Beogradske novine

Izlazl: dnevno n jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodajese: ■ Beegrmdn I ■ krajevima za- . , posjednutim od carsko i kra- h |j ijevstdb ćeta po cijeni od ■ HrvatakoJ-Siavonijl, BosniHercegovlni I Daimactjl po cijeoi od 8 h bvaa ovog podrućja . . . 11 b Oglasl po

Pretplata: za 1 mjesec a Beogradu I a krajevima zaposjednutlm od carsko I kraljevskib ćeta K a Hrvatskoj-Slavonijl, BosaiHercegovinl I Daimacjjl K2*40 Izvan ovog podrućja . . . K3cijeniku. ■ ■■ .

UrednUtvo t BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava, prltnanje oglasa i pretpiatet Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25.

Br. 252.

BEOGRAD, utorak 24. oktobra 1916.

Godina II.

Savezniei ušli u Konstancu i prešli preko nje 16. km.— Rusi prebačeni sa zapadne obale Narajowke.

RATNI IZV3EŠTADI. Izvještaj austro-ugarskog generalnog stožera. Kb. Beč, 23. oktobra. Istočno bojište: Front konjičkog generala nadvojvode K a rIa: U borbama oko # P r e d e a 1 a zarobljeno je šest rumun'skih časnika i 555 ljudi. Opšti je poiozaj nepromiienjen. Front mar*ala prinea L e o p o 1 d a bavarskog: Osvajanjem posljednjeg malog odsječka, što su ga Rusi jošdržali, potpuno je očišćena od neprijatelja zapadna obaia Nara;owke. Na ostalim dije ! ovima fronta nije bilo značajnijih dogadiaja izuzev mjestimičner žive topničke vatre. Talijansko bojište: Na primorskom frontu i jučer je rasla žestina topničke vatre. U T i r o 1 u i u Koruškoj bila je neznatna topnička djelatnost. .|ugo->stoćno bojište; Kod c. i k. četa ničeg novog. Zamjenik glavara generalnog stožera pl. H6fer, podmaršal. Izvjestai bugarskog glavnog stožera. Kb. Sofija, 23. oktobra. Maćedonsko bojište: Izmedju P r e s p a n s k o g jezera i rljeke C e r ne traie slaba topnička vatra. U zavijutku C e r n e nijesu još završeni bojevi. Naše čete, pojačane sa nekoliko njemačkih bataljuna prešle su u napađ prema selima BrodiSUvlna.iJ dolim M o g I j en i c e i zapadno od Vardara vlada živahna topnička patiba. Jaki noćni neprijateliski napad na Bogorodicu je odbijeu tiašom vatrom, a ciiielom i u borbi na ttož. Na podnožiti Bjelasica-planine vlada mir Na frontu Strum e pucao je neprb'aieij na više sela isprcd naših poiožaia. Runiunisko bojišJe: Uz obale Dunava vlada mir. U Dobrudžl nastaviie su savezničke čete na 22 . cktobra d a p r ogone potučenoga neprijate1 j a. U jedan sat posiije podne u š 1 o jenaše konjaništvo uKons t a n c u. Na večer su odielienja našeg desnog krila stigle do liniie I z I i j a n Tepe, 16 kilometara sjevero-zapadno od K o n s t a n c e. pa su zaposjcle seIo A I a k a p u blizitii željeznice, dok su čete lijevog krila zaposjelc liniju I d r i s-K u j u s—k o t e 127, 6 km inžno od M e d ž f d I i e. kao l vidne 5 km

