Beogradske novine

Izlazt:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije pođne.

Prodaje se: n Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carsko i kraijevskih četa po cijcnl od ■ Hrvatskoj-SIavonfjl, BosnlHercegovinl i Dalmaciji po cijeni od lzvan ovog područja ...

6b 8 h 12 b

P r e t p I a t a : za 1 mjesec ■ Beogradu i n krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevakih četa K 1*50 n Hrvatskoj-Siavonijl, BosniHercegovlni i Dalmacijl K2 40 Izvan ovog područja . . . K 3-—•

Oglasi po djeniku.

UrednlStvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava. primanje oglasa I pretplate: Kneza Mihajia ul. broj 38. Telefon broj 25.

br. 185.

BEOGRAD, petak, 18. avgusta 1916.

Godina II.

Naše su če'e uzele jurišem visinu Stara Obcz’/na u pođručlu Capula. — Odbijeni ruski napadi na vojsku senerala Bohm-Ermolli. — Odbijeni napadi Talijana proiiv Oppachiasella.

Slijedeći broj našeg lista izaćiće u subotu 19. avgusta po podne. RATNI I2V3ESTA3I. Lvještaj austro-ugarskcg generalrsc3 stožera. K. B. Beč, 17. avgusta. Fii f ko boiište: Front konjičkog generala nadvojvode Karla: U oblasti Capula zauzet Je vis Stara Obczyna. Južno od Mold a v e i na gornjoj B y s t r y c z i propadoše ruski naleti. Inače osim već jučer javljenih napada kod Horozank e nema sa ovog fronta ništa novog da se javi. Front maršala pl. H i n d e n b u rg a: Kod vojske general-pukovnika pl. B 6 h m-F r m o 11 i a došlo je jučer izmcdju Perepeljnika i Pielnak i j a do borfcl od najveće žestine. Više od dvanaest sati neprijateli je stalno jurio svoje mase protiv naših polrža a. Većina napada skršiše se već kod naših preprijeka. Ondje, gdje je protivnlku, — kao kod Manajowa — pošlo za rukom, da prodre u naše položaje, odbačen je našim pričuvama. Za ovo pofcjedonosno odfcijanje ruskoga napađa ima se zahva’iti koliko sjajnome djclovanju njemačkih 1 uastro-ugarskih fcaterija, tofcko hrafcrom držanju pješadije, naročito zapađno-ugarskih pukova br. 12 (Komdrrm) i fcr. 72 (Poszony). Naši su gubici neznatni. Nepriiateljski gubicl naprotiv vrlo te ? ki. Dalje na sjever nije bilo važnijlh dogadjaja. Talijansko bo.iište: Dok su Tafcianl jučer ograničili svoje djelovanje na frontu izmedju Plave i Vipa've na žestoku topničku vatru, napaii su pet puta u dufcokim strojevima na naš položaj izmediu ove rijcke i Opacchiaselle. Samo na jednom mjestu bjehu naše čete prinudjene da odbace protivnika protivnapadom. Na ostalim ćfcelovima neprijateljski su se

juriši skršili već u našoj vatri, i to pod teškim guhicima. Na t i r o 1 s k o m bojištu propadoše omanja neprijateljska preduzeća protivu MontePiana i C i v a r o n a. Jugo-istočno bojište: Izuzev uofcičajenog čarkanja na donjoj Vojuši nema ništa novog. Zamjenlk plavara generalno? stožera pl. HOfer, podmarSal. fevZsstajj bu^ćirskog giavnog stožsra. K. B. Sofija, 16. avgusta. Na 14. avgusta otvorilo je neprijatcljsko topništvo žestoku vatPu na naše istaknute položaje južno i zapadno od D o jr a n s k o g jezera. Pod zaštitom ove vatre navalila je u noći neprijateljska pješadija na ove položaje, alj je odbijena. Poslije toga nastavilo je neprijateljsko topništvo sa pucattjem. U jutru 15. avgusta navalio je neprijatelj ponovno na ove položaje, ovaj puia sa velikim pješadijskim snagama. U borbi na bajonet odbačen je neprijatelj po drugi put, pa je odstuplo velikom brzinom 1 u veiikom neredu. Na ostalim dijelovima fronta traje slabi topnički boj i borba izviduica. Izv]3štaj turskog glavnog stana. K. B. Carigrad, 16. avgusta. Sa raznih frontova netna ništa od značaja da se javi. SCTlstlM'ja stalijnlin »jiasti. Teške krvave borbe na svima frontovima, najžešći napadi neprijateljskih vojski trajale su cijele prošle nedjelje. Svuda naši ncprijatelji uvode svoju nadmoćnost u borbu. Svuđa neprijatelj troši ogromne snage i nečuvenu množinu municije. Još jedanput pokušava protivnički savez u početku treće godine rata u tome, da li vojske Njemačke i Austro-Ugarske raspolažu i sad još snagama, da bi mogle prkositi mnogobrojnosti svojili neprijatelja Onl su rado sravnjivali središnje sa opkoljenom tvrdjavom. Ali je ta tvrdja-

