Beogradske novine

fzl az!:

tinevno u jutro, ponaffežjnom poslijo pođne.

Prodaje se: u Beogradu I u Itrajorin« zat osjeduudru od carjico i kraevskih četa po cijeni od u Hrvatskol - Sjavonin Rn .ni Hercegovlni i DaJmaciJi po cijeni od . . . .■ izvan ovog područja

Pretplata: za 1 mjesec u Beogra'du i u krajevima zaposjedauttM od carsko I kraijcvskUi Ma K >'50 u Hrvaiskoj-SlsvvonijJ, BatnlHercegovini i DaJmaciji K 2 40 . Ktb—•

8 h 12 h

izvau ovog područja

== Ogjasl f« djeeflai. jgMc Uredniiivo: BI£OOJ?AD, Vuka Karadžiča uJ. 10. TeJefen br*J 67. — Dprnva, primanje oglasa I prstpiaio: Knesa AUhajJa uJ. broj 38. Teiefon br<»| 23.

Br. 205.

BEOGRAD, četvrtak 7. septembra 1916.

Godina II.

Dva utvrdjenja i okiopne baterije tutrakanske zauzete na juriš. — Odbijene rumunjske snase sjeverno od Dobriča Njemački carevinski kanceiar o poiožaju.

RATNi IZVDESTADI. tzvještaj austro-ugarskos generalnos stožera. K. B. Beč, 6. septembra. Istočno bojlšte: Ruinunjski front: Osim bor"bi istaknutih izvjestilačkih odjeljenja ntkakovih drugih osobltih dogadjaja. Front koojičkog generala nadvojyode K a rIa: Na našem karpatskom frontu nepnjatelj je jučer ponovio svoje žestoke napade. Os>:m teško postignutih uspjeua, propali su svi pokušaji neprijateljevi da zadobije prostora. I u prostoru istočno od 11 a I i c z a vodjena je borba najvećom ogorčenošću. Poslije ninogih uzaludnih juriša, neprijatelju je najzad pošio za rukom da taj dio fronta potisne. Front maršala princa Leopolda bavarskog: Istočno od Zloczowa slomljeni su neprijateljski napadi koji’su izvodjeni posiije najleže topničke pripreme, dijelom vlastitim preprijekama, dijelom već u nasoj pregradnoj vatri. Na ostalim trontovima osint umjerene topničke vatre i vatre bacala mina nikahovih osobitih dogadjaja. Taiijansko 1 jugo-istočno bojlšte: Ništa znaćajnog. Zsmjemk glavara genetalnog stožera pl. HOfer, podrnarSal. Dogadjajl na moru: L veče 4. septembra jedna naša pcmorska eskadrila vacala je punirn uspjehom bombe na vojnička postrojenja u Veneciji i G r a d u. Jedna leti'ica nije se vratila. Načelnik glavr.og stožera mornarice. Ispravak; U jučeranjem izvještaju treba da stoji. jugo-istočno od Brzezan 5 r a ne j u g o-z a p a d n o od Brzez a n y. tavještaj njemačkog vojnog vodstva. K. B. Berlin, 6. sgptembra. Zap.:dno bojište: S obiju strana Somme borbe traju u nesmanjenoj žestini. Napadaju 28 francuskih i engleskih divizija. Sjeverno od Somme krvavo su odbijeni novi napadi. U ne“ Podiistak. Srpskn trkvemi arhltektura. — lz knjige Dr. Bože S. Nikolajevića: „Crkvena arhitektura Srba u Srednjem Veku".Največa kulturna tekovina srpskoga naroda iz prošlosti, poslije narodnog pjesništva, nesumnjivo je crkvena arhitektura. Znatna količina postignute ljepote, kao i zaznovrst iste, svjedoće o urodjenoj arkitektonoj naklonosti srpskoj. Što srpski lurod nije ipak tvorio vlastiti stil u arliitekturi, dolazi otud, što je on bk> tr.ijno izložen sukobljenim uticajiina Zapada i Istoka, a docnije još i politički rasparćan, te nemadjaše sve materijalne preduslove za samostaluo umjetničko stvaranje. On Je dakle bio sticajem okolnosti prinudjen da P r i m a, čas odavde čas odande, nekad vi. še nekad manje, stvarajući tako i u arltitektonskoj vjcštini veću razliku medju pojediniin grupama arhitektonih spomenika. Ta razlika opravdava diojju stare srpske arhitekture na epohe, ali će ova dioba biti privremena, dok god se svi spomenicl — računam i porušene, koji se daju bar na artiji restaurisati — ne budu svestrauo proučili. Tada če se tek, na osnovu arhltektonili eleinenata, svojstvenih svima gradjcvinama izvjesnoga odsjeka vremena, moći govoriti o definitivnim epohama, koje će dotie ostati samo pretpostavke, u cilju bolje preglednosti i lakšeg orijentisanja. Ako, kao što rekosmo, može već sada biti govora o koliko-toliko pozitivnim epohama u staroj srpskoj arhitckturi, onda se