sjeverno od Kujus-Mamut. kote 158. Na obalama C r n o g a mora povukla se ruska crnomorska niornsr ca, koja je takodjer sud'dcva'a u borbama, pa je otploviia n sjcvero-istočnoin pravcu. Jedna njemačka 1 e t i 1 i c a spustila se i z a ni'prijateljskih položaja kod let'lišnih hangara, pa je uništila dvije neprijateljske letilice 1 ubila stražare. Njemačka se letilica povratiia r.epovrijedjena. Ubiistuo srofn StursKha. Političkih ubistava bilo je u svim zemljama. Nema toga. pa ma još kako strogog zakona, koji bi inogao spriječavati, da po neki put lz nekog zai.uženoga ugla ljudskoga društva ne iskoči ncka propala individua i po'.egne revolverom ill kamom na kakav život, koji je taj čovjek izabrao kao cilj svojoj mržnji. Atentat, kojemu je pao na žrtvu austrijski ministar predsjednik grof S t u r g k h jeste zločin. pri kojeinu besmislenost ubičinih motiva još nadmašuje pokvarenost niegovih pobuda. Jer ovdje nt pri najboljoj voiji nije se mogla navesti težnja neko? ubilačkog instinkta. željnog da se napije ,.tiranske krvi“ da osveti neku uobraženu nepravdu, ili da čovječanstvo i državu ,,oslobodi“ od neke tobož štetne egzistencije. I najodličniji politički protivnicl pokojnog ministra predsjednika priznaju, da je grof Stfirgkh bio državnik sa najčistijim i najpravednliim namjerama, koji je svim strankama podjednako ukazivao svoju naklonost, radan čovjek u tolikoj mjeri, da ga nije bilo u stanju skrhatl strahoviia ođgovornost, koju je zadnjih dviju godlna podnosio. Nije moguće, da su lični razlozl mogli izazvati namjeru, rja se on nasilnim putem uklonl. jer je isključeno. da bi ma ko drugi na njegovom mjestu kao austrijski ministar predsiednik u datom vremenu niogao udariti drugim pravcem nego li što je dosadašnjl. A!i možda je ubica baš to i htio. ili je u najmanju ruku htio u tome smisiu izvršiti demonstraciju, koja se može objasn'ti jedino zlikovačkim moralom. Inače uobičajene fraze u takvim slučajevima, kako je atentator ludiak, čovjek koji nije pri čistoj svijesti, u ovome siučaju ne mogu biti tačne. Ubica grcfa Sturgklia bio je ličnost poznara u političkom žlvotu, pa se za to na njoga ni u kom

slučaju ne mogu priinijeniti ovakvl razlozi. On je izdavač jednog sociiaiističkog mjesečnog Časopisa i što je čudno još i tajnik socijal-deimkratske stranke. ma da ga je njen glavni zvanični organ, „Arbeiter Zeitung“, u posljednje vrijeme žestoko tiapadao. Sama pomisao, da bi na takvo injesto mogao doći čovjek, koji nije sasvhn pri čistoj s ijesti, koji je u pola lud, pa se za 10 ne može učiniti odgovornim za svoja djela. apsoiutno je nedopu«tena i biia bi upravo uvrjedljiva za stranku. Dr. Fiiedrich A d 1 e r je zbilja na svome prvom saslušanju najmirnije izjavio da je on potpuno svjestan toga š'n j? učinio, i da se već duže vremena nosio inišlju, da ministra predsjednika ukloni sa svijeta. Sudska će istraga pokazati, je li on pri svome djelu imao učesnika, što on naravno poriče. Ona će pokazati postoji li kakva idealna veza izmedju ovoga ubistva i krajnjeg anarho-socijallstičkog pravca, što ga je Adler u javnosti isto onako zvučno zastupao, kao do skora i Liebknecht u Njeniačkoj. Osuda, na koju naiiazi ovo ubijstvo tim je jača i svestranija, što je ovo djelo izvršeno u vremenu, kada monarhija vodi borbu sa spoljnjim neprijateljima, koji već nekoliko mjeseci okružavajn njene granice. Da se ova borba privede do kraja, nije samo zadatak vojnika na bojištu, već i sviju onih, koji se nalaze u pozadini, i koji su poštedjeni od neizmjernih patnji, opasnosti i odricanja, koje moraju podnositi čete. Naravno, da u psibi ublčincj, rastrovanoj zlikovačkom pokvareno'ću niie biio tome ni traga. OvaJ čovjek, kojemu jc bilo podareno, da kod svoje kuće vodi miran svakodnevni život, đok su se drugi knarill, prijt 'e prkazivao oubraženost, neopravdanu nikakvim zaslugama, pa je htio da pokaže. da on sve bolje zna, a to nije btio da pokaže produktivnim radom, nekakvim junaštvom, već prostim l podliin ubijstvom, kojim je uklonio sa svijeta baš čovjeka, koji je stajao u prvim redovirna mcdju onima, koji su se trudili, da sretno tzvedu svoju državu iz sviju ouasnosti sadašnjice. Herostratos ovjekovječio je svoje ime u povijesti time, šio je uništio Jednu od najslavnijih kulturnih tekovina svoga doba Artemizin hram. Irne ubice austrijskog ministra predsjeclnika proklinjaće se još i ouda, kada vcc odavno bude nastupio mir, kao ime čudovišta koje u vremenu, kada se sve bilo složilo za odbranu države. podlo ubio državnika, kojl ie stajao na čeiu zeim Ije. Postoji bojazan, da ovakva zasluga čak ni kod neprijatelja monarhije neće stvoriti lijep ugied imcnu Friedricha Adiera.