va ne samo slavno izdržala dvogodišnju opsađu, vojničku i privrednu, nego je u sretnim ispadima daleko potisla obrttč opkoljavanja, pa ga je šta više na jugo-istoku i razbila. Naši su neprijatelji sad pripremili nove ogromne opsadne vojske, na istoku, zapadu i jugo-zapadu visoko se dižu vali navale. Ruske, francuske, engleske i talijanske jurišne kolone imale bl, prema zajedničkom smjeru, da jednovremeno do sada pobjednički opsjednute ne samo potisnu u domašaju njiliove tvrdjave, nego da i savladaju samu tvrdjavu neprekidnim jurišnim nalctom. Vojske su sila sporazuma, to se ne može oporeći, stavile savezničke austro-ugarske I njemačke vojske pred jedan težak zadatak. ali mi pokazujemo da stno mu dorasli. $to više neprijatelja tim više časti! Strategija i taktika središnjih vlasti pokazala se i prema novoj ofenzivnoj taktfkl svih naših p.-otivnika tako okretnom, gipkom i dalekovidnom, da nepriiateljski cjelokupni napad ni na jednom frontu nije svome glavnom ciIju, pritješnjivanju i uništenju naše odbranbene linije nl toliko biizu došao, da se on, i trajnoj upotrebi svoje brojne nađmoćnosti. ne bi mogao nadati da će taj ciij postići. Moćnom napadu mi smo umjeli da suorot stavimo tako isto moćnu i ođlučnu ođbranu. Neprijatelji su istina na po rekirn mjestima postigli uspjeh mjesne prirode, pottsli su u manju ili veću enbiuu naše Iinije na užem I širem frontu, all i pored svih naleta strahovite žestine, pored strahovitih žrtava 1 nanora od nekoliko mjcseci nije mu pošlo za rukom, da siomije naš odbi ufccni sistem, da nam zbriše uspjehe prve dvije ratne g°dine. Naša obrana doista nije laka, ali ogromni pritisak, koji sad dolazi i na nama leži sa tri pravca, popustiće, pa i tamo, gdje je neprijatelju, po kilometrima računajućk iw>š|o za rukom da pcstigne največi uspjeh. Krvavi gubici naših neprijatelja su nesravnjeno veći nego ii naše obranbene vojske, pa i sama ruska zaliha u ljudstvu mora se iscrpsti pri ogromnim gubicima, koje Brusilov s duna na dan svome cilju princsl. Težište dogadjaja se trenutno naiazi na ruskom frontu izmedju Dnjestra i Pruta. Tamo je general Lešickij otpočeo snažnim udarom. Mjerodavno za izlor tog napadnog pravca, baš u ovom trenutku, bila je svakako s jedne strane težnja, da se unište napredc! našeg južnog krila u Bukovini, s dru-

