Beogradske novine
Izlazi
dnevno u jutro. Ponedeljkom poslije podne.
Prodaje se: u Beogradu i u krajevima - , zaposjednutim od carsko i h h kraljevskih četa po cijeni od u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovini i Dalmaciji po cijeni od 8 hei. izvan ovog područja . .12 „ Oglasi
Pretplata: za 1 nijesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih četa K 1-50 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHerccgovini i Dalmaciji K 2‘40 | I izvan ovog područja . . K 3po cijeniku. -
Uredništvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ui. 10. Telefon broj 67. Uprava, primanje oglasa i pretplate: BEOGRAD, Čubrina ulica 3.
Br. 35.
BEOGRAD, subota, 18. marta 1916.
Godina II.
a'
RATNI IZV3EŠTADI.
Izvještnj austra-ugnrskog generulnog stožera. Zvanično se objavljuje: K. B. Beč, 17. marta. Rusko bojište: Na više mjesta fronte na Strypi bili su se uspješni izvidnički bojevi. Zapadno od Tarnopola prodrle su naše čete u ruske prednje položaje. Zarobljen je jedan zastavnik i 67 momaka, 1 mašinska puška i 4 bacala mina. Talijansko bojište: Talijani su na Soči obustavili svoje napade. I ovaj puta svi su položaji ostali u našim rukama. Jugoistočno bojište: Položaj nepromijenjen. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. Hofer, podmaršal. ŠvojcarsKi sud. Naročiti brzojav „Beogradskih Novina".
Izvještnj francuskog generalnog stožera. K. B. Beč, 17. marta. Javlja se iz stana ratne štampe: Francuski izvještaj od 16. marta, 3 sata po podne. U Belgiji utvrdile su naše izvidnice, da je vatra našeg topništva od sinoć, osuta na njemačke polozaje u La Plage, potpuno razbila spojne rovove i ubila mnogobrojne neprijatelje. Iz predjela sjeverno od Verduna ne javlja se nikakvo pješadijsko poduzeće. U toku noći trajalo je na lijevoj obali Maasa prilično slaba, na desnoj obali jača topnička vatra. U okolini Pardaumont i Dumploup pucalo je snažno topništvo na predio zapadno od D o a umonta, gdje se neprijatelj ukopavao. U Woevre smo pucali na rnnoge proviantske kolone. Zapadno od šume Apremont mogli smo pucati na njemačke I rovove. Neprijatelj je imao malenih gubitaka i nješto zarobljenika. U Wogezima južno od Fhur-a učinili su Nij jemci napad na naše položaje kod B u| ruhaupt-a. Napad je obustavljen vatroin, koja je pešadiji osiguravala kretanje. Neprijatelj nije mogao dospiti do naših rovova. x
Bcrn, 17. marta. Svi švajcarski listovi javljaju, da je u borbama natalijanskom frontu pošlo za rukom austro-ugarskim četama bez mnogo truda odbiti sve ofenzivne napadaje Talijana i protivnapadima zadati Taliianima teške gub i t k e. Izuještoj njemačkog vojnog vodstva. Wolffov ured javlja : Berlin, 17. marta. Zapadno bojište: Sest engleseih eksplozija južno od Loosa ostale su bezuspješne. Na raznim odsjecima u Champagni, onda izmedju Maase i Mosele bili su jaki topnički bojevi. U okolini Maase natjerao je neprijatelj pješadijsku jednu diviziju 27. od početka borbe, na juriš protiv naših položaja oko visine „Toter Mann“. Kod prvog iznenadnog napada bez topničke pripreme, uspjelo je nekim neprijateljskim odjelima doći do pred naše položaje, ali su odbijeni i dosta ih je zarobljeno. Drugi pokušaj napada osujetilo je naše topništvo. Istočno i balkansko bojište: Položaj je u cjelosti nepromijenjen. Vrhovno vojno vodstvo.