koliko uskih odsjeka, neprijatelj je zadobio prostora. C le r y je u njegovim rukama. Južno od rijeke održasmo u promjenIjivim pješačkim borbama svoje prednje položaje na frontu od B a r 1 e u x a do južno- od C h i 11 y a, izuzev nekoliko položaja, koji su vatrom izravnjati sa zemljom. Docniji napadi bez razlike su odbijeru pod teškim neprijateljskim gubicima. Ovom su se prilikom naročito odlikovali meklenburški, holsteinski i saksonski pukovl. Do u veče privedeno je iz ovih dvodnevnih borbi južno od Somme ukupno 31 francuski časnik i 1434 ljudi, koji pripadaj^ dvjema divizijama. Zaplijenjeno je 23 mašlnske puške. U vazdušnoj borbi našom odbranbenom vatrom oborismo tri neprijateljske letilice. Istočno bojilte: Front maršala princa Leopolda bavarskog: Istočno od željezničke pruge Z 1 oczow — Tarnopol, 1 naše je to , pništvo spriječilo neprijateljske napade. Front konjičkog generala nadvojvode K a r 1 a: Izmedju ZloteLipeiDnjestra neprijateij je obnovio svoje napade. Poslije nekolikih uzaludnih pokušaja, pošlo mu je za rukom da potisne sređište fronta. U borbama, za koje je već javljcno, da se vode oko Z a b i e i zapađno od S i p o t a, nepriiatelj je postigao omanjih uspjeha. U toku jučeranjeg dana on na nekoliko mjesta bezuspješno napada. Balkansko bojište: Zauzeta su na juriš dva utvćdjenja i oklopne baterije kod Tutrakana. Sjeverno od Dobrioa. Bugari odbaciše veće neprijateljske snage. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorf.

iioue RBde sila spornzuma. Dogadjaji do kojih je došlo u toku ovoga ljeta, koje se evo već primiče svome kraju, pokazuju kakve je nade sporazum polagao na ljetnje mjesece 1916. U toku minulih žarkih mjeseca, a poslije tolikih razočaranja i poraza u minulim ratnim periodima, imali su se na svim frontovima nanijeti tako teški udari, da bi treća ziinska vojna postala izlišna. Već u prolječe otpočeše prlpreine za ove borbe, za koje se smatralo, da se u njima središnje vlasti i nji-

