Beogradske novine

I c 1 1 x I: dnevno u jutro. ponedjeljkom posffje podne

Prodaje se: u Beogradu I u krajevima i*- „ , posjednutim od carsko i kra- h I] Ijevskih feta po cijeni od u HrvatskoJ - Slavonijl, BosniHercegovinl I Dalmaciji po cijeoi od 8 h izvan ovog pođrufja . . . 12 h

Preiplata: za 1 mjesec u Beogradu i u krajevima zaposjednutira od carsko i kraljevskih feta k u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovinl i Dalmadji K irAt Izvau ovog podrucja . . . K>—

Oglasi po djeniku.

Urednlttvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. M. Telefoa broj S7. — Upruma. primanje ogiasa I pretplate: Kneza Mihajia *1. broj 38. Telefon broj 35

Br. 142.

BEOGRAD, Četvrtak, 6. juli 1916.

Godina II.

Us^ješne borbe kod kolomeje i Lucka. — Turci zauzeli kermanšah. — Uzaludni napori Engleza.

kom naši zaplijenili 5 topa i 2 rnašinske puške. Inače ništa novoga. K. B. Carigrad. 5. jula. Poslije ogorčene borbe zapadno od K e r rn a tiš a h a koja je trajala tijeloga dana 30. prošlog injeseca, Rusi su se povukli te se ne mogadohu održati n’ u Kerrnanšahu, poslije čega su Turti 1. ov. mj. p o s j e I i g r a d.

Put njemučkih posluniKu. Razgovor sa poslanikom dr. Pfeifferom. 'i'opli prijem, koji je inače tako hladni bugarski narod priredio poslanicima njemačkog Reichstaga, svjedoči, da je ovaj put politička činjenica od velikog značaja za budućnost. Gosrodin dr. Pfeiffer, član njemačkog Reichstaga, bio je tako dobar da jednom našein saradniku dade siijcdcči režim o utiscima dobivenim na putu po Bugarskoj: Mogu samo da ponovim, što sam u satnoj Bugarskoj kazao predstavnicima bugarske štampe koji su nas pratili, naime, da se vidi da bugarski narod ovu posjetu ne smatra kao običan čin učtivosii, već da on eijelim načinom, kako nas je dočekao, jasno pokazuje koiiko ima razutnjevanja za politički položaj. Svuda, u gradovima kao i na selu. dočekani smo s podjednakom srdačnošću; nije bilo rijetko da su nam ljuđi suznim okorn blagodarili što smo došli, jer oni su u ovoj posjeti gledali ostvarenje političkih težnji koje su decenijama sačinjavale svu narodmi nadu. Naišli smo na mnogo dokaza o lijepom mišljenju, koje tamo vlada o natni, i to baš od strane prostih ljudi iz naroda, od kojih smo do srca biii tronuti. Ali najljepšl jc plod našega puta taj, što nam je narod svojim radom dokazao da se možemo kući vratiti s uvjerenjem, da politiku, koju vodi bugarska vlada odo- j brava cjelokupni bugarski narod tako i da se možemo nadati da će savezne I države i po završetku rata biti vezanc trajnim jedinstvom svojili interesa. — Kakav jt utisak učinio na vas kralj F e r d i n a n d ? — Mi smo kralja vidjeli dva puta. Prvi put nas je primio u pozorištu, po završetku predstave, u svojoj lo- j ži, te je svakoga počastio sa po njekoliko Ijubaznih riječi ličnog karaktera. I njcmu sino upoznaii vladaoca koji je ne samo tačno shvatio prilike i potrebe vlastlte zemije, te ih čuva svim srcer.i, nego koji je i jedinstveno jasno prozreo cjelokupni svjetski položaj. Ovaj ittisak još je pojačan i učvršćen prilikom posjete u kraljevskom lovačkom dvorcu gdje je sa svakim pojedinim poslanikom vodio duge razgoyore o ratnom položaju i o razviću polifičkih prilika srednje Evrope poslije rata. Posjeta u kraljcvoj zbirci i o njegovim vrtovima dokazato nam je, da je l.ralj r.e samo obavješteu i s:cmu sr .* se tiče nauke i umiotiios:i, već da je nr.pose u botanici i prirodmm na-