ge strane je ruski general težio, da vojsku grofa Bothmera, koja je frontalnim napadima trajno davala uspješne ctpore, zagrožavanjem bočnim napadom sa juga primora na povlačenje. Prema ruskom pomjeravanju snaga, koje je dovclo do nadmoćnijih napada Izmedju Pruta 1 Dnjestra, morale su naše savezničke vojne uprave preduzeti odgovarajuće mjere, koje sii s naše strane zaiitjevale novo razmještanje. Da bi se to novo razmještanje mogio bez ikakvih smetnjl izvcsti i da bi se za to mogio dobiti potrebnog vremena, bilo je prtrebno povući se ispređ neprijateIja u izvjesnom odstojanju. Tome cilju je posiužilo i napuštanje S t a n i s 1 av a, kc ji je neprijatelju ostavljen bez borfce. Posiije izvršenog razmještanja i pošto se dobiia potpuna sloboda kretania pojavlće se one protmu mjere, kcje je naše vodstvo pripremilo. Zgodno je ovom prilikom potsjetiti na s'avno povlačenje Hindenburgovo s jeseni 1914. sa Visle prema gornjo-šleskoj granici, čime je maršal tada ponovo pcstigao operacijonu slobodu za svoju volsku. Mi možemo punim povjereniem gledati u budući razvoj dogadjaja u Galiciji i očekivati, da će željeni preokret brzo nastupiti. Na povoljno stanie, koje za nas u Karpatima i dalje traje, đogadjaji izmedju Pruta 1 Dnjestra nijesu megli nepovoljno uticnti. Sjeverno od Dnjestra izbile su borbe na donjoj Zlatnoj Lipi, na koju su se dijelovi vojske Bothmerove radl zaštite boka prema jugu morale povući. Dalje na sjevernim odsjecima front se nije nigdje pomjerio, nlti kod Zalosce, nl zapadno od Lucka ni na Stochodu, gdje su, poslije novih ruskih snažnih napora i njihovih teških gubitaka, napadi počeli u nekofcko đa malaksavaju. Talijani nijesu bili u stanju da iskoriste svoj taktički usm’eh kod Gori- ! ce, svi talijanski pokušaji, da se našim novim položajima približe, bili su uzalndni. Pa i sami tahjanski listovi več naglašnju, da ne t*eba suviše mnogo očeki- ati, jer se Austrijanci istočno od Gorice nalaze u vrlo jakim položajima. Istinu te Činjenice osjetiti će tek talijanske čelc, Sa obje slrane Somme napadna djelatnost EnHeza i Francuza istina još traje, ali se već od nekoliko dana opaža da borba popušta. Gdje se pak napadi preduzimaju, nailaze oni i sad na odlučan otpor Nijcmaca kac i do sada. Desno od Maase Francuzi su prcduzeli svoje protivnapade, koliKo pomamne

toliko sa ogromnim gubicima, protivU utvrdjenja Tbiaumonta, koje je opet u njemačkim rukama, i sela Fleury. Ti su im napadi donijeli samo nove I teška gubitke.

Frnnt’TMie nnđnlte. Skoro svl se parlskl listovi tuža na svcopštu skupoću i pominju nezadovoljstvo, koje postaje svakoga dana sve veće medju radnicima, jer vlada ne poduplre njihove skromne zahtjeve za povećanje plata, makar onl vcć pune dvije godlne posvećuju svojoj otadžbinl svu svoju snagu. Donašamo članak, kojl Je u jednom od posljeđnjih brojeva Izašao u ,,L'Hnmanite“. Upravo je nemoguće, da vlasti ne-< će saslušati tužbe opravdane radnika* koje postaju sve češće u pozadini. Radnicl sviju struka, osiguraii su svojim radom posijednjih dviju godina, radom bez prestanka i odmora, obranu otadžbine i produkciju u unutrašnjosti, a ba5 oni najviše pate od skupoće, koja postaje svakog dana sve /eća. Najtežfl pogadja ova skupoća one, kojl rade po razniin uredima i uživaju stanovitu 1 stalno odredjenu platu. Ne samo da onl nijesu razvili intenzivniji i dulji rad, nego im niko ne može predbaciti, da je njihova marljivost makar u koliko popustila. Pošto su njihove plate postale manje oduzimanjem nagrada, koja su dobivali u mirno vrijeme, ne mogu oni da žive u ovo skupo vrijeme. Na preostaje im dakle ništa drugo, nego da traže poboiišanje svoga stanja. Treba samo đa pročitamo novine nadničarskih radnika — nne su pune protesta i tužbi. Skrajnja je nužda, da se i u ovom pitanju donese ncka odluka, jer baš u ovim pitanjima ie potrebna velika opreznost. Posijedice mogu postati vrlo neugodne. Nema sumnje, da sva naša briga mora biti u prvom redu posvećena onima, koji na bojnotn polju brane otadžbinu, ali se moramo brinuti i o tome kako ćemo smanjiti i ovu bijedu. Bila bi doista vrlo loša politika, kad bi se u otadžbini znboravilo i one, koji imaju takodjer pravo da živu i ako ne stoje pred neprijatcljem. Ovi Ijudi jednako služe i rade za svoju otadžbinu, kao i oni na bojnoin polju. Svi zrtamo, da je rat mnoge naše gradjane doveo na pro^jački štap, ali da je rat s druge strane por.tao vrelo privrede za mnoge, koji se tome nijesu ni malo nadaii. Nečemo da govorimo o raznim ratnim obrtima, o tvornicama municije I ijcvaonicama, o stanovitim trgovačkim kućama, koje se bave prometom životnih namirnica, nećemo da govorimo o raznim dobavama za vojnu Intcndancijti, o svim ovim i ovakovim trgovcitna, koji na najbezobrazniji način varaju svoje sugradjane i na taj način nastoje da dokažu čndnovato pojimanje svojili dužnosti. Nećemo izuzeti i naša prometna preduzeća. Svakomu je pozna*o, da je društvo pariških podzrmnih žejjeznica

