Beogradske novine

°j 23. B E O G R A D, utorak 22. februara 1916. GODIŠTE II.

UREDNIŠTVO i UPRAVA: BEOGRAD, ĆUBRINA ULICA 3., SVl SE DOPISI ŠALJU NA ADRESU: TISKARA: ULICA VUKA KARADŽIĆA br. 26. ’ „BEOGRADSKE N0VINE“, ETAPNA POŠTA 131.

Izvještaj austro-ugarskog generalštaba. K. B. Beč, 21. februara. Zvanično se javlja iz glavnog stana ratne štampe: R u s k o b n j i š t e : Austro-ugarske čete odbacile su iče uveče neprijatelja iz njegovih p o»žaja jugoistočno od Kozlova na Strypi. atim se je razvila živa borba avijatičara. Talijansko bojište: Nisu se desili nikakvi važni dogagjaji. B alk a nsko bojište: Ođjelenja A r b a n a s a, predvogjena tustro-ugarskim časnicima, izišla su na »balu Jadrana jugozapadno od C a v a j e. Zamjenik glavara generalnog stožera podm?ršal pl. Hofar. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 21. februala. Z a p a tl n o b o j i š t e: Sjeverno od Yper-a odbijen je engleski napad protiv našili položaja.. Južno od Loosa morao je neprijatelj opet da se povuče sa naštli položaja. Na putu Lens—Arras vršio je uzaludne napore. Naša avijatičarska eskadra izvršila je uspješni napad na neprijateljsku pozadinu kod Fournesa, Poperingha. Amiensa i L u n e v i 11 e. Istočno bojište: Kod Dtinaburga su propali svi ruski napadi. Odbijeni su manji neprijateljski napadi i na svima ostalim đjelovima ovog fronta. Balkansko bojište: Nema ničeg novog. Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 21. februara. Iz glavnog se stana štampe javlja: Darđanelska fronta: 18. februara su vatrom naših baterija otjerane dve neprijateljske krstarice, koje 3u svoju vatru bile upravile na S e d i 1bar i Teke-burun. 10. februara je isto ako naša artilerija ućutkala i jedan nepri-

V

jateljki monitor, koji je kod Sedil-bara pokušao da razvije akciju protiv našik položaja. 17. februara je naš avijatičar bacio bombu ne neprijateljski transportni brod, koji je bio ukotvljen u zalivu Mudros, i izazvao je požar na prednjem dij«lu broda. Na ostalim frontovima nema ničeg novog.

Jedan nov njemački aeroplanski napad na Englesku. Roterdam, 21. fearuara. Dva njemačka dvokrilna aeroplana pre'duzela su juče napad protivu L. o \v e s t a. Iz znatne su visine oni bacili sedamdeset bombi, ali nisu nikoga povrijedili. Samo. su dvije kuče oštečene. Dva engleska hidroplana uzdigla su se, da gone njetnačke aeroplane, ali su se ovi nepovrjegjeni vratili. Jedan njemački hidroplan bacio je bornbe u blizini svjetiljskog broda „K e n t s h k o n c k“. Jedan drugi njemački aeroplan bacio je šest bombi na Walmer K e n t, koje su na obali ubiie nekoliko stanovnika i mornara. Do sad je javljeno o smrti dva stanovnika i nekoliko mladića. Jedan je mornar ranjen. U D ov e r u uzdigla su se dva engleska aeroplana, da gone njemačke, ali ih nisu mogli stići. Budimpešta, 21. februara. „Az Est“ javlja iz Roterdama: Jutros je vigjen sjeverno od Amelanda jedan Zeppelin i još dva aeroplana ; svi su odbegli u pravcu zapada. K. B. Berlin, 21. februara. O aeroplanskom napadu na englesku obalu objavljeno je sljedeće zvanično saopštenje : U podne 20. februara napali su hidro-aeroplani englasku obalu. Oni su bombardovaii postrojenja tvornice u D e a 1 u sa uspjehom. Glavna železnička stanica i postrojenja tvornice u I„ovestoftu njekoliko puta pogogjeni su. Pod djejstvom jedne bombe srušio se gazometar. U D o \v n s u gagjana su oba broda za prenos petroleurua. Svi aeroplani vratili su se nepovrjegjeni. Francuzi su posjeli Vardarski most. Francuski zračni napad na Strumicu. Beč, 20, februara. Izgleda, da su saveznici vrlo uplašeni odosno sudbine Soluna. Oni se ponašaju u okolini Soluna kao gospodari i posjeii su cijeli Vardarski most. Reuterov ured izvještava o zračnim napadima na Strumicu, gdje je bačeno tobož 158 bombi. Ententa opaža, da je nesiguran njen položaj u otetim oblastima, i da Solun nikada ne može ostati njen. Grčka mobiliše. Athena, 20. februara. Iz mjerodavnih krugovu se javlja: Grčkl generalštab je riješio, da se brojno stanje grčke vojske podigne na 500.000 Ijudi. Svi Grci, koji se nalaze u inostranstvu pozvati su preko grčkih konzulata, da se vrate do 10. marta.