ukania ništa manje nego odličan siručnjak Silina utiska njegove svježe i žive ličnosti, koja je obdarena srdačnošću i najvišom kulturoin, oglsd.-t se u mladjeru obliku u dvojici njegovih sinova Kod kojih se u cijelom njihovom držanju može vidjeti očev uticaj pri vaspitanju i obrazovanju njihovom. Može se slobodno reći da svi podjednako stojimo pod tim utiscima i da ćc uspomtnc, koje nosimo o njemu u domovinu, biti svima drage. Odgovara ii Beograd onakav kao što ste ga vidjeli vašim očekivanjima? — Ja sam vidjeo mnogo oblasti, preko kojili je prohujao rat, naročito na zapadu, gdje razoreni belgijski i francusfi gradovi predstavljaju tužne svjedoke velikc svjetske vojne. Razumije se, da nas j? jako zanimalo, da svojitn okom vidimo Beograd, mjesto gdje su austri-ugarske i njcmačke čete izvojevalc siavnu pobjedu. Mi smo bili misiili, da će Bcograd još uvijek biti pust i napušteri, medjutim vidi se već velika promjcna odnosno oživijavanja poslovnog života, osjeća se vrijedna ruKa icoja rad na opravci razorenih domova i javnih gradjevina i u opšte na izravnjanju ratnih šteta, a. to je iijepa svjedodžba o dobroj volji i energičnoj snazi kojom c. i k. glavna gubernija radi na suprot apatiji iii mrzovoljnosti stanovništva, dajući time na znanje da je vcljna da se poslije razornog ratnog djciuvanja sprema da uzme na se ponoviu' podizanje onoga što je uništeno. Jcdna od najsilnijih utisaka biia je posjela u novom dvoru. u razorenoj kraljevo; sobi za rad, a mogu slobodno reći da sam u tome ratu slabo šta vidjeo. što bi me toliko uzbudilo, kao prizor cnog skrivenog kuta u crkvi Sv. Marka, gdje se vide skromni krstovi posljcdnjeg Obrenovića i njegove supruge. kao vidan simbol proklijetstva. koji lje/i na dinastiji Karagjorgjevića.

Ruska ofenziva. Sukob s geueraioni Ruskini. (Naročitl brzojav . Rcogradskih Novina"). Stockliolm. 5. jula. Posllje posljednjeg ratnog savjeta u glavnom statm otputovao je general Ruslci tia svo.ie seosko dobro, jer vrhovna vojna nprava nije Iitjela da prihvati njegovo pesimističko shvatanje o operativnom stanju. Ruska štanipa nezadovolina. (Narotlti brzojav .Beogradskili Novina"). Stockliolm, 5. juia. Petrogradska ,,Rječ“ piše: Ruski cjeiokupni smjer pri početku ofenzive može se, na žalost, smatrati da je propao, jer se nije uspjelo, da se izvrši prtodor, kojim bi se linija njemačka i austro-ugarska razdvojila. Rusi zapalili skladove sa žitoin. K. B. Bukarešt, 5. juia. Preina izvještajima, koji njekoliko listova dobijaju sa bukovinske g r a n ic e, a koji se po svoj sadržini potpimo p ok 1 a p a j u, zapalili su R u s i u 11 z k aii y - u tri velika s 1 a g a I i š t a ž i t a. Požai' se proširio na cio grad koji bukti

