Beogradske novine

Strana 2.

1. augusta 1916.

Beogradske Novlne

Utorak

. biJa ne samo u tome što jc blo Irac, ve6 Što je bio irski nacijonaIista“. „Cascment, kao god i Sir Edvard Orey 1 svi diplomati od zanata, dobro zna da je za sve narode najbolnija tačka britanske svjetske moći naše gcspodarstvo nad inorem. On je zaključio, da će, ako bi Engleska ikad bila pobijedjena, pobjedilac prije svega vuditi računa o tome, da nam se za budućnost onemogući zatvaranje mora, a posao je sa pretpostavke đa bi za taj cilj bilo najprostije i najefikasnije sredstvo stvaranje nezavisne irske kraljevine. čiju bi osobinu kao „otvorena vrata“ na moru garantovale antienglesks sile. Njegovi su pogledi u tome pitanju poznati. Ja dalje zaključujem, da je smatrao kao dovoljno vjerovatuu pobjedu središnjih vlasti u ovome ratu, da pod tom predpostavkom stupi u pregovore sa njemačkom vladom, imajući u vidu gore spomenuti cilj. To jc pak bila potpuno opravdana politička špekulacija. Ne može se po zdravom razumu zabraniti takvom Ircu, da tu mogućnost priželjkuje i da na njenom ostvarcnju radi — čak i ne s obzirom na neku klevetničku vjernosr, koju bi dugovao britanskoj imperiji. Što se tiče pitanja vjernosti prema Engleskoj, Casement se potpuno jasno iskazao. On je obratio pažnju na to da pet vjekova tursko gospodarstvo na Balkanu po mnijenju engleskoga naroda nijesu oduzeli pravo ni jednome Srbinu, da se bori' za svoju nezavisnost, te je on sasviin logično zaključio, da isto toliko vjekova engleskog gospodarstva ne može oduzeti pravo Ircima, đa čine to isto. Što se Srbije tiče, to mi u Engleskoj još dan danji toliko odlučno zasoipamo gorespomenuto mnijenje, da čak ni dogadjaj, kojemu bi kod nas odgovaralo recimo ubijstvo waleskoga princa u dublinskim ulicama, nije bilo u stanju da ovo narodnosao pravilo uzdrma u našim očima i da nas spriječi da ga čak šta više braniruo i oružanom silom. Izgleda mi, da se što sc toga navoda tiče ne može protivureči Casementu“. Veli se još, piše Shaw, da je Casement udario po ruci, koja ga je hranila. Onorne, koji to govori moram predočiti moj slučaj. Ja sain u Njeinačkoj dugo godina nalazio posla kao pozorišni pisac — a isto lako i kod austrijskoga cara u BeČu, pošto sam služio kod dvorskog pozorišta u Beču, — koje čini sastavni dio carevih ličnih izdataka — a dobivao sam hiljadama funti šterlinga za moj rad. Znači, da su me taino priznavali, dok su mi engleska pozorišta prezrivo zatvarali vrata. Bio sam prinudjen da svoj posljednji veći koniad predam javnosii u Berlinu, da bi spriječio da komad bude u začctku ugušeti pogrdaina, koje bi engleska štampa slala na sve straue svijeta. A je li zbog toga moja dužnost, da se borim za Njemačku i Austriju? A kada sam svoj glas, što sam ga neosporno stekao u Njemaekoj, upotrijel'io za to da se kao prvi izrazim protiv Njemačke, da bili time ubjcdio cio vanengleski svijet, jesam li time udario po ruci poštovanja dostojnog Franiu Josipa. čiji sam hljeb jco? To niko ne može tvrditi. Ja se nadam da ni jcdnoga časa nijesom bio nezahvalan. Ja sam se odrekao da učestvujem u opštoj povici i da se bacim blatom na Nijemce, te nijesam ništa rekao prctivu njih, što nijesam več rekao u vremenu kada su najžarkiji engleski rodoljubi priredjivail u Londonu ujemačkome caru svečane iluminacije i trijumfalne lukove za doček prilikom njegove posjete. Ali što se njemačkoga napada na Francusku tiče to jesam i ostajem skrupulozne savjesti i moram se prema tome opredjeliti. — Jsto pravo može za sebe tražiti Casement i opredjeliti se preina svomc ubedjenju, a njegovo ranije službovanje pokazuje da njega nije rukovodila ni mrzost ni pakost“. Sa Casementom bi trebalo, završujc Bernhard S h a v. f , poslupati kao sa zarobljenikom. To ie kanda i mišljcnje ncutralaca, a njiliovo je dobro mišljenjc o Engleskoj za nju važnije nego li vlastita želja za osvetom. ,,U Irskoj će ga slaviti kao narodnog junaka i mučenika ako bude izvršena smrtna presuda — a možda za špijuna, ako ne bi bio obiešen. Možda bi se iz toga razloga Casemcnt jako odupro mome pokušaju da spriječim njegovn smrt. Ali Irska ima već i suviše janaka i mučenika, a kada bi Engleska u izlivu svoga^ temperamenta litjela sada stvoriti još mučenika, značiio bi da ona nije umjela izvući pouke iz istorije, i da ćc i dalje, kao što je to sađa.slučai, a da to Engleska i ne osjeća posredno njoj vladati baš Casementovi sunarodnici.

