Arhiv UNS — Stari listovi — Najstariji

ZEMLJAK

Pretplata u Dalmaciji i po svoj Carevini stoji na godimi ... f. 10 ; „ pò godine . „ 5: „ mjesec . . . „ 1: a van Carevine s poviškom poštarskoga troška. Za poroke i pučke učitelje u Dalmaciji pretplata je na godina za f. 2, jevtinija, a na mjesec stoji samo f. ■— :75 novč. Svaki list pojedini, stoji 8 novč.

Pretplata počima na 1 i svakoga mjeseca i prima se . Upravništva i Uredništva u Zadi. i kod sviju c. k. poštarskih ureda. Za priopćena pisma plaća 10 novć. a za oglase po 6 na svaki redak, i suviše poreza za svaki oglas. Upravništvo i mljaka ne prima pošiljke, ako nisu oprošćene poštarine. Pisma se nikakova ne povraćaju.

Izlazi u nedjelju, u srijedu i u petak, izjutra.

Br. 1. Zadar 23 travnja 1873. God. I.

Poziv na potpis i pretplatu.

Tolde je narodna stranka n Dalmacije lišena glasila, koje bi zastupalo javno mnenje na onom pravcu, po kom je ona išla, od kada je stupila tia sabor u većini, Zemljak je utemeljen da toj nestašici doskoči. Rodoljubi, koji su jednom od srca prionuli uz oni pravac, 4vlm su pozvani, da Zemljaku opstanak utvrde; ato na dva načina : imućniji potpisivanjem dobrovoljnih prinesaka na dioke od f. 50 ; a svi pretplatom na list po cijenama gore na glavi lista zabilježenim. Dioke dobrovoljnoga prineska mogu se isplatiti ili su f. 10 namali pa onda svaka tri mjeseca u godinu dana, ili su f. 3 na mjesec u 17 mjeseca; čim se utemeljitelji sastanu i izrade ustanovu, pozvati će potpisatelje, da se pobliže posavjetuju o upravi. Pretplatu je na godinu po f. 10, na po godine po f. 5, ili po f, 1 na mjesec s pošiljanjem u Zadru na dom, inuda po posti. Svak će uvidjeti da je dostojno i pravedno sto je obaljena cijena za paroke i pučke učitelje, koji najveće trude za narod, a oškrtom nagradom. Ovi plaćaju na godinu t. 8; na po godine f. 4; a mogu dobivati list za samih 75 novč. na mjesec. Cijenimo da ćemo općoj želji doći u susret, izlazeći listom po tri puta na nedjelju.

Upravništvo I Uredništvo.

Naša politika.

Naš politički program stoji u onim dvjema poslanicama, koje je Sabor dalmatinski, zadnjih zasjedanja, odpremio na Nj. Veličanstvo: ma čelu mu pitanje sjedjnjenja. Ali dok se lo pitanje ne riješi, dok se 1n našf* pravo na oči vo! vota, d«mogi nam jrr da radimo u Cislajlaniji o takom položaju, koji bi nam što bolje obezbijedio našu hrvasku i srpsku narodnost i njezin miran razvoj, po poštenoj upravi vodjenoj narodnim dubom i voljnoj da nam pomaže u tvarnim potrebama. Naši zahtjevi u ovom obziru izjavljeni su u onim poslanicama, pa su i svakome poznali, te nije trijeba da ih sada ponavljamo. Poslanice se izriječito ne zauzimlju za nikakvu političku uredbu, pa se nećemo zauzimati ni mi, prosio s toga što u današnjim okolnostima našega naroda u Dalmaciji, sa snagom kojom razpolažemo, pred pogibeljima koje nam jednako prijete, mi u Cislajlaniji ne možemo napirali izključivo za ikakav sustav, nego prilogodivši se postojećemu, nastojavati da koliko više moguće iz svakoga crpimo sredstava, koja bi nam sve to bolje obezbijedila i razvila narodnost i tvarne naše potrebe i koristi promakla. Kad budemo narodno toliko ojačani, da nam narodnost bude sasvim obezbrižena, šio nije moguće postignuti ako se materijalno ne podignemo, a onome što smo u duševnome obziru stekli, granice ne razmaknemo tada ali samo ( a( j a nastupili će hora da se sami sobom posavjelujemo, dali da udarimo drugim pravcem, ili da na ovom ostanemo. Pri našem iznimnom položaju, pri obslojnostima u kojima se pokrajina nahodi, sada svaka druga politika mogla bi nam spominjali junaštva Tale Budaline iz Orašca grada ; a tim više kad se različite stranke, s kojima smo nekoč u oporbi bili, ne složiše tako, da po jednoj osnovi rade, već svaka prije svega na svoje posebne interese gleda i po ovima

se upravlja, le i ako im je od oka jedin cilj, drže ga se s uzroka medju sobom različitih. Time se mi ne odričemo uzajemnosli sa ostalim Slavenima austrijskim, šla više u toj uzajemnosli naziremo živac našoj snazi. Ali za opći cilj mislimo da najbolje radimo unrav kad nasini?™™ d a se 11 Dalmaciji obezbijcdi razvoj hrvatskoj i-srpsKoj narodnosti. Da ovo postignemo, radićemo iz petnih sila, to upravljajući prema tome naše ponašanje u odnošajima našeg naroda s vladom i sa oslalnim narodnima Carevine, to održavajući i zastupajući u zemlji potrebitu slogu medju hrvaskim i srpskim življem i odbijajući sve što bi bilo kadro da tu slogu poremeti. Ovi nam je temelj udarila narodna stranka zastupana u saborskoj većini; na ovom je temelju osnovana naša politika.