RATNI IZV3ESTAJI. i vještaj austro-ugarskoy generalnog stožera. K. B. Beč, 5. jula. tisko bojište: : ia vksovima sjevero-istočno od Ki.iibaba u Bukovini čarke s nepr.juieljskom konjicom. Zapadno od Kolomcje naše je topništvo danas u ]iodi:£ prmoralo jednu rusku brigadu. koja je stupala u napad, da se u bjc.’.stvu povuće u nazad. S večeri je nciirijdtelj južno od S a d s a w k a napno ogorčenom borbom prsa u prsa. Ki d B a r y s z a, zapadno od Buszac::a, Rusi sti prodrli privreineno u naše poiožaje: protiv napadom zadobili smo ;>ivobitmi liniju. Kod Werbena, na gornjem Styru, nadiranjem austrongarskih četa zarobljeno je 11 ruskili časuika, 827 vojnika i 5 mašinskih pušoka. Od njekoliko se dana na ovom bojštu odlikovala davno oprobana S n b o t i č k a 42. pješadijska pukovnija Jugo-zapadno i zapadno od Lu ck a ponovo su propali mnogobrojni protivnikc vi r.asrtaji s teškim gubicima po njega. U oblasti Styra od ?cišiil-i pa ria niže do Rafalovvke. i dalje, Rusi su obnovili svoje napade. Zapadno od Kolki pokušava neprijatelj, upotrebljujući znatne svoje snage, d i se učvrsti na sjevernoj obali. Na nuiogirn drngim mjestima odbijeni su rtiski napadi. ralijansko bojište: U ousickii Doberdoba traje neI rijaieljska topnička vatra, koja je u : iavnom upravljena protivu južnog dijcla Mi-cravni. Pokušaji napada Talijana protivu naših položaja južno od Monfalcone i Selca odbijeni su. Na fronti izroedju Ečave i Brente j.ckušao je veprijatelj uzaludno na.j.i dc pro’.'. u naših položaja. Kod R(. in a i sjeverno od Posine doline i u uoiini Sugana oborena je po jedna ncprijateijslca I e t i 1 i c a. Jugo-istočno boj'šte: Stanje nepromijenjeno. Zamjenik glavara generalnog stožcra pl. H6fer, podmaršal. Ratni položaj na sjeveru i jugu. K. B. Beč, 5. jula. Iz glavnog stana za ratnu štampu iavljaju: Uok je na zapadu engleska otenziva oružala prilike optimistama šturnpe sila sp< rczuma ponovna proricanja, dogadjaji na r u s k o m e i t a I i j a ns k o m e frontu sa velikom se uzdržljivošću iznose i u krugovima sporazuma. Samo nisko vojno vodstvo je doPodlistak. Pouljest srpskot pozorlšta. I. Do podizanja stalne zgrade. Kod Si ba, kao i u drugiii na %da, javlja se i š u srednjem vijcku gluroa, koja je stajala u vezi sa crkvom. Mećiuiim, iz toga doba nemamo opširmiih biiježaka m spomenika, koji bi iiari: pružali kakvu interesantniju graaju. Tek u novozasnovanoj Sro.ji XIX. viieka S’vara se i pozorište u vc.'irn razmjcrama, kao mnjetnost za sebe. Oodine 1835. javlja se u Kragujevcu sa svojim prcdstavama Joakim Vujić, giiimac i spisatelj u isti mah. On je u Srh.ju dcšao iz Banata, gdje je u Pešti, Pančevu, Teinišvaru i Aradu davao popularne predstave sa mnogo uspjeha. Vujić je bio interesantna pojava i kao čovjek i kao pisac; njegovim imenorn upravo počinje novija srpska dramska književnost, i on je s pravom nazvan „otac srirskog pozorišta". Joakirn Vujić davao je svoje predstave u dvoru kneza Miloša (Vujić je kneza Miloša zvao ,,ocem“, i ovaj njega ,,sinom“). a na njima je prisustvovao samo knez sa svojim dvoranima i malim brojem pozvanih gostiju. Docnije je Vujič sa diletantima davao predstave i pred širom publikom, u naročito udešenoj dvorani topografske zgrade u Kragujevcu. Te predstave su se objavljivale u gradu naročitom po-