Ofenzloo nn znpadu. Francaski zvanični izvještaj od 3. jula 3 sata po podne: U oblasti Chaulnes rasturisino njctnaćka izvidnička odjejjenja. Južno od Lihonsa na desnoj obali Maase odbili sino njemački napad na šanac Revain južno od sela Fleury. Topnička je borba trajala cijeloga dana u oblasti Fleury i kod šumica Vaux i Fumin. Na ostalom dijelu ironta, noč je prošla na miru. Rorba u vazduhu: U toku 29. jula francuski su Ictači na Sonimi vodili žestoku borbu, oborivši trojicu protivnlka. Drugi jedan njemački letač pao jc u Ar-

gonama iza njemačkih redova. Potvrdjuje se da je njcmačkog Ietača, što je jučc pao na Somini, oborio Guynemer, koji je time oborio svoga jedanaestog protivnika. Noću u oči 30. jula izbacili su filancuški letači 40 bombi kalibra 120 mm na željezničke stanice u oblasti Noyona. Danas je jedna njcmačka vazdušna eskadra bombardovala projektilima velikog kalibra željezničke stanice i vojnička postrojenja u Muhllieimu na Rheini. 11 satl u veče: Sjeverno od Somme vođile su se preko đana žestoke borbe na đijelovima fronta izmedju kote 139 sjevero-istočno od Hardecourta i same rijeke. Naše čete podjoše na napad te zauzeše cio sistem ncprijateljskih rovova u dubini od 300 do 800 metara. Stigli smo do priiaza sela Maurepas. Đržimo šumu sjeverno od žcljezničke stanice u Hemu, te trkalište sjeverno od te šume, kao i imanje M o n a c o. Poslije podne su Nijemci preduzeli protivnapade prvenstveno u oblasti pomenutog imanja, gdje se razvi osobito žestoka boriia. Svuđa je naša vatra skrhala neprijatelja uprkos svima njegovim naporima i nanijela mu teške gubitke. Podpuno održasmo osvojene položaje i zadobismo preko 200 zarobljenika. Na desnoj obali Maase ođbili smo njemački napad, upravijen pfotiv naših položaja zapadno od utvrdjenja Thiaumont. U odsjecima Fleury, Vaux i Chapitre bilo je veoma žestokog topničkog djelovatija, dok ono na ostalim dijelovima ironta nije preIazilo u običajenu mjcru.