PrljestolJonosljedniK na čelu vojske. Njegovo Veličanstvo car i kralj Franjo Josip !. imenovao je za podmaršala i viceadmirala nadvojvodu prijestoljonasljednika Karla Franju Josipa. Istovremeno je povjereno nadvojvodi prijestoljonasljedniku zapovjedništvo nad jednom vojskom. Vojska će ovu vijest pozdraviti veselim klicanjem. Ona poznaje mladoga tankovitoga Hapsburškog princa, poznaju ga svi od najvišeg generala do običnog vojnika u rovu. Svuda, kuda su se borile | u ovom ratu austro-ugarske čete, bilo I visoko gore u Rusiji ili duboko na jugu, na brijegovima Srbije, bilo na granici Besarabije, ili na sniježnim poljanama Tirola, ili na obali Soče, svuda je k njima došao ovaj mladi vojnik, sa njima razgovarao kao drug sa drugom, i stavljao im na prsa odličja u ime najvišeg vojnog gospodara. Ali, njegova najdublja težnja bila je uvijek, da sam udje u borbu, da sam doprinese divnome djelu, koje se sastoji iz pobjede ka pobjedi. Mnogi kneževi iz Hapsburskog doma stoje pred neprijateljem ; od generala pukovnika nadvojvode Eugena, zapovjednika jugozapadnog fronta, generala-pukovnika Josipa Ferdinanda, vodje 10. vojske, i nadvojvode J o s i p a, od švojih ljudi obožavanog zbomog zapovjednika, do mladog nadvojvede, čija je odora ukrašena samo poručničkom zvijezđom. Nagvojvoda Karlo Franjo Josip uvijek im je zavidio na ovoj vojničkoj sre-
ći, ali se sada ispunjuje i njegova želja I — Zapovijest cara i kralja daje mu veliki zadatak: ona ga stavlja na čelo jedne cijele vo'jske. To je prava tradicija Hapsburgovaca. Hapsburgški prinčevi bili su uvijek napred, tamo gdje je neprijatelj. Tako neka imena medju njima ! svijetle i u našem vremenu, sa uvijek skopčana sa sjajnim ratnim djelom austro-ugarske vojske. Nadvojvoda Karlo, [ pobjedilac od Asperna, nadvojvoda Albrecht, juiiak od Custozze, su primjeri u veličanstvenoj vojnoj tradiciji Austro - Ugarske — primjeri za mladoga princa, koji će jedan put nositi dvostruku krunu Monarhije. Carsko-kraljevska zapovjest stavlja ga na čelo jedne vojske, time je takodje dokazano, da je ova, na ovaj način odlikovana vojska vojska austro-ugarskog prijestoijonasljednika, izabrana za sasvim istaknuta djela. Kao što je danas vojska njemačkog prijestoljonasljednika jzabrana zato, da uništi francuski front kod Verduna, takodje se smijemo nadati, da će vojska austrougarskog prijestoljonasljednika biti pozvana, da za Habsburšku zastavu zadobije odlučujuću bitku. Prijestoljonasljednik na fronti. Javlja se iz stana ratne štampe: K. B. Beč, 17. marta. Podmaršal i viceadmiral Njegova carska i kraljevska Visost prijestoljonasljednik nadvojvoda Karlo Franjo Josip otputovao je prekjučer u Marburg, gdje se je prijavio kod general-pukovnika nadvojvode Eugena. Jučer je prijestoljonasljednik produžio put preko Ljubljane na frontu.