Uijest! o umorstuu. Saučešće carevo Kb.-Budimpešta. 23. oktobra. Ugarskt brzojavni dopisni ured javlja iz Beča: Njegovo Veličanstvo uputilo je narnjesničkom savjetniku Heinrichu grofu S t fl r g k h u slljedeći brzojav: Duboko potresen smrću inoga ministra predsjednika Karla grofa Sturgkha, vašega preminuloga brata. koji js prije nekcliko časova pao kao žrtva gnusnoga napada, pobudjen Sam, da vas, dragi grote. kao 1 vašu braću, grofove J o s i f a i F e rd i n a n d a, i groficu Anu P a a r, iskreno uvjerirn, da punim srcem učestvujem u bolu povodom ovog vrlo teškog gubitka. Velikom tugom Ja ću se sjećati neočekivanog završetka, koji je oviin dobio vjeran dužnosti. u o/.biljnim vremenima oprobani i uvijek cdani rad grofa Karla. Franjo Josip s. r. Sa'ičešće liadvojvode-prijestolonasljedntka. Kb. Beć, 23. oktobra. Nadvojvoda prijestolonasljednik Karlo Franjo Josip uputio je namj'esničkom savjetniku Heinrichu grofu S t ti r g k h u slijedeći brzojav: Duboko potresen gnusnim atentatom, kome je vaš brat pao na žrtvu u ovako za monarhiju značajnom vremenu. hitarn da vam izjavirn inoje najiskrcn'je i najtoplije saučešće. Biagodarnoin uspomenom Ja ću se sjcčati državnika, žrtve gnusncg atentata. koji je, posvetivši sve svoje đje'ovcnje dolim države. uvijek savjesno radio. Nadvoivoda Karlo s. r. SažalnUa parlameuta. Kb. Beč, 23. oktobra. Danas oko 10 sati prije podne bila Je pod predsjeuniš'voin predsjcdnika parlamenta, dr. S y I v c s t e r a. sjednica prezidija austrijskoga rajbsrata, na kojoj je raspravlianc o sicdnici predstavnika pojed’nih stranaka, k.oja irna biti po podne. Usvojcn je /ahtjev triju grtipa gospoJske kuće, da učestvuju u pfegovorima predstavnika carevinskog vijeća. Svaka će od tih grupa odaslaii po jednog predsiavnii-a. Poslamčki sastanak, koji će se poslije podne odr/ati, prirediće prije svega i z j a v u ž alostl za poginulog ministrapredsjeduika. Saučešće češkifi socijalista. Kb. Beč, 23. oktobra. Juče je u Beču održalo sjednicu predsjedništvo I giavni odbor češke socijal-demokratske stranks. Pod utiskom nesretnoga atentata pro-