Eto posljedice!

Tužiti se čemu si sam kriv, ako nije lukavo i bezočno, onda je ludo. Narodni je List udario u lelekanje i jadikovanje, što se čuje da ce nastati prvim savjetnikom Namjesništva čovjek, ne Dalmatinac. Koliko su petorica u Beču svegjer nastojala, da se to nebi dogodilo, to znade oni koji jada najbolje 5 ali bi mu bilo sada priznati, da je on tomu prvi krivac, ako se danas dogodi. Narodni List svojim, ne pitajmo da li zlobnim, ali svakako nesvjesnim ponašanjem učinio je, da nebude moguće nači u Dalmaciji čovjeka, koji bi mogao stupiti na onu čast. Pokle su šestorica prosvjedovala, i na oni način prosvjedovala, proti petorici, ko bi mogao vladi zamjeriti, da ona ne prima za prvoga savjetnika Namjesniku nikoga, koji je prosvjedovao, ili za prosvjedom pristao? A pokle je Narodni List uskliknuo; “prodali se, izdali !„ koji bi od petorice ili od njihovih pristaša smio primiti se takove časti, da zbilja ne potvrdi, da je izdao ? Ovaki je položaj stvoren samovoljom, nedogovorom, raskolom, komu je JV. L. ćaća. Njemu bi bilo, na mjesto da danas jadikuje, bubnuti se u prsi, pa narodu otvorilo kazati;

“Ako, narode, ne vidiš svoga sina sidjeti uz bar. Rodica, tomu sam ja kriv: ovo je prva gorka posljedica moga nesvjesnoga uapadanj a !„ Kad bi ovako iskreno i pošteno okrenuo Narodni List , onda bi probudio uhvanje, da će se rnal pomal opametili; te će prestati trgati staru slogu i jedinstvo naroda i narodne stranke. Tomu bi se imali nadati, jer Je pmmSfwfSku i uj u tirit cu iKijvcoa «a*!; i dika svoie ROgreške pripoznati. A 5 s toga imamo pravo očikati od Narodnoga Lista , da svoje pogreške pripoznade, da se s krivoga puta povrati, jer je to jedini način, kojim bi mogao prepriječiti na dalje zle posljedice svoje zablude. Dok se to nedogodi, na svako njegovo jadikovanje nam se ostaje ino, nego ga opominjali, kako ga i sada opomeiutsmo : “Sam si kriv !„ Naša zadaća ni naš cilj nije, trošiti rijeci na obranu bar. Rodica, niti na mjesto njega odgovarati Narodnomu Listu ; ali što je pravo, pravo. Mjesto da baruna Rodica prekara, što je nesretno birao svoje savjetnike, N. L. bi se imao radovati, što je on svakoga prvoga savjetnika odpravio, kada se uvjerio, da nije sposoban sudjelovati s njim na narodnu korist. U ovoj nevolji, što je N. L. učinio svakoga našinca nemogućna za onu čast, narodu uprav i rieostaje ine utjehe do ove, da bar. Rodić neće trpjeti uza se čovjeka, koji nemože ili neće naroda koristan biti. Ovomu se narod od bar. Rodica i nada; ovo ćemo mi na ime naroda od njega i zabljevati, polile nam je dalji zalujev N. L. presjekao. I to je čudnovato, kako Narodni List s nekim preziranjem spominje Moravca, Slovenca. Rio Moravac, bio Slovenac, taj novo-narnjenjeni prvi savjetnik, svakako spada u one, za čije se koristi N. L. zabrinuo proti petorici. Ako je Dalmatinac razumimo se, rodoljub Dalmatinac pristajao on uz šestorica ili uz petoricu, po krivnji Narodnoga Lista , učinjen nemogućim na časti prvoga savjetnika, onda N. L. bi se imao radovati, što mu barem dolazi pobratim Čeh ili Slovenac; imao bi Rogu zahvaliti, što mu ne šalju Nemca, polile je on razvikao, da su petorica prodali narod u Nemce. Ovo to toliko, da Narodnomu Listu napomenemo njegove gresine, jeda bi se obratio na pokoru. Mi s naše strane nemožemo nego sažaliti svoju zemlju i svoj narod, što, pokle je petorica bila počela odstranjivali tu nevolju, da se svegjer traže u daljini, koji će zemljom