Eitšleska I kolonlje. Pogubljenje kapetana Fryatta. K. B. London, 31. jula. Lord Grey je u jednom plsmu amerikanskom poslaniku u Londonu skrenuo pažnju na njemački izvještaj o pogubljenju kapetana F ry a tt a, koji je, dopavši njemačkog ropstva, zato pogubljen, što je prošle godine u svojstvu kapetana jednog engleskog trgovačkog bioda pokušao da potopi jednu njemačku podmomicu koja ga je bila zadržala. Ako je njemačka vlada, veli Grey u svome pismu, nad jednim britanskim podanikom, koji je dopao njenoga ropstva, zaista ovakav zločin izvršila, to je time na svu priliku stvorila jednu vrio ozbilj'nu situaciju. S toga je primoran, da u ime britanske vlade zamoli, da se posredstvom amerikanskog poslanstva u Berlinu povede hitna istraga o tome, da li izvještaji novina odnosno pogubljenja kapetana Fryatta odgovaraju istini. Kao svoj odgovor, isporučio je amerikanski poslanik u Londonu prepis telegrama amerikanskog poslanika u Berlinu o pojedinostima njegove intervencije u ovom pitanju. „Junakinja Iz Loos-a“. K. B. London, 31. juia. Kao što ,Daily Mail* Iz Parisa javlja, jutiakinja iz Loos-a Emilienne Morceau, koja je pet Nijemaca ubila bombama i revolverskim metcima, odlikovana je jednim engieskim i francuskim ordenom. Engleske liste gubitaka. K. B. London, 31, jula. Liste gubitaka od 28. i 29. jula sadrže imena od 225, ođnosno 232 časnika.

MKnnsKe uijesti. Velikl požar u Avloni. K. Đ. Lugano, 31. jula. Prema novinskim vijestima iz Baria izbio je u Avloni veliki požar. Uništeno je oko 130 skladišta rob e. Šteta iznosi više milijuna.

Grad I okolicn. Dizanje monitora ,,Temes“. Monitor ,,Temes“, potopljen oktobai'skih borbi u Savi, izvučen je iz vode i odvlači se u Peštu radi opravka danas 1. augusta. Pri prolazu pored Beograda, brod će biti svečano pozdravljen. Zapovjednik pionirskog odsjcčnog odjela, pukovnik S y d o r, izaćićc monitorn na susret i predaće mu lovor vjenac u ime beogradske posade. Kad potopljeni monitor bude pr'olazio ispođ savskoga mosta, opaliče se sa bedema gornjega grada 21 topovski metak. Na savskom mostu biće postrojena počasna četa sa muzikom, koja će odati propisane počasti potopljenom monitoru. Proslavi će prisustvovati i Nj., Pr. gospođin glavni guvernei'. Za vrijeme proslave sviraće na Velikom Kalimegdanu vojna muzika. Pristup tome koncertu imaće i ljudstvo beogradskog garnizona. Dunavski most u Bazjašu. Primiče se ostvarenju jedno vrlo važno privredno pitanje. Tiče se mosta, što ga ugarska vlada žell da podigne u produženju Željezničke pruge B u d i m p e š t a—T e m iŠ v a r—V r Š a c—B a z j a 8, radl bržega i lakšega transportnog saobraćaja sa Balkanom, prvenstveno sa Srbijom, a zatim i sa Bugarskom. Izvodjenjem ovoga velikoljepnog projekta ispuniče se stara želja, 8to je već decenijama gaje tigovački i obrtnički krugovl tamiške županije. Može se reći, da je samo izvodjenje ove gradjevine već evršena stvar, pošto je u proračunu magjarske vlade već sada unešeno njekoliko milijuna za predhodne poslove. Ovaj novi dunavski most naravno da neće učinitj izlišnim beogradski savski mosi, nego će potpomoći uvećani balkanski promet Društvo austrijskih državnih željeznica već je osamdesetih godina održavalo redovni plovidbeni saobraćaj sa susjednim gradovima, da bi osiguralo saobraćaj

gorepomenute grupe, koja je tada bila njena svojina. Kada je devedesete godine ministar trgovine Baross ctkupio ovu prugu za drlavu, prešli su i brodovi toga društva u svojinu ugarskih državnih željeznica. Taja su ug3rske željeznice njeko vrijeme održavale i brodarsko odjeljenje sve dok ti brodovi nljesu predati ugarskom riječnom i pomorskom parobrodskom ’društvu. Četrdeseto-dnevni pomen. Ožalošćena Katarina U. Blagojevića sa svojom djecom davaće u petak 4. avgusta o. g. u Voznesenskoj crkvi u 10% sa( * svome dragom mužu i ocu U r o š u Blagojeviću, bivš. učitelju i predsjed. učiteljskog udruženja, četrdeseto-dnevni pomen.