tivu ministra predsjcdnika grofa S t fi r g k h a, pnmljen je prijedlog predsjednika N e m e c a, da se odustane od održanja redovne sjednice i da se odloži politička debata. Posianici Nemec i Tuzar otišli su u predsjedništvo ministarstva, i tu su izjavili saučešće kluba srranke. Clanovl kluba itčffvovaće pri pogrebu. Pogreb ministrov. Kb. Beć, 23. oktcbra. » Pogreb pokojno? ministra-predsjednika grofa S i i'i r g k li a biće u srijedu 25. ov. mj. u Halbenrainu u Štajerskoj. Saučesnici pri pogrebu poiaze tamo iz Beča zasebnim vozom istoga dana u 9 sati prije pođne. Njemačkl glas. Kb. Kdln. 23. oktobra. U jednom brzojavu lisfa ,.K o I n ischeZeitung*' veli se: Ubojica grofa S t u r g k h a je poliiićki ..desperadi“. Dogadjaj izazh’a u N.icmaćkoj g n u š a n j e i p r c z r e n j e. a fačno se ocjenjuje po svekoliki poit;žaj kao bezznačajno sramtto djelo jednog nenor« mainog čovjeka. Idemo mirno na susret iskorišćavanju toga slučaja od strane neprijateljske štainpe. k'>je neče izostatl. Istrajanje do pohjtde, oduševIjenje za stvar A u s t r o-U g a r s k e, sloga sviju stan ivn'k \ dvognbe inonarbije s njihovim hrabrim četama. t.dlučnost stanovniš:vd na doinu. da s požrtvovanjem potpomaže zadatak vojske. stoje tako čvrsto i nepokoiebivo i tako su uzvi’eni iznad zamršenog idejnog kruga, u kr'ni je uhojica djelovao, da je bez izgieda s'-aki pokušaj neprijateljske agitacije. da ponuiti sliku vojujuće i izdržijive monariiije.

Pot sn Rumunjrkom. Averescu o svome raciu. Kb. Rotterdam, 22. oktobra. „Centrai News* javlja iz L o n d o n a, da iezastupnik „Daily Te!iegrapha“ razgovarao sa jednim prijatel em generala Averesca, koji je iskazao mišljenje, da se oštra kritika protivu generala svcdi na pogriješno prestavljanje dogadjaja, koji su se stvarno odigrali. Na njegov smjer za ratni pohod uticale su nepoznate činienice, n. p.. držanje Bugarske, od koje se očekivalo, da će se odvojiti od središnjih vlasti i da neće objaviti rat. Da će Dobrudža brti napadnuta, to se smatralo kao rzvjesno, ali je opasnost s te strane podcjenjivana. Vladalo je čvrsto uvjerenje, da će glavna sila neprijateteljeva napasti Rumunjsku preko transilvanskih kianaca. S toga je Averescu svoju boračku snagu upotrebio radi upada u E r d e 1 j. Na taj se način htjelo da se kod Dorne Vatre dodje u vezu sa Rusima, dokie se mislilo da se protivu Bugarske zauzme samo odbranbeno držanje. Taj se smjerslagao