p r v a mora računati od pokrštenja Srba do Stjepana Nemanje. Srbi su, odmah po doseljcnju na Balkansko Poluostrvo, potpali pod jak uticaj istočnjačko-vizantijske kulture. Taj uticaj morao je postati još jači, kada su primili kršćansku vjeru, koja sa medju Srbima, naročito za vlade vizantijskoga imperatora Vasilija I. (867.—886.) širiia. Prirodno je, da su Srbi, po prelazu u kršćanstvo, imali crkvenih gradjevina, i da se u jednom tako dugom periodu, kao što je ovaj, razvijala arhitektura. 0 tome svjedoče i pisani spomenici, ali su za nas mnogo važnije r u š e v i n e, koje povremeno puki slučaj iznese na vidjelo. Do sad ih je samo oko Niša nadjeno nekoliko, u selu Curlinama, Matejevcima 1 Orlanu; a na tragove njihove nailazilo se i dolinom rijeke T i m o k a i blizu S ok o-B a n j e. Ovamo se vjerojatno može ubrojati i stara gradska crkva u P r o k a p1 j u, blizu Nereza pak, u Mačedoniji, postoji jedna crkva, na kojoj se n zapisa vidi, da je zidana prije Nemanje. Vrlo je zanimijivo, da se gotovo na svima javlja nartliex kao sastavni dio gradjcvine, a ne inanje je važna i raznolikost gradjevinskeg tina. Tako na primjer, crkva u Orlanu ispoijuje vasiličnl obiik, veoma rijedak kod srpske arhitekture, Crkva u Nerezu sadrži na istočnom kraju takozvani trikoncbos, koji docnije postaje karakteristično obilježje crkava Lazarevoga doba. Neke od tih porušenih crkava flankirane su lijevo i desno od ulaska u narthex visokim kulanm (pirgovima), kao crkva u Kuršumlju, na kojoj apsida ima osnovu naličnu djetelinom listu. Zatim po negdje začudjuje neo-

hovi saveznici neče moći obraniti. U Engleskoj mobilisano su nove Kitclienerove vojske, Rusija je imala preko pola godine vremena, da preustroji i popuni svoje potisnute mase, za solunsku je vojsku otpravljeno mnogo pojačanja, a pregvori sa Rumunjskom bili su u to doba već u takvom stađijumu, da se sa tom državom moglo računati kao sa sigurnim saborcetn na strani sporazuma. Doduše jednodušni nalet na svim frontovima nije ispao. Sa svojim nastupanjem preko Alpinskih pograničnih planjna u Italiju, AustroUgarska je bila pokvarila te račune, a to je opet Rusiju nagnalo, da prije vremena počne sa svojiin nasrtajera. Evo već tri mjeseca kako Brusilovijeve vojske gruvaju protiv našili redova, hoteći sebi preko brijegova lješina prokrčiti put za Lavov; već dva mjeseca bijesni borba u Pikardiji na frontu, koji je prema razmjerama ovog svjetskoga rata vrlo mali i uzak, koja je okolnost baš išla u prilog proboju njemačkoga fronta, koji nikako nije uspjeo. Protivničke strateške osnove nijesu se ispunile ni na istoku, ni na zapadu. Rusi poslije uspjeha prvih sedmica nikako više ne mogu da se maknu, a prostranstvo zemljišta što su ga oni u toku ove svoje ofenzive povratili, stoji u najbijednijoj srazmjeri prema veličini oblasti, što ih u Rusiji drže austro-ugarske i njemačke čete. No mnogo je jadnija još dobit u teritoriju, što ju na Sommi postigoše Francuzi i Englezi uz najstrašnije napore. Ova ofenziva, koja je bila zamišijena kao prodorna bitka najvećega stila do dan danji, nije imala drugi karakter, nego 11 vid pozicijskih borbi. Sve novi i novi pokušaji, da se poslije strahovite vatrene pripreme pješačkim napadima uz najužasnije gubitke ipak dodje do cilja svaki put bl se svršili time, što bi najviše dva tri potpuno ^razrušena sela pala šaka neprijateljima. Većoje često izračunavano koliko bi gddina trebalo Francuzima i Englezima, ako bi i dalje ovom brzinom nadirali, da dodju do svoga cilja — oslobodjenja sjevernih francuskih okruga i Belgije. Isto toliko malo koliko na Sommi polazi za rukom Franciuima, da potisnu Nijemce kod Verdur.a. Sve šira i dublja postaje strašna rijeka prolivene francuske krvi, a nigdje nema ni traga o kakvim plodovima ovih groznih žrtava. P’cma tome ni jedna od četiri veIikih *ila, koje vode borbu protiv središnjih vlasli nije uspjela, da u toku ljeta dodje čo onih uspjeha, na koje se sigurno laćunalo. Sveopšti juriš sila sporazuma na srcdišnje vlasti mogao jc posiići jed'no to, da je ovdje ondje bična širina okruglih lukova, koji katkad dobivaju potkovičast vid. Svi ovi arhitektoni elementi jesu čisto istočnjačkog porijekla i nigdje na zapadu nemaju tako jasnih paralela, kao ovdje. Iz toga se može zaključiti, da je srpska crkvena arhitektura, u svojoj prvoj eposi, d a k 1 e o d IX.—XII. vijeka, stajalo pod jakim uticajima Istoka i da t a m o valja tražiti objašnjenja i nekim docnijim pojavama njegovim. Druga epoha srpske crkvene arhitekture počinje pod vladavinom S t j c p a n a Nem’anje (1168.—1196.) i traje za sve vrijeme dinastije Nemanjića, o d XII. d o p o 1 o v i n e XIV. v i j e k a. Srpska crkvena arhitektura doživljuje tada velikl polet, koji se javlja kao prirodna posljcdica kulturno-političldh uspjeha genijalnog Nemanje i sina mu Svetoga Save. Njih dvojica su osnivači nezavlsne države i crkve sr*pske. Manastirska crkva Studenica jeste najrječitiji svjeđok toga poleta, i srp’ki narod če se uvijek opravdano pozivati na nju kao dokaz svoga osjećanja ljepote. U ovoj eposi j*sno sc izđvajajn d v i j e g r u p e crkava, i to time, što prva očituje jače elemente romanskog stila, dok je druga čisto vizantijska (crkvica sv. Aćima i Ane u dvorištu — porti*— manastira Studenice, crkva Gračanica na Kosovu). Prvoj grupi pak, na kojoj se ističu romanski elementi, pripadniu Studenica, D e č a n i, crkva u A r i 1 j u i manastirska crkva Ži č a. Ove dvije grrpe crkava obrazuju na taj način dva stožera, oko kojih se grupišu pstale, veće i manje, mahoin još sasvim neispitan« crkveac gradjevine. Me-

