Beogradske novine

Broj 24. PRILOG

Četvrtak 24. februara 1916.

R A T N A POSTA

Z a j e d n i stelle. ftir in \Yien I 81 a n j e z d r a v 1 j a s 1 i

eko izvještajno odjelenje Crvenog Krsta u Beću, (Die AuskunftKriegsgefangene des gemeinsamen Zentralnachweisljureau des Roten Kivuzes m o 1 i, d a s e j a \ i z a m j e s t o stanovanja i osoba, Svi se dopisi, pitanja i odgovori šalju putem vojnih \lasti na naše uredništvo:

laso'nirgottstrasse 6)

car. i

edećih kralj. Br. 6288|39 Moli se za izvještaj o mjestu stanovanjn i zdravlju dr. pliil. Vase Ruvarca u Kragujevcu. Br. 6247|40 O zdravlju Vese Manojlovića, kao i o Alfredu i Arneti Rigodefera u Beogradu, takogjer da se saopšti goreimenovanima,_ da su Manojlovič i Bartić zdravi u Ženevi. Br. 6278|41 Kosti Trajkoviću u Jagodini da se saopšti, da su Svetislav i Toša zajedno u Ženevi i da su zdravi, dalje Svetoliku Trajkoviću, apotekaru u Trsteniku, da se javi da je Svetislav zdrav u Ženevi. Br. 6247 42 O zdravlju Marice Demajorović, Knez Mihailova uiica br. 16. u Beogradu, i da se saopšti da je Demajorović Sabestian zdrav u Ženevi. Br. 6278|43 Moli se za izvještaj o zdravlju Ane M ih a j 1 o v i ć i Sofije M a n o k, keje se nalaze u Beogradu, Zorina 10, ili u KraIjevu, Studenička uiica, ili u Pančevu, Kochergasse 38. Takogjer da se istima saopšti, da je Milan Mihaiiović zdrav u Ženevi. Br. 6275j44 O sadašnjem mjestu stanovanja i zdravlju Ljubice Markoviću Beogradu.Prote Mateje ulica, 16. Br. 6276J45 Da se izvjesti Toma Cincar-Jankov i č u Beogradu, Makenzijeva 37, da su Gjoka i Mlagja zdravi u Francuskoj i da idu u školu. Dalje da isti javi o mjestu boravljenja Zorkinog. Br. 6249|46 O zdravlju gospojice Stefanović u Beogradu, Resavska 4. Br. 6277j47 O sadašnjem mjestu stanovanja i zdravlju porodice Bokonjić, koja je kod Viade Todorovića u Beogradu, Krunska ulica; istome se saopštava, da se Mihajlo Bokonjić nalazi zdrav u Ženevi. Br. 6154)48 O sudbini sljedećih lica koja su bila u Srbiji i dugo nisu dali vijesti o sebl: 1. Dr. S. W e i s s, vojna bolnica, Ćele-Kula, Niš.

2. Heissig Leokadie koji je stanovao kod Vučka Milenkovića trgovca u Trsteniku. 3. Jozef Roš sa porodicom, službenik u rudniku uglja — Boljevac. 4. Anton Jelinek inginjer i V a 1 r i h J e 1 i n e k oboje zaposleni u tvornici u Užicu. 5. Karl Baieri (ili Baiere) šofer u Kragujevcu. 6. Jozef Ploh, zaposlen kod apotekara Mite Stanisavljeviča — Požarevac. 7. Miss L. J. W h i t e h e a d, stara 19 godina, iz Canade, koja je bila koncem septembra u Boževcu, upravljala je jednim automobiiom za srpske bolesnike. 8. Olga Bojović, cand. med. iz Beograda, koja je bila u I rezervnoj boinici u Palanci iii Niiu. Br. 6272(48 Moli se za izvještaj o sadašnjem mjestu stanovanja i stanju zdravlja Leposave M i 1 e k i č i djece, kao i o njenom ocu Jovanu Trajkoviću. koji suostali u Obrenovcu. Br. 6272|48 O mjestu boravljenja Nissima S a 1 o n a, 17 godina, činovnika u srpskom ministarstvu privrede. Br. 6272(49. O sadašnjem mjestu stanovanja i zdraviju Kreinermann-a Schama ljekara u rezervnoj bolnici u Kraljevu. Br. 63S5|50 O preduzimaču Simonu Jakoveu iz Kraljeva, koji je trebalo da bude interniran za Prokuplje. Br. #292|51 O porodici A 1 a d j e m, o kojoj bi mogao Aron Lowy et Komp. u Beogradu dati obavještenje. Br. 6315|52 O sadašnjem mjestu stanovanja i zdravlju porodice Nikodija Miioševića, naročito o Nati i njenoj djeci, koji su stanovali u selu Rača. Br. 6551155 O stanju zdravlja Bisenije Bogovac i porodici Kuzmanović u Kraljevu. (Nastaviti će se).

