Arhiv UNS — Selo

Smjese nikotina za prskanje i prašenje. Nikotin, a i nikotinsulfat u otopljenom stanju, kada dođu u sitnim kapljicama i tankom sloju na biljku, brzo gube svoje djelovanje. Zato se već prije nekoliko godina počelo u praksi upotrobljavati materije, koje nikotin fiksiraju i na taj način produljuju njegovo djelovanje, a ujedno povećavaju sposobnost prijanjanja na pojedine djelove bilja, koje želimo zaštititi ođ msekata. U literaturi je opisano više takovih materija za fiksiranje nikotina. L. N. Mark\vood (Ind. Eng. Chem. 28, 561, 648, 1936) predložio je vezivanje nikotina s tresetom i huminskim kiselinama. Nikotin-humat je u vodi topljiv i može se upotrebiti u juhama za prskanj’e. Među supstancijama za fiksiranje nikotina naibolje }e uspjehe pokazao bentonit, mineral koji je uglavnom sastavljen iz gline i minerala montmorilonita. Nikotin fiksiran na bentonit, koji ćemo kraće zvati nikotin-bentonit, 'počeo je prvi upotrebljavati u svrhu zaštite bilja od insekata R. E. Smith (Calif. Agr. Ехр. Sta. Bull. 336, 1921). Kasnije su razni istraživači i praktičari usavršavali primjenu nikotin-bentonita, napose Driggers pa S. A. Mao Сгогу i G. Q. Vinson, L. F. Steiner, R. F. Sazana, J. E. Fahey, H. W. Rusk i dr. Nikotin-bentonit djeluje kao kontaktni otrov i kao zaštitno sredstvo za bilje od insekata, јег znatno produžuje djclatnost nikotina. Bentonit je velikom adsorpcijskog kapaciteta. Dolazi u Kaliforniji. Poznat je osobito Wyoming-bentonit. Kod nas đolazi u Crnoj Oori mineral montmorilonit (A1203.45i02.H20-j-nH2O), koji bi se mogao upotrebi i za fiksiranje nikotina, odnosno nikotin-sulfata, umjesto bentonita. Montmorilonit übrajamo među nutarnje disperzne koloidne supstancije s pristupnim unutarnjim površinama; elastične je strukture. Ima velik supstitucijski kapad'et, znatnu sorptivnu snagu za ione i velik kapacitet za vodu. Montmorilonit i kaolinit imaju vrlo različit adsorpcijski kapacitet za baze (Jakob, Hofman i dr.). Kapacitet zamjene baza kod montmorilonita je oko 60 —120 mgekv na 100 g, dok je kod kaolinita oko 8 mgekv na 100 g (prema Keley-u i Jeenny-u). J. E. Fahey (J. Есоп. Entomol. 34, 106, 1941) istraživao je različite benotonite i kristalne adicijone produkte aiumokremične kiseline kao montmorilonit i kaolinit u njihovoj sorptivnoj snazi prema nikotinu, te našao da se međusobno znatno razlikuju, što se moglo i očekivati s ob/irom na njihovu različitu strukturu. Sposobnost benotonita da jače ili slabije adsorbira nikotin iz vodene ptopine mjerom je njegova održanja odnosno njegove postojanostj na poprskanim objektima ; na pr. biljci (prema Fahey-u).

92