PodlisSak. Ccreu rotilentinn. Iskrenom otadžbeničkom mo’ltvom upravljaju se danas sva srca u Schonbrunn, u ijetnikovac carice Marlje Terezije, gdje živi naš car u svom rodjenoin domu, takoreči daleko od svjetske povjesnice, u nevidjenoj veiičini — kao velikl, umni filozcf. Mi svi osjećamo u našem caru danu nam životnu snagu Providnosti, koja se može usporediti sa jednim vellkim stablom, koje od godine do godine sve tajnije raširuje svoje listovito granje u svjctskoj povjesnici, ko;e od godine do godine sve dublje pušta svo’e korjenje u sva lji:d ka srca. Prolistamo li u knjizi njcgovog života, potresuje nas na svakoj stranici uzvišeno Veličanstvo njegovog trnovitog b'vstvovanja na zemlji. Neka svetost leži u njegovoj osobi, rešto vjerski uzvišcnog u njegovoi — pa ciielom svijetu poznatoi — slici, neizrecivo svet i uzvišcn j< njegov rad i djelo. Nikoja snaga nije mogla da siomi ovaj drevni brast međju vlađarima s - ijeta, ni revolucije ni ratovl, ni nesrcća u domu. ni liure naroda. Mlad i snažat, neslomlien stoji on kao kula svjetilica prcd nama i mi svl gledamo u njemu najnlemenifije i rajboije, gledamo u njcmu sa dubokim poštovanjem junačkog mučenika na carskom prijestoIm Habsburga, uzor vjernog ispunjivanja i željezne spoznaje dužnosti, prlmjer pravog kršćanskog žlvota na svim

putevima borbe 1 bure. Mi se svi veselimo njegovom zdravjju i snnzi, poslije osamdeset i šest godina. Sa čudjenjem gledamo u njega. koji se nikada nije umorio. Koji se je od smrtnika može pohvaiitl, da je bez sreće postigao najviše poštovanje na svim prijestolima Evrope. dapače na svim prijesloiima cijeloga svijeta! Visok njegov ugled i njegova moć rastc s dana u dan, a njegova je slava sve veća i veća. Strogo se držeći duž ri osti vladaoca posjeduje on ono nješto, onu umjctnost, da dostojanstvom, strpljivošću i umjerenom nepopustljivošću, da besprimjern'm poštenjem i visokom krijepošću skreće u granice politike sviju naioda. Ćim duije traje njegov ž’vot svecpšte se priznaje uzvišena muđros; njcgtve mudre državničke umjetnosti, Uojoj je bila glavna zadaća. da oclrži mir prema vani i unutrašnjosti. Ža vrijeme njegovog dugog vladanja promijenlo se cij '! svijet iz temelia, u kolu povjesnice pali su carevi i kralievi, ras^ale su se stare circvne države, nove su nastrdc. jedini jc or kraj sve velike nesreće ostao ear i kraij svih careva i kraljeva. Njegovo je ime pripadalo povjesnlci, kacia svijet još uopšte nije ni znao tko je bio Bismarck. On je za čitavog svcg života rnorao skoro uvijek da bude svoj najboiji Bismarck. KraJ toga je on uvijek svoju osobnu volju podlagao teškim zadac'ma, koje mu je zadavaio dobro njegovih naroda. Ovu mu počasnu svjedodžbu daje čiiavi svijet. Ali u grimiznom plaštu nikada još svijet nije vidio veličanstveno ied-