frotit ovih posljednjih sasvim neznatno krnjen, koje se promjene u opšte ne osjećaju u cjelokupnom strateškom položaju. Približava se jesen, primiče se vrijeme kada uslijed hiadnoče i rnraza same po scbi zastaju operacije. S toga sporazum je uvidio, da valja dati novoga p-.ieta opštoj ofenzivi još prije no što će se ona lzgubiti u zimskome snijegu i mrazu. S toga je s najvećom radošću pozdravljeno stupanje Rumunjske u rat. Sada treba ova mala država da dovcde do odlukc, koja je do sada sjajno kopirala Italiju, pa biia tobož miroijubiva, da oi se najzad ustremiia izncuadno i podmuklo na središnje vlasti i njihove saveznike. Sada ova podunavska državica treba na jesen da omogući ono što cijeloga ljeta nijesu biie u stanju izvršiti četiri velike sile. No još nema ni petnaest dana od rumunjske objave rata, a situacija već je doi na sasvim drugi vid. Prema pomenutom slavnom ,,latinskom“ ugledu rumunjski upad u Erdelj, započet sa toliko buke, već zapinje, a u mjesto toga na južnom rumunjskom bojištu NiJe.,:ci I Bugart prodiru na rumunjsko tlo, gdje sa mnogo većim pravom mogu cčekivati da budu pozdravljeni kao osli Lodiocl, nego li Rumunji u erdeljskim županijaraa u koje su upali. Kako izglcda sile bporazuina su se do posljeđnjega časa nadale, da će u ovoj najnovijoj fazi Bugarska ostati s puškom ,,k nozi“ i da neće napasti na Rumunjsku. U logi. ru sila sporazuma, gdje kod nekih članova toga saveza vladaju tako čudnovati pojmovi o savezničkim dužnostima, takve nade svakako nijesu neopravdane. Ati tamo se zaboravIja, da je Četvorni savez tijesno vezan na život I srnit, a Rumunjska, koja se nadala da će pomoću Rusije opet izvesti jcdan bezopasan razbojnički pohod kao 1913. godine, sada sa strepnjom vidi kako samo njcno zemljište postaje oojištem; ona sa zebnjom očekuje borbe, koje će se odigrati ove jeseni. Te borbe isto će toliko malo donijeti odluku u korist sporazuma koliko i minule ljctnje borbe. Sile sporazuma pridruživanjem Rumunjske postigle su doduše produženje ironta, ali nikako nadmoćnos‘. Nove nade, koje u Parisu, Petrogradu i Lcnaonu gaje poslije propasti velike ljetnje ofenzive izjaloviće se kao sve dosadašnje njihove nade. Eorhs na zapatiu, Francuski izvještaj. K. B. Paris, 4. septembra. Večernji izvještaj. Na frontu S o m m e razvila se bitka izazvana od englesko-francuskih snaga, pa je i danas na objema obalama Somme cijeloga dana vodjfna borba s najvećim ogoičenjem.

