Beogradske novine

Strana 2. Beograd, utorak

i/.vještaja portugalskog vojnog ministra predloženog u sjednici parlamenta. U tom se izvještaju veli: „Nije se moglo odlučiti, da se stvori milicije, po pi'imjeru Svajcarske, i ako je to želja mnogik Portugalaca. Pa j opšta obveza služenje, u nekoliko po njemačkom primjeru, nije zadovoljilo, pa se je onda pristupilo sredini, što je bilo gubitak za miliciju, a nikakva dobit za opštu obavezu.“ Kadar portugalske vojske iznosi od prilike 25—3U.OOO ljudi. Ratno snabdevanje (jio navodima vojnog ministra u parlamentu) t. j. ratnog odij. la, kožarije, municija nema gotovo ni za 2000 Ijudi. Vojni ministar je još tada naglasio, da je savršeno napušteno topništvo, a o vozarskim četama nema ni pomena. Portugalska je mornarica izgubila već za vrijeme ovog rata jednu krstaricu, koja je stalno propala. Pa ipak prelazimo na portugalske fanfaronade o čcmu one ponosito pišu ,,da glasovita portugalska mornarica nije rušila kraljevslce dvorovc." Ali, bogme, ona jc, na primjer, pri svima neredima pomagala i jednom prilikom s revolverom prijetila ministru mornariee i još vazda kojckakvih junačkih stvari. Pa i tvrdnja, da bi i Portugalska mogla uzeti učešća u ratu za civilizaciju, izazvala je smijeh. Rijec civilizacija je za Portugalsku još od starina nepoznata, a ona se još neprekidno hvališe sa svojcm od višc stotina godina prošlom slavom i ne misleći na to, da je mvdjutim svijet postao stariji. Jedna dobra riječ nalazi se ipak u članku „Humanite': „Engleska ćeuizvjesnim časovima veliku hrabrost portugalskih vojnika umjeti da cijeni i sa njonie poslužiti. kao prije u atrikanskim naseobin:ima“. To je tačno: Portugalska je svojom prizuatom hrabrošću — mi smo posljednji. koji bi imali namjeru, da joj osporimo z»služeno priznanje — osvojila naseobine, a Engleska je upotrijebila prvu priiiku, daih prisvoji. Ali sasvim osobito predskazujo kad Portugalci u Parisu proriču, da će stupa njem Portugalske u akciji, mobilisati i južno amerikanske republikc Brazilija i Argentina piotiv Njemačke. Po svoj prilici će obe južno amerikanske republike, koje su do sada umjelo sačuvati svoju nezavisnost, znati sumnjivo bolje šta hoće, nego li portugalski dječaci u Parisu.

Njemačko-austrijski ugljeni blok. Začudjavajući, pa ipak tako razumljivi privrjedni polet Njemačke za posljednih deset godina najjače se ogleda u rudarstvu, koje sve industrije, napredne i za svjetske trgove spreme, mora da snabdijeva sirovinom i ugljem. Proizvod uglja Njemačke stoji sad u Evropi na drugom mjestu. Ona skoro u tome dostiže Englesku, gdje je godine 1913. iskopano oko 270 milijuna tona. U toj godini iznosio je proizvod uglja u Njemačkoj 260 milijuna tona, u Austro-Ugarskoj 42 milijuna tona, u Fruncuskoj 40, u Rusiji 20 i u Belgiji 20 milijuna tona. Prednji brojevi dokazuju, da se u Evropi, naročito u Engleskoj i Njemačkoj moraju potruditi, da višak svoga uglja ustupe onim zemljama, koje su uslijed oskuđice u vlastitom uglju upućene, da ga nabavljaju u inostranstvu. Vanredni razvitak ugljene industrije u Njemačkoj, koji je u vremenu od 1903. godine do 1913. svoju godišnju proizvodnju uglja povećao od 164 na 260 milijuna tona, morao je pobuditi u Engleskoj zavist. Ona se je morala strašiti, da će je privrjedni polet Njemačke najzad istisnuti sa ugljenih trgova Evrope. Sasvim je jasno, da u uglju sirotne države moraju dospjeti u privrjednu zavisnost svojih nabavljača uglja, da dalje te države ne mogu biti ni politički potpuno slobodne i da se industrijski