Podlistak. Sttt ]e rekoo $rof Tolsto] o frontusko-ruskom souezu. Proročanske riječi. Još je za vrijeme sklapanja suveza bilo i u jednoj i u drugoj zemlji (u Francuskoj i u Rusiji) mnogih giasova, koji se s time nijesu nikako slagali i proricali, da će prije ili poslije doći do rascijepa izmedju obe države, koje se tako mnogo razlikuju i medjusobno iinaju vrlo malo dodirnih tačaka. Medju mnogim iičnostima u ruskoj državi, koje su bile odmah protivu zaključenja ugovora, nalazio se I grof Tolstoj, pa je zanimljivo, šta je taj veliki čovjek o tonie rekao, kakvc je on proročanske riječi izgovorio. Jedan prijatelj „Continental Times“-a, lista, koji u Beriinu izlazi na englcskom jeziku, poslao mu je jednu izjavu lolstoja. Tada se Tolstoj bavio u Parisu, sjajno je bio primljen i ukazivane su mu sve moguće počasti. U Francuskoj su »e poodavna bili Interesovali o njegovoj ličnosti, bio je tamo vrlo dobro poznat i njegovi pogledl i razlaganja činila su na Francuze jak utisak, pa su se sa zadovoljstvom koristili prilikom, da Tolstoju pokažu, koiiko oni njega cijene 1 poštuju i kako rado^itaiu njegove riječi. Jedan francuski časopis. „Revue

B 1 a n c h e“, poslao je Tolstoju jednog svog saradnika, da čuje njegovo mišljenje o zaključenju rusko-francuskoga saveza, koje je bilo već na pragu. Tolstoj je, bez obzira na to što će tiine kod Francuza sarn sebi mnogo škoditi, izjavio sa svim otvoreno, d a j e o n otvoreni protivniktog saveza. Na pitanje, šta rusko stanovništvo, u njegovoj cijelokupnosti misli o tome savezu, Tolstoj je odgovorio: „Ruski narod, ja mislim pravi ruskinar o d, kako to dosiovno i po samom značenju te riječi treba razumjeti, nema savršeno ni pojma, da će se u opšte takav savez zaključiti. All, kad bi on o tome šta znao, on bi svakako taj savez proklinjao, jer je sa svim jasno, da se u njemu nalazi klica rata, ili bolje reč<mo Čitav niz ratova. Na pitanje koie ste mi upravili, da II Rnsi dijele oduševljenje Francuza, mogu vam samo reći. da u mojoj domovini takvo oduševljenie, kakvo Francuzi imaju. ili bnr uobražavaju da ga imaju, u opšte i ne postoji. Kad bi svi moji zemljaci znall, na koji je način taj savez ostvaren, oai bi prema njemti bili ne satno ravnodušni, nego bi bili i nepriiateljski raspoloženi“. Začudjeni novinar je zatim uputio Tolstoju drugo pitanje, kakav će, po njegovom mišljenju, uticaj imati taj savez na napredovanje civilizacije i kulture. Tolstoj je nekoliko trenutaka proveo u mislima, pa Je poslije rekao: ..Ono što sam raniie rekao morain oo-

noviti, da će taj savez donijeti rat. Već iz samog tog izlazi, da taj savez sa kulturom, civiiizacijom i drugim krupnim riječima nema ništa, ali baš ni najmanje zajedničkog. Taj je savez, ja to otvoreno velim, najveća nesreća za Rusiju i Franeusku, u njegovim će posIjedicama biti samc^nesreće i nevolje. Francuska vlada, francuska štampa i svi krugovi francuskog društva, koji su se toliko jako zauzeli za ostvarenje tog saveza, dali su suviše velike ustupke svojim pojmovima o slobodi i jcđnakosti, kad su radili na savezu sa Rusijom, pa će u budiićnostL morati dati još i veće ustupke. Vi ćete vaše nazore morati dovoditl u sklad sa najdespotskijom, najsvirepijom i najreakcionarniiom državom Evrope, a to za „slobodnog Francuza“ nije malenkost, mislim da mogu sa svim otvoreno reći, ne strepeći od toga, da ću prije iii poslije morati sam sebe izobiičiti. Po sebi se razumije da za Francusku znači to velild gubitak, koji se neće tno£i nikad naknaditi. Do sada je Rusiia prilično strahovala od civilizovane Evrope, jer je u svojoi cjelokunnosti osjećala moćnog neprijateIja. Sad je kočnica nestalo i ja sam sklon prije da vjerujem, da će Francuska samo rdjavo naučiti od Rusije, dokle će se Rusija, obmuto, samo onome što je dobro naučiti od svoga saveznika. I tako će jedini rezultat tog nesretnog i pogrješnog saveza izmedjn dvije države, koje nemaju nikakve dodirn« medhtsohne tačke. bid ne nanre-