sada vcć na dva glavna odsjeka svoga ironta pretjerane ciljeve, koie je od ovc oien/ivc očekivala, usiijed :oka svojih operacija svela na mnogo nižu mjeru. 1 i su oc'sjeci W o 1 y n i j a > B ukovina. U Wolyniji je protiv-ofenziva njemačke i austro-ugarske vojske suzbila ruski klinasti napad od prvobitne linije do koje je bio došao naime zapadno od Kišijelina u predjelu gornje ! ti v i j e; gornjega S t o h o d a zapadno od Lokaczyja na gornjoj Lugi i Ocrohova na gornjoj L ipi, pa sve do iinije na kojoj su se savezničke armije u svom povlačenju zapadno od srednjega S t y r a bile izdržale prve pod zaštitne borbe tukle. Ovo je novodobivena linija u glavnom zernljište zapadno'od gornjega S t yr a uza samu rijeku kod K o 1 k i j a, 0 r u z i j a t i n a i S o k u 1 a, zatim zapadno i jtigo- zapadno od Lucka. Kako izgleda, pokušava rusko vojno vodstvo snažniin napadima u masaina zapadno od Dnjestra i s obje strane Fruta na frontu zapadno od Koloineje da postigne kakve bilo uspjehe, pošio šc nijesu mogli izvojevati na drugim sektorima Kod borbi u kojima su velike voiske angažovane, trenutan položaj ne može biti mjeriio za odlučni ishod. Pa ipak već danas se možc utvrditi, da se je otpor udruženih vojski i ovdje pokazao vrlo jakim. Jučer nijesu iispjeli ruski napadi u masama zapadno od K o 1 o m e j e na drumu za D e 1 a t y n, kod S a d z a w 1 e, i ako su ovdje neprijatelji bili prodrli u jedau položaj, iz kojega su tek poslije ogorčene borbe prsa u prsa izbačcni. U predjelu koji se nalazi odmah u susjedstvu t. j. jugo-istočno od T1 u m ac z a, napreduje protivnapad njemačkih i austro-ugarskih četa. To je odsjek na kojemu je prekjučer onako žalosnc propao veiiki konjanički napad ruski na širini od jednog i po kilometra. I jučer su još livatani ostaci negda gordih ruskih kolona t. j. konji bez konjanika od strane austro-ugarskih 1 njemačkih vojnika. Na ovom južnom odsjeku gdje se vojska B o t li m er o v a rame uz rame bori sa vojskom P f 1 a n z e r-B a 11 in o v o m kao i u Wolyniji, gdje se njemačke i austrougarske vojske bore pod njernačkim generalom L i n s i n g e n o m i sjeverno od predjela p r i p j a t s k i h bl a t a, gdje su vojske što pripadaju vojnoj grupi maršala princa Leopolda Bav a r s k o g, njemačke i austro-ugarske čete su posljednjih dana krvavo udbile iake ruske napade sjevero-istočno od B a r a n o v i ć a. pod vodstvom general-pukovnika pl. Woyrscli i gdje naviknuti na pobjedu očekuju i dalje teške bcrbe; na svima ovim mjestima bore se ratne uz rame austrougarske i njemačke čete. Na talijanskom ratištu T a 1 i j a n i

vorkom, uz bubanj i glasnu reklamu, slično onom starom običaju po malim mjestima na zapadu, što su ga imali cirkusi ili putujuće družine. Diletantsko '. ujićevo pozorište prestalo je davati prcdstave 1836. god. Vujić je i poslije toga bavio se dramskom književnošću i napisao je priličan broj komedija. Umro je 1847. godine. Godine 1840. nastavlja rad u kragujevaćkom pozorištu diletantska družina Atanasija Nikolića, koji je bio takodje dramski pisac. Družina se zatim preseli u Beograd, pa u carinskoj zgradi na Savi, 4. deeembra 1841. god., da prvu predstavu: „Smrt Stefana Dečanskcg", od Jovana Sterije P o p o v i ć a. U tom su Iokalu predstave davane dva puta sedmično. Poslednje dilctar.tsko veče bilo je 25. februara 1842. godine (tragedija „Vladis 1 a v‘\ od J. St. Popovića), a odmah sutra dan, 26. februara. gostuju u istoj zgradi /. agrebački glumci sa predstavom „Miloš Obilić“, ili „Boj na Kosovu", od Jovana St. Popov-ića. Zagrebčani su zatim dali još nekoliko predstava. koje su imale uspjeha. — Vrijedno je napoinenuti, da je Nikolićeva družina kao i ranije Joakima Vujića, davala najviše originalna djela svojih direktora, a zatim i njeke njiliove naročito udešene prijevode. Uslijed burnih političkih prilika borba kneza Miloša sa Vučićevom strankom, — pozorište se zatvara na neko vrijeme. Tek 1847. godine u Beograd dolaze pančevački glumci i daju predstave pod upravom Nikole Q j u r-