Iz posljednjih dana Srbije. Zabilješke iz posljednjih dana srps k e u p r av e. Prva panika. Miš je živio svojim redovitim ratnim životom i gragjanstvo nije bilo ni malo uzbugjeno, što su novine pisale, da su srpsko-bugarski odnosi sve više zaoštravaju, i što je učestala artilerijska borba na Savi i Dunavu najbolje svjedočila, koliko su tačne vijesti o početku ofenzive austrougarske i njemačke vojske protiv Srbije. sta je za sve to marila Srbija! P.o pisanju njeneštampe u to vrijeme Srbija je bila sigurnija nego ikada. Zvanična „Samouprava" je saopštiia ovaj kominike: „Neka Bugarska ispali i jednu pušku protiv Srbije, na stranu će Srbije odmah stati i RumunijaiGrčka, u odbranu bukureškog ugovora(Pi), a Rusija je već spremila vojsku od pola milijuna, koja će pregaziti Bugarskul“ I dok je zvanični organ Pašićeve vlade tako pisao i Iagao svijet, niška opština naregjivala je dobošem, da se okite kuće i ulice, jer ,,već kroz tri dana dolaze preko Soluna u pomoć Srbiji savezne francuske i engleske čete.“ Megjutim te „savezne čete" nisu došle ni poslije tri puta tri dana, ni tad ni poslije. Ali ovo nije htjela i nije umjela da predvidi srpska vlada. Pašić i drugovi zavaravali su se neostvarljivim snovima, i prva zabrinutost i panika nastala je u Nišu tek onoga časa, kada je rumunjski poslanik na srpskome dvoru F i 1 a1 i t i spremio svoje stvari i u sred bijela dana ih natovario na kola i otpravio na kolodvor, a odatle željeznicom za Solun. Filaliti je sa svojim stvarima otpravio u Grčku i svoju porodicu, i tek je taj njegov neočekivani postupak stvorio prvu paniku. Iz razgovora sa onima, koji su tih dana bili u Nišu, vidimo, da su se povodom iznenadnog odlaska porodice rumunjskog poslanika, zabrinuli ne samo gragjani, koji su vidjeli selidbu, nego, da se tada tek zabrinula i zbunila i sama srpska vlada. Prefekt je niške policije Vasa Lazarević odmah otišao kod ministra unutrašnjih djela Ljube Jovanovićai po pričanju samog Lazarevića, izmegju njega i ministra razvio se ovakav razgovor: — Ama, znate li vi to sigurno, gospodine Lazareviću, da je Filaliti otpravio za Solun i sve svoje stvari?