Unutarnja Kriza u Rusiji. Predleže nam dvije na prvi pogled ! skroz različne vijesti: Prijašnji će vojni ministar Suhomlinov biti privoljenjem cara stavljen pred sud državnoga vijeća. To je jedna vijest. Druga nam vijest saopštuje, đa su u Kavkazu izbili nemiri, koji poprimaju već revolucionarni značaj. U koliko i zvuče različno ove dvije vijesti, postoji ipak izmedju njih neki unutarnji savez: Suhomlinov će doći pred sud, da se pokaže svijetu, u Rusiji se hoće ozbiijno stati na kraj korupciji, protiv koje su se i u dumi čuli glasovi. Revolucijonarni je pako pokret izbio u Kavkazu, jer postoji nakana prirediti opet progrome u velikom stilu i tako nahuškati ulicu protiv dume i ovako osujetiti njen ustavni rad, jer danas je več sigurno, da duma neće htjeti ministarstvu Stiirm e r notirati proračun. Proces protiv Suhomlinova treba dakle pokazati dobru volju vlade, da želi stati na put korupciji, dok se na drugoj strani mobilisuje „narod“ protiv dume, jer ona upravo radi korup-
cije uskraćuje viadi votiranje proračuna. To je taj unutarnji savez ovih dviju inače skroz protivnih vijesti, iz kojih proizlazi jasno, da vlada nije voljna prestati sa svojim dosadanjim sistemom korupcije. To proizlazi i iz vrlo oprezne daklaracije ministra predsjeđnika Sturmera odmah u početku zasijedanja dume, na koju je zato i blok većine odgovorio drugom deklaracijom, u kojoj većina doduše napušta zahtjev, da se imenuje „odgovorna vlada', ali traži, da se sadanja vlada zamjeni drugom vladom, koja će „uživati povjerenje naroda' i „raditi u zajednici sa zakonodavnim institucijama i promijeniti iz temelja dosadanju upravu. Kada je stvorena ona daklaracija, bilo je jasno, da vlada ne ima povjerenje dume, pa da neće dobiti notirani proračun. Od tog doba počinje i ona opasna igra, koju prikazuje slijedeći brzojav iz Stockholma: „Otkada je sigurno, da duma neće htjeti votirati proračun, a vlada stoji osamljena, rade skupine krajne đesnice na tome, da se duma raspusti. Kod dogovora, kojima je bio prisutan ministar Hvostov i više drugih ministara, stvoren je zaključak, da se u Petrogradu održi velika seljačka monarhistička demonstracija, kojom će zgodom više stotina hiljada seljaka protestovati protiv egzistencije zakonodavnih tijela. Tu se jasno krije zasnovani državni udar. Vlada je odlučila ono poduzeće podupirati svim sredstvima, pa je u tu svrhu votirana svota od 10 milijuna rubalja, Hvostov, najljući protivnik dume, voditi će te sve predradnje za ovu demonstraciju." Ne treba se posebno naglašavati, da ova „seljačka demonstracija" ne znači ništa drugo, nego progrom, pa se ove „manifestacije' neće ograničiti samo na Petrograd. Prvi je pokušaj u Baku već propao, pa se je zbilo baš protivno onome, što je vlada htjela. Raspoloženje u cijelom Kavkazu je danas revolucijonarno, a dumi je time dano u šake novo oružje protiv vlade, jer u Baku su ruski bunarevi nafte, pa obzirom na rat ne može vlada željeti nemire i ustanak u ovom baš kraju. Najnovije vijesti dapače javljaju, da je uslijed ovog neuspjeha, položaj ministra Hvostova vrlo uzdrman. Dali su ove vijesti i istinite, pričekaćemo još. Sigurno je ali i unutarnja kriza u Rusiji još nije doduše dostigla najviši stepen, ali se je toliko već ukorjenila, da se ni varkom, a ni himbom