Z r t v e. Početkom marta imali bi, poslje mnogog lutanja, pobjegli članovi srpske Narodne Skupštine da se sastanu u Nizzi i da tamo drže svoje sjednice. Poslije sloma što ga je pretrpjela njihova otadžbina, zašta i svaki od njih nosi po jedan dio lcrivice, neće valjda biti nijednoga megju njima, kome ove sjednice Skupštine neće izgledati kao ironija. Oni to još u toliko teže moraju osjećati jer su na ove tobožnje sjednice pozvani od one iste điplomatije entente, koja je, zabrinuta za svoje sopstvene interese Srbiju, uz platonske izjave saučešća, prepustila svojoj sudbini. Primoravaju ib da igraju ustavuu komediju, kako bi ententa, bar svoj svet mogla zavarati, da se je zauzela za žrtve, što ib je sama upropastila. Dok se brabre srpske čele dodeljuju plaćenim engleskim najamnicima i crnačkim francuskim odredima, da se tamo bore za tugje interese, treba da se sastane neka tobožnja srpska Skupština, u kojoj će zasjedati nekoliko desetina bjegunaca, koji su već i samim tim izgubili svoje pravo na mandat, što su svoju zemlju doveli do ! propasti, pa poslije pobegli. Zasjedanjem Skupštine boće da se predstavi kao da razbijena Srbija živi svojim državnim životom, i da ententa dobije još uvjek prislanak, da se i posljeđnji ostaci srpskib četa mogu upotrijebiti i žrtvovati za njene niske ciljeve. Zaista neće biti po svačijem ukusu, du prisustvuje takovim prizorima, i nesumnjivo će ib samo reditelji njibevi, diplo matija entente, sa uživanjem posma'rati. Mi im to zadovoljstvo u toliko radije prepuštamo, kako bi svaki od njib, poslije posljednjeg čina one prave, u istinu velike svetske drame, kojoj smo danas svjedoci, imao tu utjehu, da bar odlazeći sa javne pozornice, izrekne jednu — čuvenu — i ako ne sopstvenu izreku: „Amici, qualis artifex pereo!“' Prijatelji, koliki umjetnik pogiba! A o v a umjetnost, umjetnost izazivanja prividnosti, ne može se zaista odricati gospodi iz diplomatije sila sporazuma. Sa kakvirn su samo velikim gestom, u početku rata primili oni na sebe zaštitu nad Srbijom. Sa kakvom su samo velikodušnom noblessom i nekoristoljubivošću razdjelili oni Austro-Ugarsku, tako reći svima i svakome, od koga su se mogli nadati aa će im pomoći u njihovoj „trenutnoj nezgodi*. Kako su samo vatreno uložili svoj protest zbog toga, što ih je Njemačka preuhitrila svojim prolazom kroz Belgiju,