Mns pfiureim. Objašnjenje o'žetvi koprive u 1916. go& Razlog za žetvu u 1916. leži u koristi koprive kao bfljke za tkivo i hranu. Od koprive se može danas upotrijebiti: a) kora b) drvo i srž stabijike c) lišćc d) sjeme. A.) Kora stabljike koprive sadrži: 1. Duga dragpcjena vlakna, koja se do izvjesnog stepena mogu sravniti sa vlaknom lana. Njihovo iskorišćavanje dalo je potpuno zadovoljavajuće rezultate. Iz vlakna koprive izrttdjivano je do sada: šatorsa krila, sukno za vreće, bluze, hlače, pokrivači za konje, Ijekarski ogrtači, pregače, jastuci, kfešulje i m. d. Prvi proizvodi su već upućeni vojnim jedinicama radi ocjene kakvoće pri upotrijebi. 2. 3% čistog hranljivog šećera i 5% sastojaka koje daju šećer, koje stoka vrlo rado jede. 3. Drvo i srž odpadaju pri pferadi drojevima kao piljeviua i zajedno satnljeveni aaju odličnu stočnu ltranu a igraju vrIo važntt ulogu u izradi lijepka. C. ) Iz lišča se dobija tehnički u većoj količini: 1. materije za zelenu boju, chlorophyll, za bojadisanje konzervi šećeriie repe, 2. sadrži u sebi 10% skroba 3. „ „ , 1% šećera 4. „ „ „ 1.6°/° čilske šalitrč. D. ) Sjemenje sadrži n sebi ulje i bjelančevinu. E. ) Najzad se telinički iskorišćava zrnasti plod i bodljike. Način i vrljeme kao i đomašaj žetve kopMe.'Vv k: Vršiće se: 1. prva ili glavna Žetva, ili žetva vlakna, 2. druga ili žetva sjemena, 3. treća ili žetva lišća. 1. Žetva vlakna, kao što i samo ime kazuje, tičc se prikupfjanja vlakna, što u prvom redu donosi kotisti tekstilnoj industriji. Ona se vrši, dok stabljike još nisurazgranate, kađ su vlakna dostigla najveću čvrstinu i razvijenost i kada je njihova količina prt:ma ostalim takvima najveća, a to je poslije precvjetSt'aiija i razgranavanja u stranu; vrijemc za to pada krajem jula, početkom avgusTa. Ali se inože smatrati, ’da je kopriva još i u oktobru i novembrtu upotrijebljiva, dakle i onda sposobna za žetvu. Šta više i koprive u snijegu, često puta promrzle, mogu se u isti celj upotrijebiti, ako ona, 1 ako ogolele, pravo stojc. Ako ih je mraz ili trulež oborio i ako iježe sa ostalim otrulelim biljkaina na zemlji, onda one i same počnu da trunu i tada ,su vlakna neupotrcbljiva. Takve neupotrebljive biljke se po tome poznaju, što se već i noktom može kora s drveta da skine i medju prstima da razdhobi. U koliko je bliže zimnje đoba, u toliko je veća opasnost da koprivu može mraz oboriti. S druge su strane stabljike, koje se pribiraju pre pr’ccvjetavania, neupotrebljive. jer njihova vlakna još nijesu sazreia. Takve prije vremena požnjevene stabljkie ne treba u opšte ni da prima prikupljački ured, svaki je trud oko prikupljanja takvih stabljika uzaludan i ne donosi nikakve koristi. Seni tckstilnoj industriji kotisna je prva ili glavtta žetva i p^ljoprivricdi njenim pilotinama.' 2. Druga ili žetva sjemena ograničava se na uaročite predjele i vrši se poslije sazrevanja sjemeiia, daklc početkom oktobra. Ta že’tva služi prije svega osigurtavan]u podmlađjivanja koprive i njenom rasprostiranju, ali koristi i tekstilnoj industriji vlaknom stabljike i industriju chlorophyIa i skroba, a poljoprivredi lišćera. 3. Treća ili behba lišća tiče se svježih, poslije glavne žetve razvijenih izdanaka, koji su poslije prve žetve do oktobra izbili, te su još nježni da bi se mogli upotrijebiti za tekstilne celji. Ona se prostire po cijeloj monarhiji i u prtvom redu koristi poljoprivredi, industriji proižvodnjc chlorophyla 1 skroba. v

Na šta pri svlma žetvama koprive treba motriti.