j ne da više odstraniti. One se dadu ispraviti samo temeljitom reformom ustava i uprave u carevini. Zato ali mjerodavni I krugovi u Rusiji ne imadu danas volje, vremena, ni snage, Korupcija u Rusiji. (Naročiti brzojav .Beogradskih Novina"). K. B. Stockholm, 17. marta. Podmitljivost u Rusiji uzela je takve j razmjere, da je vlada primorana, da tome ! potraži lijeka. Ali je vrlo sumnjivo, da li će | u tome uspjeti, jer zvaničan izvještaj komiJ sije, koja ima da ispita nečuveno stanje ruskih južnih željeznica, došla je do rezultata, da je podmićivanja istina bilo, ali da j su ona bila žalosna neizbježnost, Ratne bilješke. Francuske novine objavljuju članak, u kome se od Engleske traži brza pomoć, za potisnute francuske čete kod Verduna. Engleski poslanik u Petrogradu Buchanan, mora bar jedanput nedeljno da održi govor, da bi umirio rusko uzbudjenje, jer se u Rusiji ne umaraju i stalno se žaie na nedovoljnu englesku pomoć. i William S t e e d, ozloglašeni urednik ,,Times“-a morao je ovih dana da požuri u Paris, da bi tamošnje skeptike ubijedio, I jednom serijom predavanja — o žrtvama j koje je Engleska već do sada podnijela za j opštu stvar. No kako mu ovo nije ispalo za rukom, to je u svom govoru morao poglavito da naznači : šta će Engleska u duduće da čini. On navodi, da će se rad na koji se Engleska sada odlučila savez' nike prosto da zbuni. Gospodin S t e e d je u pravu. Saveznici su zaista zbunjeni stvarima, a koje se sada saznaje iz Engleske. Engleski gradjani, neće ništa da čuju 0 ratu, koji bi ticao njihove kože; i bune se protiv opšte vojne dužnosti. Derby-regruti, koji su se nekada dobrovoljno javili na vojnu dužost — sada se izvlače. Oženjeni traže, da neoženjeni budu pozvani na svoja mesta, neoženjeni pak, dobijaju najednom grižu savjesti koja im ne odobrava, da uzmu oružje u ruke.... Ovo požrtvovanje naravno, mora da zbuni engleske saveznike... Da bi se ova cijela stvar krunisala, pojavljuje se engleskl pisac Kewnedy sa člankom, u kome se veli, da je Engleska upravo već suviše učinila na vojnom polju, i da njemu vojsku mora da smanji najmanje za pola milijuna ljudi. Ubedljiv primjer o engleskoj savezničkoj vjernosti ! Francuske, talijanske i ruske uovine 1 parlamentari svakog dana pišu i uzvikuju ! „Došlo je vrijeme, da se razviju najjače snage. Sve što je sposobno za vojsku, mora na front“. Engleska dobroćudno odgovara : „Imate potpuno pravo ! Ali j a ću svoju vojsku da smanjim. Drugo mi ne ide u račun.“ Šta li će gospodin Steed u svom idućem predavanju u Parisu o ovome da kaže. * # *
Podlistak. Srednja Evropn. Predavanje Friedricha Neumana, člana njemačkog parlamenta. Svatko osječa, da ovaj rat čini prelom u svjetskoj historiji. Sve što je bilo, gubi se u maglovitoj sjenci, iz koje se, još nejasno, pomalja nova slika, u kojoj će svi kvantitativni odnosi biti drugojačiji no do sada. Ovaj rat znači zajednicu najvećih kvantiteta. Vidimo jače zbliženje Engleske sa njenim kolonijama, razvijanje masa u Rusiji, Ameriku, koju je obogatio evropski rat, i koja misli, da će ona biti središna tačka svega budučeg čovječjeg i zemaljskog života, i medju ovom ogromnom slikom budučnosti, pritešnjenu sa svih strana, vidimo kako su zaraćeni čvrsto i vjerno spojeni, 'Vidimo buduću srednju Evropu. Ova srednja Evropa predstavlja s t a r i zadatak historije. Prećutaćemo raniju prošlost, i napomenuti samo, da se već bečki kongres zanimao ovim ploblemom. Već tada je izbilo austro•talijansko pitanje, srpsko pitanje, čije je Tiješenje sprijećavala Rusija, pitanje o odnosu Turske prema balkanskim državama, poljsko i belgijsko pitanje, sva ova pitanja mi sada tek riješavamo. Zemlje, koje su ležale u sredini ovoga pojasa, pokušavale su već tada da daju, zajednički, izvjesne uredbe, ali sudbonosni stav, ojednome imalome, koji bi mogao da spriječi cijeli napredak, pojavio se i ovdje kao prepona cijelom uspjehu. Savez, koji je ovdje spojen, nije nikada djelovao kao cjelina. Ovaj pokušaj nije ispao za rukom, ne samo zbog slabosti pojedinih ljudi, već se nije mogao izvesti i zbog nedovoljnih historijskih konstrukcija, jer nije imao u sebi d o-