Beogradske Novine

tok razvitka jedne zemlje može vrlo ograničeno kretati, kad je ta zemlja upućena, da svoju potrebu u uglju podmiruje iz inostranstva. Nenalazi se dakle težnja Engleske, da uništi privrjedno i vojnički nepobjednu Njemačku, u takmičenju s ugljem. Francuska je primorana, da svoj godišnji nedostatak od skoro 20 milijuna tona podmiri iz inostranstva, koja količina upravo toliko iznosi koliko i proizvodnja uglja u Belgiji. Izvoznici uglja za Francusku su Engleska sa godišnje oko 10 milijuna tona, Belgija sa 5,5 milijuna tona i Njemačka sa 4,5 milijuna tona. Udio je Njemačke na uvozu uglja u Francusku bio posljednih godina sve veči, udio Engleske ostao prilično jedan i isti, dočim je udio Belgije postojano opadao. Italija ima vrlo malo rudnika, pa je primorana, da svoju potrebu, koja je godine 1913. iznosila oko 12 milijuna tona, podmiruje nabavkom iz inostranstva. Engleska je pomenute godine snabdela Italiju sa 10 milijuna tona, Njemačka sa 1.5 milijuna tona, a ostatak pada na Ameriku, Austriju i Francusku. Bogastvo se Evrope u uglju ovako računa: Nje! mačka 165 milijardi tona, Engleska 100 milijardi tona, Austro-Ugarska 28 milijardi, Francuska 19 milijardi, ; Belgija 15 milijardi i Rusija 12 milijardi tona. Ako ove približno sračunane ugljene gotovine pojedinih država sravnimo jedno s drugim, onda pada u oči, da Njemačka i pored bitno veiikog bogastva u uglju u godišnjein izvozu zaostaje prema Engleskoj. Dalje se ima primijetiti, da Engleska i Francuska s obzirom na njihovo bogastvo u uglju, pokazuju vrlo jak godišnji izvoz. Mora se priznati, da kod Engieske neobično povoljne geoioške prilike igraju važnu ulogu. Već od nekoliko godina Francuska se upinje, da svoju proizvodnju uglja što je moguće više poveća: pitanje uglja postalo je najteže pitanje francuske željezne industrije Francuska je danas primorana da trečinu svoje potrebe u uglju podmiruje iz inostranstva, a poznata je stvar, da se \vestfalski ugalj u sve večoj količini j upotrebljava naročito za željeznu industriju u zapadnoj | Francuskoj. Ne treba previditi, da je Francuska u posljednim deset godinama učinila najveće i vrlo uspješne napore, da svoju industriju uglja i željeza i dalje razvije. Potrošnja se uglja u Francuskoj za posljednjih 50 godina više nego učetvorostručila, u posljednjih trideset godina više nego udvostručila. Težnja Francuske, da svoju industriju uglja unaprijedi, dobila je naročili izraz prilikom pretresa pitanja o izmjenama rudarskog zakona u poslaničkoj komori. Tada su naročito pristalice težnje, da država iskoriščavanje rudnika uzme u tvoje ruke činili velike prekore zanntskim preduzetnicima, predbacujući im, da oni na opštu šietu uvijek teže, da od države dobiju što više povlastica, te su upravo iz za novcem gramzljivih razloga ograničavali kopanje uglja samo na ] ona okna, koja su davali vrlo povoljne uspjehe. Veliki polet Njemačke, čija se je proizvodnja uglja za posljednjih deset godina povećala sa 50 7 0 , otvorila je oči i francuskoj industriji uglja. Prilično brzim razvitkom francuske industrije uglja u posljednjim godinaina mogla se je zapaziti težnja, da se napusti pivobitni pravac sitničarenja, kao što to zahtjeva narodno-privrjedni intercs. Bez pogovora je jasno, da se kod razvijanja na veliko, koje je svojstveno njemačkim preduzečima, manje vodi računa o politici dividende, nego se više ima pred očima privrjedna i financijska budučnost, što državnim interesima bez sumnje bolje služi. Sa privrjednim napredovanjem francuske industrije željeza potrošnja uglja postaje sve veča, pa pitanje o uglju postaje u Francuskoj upravo privrjedno pitanje, čije je riješenje trajna briga zapadno-francuskili vlasnika talionica. Sadanjim podbacivanjem, koje je nastalo uslijed toga, što je njemačka vojska posjela francuske industrijske predjele, a koje iznosi 25 milijuna tona prema cijelokupnoj godišnjoj proizvodnji od 40 milijuna tona, Francuska je primorana da svoju veliku potrebu u uglju podmiri u Engleskoj, jer je Belgija, koja je u Francusku uvoziia 5.3 milijuna tona tako isto njemačkom vojskom posjeđriuta. Iz navedenih se razioga vidi, da kako Francuska tako i Italija odnosno njihovih potreba u uglju potpuno zavise. Engleska je u mirno doba uslijed svojih vrlo povoljnih pomorskih prevoznih prilika trošila vrlo mnogo uglja u Francuskoj. Svjetski je rat sasvim izmijenio sliku stanja uglja u Evropi. Engleska diktira. Francuska i Italija postale su bezvoljno orudje, a Rusija je gubitkom svog ugljenog predjela, došla u sasvim nezavidan položaj. Ne da se poreći, koliki ogromni značaj pripada uglju u sadanjem svjetskom ratu. Jaz iztnedju Engleske i Njemačke postao je uslijed neočekivanog poleta njemačke industrije uglja sve veći. Engleska nije mogla oprostiti Njemačkoj, što je ova svoju proizvodnju uglja u posljednjiin godinama tako čudnovato pove-

14. marta 1916., Broj 32.

