Beogradske novine

CIJENA 2 FILIRA.

Broj 10. B E 0 G R A D, nedjelja 23.

januara 1916.

GODiŠTE II.

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ČUBRINA ULICA 3., TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26.

SVI SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: „BEOGRADSKE N0VINE“ ? ETAPNA POŠTA

131.

RATNI IZVJEŠTAJl. Izvještaj austro-ugarskog generalnog štaba. K- B. Beč, 22. januara, J ugoistočno bojište: Polaganje oružja crnogorske vojske. koje je preduvjet za daljnje pregovore za mir, jest u toku. U tu su svrhu austro-ugarske čete započele napredovanjem u unutrašnjost zemlje. Crnogorski vojnici, kad se sretnu sa našim odjelima, moraju položiti oružje i mogu se sada povratiti svojim domovima i pođ odgovarajućim mvlzorom raditi svoje p o s 1 o v e. Tko se usprotivi, biti će silom razoružan i kao zarobljenik odveden. Ovaj način riješenja zahtjevaju vojni uzroci i osobitost zemlje i naroda, pa će biti i naj- ! bolji, da se ovoj zemlji povrati konačn mir. U tom je smislu obaviješteno i <• gorsko vrhovno zapovjedništvo. R u s k o b o j i š t Jučer su bili na Čitavoj sj' eV eroistočnoj t'tonti topnički bojevi. Kod. Berestiany u Volhinije odbiti su maD'ji neprijateljsld odjeli. Danas ujutro je neprijatelj i o p e t započeo navalama protiv dijelova naših položaja na besarabijskoj granici. Mi smo ih sve odbili. Talijansko bojište: Djelovanje je talijanskog topništva bilo jučer u nekim odsjecima u Primorju i u Dolomitima živahnije, nego prošle dane. I Rivu je bombardovalo teško topništvo. Zamjenik glavara glavnog stožera podmaršal pl. Hofer.

Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 22. januara. Iz glavnog stana se javlja: Dardanelska fronta: Juče po podne ispalio je jedan neprijateljski krstaš i jedan monitor oko 30 metaka na okolinu Alči-Tepe i TekeBurna. Protivvatrom naše artilerije primorani su odmah, da se uđalje. Inače nema ničeg novog.

Suviše gvožgia u vatri. Mi ne ćemo danas govoriti o kapitulaciji Crne Gore. To prepuštamo mirne duše saveznim silama, Govoriti ćemo samo 0 zaposjednuću Krta po franC lls ^' m četama. Ovaj čin baca opet pravu svjetlost na unutrašnje odnose sila četvornog gpoT&Btlma. Ovo najnovije samovlašće jednog člana četvornog sporazuma, pokazuje nam sa koliko cinizma gleda pfotivnička strana na pravo i ugovcme, Austro-Ugarska i njeni saveznici iiemajn n'ikakva razloga zbog toga da se ljute, jer \t1o dobro znaju, da će i odatle otjer-^ti Fran'cuze kao i iz Soluna. U vojničU om pogledu niukoliko se ne mijenja r /0 j 0 žaj u Jadranskom moru posjedan I er .i Krfa, i Austro-Ugarska ostaje i u nduće gospodarica u Jadranu, kao što je 1 do sad bila. Ovaj udarac ne pogagja dakle centralne vlasti, već i on na protiv vregja jednog člana četvornog sporazuma: Italiju. Zna se, sa koliko nepovjerenja Engleska, Francuska i Rusija pogledaju na saveznika, koga su kupili za pet milijarda. Oni nilcada nijesu dvoumili, da im je Italija prišla samo zato, da bi zaštitila jedino svoje interese. Italija nikako nije htjela, da uzme udjela u akciji, koja bi bila od pomoći njenim saveznicima. Italija nije priskočila u pomoć Englezima i Francuzima u Dardanelima, Italija se u soluns’koj ekspediciji zadovoljila davanjem đobrib savjela Italijanijebaš ništa u č i n i 1 a, d a p o m o g n e C r n o j G o r i. Da se iz sviju tih uzroka, iz Londona i Pariza ne pogleda prijateljski na Rim, lako se može pojmiti. Akcija Italije nije do sađa dovela nikakvu korist sporazumnim silama. Počinje se uvigjati,da Austro-Ugarska, koja je stupila u rat izazvana draženjem srpskih vlastodržaca i zakulisnim radom njihovih pomagača u Petrogradu i Londonu, i ako je sa neprijateljske strane okarakterisana, da je zato preslaba. Megjutim Austro-Lgarska se bori na besarabijskoj granici i slomila je tamo rusku ofeuzivu, ona je svršila sa Crnom Gorom i vodi onako s lijevom rukom rat sa ltalijom. Engleska i TiVftnc.naUn mnrniii 7«ista nostaviti achi

pitanje, zašto imademo ovog saveznika, koji nas samo stoji para, kojernu moramo đavati ugljen i drugu robu, a ne iraamrv od njega nikakvu baš pomoć? Italija je zaista pošla na Balkan, ali ne, da pomogne Srbiji i Crnoj Gori, nego da položi svoje ruke na Valonu i Drač. Italija doduše ratuje sa Austro-Ugarskom, moćnim neprijateljem Srbije, ali se ujedno stara, da se Srbija ne ojača i jednog dana postavi svoje zahtjeve na Jadransko more i obalu. Politika je doduše zanat, kod kojeg valja držati vazda dva do tri gvožgja u vatri, ali toliko koliko Itaiija, nije čudo, da ona sebi na posljetku mora opržiti prste. Zaposjednućem Krfa po Franouzima otvara se pred nama slika osjećaja, što ga imadu megjusobno saveznici. Francuska i Engleska ne mogu osjećati prerna Italiji zaista ništa drugo nego prezir, jer su oni davno već upoznali ciljeve za kojima zapravo ide Italija. Stoga je zaista zanimljivo čitati komentare engleske i francuske štampe prigodom zauzeća Lovćena i Cetinja po carsko i kraljevskim četama i polaganjem oružja crnogorske vojske. ialijani mogu iz tih komentara na razne načine čuti samo jedan pijekor, da su jeđnako kao i prema s\'ojim prijašnjim saveznicima, izdajnički se ponijeli i prema silama entente. Jad i bijes talijanske štampe, koja svu krivnju za neuspjehe na Balkanu baca na druge, pobugjnje u Parisu i Lendonu samo veselost. Ali poraz Crne Gore ostaje poraz Italije. Za ovaj poraz Rim ne možc nikoga učiniti odgovornim, osim sebe. Na Soči se je njezina siia slomila. Arbanasko i crnogorsko gvožgje držati u vatri Jtalija ne može i zato su Francuzi zaposjeli ostrvo Krf.

Kralj Ferdinand maršal Austro-ugarske vojske. Beč, 21. januara. Kako javlja „Neue Freie Prese“, imenovalo je Njegovo Veličanstvo car i kralj Franjo Josip I. bugarskoga kralja Ferdinanda maršalom austrougarske vojske. Dotično je Previšnje ručno'pismo predao 17. ov. mj. kralju gardski kapetan grof Lonyay.