voljne snage i dovoljno prostora, da bi čvrsto podigao veliku srednjeevropsku gradjevinu izmedju istoka i zapada. B i smarck je tada postao sudbinom srednje Evrope; prvo u negativnom smislu, jer je izazvao rascjep obiju velikih država, potom pozitivno, kao otac njihovog zbliženja. U g ovor dvojnog saveza od 1878. je pismeni temelj onoga, što danas zajednički doživljujemo. Ovaj se ugovor o d r ž a o, jer on nije bio ugovor izmedju diplomata od diplomata, nije bio ugovor za arhivu. Diplomatski ugovori se ne održavaju, kad vrlo velike snage teže na jednu ili drugu stranu. Na čelu našeg ugovora stajala su dva vladara, car i kralj Franjo Josip, koji je za tri četvrti stoleća preživio sve počasti i sve bolove, kao nijedan drugi smrtan čovjek, i koji je za sve vrijeme ostao vjeran onom pravcu, kojim je jednom pošao, i car W i 1 h e 1 m ; dva vladara čija riječ u historiji nešto vrijedi. Iza ovog ugovora stajali su narodi, koji su sebi u mirno doba dozvolili luksuz, da potcijenjuju ovu zajednicu, ali koji su pri nadošloj buri osjetili, da im je d u ž n o s t da zajedno grede putem ka srednjoj Evropi. Shvatilo se, da se ovdje tiče života i smrti cijeloga stanovništva, koje živi izmedju Rusije i zapadnih sila. Iz ove zajednice nikao je ideal, da je plemenima i narodnostima srednje Evrcpe geografskim položajem, prirodom, saobraćajem i prošlošču dodijeljena sudbina, da ne budu odijeljeni kao 1848., već da su zajedno na cijeloj srednjeevropskoj površini u apsolutnoj vjernosti i čuvanju dvostranog oblika srednje evropske vladavine; da bi poslije krvi ovoga vremena sačinjavali zajedničku historiju. U početku rata, vodila su dva saveznika rat. Od pre 15 injeseci vidimo zajedn i č k i r a t. Prvo je bilo sve odvojeno sada
je sve zajedničko osim slavnih borbi na Soči i južnom Tirolu. Ovim naćinom ratovanja mogla je postati srednja Evropa. U Karpatima se pojavio drugi ratni front, zajednički rat, jedinstvo izvedenih misli. Od toga doba živimo potpuno zajedno, u zajednici djelanja. Ne pravi se više razlika, šta ova ili ona strana učini, sve je uvijek zajedničko. Sad se pitamo : ,Zar to nismo mogli da izvedemo ranije?“ Jer kada su se sklopile ove dvije vojske, koje skoro 100 godina nisu zajednički radile, ali dijelom jedna protiv druge išle, nije se po nješto poklapalo, kao dijelovi mašine, koji nisu radjeni jedan za drugi. Moramp se čuditi kako se sve složilo, i pod tako raznim pojavljenira i historijskim odnosima. Kada bi ovaj rat odmah u početku, shvatili kao zajednički srednjeevropski rat, bili bi mnogo pripremniji za isti! Za ovo bi dobrodošla jedna vojna konvencija. Dr. Heinrich F r i e d j u n g i profesor F i 1 i p ov 1 ć izradili su o tome valjanu spomenicu. Ali šta znači vojna zajednica? U buduće neće više postojati čist vojni rat. Ne postoji zajednica, koja je samo vojna, jer nema ni vojske, koja nije u vezi sa svima narodnim uredjenjima. Nije sada više ono, što je bilo u prošlim ratovima. Danas rat svu privredu stavlja sebi u službu, da bi se omogućila vojna pobjeda. Ako stupamo skim u savez ne možemo se potpomagati samo vojskom, već i željeznicom, gvoždjem, ugljem i hranom. Mi možemo istrajati u sadašnjem ratu, i boriti se zajedno sa onima, koji za sve vrijeme rata dobijaju hranu, i budu, kao u Galipolju, snabdevani municijom. Teorija osamdesetih godina ispovijedala je, da su čista politika i privredna politika sasvim odvojene — no to nije više tačno. Tako isto nije moguče sklapanje č i s t o vojnog saveza, ako mu ekono-