1. Mjcs’fa na kome se kopriva nalazi: % 1. u bliziui djubreta, 2. kraj ograda u selima, 3. pored potoka i riječnih’ nizlna, 4. na šumskim ivicama i šumskom gti-

stišu, 5. u gajevima, ’6. svuda, gdje u vcćoj količini nna o’tII. Vrste kopriva u našoj domovini: padaka, na rtišcvinama i t. d. Iina dvijc vrste kopriva: mnogogoćlišnje i jcdnogodišaifr-koprive. One, koje se zbog podjclc muškog i ženskog cvijeta kod

raznih biljki i dvokućnice nazivaju (Urtica divica), rastu naročito na hladovitim ili vlažnim iniestima do čovjcčije visine, a one drtuge dostižu visinu od najviše poi metra. Ona je jednokućna, to jest oba cvjetna pola nalaze se na jednoj biljci. Zbog mnogih bodiiika njeno je ime „žarka kopriva" (Urtica vrens). ■ Jednogodišnjc koprive, i.to naročito cne, koje izrastu do Ćovječije i preko čovječije visine, traže se na prvom mjestu. Ali i jeđnogođišnjc i zakržljale koprive mogu se upotrijebiti. Dlake kopriva koje peku izazivaju tnehu’riće i peku, pojave na koje se čovječija koža svikne. Stare rttkavice ili krpom zamotana ruka dovoljno je srestvo da se sačuvamo od prljenja kopriva pri dodiru. IV. Postupak pri pribirtinju kop nva pogleđom na. đotičnu krajnju celj. A. Radi dobijanja vlakna. Lijepa koprivna vlakna; koja se mogtl sravniti sa onima iana, nalaze se u kori. Što je duža stabljika, u toliko se dobija više vlakna, u koliko je ona vitkija i pravilnije izrasla, u toliko se lakše vlakna dobijaju. S toga treba stabljige što je moguče bliže pri zemiji odsjeći. Zbog toga, što se saznalo, da je kopriva korisna biljka prvog stepena, moi'a se ona čuvati. Nju dakle ne treba iz korjena vaditi, jer se tirne uništava korjen i podKoprive dakle treba s j e ć i a n e č up a t i. Nješto o poijodjelstvu. Sav napredak u zemljoradnji, što ie postignut kod napr'ednih naroda, vrši , '’se oko ovog prirodnog zakona. Mijenjanje usjeva postale su osnov, na kome su napredni narodi otpočeli podizati napredak u svojoj zemljoradnji, i na kome ga i danas podižu. Mijenjanjem usjeva sa malo se troška velike žetve donosi, a pri tom zemlja ostane snažna — ne isposni se. Za zemljodjelca, kao što je poznato, nema gore nevolje od nerodice. Još kad one učestaju i postanu pravilne, onda ne satno zemljodjolci već i svi veliki i mali, koji od seIjaka iščekuju, počnu da raspituju i da traže uzroke nerodici. Mislim, da svatko zna, da nikakovo bilje i nikakovo drvo ne možc da napreduje i da rtaste bez vode ill bar bez dobre vlage. Istražujući to, pronadjeno je, da je taj sok ona voda ili vlaga, koja iz neba na bilje i zemlju pada. Bilje upaja vođu i vlagu kroz lišće iz vazđuha, ali najviše kroz korjen iz zemlje. Iz toga se vidi, da je vlaga u zemlji potrebna, da rastvarh dijelove zemlje i da ih bilje kroz korjen u sebe usišć, gdje se oni zajedno sa vodom preradjuju, te iz njih postaje sve što je u bilju i na bilju.. Korjen može uziinati hranu svoju samo iz one okoline, dokle dužinom i širinoin svojom dopire. Ispitivanjem je dokazano, da nema nigđje zemlje na svijetu, da može uvijek jedan te isti usjev hraniti, a da se ne iscr'pi. Zato opet treba vratiti zemlji veeinoin ono što je dalo kao hranu usjevima. Ključ je piođnosti zemlje djubrenje. Nu pošto nema toliko djubreta, to se je našlo, da je mijenjanje usjeva najbolji i najprobitačniji način. Onaj sloj zemlje dokle je pšenični korjen dopirao, zna se, da je iscrpljen, ali to nije slučaj i sa doniiin slojem, u koji pšenica nije dopirala, već je bogat sa hranom i svaki usjev, koji će dužinom i širinom svog korjena moći doprijeti u taj donji sloj zemlje, naći će dovoljno hrane, i sa svim prirodno — donijeti dobru žetvu. Usjevi mogu dobro roditi, kad je zemlja dobro izorana i pr'eđrljana; a pošto usjevi potrebuju baš fosfornu hranu, koje u zemlji najmanje ima, to se ona može samo djubrenjem u đovoljrioj mjeri u zemlji nagomilati. Iza strmoga žita kao pšenice, raži, ječma, djetclina je vrio korisna biljka za mijenjanje usjeva, a iza ove okopaviue kao kukuruz, kroinpir, repa, duhan i t. d. Zemlja se je u aleksinačkom okrugu u Srbiji uslijeđ neprestane proizvodnje duhana tako ispostila, da se primjećuje u kvalitetu, te je od velike štete pr'oizvodjaču kao i trgovačkim pijacama. Karđinalno je pravilo, da se zato, što prije zemlja kultiviše dubokim oranjem, dobrim djubrenjcm i stalnim tnijenjanjem usjeva. A. Sujiarić. Bečka burza. K. B. BeČ, 31. jula. Isti momenti, koji su već zadnjih dana prouzrokovali ograničavanje prtuneta, djelovali su i danas, tako da je tok burzc bio vrlo miran i skučen. Ipak su se tječajcvi u glavnom mogli održati, te je time sačuvana dobra osnovna tendencija. Življi sc interes ispoljio jedino za njeke municijone vrijeduosti i dionicc tvornica Iokoinotiva. koje su znatno bolje plačene, dok su pali tečajevi petrolejskili papira. Rcntno se tržište održalo kao i do sađa.