ćala. Engleskoj prijeti opasnost, da će Njemačkoj počt za rukom podmiriti svu potrebu ugija u Evropi. Pii tome Engleskoj nije nepoznato, da Njemačka vodi sisteniatsko i racionalno rudarstvo. Engleska i Francuska vrše medjutim pljačkanje, koje će se tek u budučnosti pokazati kao vrlo štetno za te države. Veliki su dobici njemačke rudarske industrije upravo jedinstveni. Poznavaocima je prilika jasno, da se njemačkoj industriji uglja, uslijed svoga razvitka, koje vodi računa o istraživanjima nauke, mora priznati prvo mjesto u cijelom svijetu. Veliki tereti javne i privatne prirode, koje njemačko rudarstvo iz vlastite volje, naročito na polju osiguranja života, uzima na sebe, obilježavaju puteve te velike industrije, koja služi državnim interesima, kojcj prvu ulogu u Evropi ne može ni Engieska poreći. Težnja Engleske^u. borbi za nezavisnost Belgije nije toliko namijenjena blagostanju te nesretne zemlje, koliko je opredijeljena namjerom, osujetiti, da Njemačkoj ne pripadne i drugi ugljeni predio, koji godišnje proizvodi 20 milijuna tona, a koji bi pod njemačkom racionalnim ustrojstvom mogao opravdano računati na još veči polet. Engleska briga za Francusku i Rusiju rukovodi se istim pobudama, kao i za Belgiju. Njemačka danas sa svojim okupiranim predjelima ima u svojim rukama proizvod od 310 inilijuna tona uglja, koji prema 270 milijuna u Engleskoj znači vrlo znatni priraščaj. Ako se uzme u račun sadanja proizvođnja uglja Njemačke i Austro-Ugarske sa ukupno 360 milijuna tona, onda mi vidimo obrazovanje njemačko-austrijskog ugljanog bloka, kome pripada privrjedna uloga, o kojoj i neutralni dio Evrope mora voditi računa. Kad je Njemačka bila u stanju, da svoju proizvodnju uglja u posljednjim godinama na tako čudnovat načia poveća, onda se ne inože sumnjati u to, da će Njemačka i u budućnosti ići istim putem. Pa u slučaju, da se sadanji okupirani predjeli napuste, Njemačka će ipak dospjeti do jedne proizvodnje uglja, koja će rnoći Englesku, da istisne iz Evrope. Ako rudarstvo i hapsburške monarhije poveča svoju proizvodnju, o čemu postoji puna mogućnost i izgled, onda je stvorea ugljani blog centralnih vlasti, čije će blagotvorno djelovanje u uglju sirotnim balkanskim državama dobro doći. Njemačka i Austrija moraju svoje saobraćajne puteve što više izgrađiti. Iz zanimljivog smo predavanja tajnog savjetnika protesora Flamma saznali, da već postoje mnogi projekti za izvodjenje mreže vodenih puteva, na čemu će rad odmah poslije rata otpočeti. Razvitkom povoljnih vodenih puteva Engleska će biti osjetno pogodjena. Planovi Engleske, da rasparča veliko bogastvo Njemačke u uglju sa svim su propali, naprotiv postoji nada, da će se prirodni izvori centralnih vlasti obogatiti i slomiti prevlast Engleske na tom polju.

Narodaa privrjeda. Portovno otvaranje bečke burze. U Beču će se danas prvi put poslije 25. jula 1914. godine ponovno otvoriti burza, da otpočne trgovinu s vrijednostima, koju je vlast dozvolila i nad kojom če vršiti nadzor. O značaju toga ponovnog otvaranja za burzanske poslove piše „N. W. T.“: Potrebno je bilo riješiti vrlo teška pitanja, dokle se dotle dospjelo, da je bursanska komora mogia izdati svoje objave, u kojima je bio označen dan i uslovi ponovnog otvaranja burzanskog saobraćaja. Skoro tri mjeseca trajali su o tome pregovori i razgovori. Poznati memorandum burzanske komore objavljen je 15. decembra 1915., u kome su saopšteni predlozi o ponovnom otvaranju ograničenog saobraćaja s vrijednostima. Iz toga memoranduma vlada je prije svega primila prediog burzanske komore, da se opet otvori trg pod nadzorom na kome bi se susretale u svjetlosti javnosti ponude i tražnje. Dalje su primljeni predlozi meinoranduma, da se dozvoljava samo čisti promet u gotovini pod nadzoroin i saradnjom zakletih posrednika, ltoji se ograničava na 1 i po sati dnevno bez arangementa i bez svake terminske trgovine. Tako isto je priinljen predlog burzanske komore o, saopštavanju ili nesaopštavanju kurzeva ; saopštavanja neće još za neko vrijeme biti. Kao novina došla su ona opredjeljenja, kojima je ciij, da promet s vrijednosttma sačuva od velikih nepostojanosti i izgreda. Iskustvo će pokazati u koliko će ograničenja, koja se u opštem interesu moraju da nametnu burzanskoin prometu, imati željeno djelovanje. Svakako se sada nastaio stanje mora predpostaviti onoj tanini, u kojoj se vršilo sa svim beznadzorni promet.