mija protivurječi. Da smo mogli pretpostaviti koliko troši jedan takav rat, pripremili bi sve sa svim drugojače. Koliku pripremu u hrani treba imati. U buduće ne smijemo biti tako bezazleni, u ekonomskom pogledu. Kad jednom stupimo u politički savez na život i smrt, na biti ili ne biti, onda mora tu da postoji i materijalna podloga. Tako nas rat uvodi u privredna pitanja. Mir nam neće doći jednoga dana. Pojedini Ijudi neće moći, iz gomile svakojakih velikih ljudskih pitanja, da izvedu nove uredbe, ovo mora biti zajednički rad, zajedničke težnje. Prvih dana mira bićemo sa svim iscrpljeni u industriji i trgovini, i mora se sve nanovo početi. Privredni preteča rata jeste: preobraćanje imovine u ratni zajam. Zadatak poslije mira sastoji seu preobraćanju ratnog zajma u stovarišta. Ako mi ovo sve učinimo, bez predhodnog sporazuma, onda će biti poslije rata rdjavo po obe strane. Nijednoj, od obiju država nesmije se dozvoliti kupovina u koliko to ona želi; jer će se obe pri tome premoriti. Novac, poslije rata nije ništa drugo no vjera, da će i naša djeca i unuci svi od reda biti toliko pošteni, d a i s p 1 a t e ono, što smo semidanas zadužili. Treba li ovaj kredit da dijelimo. Zajednički kredit mnogo više vrijedi no podijeljeni! Dobro je, što vec sada sve trgovine zauzimaju položaj prema ovom pitanju; kakav će rezultat njihovi pozvani zastupnici izložiti vladi, to ne može niko znati. I na konačnim savjetovanjima moraju biti svi zastupljeni, ovamo dolaze i one šnage, čijim zastupnicima je za vrijeme rata povjercno sto tisuća tona i kod kojih milijon ne predstavlja najveću veličinu.
Približavanje — Balkanu, je — i ako nije stvar osjećanja — vrlo važna stvar. Ov'> pitanje može se zajednički riješiti, a 1 i s e nećemoćiriješiti, ako se ostavi narješavanje jednoj strani. Ak> nam rat sve ovo korak po korak donosi onJ.i je ovaj donosilac nevolje pokretač, počei >ik jedne nove historijske periodt. Zajednička osjećanja ove vrste spojiće nas. i kao što smo naučili, da u ratu budemo j e d n a v o j s k a, tako ćemo naučiti, da i u privredi idemo dalje zajedno korak u korak.
Mali podlistaK. Oproštaj podmaršala Lipošćaka Od hrvatske ,,vražje“ divizije. Podmaišal Anton L i p o š č a k, koji je bio u ratu sedam mjeseci zapovjednik, zbog njene hrabrosti dobro poznate „Vražje“ 42. hrvatske domobranske pješadijske divizije, tu je skoro smenjen sa te uprave i postavljen na čelo druge jedne vojne skupine. Vijest o oproštaju toga u miru kao i u ratu odlično istaknutoga generala hrvatskih dotnobranskih četa proizvela je vrlo veliko žaljenje. Povodom njegova oproštaja od zapovjedništva 42. hrvatske domobranske pješadijske divizije, izdao je podmaršal L i p o šć a k svojim potčinjenim četama slijedeću zapovjest: Smijenjen sa svoje sadanje siužbe, predajem na današnji dan zapovjedništvo 42. domobranske pješadijske divizije. Gledam n:i isto tako slavom uvjenčanu koliko i tešku prošlost, koja če u listovima povjesnice biti ovjekovječena. Opraštam se danas od vas i u mislima stežem hrabru desnicu svakom pojedinom vojniku. Kao sinovi jedne i iste majke zemlje, mi smo se u brzo razumjeli i naućili, da
I