Rozne vijesti. Ukradena velika Bismarckova slika. Iz Berlina javljaju, da je iz podruma Emanuela Krossera, vlasnika i tvorca slike „Bismarck na odrtj“ ukradeiia ova slika. Grosseru je u svoje .vrijeme pošlo za rukom, da posredovanjem Bismarckovog tjelesnog ILiečijikaj^prof. Sch\veningera, dodje u sobu, gdjc je Bismar’ck kžao mrtav i da ga slikja. Poslije je Grosscru prigovarano, da je nedozvoljeno ušao u sobu. Grosserov učifoli prof. Lenbach svjcdočfo je uz prisegu, da je Grosser* njegovitn posredovaujem i posredovanjem prof. Schweningera dobio od Bismarckove porodice dozvolu, da naslika portrct. Siika je ostala u posj-du Grossera, makar da je

Broj 168. \ bilo mnogo prijatelja ove slike, koji su je htjcli kupitL • Narodne osnovne školo grada Sarajeva. Svršctkom mjeseca juna, a i prvih dana mjeseca jula prestala je nastava na sarajevskim narodnim osnovnim školama. U svim je škoiama bilpl upisane djece 2325. Od ukupnoga ovo^ ga broja bilo je muške 1622, a '/enske 703, Po vjeroispovijesti bilo je dieco muslimanske 502, pravoslavne 476, ri-t mo-katoličke 682, jevrejske 653, evant geličlce 12. U tim je školama svršilo odnosna godišta s vrlo dobrim uspjehoiri 503 djecc, a s dobrim i dovoljnim uspjehom 1348 cljece, d’očim nije adovo-’ ljiio 474 djece. ' Tehničkc vlsoke škole u Evropf. Ovih dana držao je inžinjer Reisner u reinskowcstfaIskom društvu za egzaktne naukc predayanje o tehničkim visokim školain^ u Evropi, Reisncr je rekao ovo: Germanske države irnadu skroz) samostalne zavodc, koji nijesu spojeni sa sveučilištima. Najrazvijenije tehnićke viso-«’ ke škoie iniadu Njemaćka, pa Austrija 1 Švajcarska. Nizozemska i skandinavske države još i dalje izgradjuju svoje visokd tehničke zavode. U svemu ima u Evrop} 16 tehničkih visokih škoia i 3 rudarskđ akademije sa nastavnim njemačkim jezi-[ kom.Do prije njekoliko godina spadala je ovaino i njemačko-ruska tehnička visokii škola u Rigi. R o m a n s k e đrzave ili iina-i du specijalni školski sistein za pojedintj grane tehnike ili su tehničke vlsoke škole spojene sa sveučilištima što se nije pokazalo praktično, jer naprijed istupajit matematska polja, dok se prave tehničko znanosti zanemaruju. Opadanje industrjjo u ovim zemljama Jjelimično je u vezi sse ovim. Italija ima njekoiiko većih samostal-j nih tehničkih zavoda. T Belgija ima telinič-j ke fakultete spojene sa sveučilištima, a ne.4 ma samostalnih telmičkih viših škoia. U svojim tehničkim zavođima pokazuje Engleska vrlo veliku uajasnost i yotpun manjak organizacije. Tehnika je za4 stupljena na sveučilištima i collegima, i\ nije podijeljena