djutim, te dvije grupe ipak ne treba zamišljati kao potpuno izolovane i nesrodne. Prije švera uticaj, koji je romanski stil vršio na srpsku crkvenu arhitekturu, n ikad se ne javlja usamljen, nego uvijek praćen vizantijskim. Osnovni plan srpskih crkava, u vidu grčkog krsta, s mlnimalnim izuzetkom, svuda je prilagodjen načelima vizantijskog stila, koji svom zapadnom drugu nikad ne dopuštaše potpuno odrješene mke. Bitua odlika vizantijskog arliitektonskog stila — k u b e — takodje nikad ne izostaje sa srnskih crVa toga nema u srpskoj crkvenoj arliitekturi nijcdne potpuno dosljedne romanske gfadjevine, nego samo crkava sa više ili manje priznaka romanskoga stila. Prema tom, prvu grupu crkava ove epohe treba tako razumjeti, đa su u njoj romanski elemeuti p r e t e ž n i j i od vizantijskih. Pretpostavlja se, da su romanski elementi došli u srpsku crkvenu arhitekturu iz Italije preko Dalmacije. Ovo je mišljenje usvojeno i bez sumn,e nije netačno, sanio izgleda, da se pri tom maio pretjeruje. Da je zapadni uticaj bio odista tako snažan, imalo bi u srpskoj crkvenoj arhitekturi čis t i j i h romanskih gradjevina, no što su Studenica i Dečani, te se onda ne bi mogio dešavati: da se pored njih gotovo istovremeno grade i crkve u besprijokorno vizantijskom siogu (Gračanica). Veoma je značajan f.vkat, da se kod Srba nije nigdje Uko ntrado od>tupalo od vizantijskog stila, kao u oblasti religiozne srhitekture, gdje je taj stil . sanatran amanetom Pravoslavlja i pobožnosti. Možda bi se prisustvo zapidnih elemenata moglo pripisati 1 drugoj jednoj Ćinjenici.