Podlistak. U ruskome ropstvu. (Nastavak) Ukrcani smo na brod ,,Ural“ i dva dana i dve noći, vozeći se Volgom, prolazili smo kroz Rusiju. Ali mi nismo mogli mnogo vidjeti. Po hiljadu ljudi utovareni u najniže djelove broda, tako da nismo imali čak ni zraka da bi se moglo disati, a kamoli čak i okna, kroz koja bi svi mogli gledati. Naš drug pak — bio je to pruski gardista — koii se usudio izići iz najnižih odaja, da bi se nadisao zraka, imao je priiike osjetiti šta znači pesnica ruskog kozaka. Nekoliko udaraca u legja bilo mu je dosta. A protiv Njemaca su Rusi naročito neraspoloženi. Ali pobuna do koje je sada došlo megju drugovima pokazala je šta mi znamo! I Nijemci i Austrijanci, svi su sada povrveli iz donjih odaja na krov. Nekoliko Bečlija i nekoliko Hrvata, ustremiše se na Rusa, koji je udario Prusa, i prilepiše mu nekoliko udaraca, i ako je on u ruci držao bajonet. A ja, kao tumač, morao sam u ovoj svagji, upravo formalnoj tuči, da objašnjavam razne jezike kojima su pojedinci govorili. Svaki je vikao i svaki je protestovao, ne samo zato što je bezrazložno zlostavljan naš drug Prus, već i stoga što nam_dya_

I tek poslje naših glasnih protesta, isplatio nam je jedan prisutni ruski časnik, svakome po pola rublje, da za taj novac kupimo hranel Šta smo mogli učiniti. Bolje i to nego ništa. Za pola rublje koje smo dobili bili smo primorani odmah tu na brodu, u kantini, da kupimo hleba i po jedan komadić rgjave kobasice. Meni je pak opet palo u dio da Rusu, koji je stajao u jednom kraju kantine, protumačim naše mišljenje. Drugovi su pretili da će se riješiti i na nepromišljenost, a i u meni je takogjer već sve bilo prekipilo. Rekao sam Rusu da on kao vojnik nema prava da bije vojnika, nego, ako je što nepravo učinjeno, neka tuži. Jer ako on nastavi kao što je počeo, moji drugovi će vraćati ravnom mjerom, i vrlo se lako može desiti da se i straža zajedno sa puškama nagje u vodi. Pomislio bi čovek da će ovaj Rus, poslje tih mojih riječi, u najmanju ruku pucati na nas. Ali nije ni prstom mrdnuo, slušao je sa strahom i bio je zadovoljan kada su se drugovi, poslje mojih oštrih riječi, mirno rasturili. Rusi su hrabri, samo kad ih ima mnogo na broju i kada stoje protiv jednoga, kao što je bio siučaj tamo kod Sasova, kada su mene zarobili. Pojedinac Rus nema nikakve energije. Sva je njihova vještina u gonjenju stada. Dockan uveče prispjeo je naš brod u Jarapul. Sačekali su nas žandarmi na konjima, i sve

vogjeni. Bijelo okrečene zgrade, najvećim djelom podignute od drva, stajale su monotono, kao i svuda u Rusiji. Samo veće zgrade, kao novčani zavodi, državna nadleštva i t. d. podizane su od cigalja. Već u prvim ulicama jedva smo mogli prolaziti od silne prašine i ruskog pjeska, kojima su ulice bile prepune. Kako sam docnije saznao, ovaj grad ima 40.000 stanovnika, važno je industrijsko mjesto, i zbog svog povoljnog položaja na Kami, u isti mah je i važan trgovački centar. Za prvu noć smestili su nas sve po pet stotina u zgrade tvornice za štavljenje koža, koja očevidno već od dužeg vrijemena ništa ne radi, jer je stajala sasvim pusta. U svima mjestima, kroz koja smo sprovogjeni, imali smo prilike vidjeti, kako su mnoga industrijska preduzeća obustavila rad. Razlog zato treba tražiti u tome, što najvećim djelom nije bilo prigodne radne snage, a mnoge su tvornice zatvorene i s toga, što su posjednici tih tvornica najvećim djelom austro-ugarski ili njemački gragjani. Joškadsrno krenuli iz Kijeva pomirili smo se s time, da svuda nailazimo na prazne kuće i tvornice. U prostorijama, u koje je dovedena moja grupa, svuda su bile postavljene daske, tako da se na njih moglo leći. Ja sam sa svoja dva druga, elektrotehničarom Fritz Fischerom iz Frankfurta, i arhitektom Karlom Albuzom, tako-