su posljednjih dana, kao što je poznato, izvjesne položaje napuštene od austro ugarskih četa "auzeli, boreči se jedino sa patrolama i zaštitnim odjeijenjima, a Cadorna je povodom ovog napredovanja bez borbe načinio njeke „sjajne pobjede“. U svakom slučaju može se uivrditi da su Talijani u napadu na rniestima gdjc nije mijenjan front austrc-ugarskih vojski, kao na primjer na Soči, svagdje bili odbijeni : da sii islo tako u novim jioložajima izmedju E č a ve i B r e n t e. što su ih naši posiije svcjevoljnog povlačenja našeg zauzeli, svuda hezuspješno napadali, Izvještaj turskog glavnog stana. K. B. CarLrad, 4. juli. Irakška fronta: Nema promjene. Naše čete, pošto su u nurbama do 30. juna noću tukli Ruse u njihovim utvrdjenim položajima zapadno od Kermanšaii-a, udjoše l. juia u jutro u sam grad. Od 20. juna operacije su tekle slijedećim nači'iom. 29. juna utvrdjeno je, da su Rusi odlučili braniti se svom snagom a mjestu MaLidešu. Medjutim, uslijed nadiranja našili četa i uslijed brzog napredt vrmja našili obuhvatnili dijelova, povukao se je neprijatelj, pošto se nije mogac oduprijeti, pod zaštitum svojiii četa ostavljenih u Mahiđešu i sprcmi.icne položa,e /ipadno od i\er'manšaha. L juiru idućeg dana naše čeie, pošic oii potukle neprijateijevu aštitu, iatizeše M a li i d e š t i nastaviše odmaii gonjenje ruskih borbenili snaga. Po poune bijaše neprijatelj, koji se držao u utvrdjenim položajima zapadno od K e i m a n š a li-a, i sa fronta i sa boka jako ugrožen, uslijed čega se razvi borba koja je sve do u noć trajala. Najzad moradoše Rusi te iste noći još napustlti svoje nove položaje i povući se u grad Kermanšah. Idućeg jutra našp čete nedajući neprijatelju da se brani uličnom borbom u tri kolone udjoše u grad i jiriinoradoše ga na bjegslvo 'I ako su naše čete, u prkos vrlo nezgodnom zemljištu na kome su bile operacije i ako udaljene od granice do Kcrmanšaha iznosi 200 kilometara, što uslijed nedostatka u dobriir. drumovima vrlo otežava dovoz životnći namirnica i municije — došle do svoga cilja t. j. prekratile jednom tiransku vladu neprijateljcvu u ovim krajevima. Tom prilikorn valja najiomenuti, da su naše čete, nedajući neprijatelju ni jedan časak vremena, slomile upornu odbranu njegovu i sa velikom ustrajnošću savladaše sve teškoće koje su im na putu brle. Kavkavska fronta: Na aesnom krilu i u centru ništa osobitoga. U odsjeku Čoruk lokalne borbe. Sjeverno od Čoruka neprijatelj je uslijed jednog srećnog prepada naših četa protiv centra, iz svojih položaja potpuno izbačen, kojom su prili-

k o v i ć a, u „starom zdanju“, preko puta današnje Saborne Crkve. Repertoar je bio bogat izvornim djelima („Boj na Kosovu", „San Kraljevića Marka", „Vladislav", „Ojordje Kastriotic“), ali je u njemu bilo i mnogo ,,preradjenib" komada za srpsku scenu iz njemalke, talijanske i drugili književnosti. Ova trupa daje predstave krajem 1847. i početkom 1848. god., a tada se rastura, jer većina glumaca bude pozvana u Austro-Ugarsku, uslijed velikog pokreta naroda toga doba. A i pozonšna zgrada, „staro zdanje", izgori 16. aprila 1849. god., te se predstave nijesu irnale gdje ni davati. Oodine 1851. „ljubitelji narodne prosvete" sastave odbor od 21 iice sa zadatkom, da se pobrine o osnivanju stalnog pozorišta. Odbor stupi odmah u ve/.u sa ministrom prosvjete i izda apel na narođ radi prikupljanja dobrotvormli priI:oda. Kneževska vlada odobri ministru prosvjete da izda 2000 dukata cesarskii', koji će se upotrijebiti za zidanje zgrade, kada se bude javio momenat za to, a i gradjani počnu davati svoje priloge. Tako je. na primjer, Miša A n a s f a s i j e v i ć, veliki dobrotvor srpske prosvjete, prvoga dana po pozivu dao prilog od 1000 dukata cesarskih. Ingenieur K a s a n o napravi nacrt za Fozorišnu zgradu, koju odbor primi, povjeravzjuči u isti mah Kasanu i brigu. da i/abere mjcsto za projektovanu zgradu Kasano izabere zemljište na, Zelenom Vijencu, koje je, od prilike, u središti. grada. Ali je zemljište bilo jako podvodno, te sam temelj proguta ci-