Proširujući svoje uspjehe znatno sm) nai predovali istočno od sela Lo Forost, pa smo prodrli do iza majura Ii o s p i t a 1 i zauzeh smo groben visa, koji se nalazi za^adno od šume Marrieres. Našora vatrom iz mašinslcih pušaka i pregradnom vatrom, koja je neprijatelju nanijela vrlq tešklh gubitaka, spriječili smo žestoke njemačkc protunapade, koji su polazili iz sela C o m b 1 e s a, a bih upravijcni protiv naših položaja južno od pomenutog sela. Održaii smo svo novozauzefo zemljište. BroJ earobljenika," zadobivenih poslijednjili dva dana na Sommi popeo se sada na Jčkk'; osim jučer javljenog broja zaplijenili sma još deset mašinskili pušaka. Južno od Somme irancuske su četo napale na neprijateljska postrojenja na pro« sloru od nekiii 20 kilometara, od Barle-. u x a do u oblast južno cd CUaulnesa. Svuda nam je pošlo za rukom, da postignemo željene ciljeve, zahvatjujući hrabrosti naših vojnika i snazi našeg topništva. Na frontu Barleux-Deniecourt dokopali smo se prvog reda neprijateljskih rovova i učvrstismo se u prilazima seia B e rn y i na sjevernoj granici sela D e n i e c ourt Na našem desnom krilu napali smo sa sjevera i jugozapada seio Seycourt i sjajnim smo ga jurišcm potpuno zauzeli. Dalje na jugu od Vermandovillersa do Chillya naša je pješadija poslije neobično žestoke borbe, a u prostranstvu od proko četiri kilometara zauzela cio prednji položaj bivšeg njemačkog fronta, kojl je obuhvatio više vrlo jako izgradjenili obranbenih linija. Selo C h i 11 y potpuno je zauzeto, na istoku posjeli smo kotu 86, kao 1 zapađnu ivicu Chauneske šume, a preko sela Vermanđovillersa, čiji jedan dio držimo, prodrii smo dalje u pravcu sa juga na sjevcr. Naše je teško topništvo uzelo pod svoju vatru neprijateijske čete, koje su izbijale na drum Liancourt-Vonches i rasturiii smo jli. Broj do sada zadobivenih zarobljenika juzno od Somme prelazi 2700. Na desnoj obali rijeke M a a s e učvrsiili smo u prkos žestokom neprijateljsk m bombardovanju svoje jučeranje tekovine. Nastupiii smo oko sto metara u obiasti istočno od F1 e u r y a. Nijemci preduzeše vrlo jak napad protiv naših položaia u štiriiiei Chenois. Ovom je napadu iz početka pošlo za rukom, da otme poijsko utvrdjenje na drumu za Vaux i rovove zapadno od toga mjesta, ali nam je sjajmtn protunapadom uspjelo svo privremeuo napušteno zemljište povratiti. Tom smo prilikom zadobili 100 zarobljenika, popodne odbijeni su novi njemački pokušaji napada istočno od Chenois. Broj danas i jučer zadobijcnih zarobljenika u oblasti Fleury prelazi 500. K. B. Paris, 5. septembra. 3 sata poslije podne: Na frontu S o mm e ometalo je rdjavo vrijeme, koje je cljelu noć trajalo, djelatnost francuskih četa, koje su se rasporedile na osvojenom zemljištu. Sjevemo od rijeae izvršili su Nijc . 1 c 'ak protivnapad, koji se razvio od šume *■. „ a e r 1 u protivu francuskih_ položaja izmedju C o m b 1 e s i Poresta. Uzet pod francusku t' "ničku i mašinsku vatru neprijateljske napadačke čete su došle u zabunu i prešle su u bijeg prema izlaznim linijama, pošto su predhodno pretrpile velike gubitke. Neprijatelj nije više ponavljao napad. Južno od S o m m e Nijemci su samo na jednom mjestu pokušavali protivnapad istočmo Belloy en Santerre, gdje

Zna se, di su za gradjenje starih srpst li crkava doztvani po nekad primorski majstcri. Tako se postupalo onda, kada se ticaio kakvoga finijeg neimirskog posla, za koji moradtše biti upotrijcbljeni slranci, kao što se u malim zetnljama čini i dan>s. Da li pod tim „maistorima s Primorja* valja razumijevati samo Dalraatince — stoji u pitanju. Lako je moguć.io, da gradnju Stucenice rukovadjaše kakav Talijan, jer u njoj vidimo jedan mottv, koji je svojstven saiuo lombardijskim crkvama XII. t XIII. vijeka: to su ona dva lava, na ćijim hrptima počivaju stubovi giavnoga portala. Isto tako nije nevjerovatno, da su crkvu u Gradcu zadužbini Frtncuskinje Jelene, supruge St epana Uroša I. — sudeći po gotskim oscbnicima (potpcmi stubovi, coutreforts), gradilt francuski zidari. Sličnu potražnju tudjinskih usluga sretamo i u štamparskoj v,eštini XVI. vijeka. Kad je knjigu valjalo skupoc ( entje i ukrasnije naštampati, nije se naručivala u prvoj srpskoj štsmparlji na Obodu (C r n a G o r a), već u Mljeclma onako kao što se nekad prvi Nemanjići ne ustručavahu, da zarad večega sjaja svo ih zadužbirui pozovu u pomoč 1 kakvoga tudjina. On bi tada zaćinio pravoslavnu bogomolju motivima, koji ga okružavehu na domu i čiju je ilvu uspomentr donlo sobom u »rpske krajeve. Zato bi prikupljan e podataka o neimarima srpskih manastirs: ih crkava bio za pravilnu ocjenu srpske arhitektonske umjetnosti jedan, istina težak ali koiistan posao. (Sljeduje svršetak).