nostavniji život bez osobne taštine i Ijudskom željom za slavom, sa toliko volje za rad. pa I sada u največoj starosti. Kod svakog vladalačkog čina mora on da osjeća veiiku odgovernost, da u njcgovim rukama leži sveto pravo mi'ijuna. Kao jcdin visoki svećenik shvaća ott s'voje carsko zvanje i kao pravedni domnćin u’-ravlja on ono, što je stalno i vječno u njegovoj državi siohodno rd svake stranačite razmirice, što stoji iznad smutnja vremena. Na ovaj je način postao on zaštitnik, upravnik sudbine svojih naroda, bez primjera u svjetskoj povjesnici. Mi svi poznajemo veliku mjeru zemaljskih boli. koje je naš car podnosio neslomljivom ravnodršiošću. On svojom veiičinom duše nadmašuje najjače i najhrabrije ljude na ovoj zemiji. Ali svetinja bola samo ’e čvršće vezaia veze što spajaju cara sa otadžfcinom, te sada ra neograničenoj i nepromjenijivoj Ijubavi naroda njegov prijesto počiva mirni'e nego li na kakvoj stijeni. Kao nijedan vladar na svijetu. car uživa neovran'čenu ljubav i pošlovanje svoiih podanika, i to u obirr.u kako ga van monarhije u opšte ne mrgu shvatltl. Kao plamenom Ispisan i briljijantima iskićen HBta nad na§im g'avama rjegov državničkl pr gram, njegova devlza: vlrlbus unitis. A danas pak vidimo kciiko je sretan bio čas u izboru njegove devize. jer je danas združeni napor dnkazao pravo monarbije na život. Po ovoj S' ojoj nepokoljebivoj devizi, car Franjo Josip, i ta-

đa kada po ncki od neposvećenih nije mogao shvatiti njegove namjere, imao ie samo jedan cilj: Austro-Ugarsku. Tome je ciiju car služio nepokJjebivom vjernošću. Ko je god vidio septembra 1909. godinc cara u uniformi pukovnika tirolskih carskih lovaca u sred svcjih Tiroiaca prilikom sto^odišnj ce tir 1slcih borbi za oslobcd.'enje od Francuza i Bavaraca, taj je sigurno zadobio tako siian utisak sa toga mome ’ta. da ga nikad neće zaboraviti. Stekao je uvjerenje, da če u času cpasnosti tirolske gudure i pianine roditi ne jed -i oga Andriju Hofera. već stotine i hiijade takvih legendarnih junaka. Pa z’r je onda čudo, kad sada čitamo o 76 godišnj'm tiro'skim strijelcima. o tirolskim majkama, koje u ovome ratu izgubiše dvanaest sinova, a koje bi na vfcest o rogibfcii dvana^stoga i posijedniega sina samo rek'a: „Gosnod mi ih je dao, Gospod ih je i uzeo! Da još imam sinova i njih bi prin'iela na žrtvenik za cara i otadžbinu!“ Imali pjesnika, koji b' dostoi.r. mogao pjevati bol i veličinu, antičko junaštvo ove vallane tlrolske maike. ,,0vo }e jed Ti a od najvećih radosti moga života“, rekao ]e car septembra prošle godine ministru predsjedn’ku grofu Tiszi, prilikom sjajne, bratske poklonstvene posjete Magiara i Hrvata u zastavama okićeni Beč. A ovu smo radost osjetili I mi svi — bilo donta, bilo na bojištu — kao jednu veliku pobjedu doživotnoga djela cara Franje Josipa za dobro svojih naroda.

Ne manje su nas obradovale i usrećile docnije poklonstvene đeputacije Daimatinaca, Bosanaca i Salzburžana. Svi su oni došli, da kažu dragome i od srca dobrome caru, da se vrlo dobro osjećaju pod njegovom vlašću, u njegovom domu, te da ne misie napustiti šestovjekovni Habsbureški dom. Svi su oni došii do uvjerenja da Previšnji domaćin Austro-Ugarske sa njegovim og-omnim vladarskim iskustvom najbolje zna, šta vaija za dobro njegove zadruge, te da zajedničko dobro naroda monarhije zavisi od niihove nerazdvojne veze sa carskim domom, od devize viribus unitis. Daj Bože, da naš car i kralj sjajno i uspješno prebrodi najteže iskttšenje na cijelom trnovitom putu njegovoga života! Daj Bože, da rn pri ovom silnom liistorijskoin preobražaju, pri ovom gorostastnm okršaju na živct i smrt, doživi još sretni krnj. pobjedonosni. časni i traj-'I mir. Daj Rože, da svojim očima vidi još spašenje sviju ntuka i nevolja, učvršćenje i jačanje dvojne monarhije. Neka doživi jnš pobjedonosni povratak njegovih vojski kao trijumf vaskoiike njegove vladavine, neka još godinama sreća sjaj i veličtna sa žarkim zracima inira obasjaju vrhunac njegove vlade, o ko.iemu će još poslije hiljadu godina svako govoriti sjajnim pogledom i tronutim srcem kao o najvećo] pobjedi njegovoga boravka na ovoj zcmlji, te da sva buduća pokolenja blaženo pominju njegovo ime.