kao u Njemačkoj. Na pojedinim čisto tehničkim zavodima Engleske sniižena je nastava na eleinentarm? područja. Kao što je obrazovanje u prirod-S nim naukpma zaostalo u Engleskoj, takb je zaostalo i tehničko obrazovanje. Uvi-‘ djavni engleski istraživači priznaju ovo otvoreno. Tehničke visoke škole u Rusiji nc| stoje svakako na visini njemačkih, no na- ( stoje da se kod ustrajanja ugledaju u nje-j mačke visoke tehničke škole. Naučni rać; Rusa ide u širinu, a ne n dubinu, pa se kaci i na drugim kulturtiim poljima pokazujd znatna neplođnost nagomiianih znanja. Po-j red toga ima njekoliko visokih specijalniR zavoda,.koji opet imadu posve teoretsk? karakter. Baltička tehnička visoka školri rusifikovana je prije njekoliko godina, ar prije je imala kao i đorpatko sveučilištC, mnogo veza sa njemačkom naukom. Polj-) ska visoka telmička škola na novo je organižirana 1915. jj Balkanske državc tek se razvii|-| ju u tehničkiin visokim zavodima. U Carigradu će se takodjer osnovati tehuička vi-j soka škola, koju će organizovati jcdan austrijski visoko-školski profesort Svakako tehničkim \isokim školama pripada znatan udio u tehničkom i naučnom spremanju za svjetski rat, a u miru znatan udio u dizanju centralniii vlasti.

Najnovije brzojovne vijesti.

Mišljenjo ruskog novinara. ' (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“.) Bukarešt, 31. juia. \ Ovdašnja rusofilska iioyina , ; Qaz e t a“ objavljuje razgovor sa dopisnikom ,,B i r ž e v i j a V j c đ o m o s t i“ I n s a r o v o m, koji je rekao, da je on za vrijeme svog boravka u r^umunjskoj stekao uvjerenje, da Rumunjska neće stupiti u akciju dok ne nastupe na bojištu odlučni dogadjaji, osobito na ruskom bojištu. Ovo tnišljenje ruskog novinara odgovara potponu shvatanju ovdašnjih kompetentnih političkih krugova. Buka, koju je podigla štampa siIa sporazuma imala je samo svrhu, da uvjeri javnost, da je rumuiijska vlađa ovo svoje dosadanje stanovište napustila. Ili je njihovo mišljen.ie, da na taj hačin prisile središnje sile na kakav ncpromišljeni korak. Mir nije daleko. t Želja sila sporazuma za mirom. (Naročitl brzojav „Beogradskih Novlna".)

Stockholm. 31. jtila. Član ruskog državnog viječa V as i 1 j e v i ć, koji se povratio _sa puta sa ruskim parlamentarcima iz Londona, Parisa i Rima, rekao je uredniku „Riječi", da prema njegovom mišljenju i dojmovima, koje je on dobio u Inostranstvu, drži da mir nije više daleko. Ovo je čuo i u razgovoru sa mnogjni političarima. Francuska i Engleska žele iskreno mir, a osobito Itajiia jc sita rata.

OsSaiujte u „Beogfeciskim Kovina^11a , ^