jelu prikupljenu svotu od 51.000 foriiiata. U tom nastanu prvo tehničke komplikacije; zatim političke, kada ministar prosvjete nije mogao dovoljno pažnje cbratiti pozorištu, — i odbor se rasturi 1858. godine. Tek pet godina kasnije pokrene se ponova misao o osnivanju stalnog pozorišta. Ministar finansija ođređi komisiju, da ispita već postavljcne ternelje pozorišne zgrade i uslove za daiji rad. Komisija podnese izvještaj: da je na postavljenom temelju nemoguće nastaviti zidanje, a da se materijal, utrošen na gradnju, inože upotrijebiit za drugc ciljeve. I odista, docnije, 1868. god„ ministar gradjevina je jedan dio ovoga materijala predao Steinlecberu, kojijezidao novo pozorište, a drugi dio ie vlada utrošila na ,,z<d;mje ara" (stala) u Mi rači za crgelu. Medjutim, dok su se jjojedini ministri, s vremena na vrijeme, baviii pitanjcm o podizanju zgrade za staino pozorište, dotle su ipak davane predstave, koje su bile, kao i ranije katkad, prekidanc. Jula 1857. god., u Bcograd dodje njemačka trupa, pod upravom nekoga F J reiza, i počne igrati u Sapovićevom ktipatiiu. Ali te predstave nijesu imale uspjeha, jer je u to vrijeme bilo malo Nijemaca u Beogradu. Srpski diletami tada, pod upravom Laze Praporčetovića, stupe u vezu sa Preizotn, pa počnu davati mješovi te, srpske i njemačke predstave u đvorani. zvanoj „kneževa pivara“. Docnije se srpski diletanti odvoje od Nijemaca, koji onda prestanu igrati, i podignu sa Erimajerom pozorišnu dvoranu za 30

duka.a cesarskili. Kostime i dekoracije diletanti uzmu iz kragujevačkog pozorišta, koje je još ranije bilo izgorjelo. Diletanti su, prije svega, prikazivali izvorne pisce, od kojih najviše .1. St. Popovića („Zla žena“, „Smrt Stefana L)ečanskog“, „Kir Janja“), zatim njemačke (2. inarta 1858. ,,Krstonosci“ ou Kocebu-a), od Franeuza Voltairea sa ,,Zairom“, iii naroeito inscenisanc prerade raznih stianili pisaca. Shakespeareova tragedija „Romco i Julija“ prikazana je prvi put 6. jula 1858. god.. u jedr.om dosla dobrom prijevodu. Od sviju predstava najmanji je doiiodak bio 80 groša (16 dinara), i to od predstave „Tri prijatelja", a najveći 1801 groš (356 dinara) od predstave „Krstonosci“. Poslije „Krstonošaca" najveći su doiiodak dale predstave: „San Kraljevića Marka“ i „Zidanje Ravanice", originali iz srpske istorije. Rad diletantskog pozorišta bio je prekinut Sveto-Andrejskom skupštinom, 30. novembra 1858. god„ koja zauztne lokal, zajedno sa klupama, za skupštinske sjednice. Predstave se ipak nasfave godinu dana docnije, pod upravom Ojordja M a 1 e t i ć a, koji angažuje za trupu i jednu glumicu iz Austro-Ugarskc — dotle je ženske role prikazivao Svetozar Bantić, velikoškolac — i otvori sezonu svojim originalnim djelom: „Predhodnica srpske slobcde“, ili „Srpski hajduci“. Družina je lijepo radila, a dobijala je, s vremena na vrijeme, i novčane potpore od kncza Miloša ili kneza Mihajia. (Svršiće se.)