nije video i pitaoje: Hoćeš li i meni dati? Tada sam odgovorilt: Hoću. On me je srećno pogledao i rekao vrlo tiho: Olivera! Bi!a sam srećna, presrećna. Prune i ja opet drugovi! Zar to; ne hvuči divno? Sada oa još više volim i cenim kao dobrag druga, Taj dan ponedeljak, deveti, sapisaia sam u svoj dnevnik radujući sc našem pomirenju. Olivera Golubović, VIII-1

УВЕК АКТУЕЛНА TEMA

Слагано у Шшамиарији основне школе „Пешар Пешровић-Његош а —Шшампано у Шшамиарији „Будућносш и Нови Сад. Уредништво: Каћански Марија. Редакција: Калман Марија, Врбашки Милена и Сшанојев Богаан. ИЗЛАЗИ ПОВРЕМЕНО. ЦЕНА 30. ДИНАРА.

8

НАШ ЛИСТ