dak nego nazadak u kulluri i civiiizaciji. i ja mogu samo ponoviti. Ja duboko i iskreno žabm, šfo će se taj savez ostvariti“. S tim je riječima gfrof Tolstoj završlo svoia razlaganja, koja su hila začinjena proročanskim duliom. Lako je razuinjeti, da te riječi nijesu hile u stanju, da simpatije, koje su nesumnjivo postojale prema Toisioju, još uvećaju, i to je bio uzrok. što se ToistoJ, kog su Francuzi toćtRo siavili, vratio u svc.u domovinu u najvećoj tišiui. AIl si; iru dogadjaji d?.ii za pravo.

Coulečnost u rotu. Značajno pismo winchertenskog biskupa. U Njemačkoj radl se oa tome, đa se olakša stanje intemlraniti I nee. ijateljskih podanlka, n3ročito žena i djece. To se u ostalom vršl na osnovu uzajaranostl. jer se I u Engleskoj mnogo činl u tome poglcdu. Ma da se vojnička borba vodi najvećlm Ogorčenjem, mora se pozdraviti ovaj huinanl rad s jedne i a druge strane. U tome smislu eovori plsmo svinchesterskoe vladike itrednlžlvu „Timesa", kojeovdjedonosimo. Pismo glasi: Glavnom uredniku ,,Timesa“. Usred latnih briga i bijeda nalazhn đa bi bila interesantna 1 koilsna fakta, koja ću vam ovdje navesti, ako bi im u vašem listu našli mjesta. U diplomatskim i vojničkim krugovlma često se čuje za rlječ „osveta"; ponušavaju se 1 zahtjevaju represalije, traži se osveta za uvršena svirenstva. in.,tmkt

našeg nafoda osudjuje takvu osvetu što sam sa zadovoljstvom utvrdio. To je sve rcvanche za ono što je zlo no rijetko, vrlo rijetko javlja se revanche za stvari, koje su dobre. Ali evo izneću ovdje takav jedan slučaj. U početku rata stupile su u akciju ,,Quekeri“ i dfuge dobrotvorne organizacije, da poinognu ljndima i ženama stranih narodnosti, koje u našoj zemlji pate uslijed rata. Njihova je sudbina vila strahovita. Suprotnosti uslijed kontradiktornih naklonosti, napuštanje od strane ranijih prijatclja, iznenadni gubitak mjesta i zarade, intemiranje ljudi, koji su prisiijei na nerad, sve su to bilc nevolje, koje bi možda izazvale očajanje, da nijesu došli u pomoć članovi ,,Emergency Commitee-a“. Oni su ukazali znatnu pomoć hiljadama porodica, a prije svega ukazali su melem Ijudske simpatije ljudima po logorlma i njihovim ženania 1 djeci, koji su odvojeni od njih vodili borbu za opstanak. Ođmah u prvo viijeme rata, i u Berlinu se sastaia jedna grupa Nijemaca, koja se podulivatila Ua primi na se slićan zadatak. Rad britanskog odbora došao iin ie do ušiju, pa ih je samo ohrabrio, da udvoje' svoje napore. Od toga vrcniena ta su dva odhora došla u međjusobnu vezu, pa se 1 jedno i drugo postaralo, a sve ono, što se u drugoj zcinlji učinilo za „neprijateljskc podanike" učini u istoj mjeri i u vlastitoj zemljL Mediu ostalim, berlinskom se odbort ima zahvaliti, što je ženama, koje stanuju u o'rugim krajevima Njemačke, zagaranto’.saa mogućnost putovanja, kao i gostoprirr.otvo u slučaju, da oue hoće da posjetg svoie muževe u gradianskcm zafoblieničt