Beogradske novine

Strua 2.

7. noveirtbra 1916.

Beogradske Novlne

Utorak

Broj 266

sjednika i jednog za podpredsjednika. Rezultat toga drugog izbora, koji predstevlja samo još formalnost, pošto se pravi rezultat već jasno da vid eti na osnovu izbora povjerenika, zapečati se i otprati u Washington predsjedniku senaia. Druge srijede u februaru, — u ovome slučaju 14. februara 1917. godine vrši se još jedna posijednja fonualnost: pred iskupljenim senatom i skupštinom predsjednik senata otvara zapečaćene spiskove pa se prebrojavaju glasovi. Kao izabrani važi onaj kandidat, koji je dobio apsolutnu većinu glasova svitu povjerenika. Ako pak nijedan kandidat nije dobio apsolutnu većinu, skupština odmah bira za predsjednika jednoga od trojice kandidata, koji su dobili najveći broj glasova. No takvoga izbora bilo je do sada samo jedared, naiine 1825. godine. Odlučni je dan naravno prvi dan izbora, kada se biraju povjerenici (izbornici), ,electors“, pa rezultat ovoga izbora odlučuje o tome ko će u toku slijedećih četiri godina biti predsjedmk Sjediu,enih Američkih Država. Još ni jedan izbor predsjednika u velikoj američkoj republici nije izazvao toliku pažnju vaskolikog civit vanog svijeta kao ovaj izbor. Svjetski rat, koji je doduše poštedio Sjedinjene Države, ipak je imao jakog uticaja na izborne izglede i na izborni pokret. U izbornoj borbi ovom prilikom učestvuju četiri stranke sa po jednim kandidatom. No kao i zadnjih izbora borba će se u glavnom odlučiti samo izmedju demokratske i republikanske stranke. pošto su socijalisti i prohibicionisti stupaju u borbu što no j kažu samo radi slave i radi ugleda svojih stranaka. Kandidat demokratske stranke jeste dosadašnji predsjednik O. Woodrow W i 1 s o n, a kandidat je republikanaca bivši vrhovni sudija američkoga saveza Charles Evans H u g h e s, koji se u Evropi tek pročuo u širim krugovima, kada ga je chikaški narodni konvinat (t. j. glavna stranačka skopština) poslije bezuspješnog glasanja ođ nekoliko dana proglasio za predsjedničkog kandidata republikanske stranke. Svi se sjećaju, da je prije četiri godine pobijedila demokratska stranka sa svojim kandidatom, sadašnjim predsjednikom Wilsonom, ne uslijed toga što su -veće mase američkoga naroda protnijenili političko mišljenje u korist demokratske stranke. već iedino uslijed toga što je u republikanskoj stranci nastupi rascjep. Kao što je poznato, tada su konzervativni republikanci ponovo kandidovali dotadašnjeg predsjednika Tafta, a progresisti (napredni republikanci) Roosevelta, pa je naravno složna demokratska stranka bila jača od dviju zavadjenih republikanskih grupa. 1912. godine je Wilson dobio ukupno 6,292-670 glasova. dok su Taft i Roosevelt zajedno dobili 7,611.050 glasova. Prema tome bi Wilson sada imao protiv sebe većim» od 1.318.380 glasova razumije se samo pod pretpostavkom, da je pomirenje obiju republikanskih grupa izvršeno zvanično na ovogodišnjem republikanskom konventu u Chikagu zbilja i stvamo i potpuno. No treba imati na umn, da je danas baš uslijed svjetskoga rata, koji je nastupio za vrijeme predsjednikovanja WiIsonovog veliko razmimoilaženje u mišljenju, tako da će morati da se računa sa mnogim nromjenama i iznenadjenjima. Naime u mnogobrojnim agitacijonim govorima, što su ih do sada održali Wilson I Hughes, naravno da držanje Sjedinje-

nih Država prema zaračenim stranama igra veliku, . a možda i odlučnu ulogu . . . Još u pozno Ijeto Wilson je imao protivu sebe gotovo sve mnogobrojne amerikance njemačke narodnosti, a još prije nek-Uiko edjćlja Hughesovi izgledi, „to se vidi i iz opklada o kojima smo javili u brzojavima, a prema kojima Hughesovi izgledi prema Wilsonovim stoje kao 2:1. No od toga vremena tvrdi se. da su se Wilsonovi izgledi znatno popravili, tako da se može reći. da je danas sasvim neizvjesno, koji će od kandidata pobjediti u današnjoj izbornoj borbi.

Rot so Rumunjskom. Podvodni brodovi u Crnom moru. (Naročitl brzojav „Beogradskih Novina'U Karlsruhe, 5. novembra. Prema švajcarskim listovima javIja „Petrogradske V j e d o m o s t i“ iz Odese: Uslijed vanredno povećane opasnosti od podmornica u Crnom moru, rusko trgovačko brođarsko društvo većim je dijelom obustavilo svoju plovidbu. Krajem prošle seđmice potopila je jedna njemačka podmornica u blizini Odese tri velike rumuniske barke, natovarene životniin namirnicama.

FH ? m n č k u. Lov protivu ,,Deutschland“-a. (Naročiti br/ojav »Rcocr dskib Novina«; Karlsruhe, 5. novembra. Po ziiriškim listovima javlja ,,Daily C h r o n i c 1 e“ da je engleski admiralitet radi gonjenja ,,Deutschiand“-a odredio veliku flotu da plovi u zapadnom oceanu. Odredjeno je i četrnaest francuskih ratnih brodova za gonjenje „Deubschland“-a. Fruncusko-enjlesku ofenzlvo. Poginuo francuski general. Kb. Paris, 6 . novembra. ,,M a t i n“ javlja, da je kod Douaumonta poginuo poznati general Anc e I i n. Ranjen engleski divizijoni general. (Naročiti brzojav ..Beogradskih Novina“.) Frankfurt, 5. novembra. „Frankfurter Zeitung" javlja iz Londona: Sir Archibald Paris, jedan od odličnih divizijonih generala, izgubio je u jednoj bitci na Sommi lijevu nogu. On istupa iz vojske. Engleska proizvodnja municije. (Naročiti brzojav »Beogracfskih Novina«; London, 5. novembra. (Reuter). Dr. A d d i s o n iz ministarstva municije, držao je u Wolwichu govor o industriji municije, pa je izmedju ostalog rekao, da je potrebno za izradu municije najmanje još 315.000 muških i 100.000 ženskih radnika, da bi se mogao izvesti veliki program o proizvodnji municije. Krizu u Grćkoj. Borba kod Katerinl. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“.) London, 4. novembra. (Reuter) ,,Daily Telegraph" saznaje iz Atcne, da su u jednoj borbi prije zauzeća Katerine privrženici kraljevi imali 13, a Venizeliste 20 mrtvih. List ,,Esperini“, organ kraljevog dvov ra, javlja, da je kralj uslijed prodiranja

Venizelista riješio, da opozove svoju zapovjest o premještanju dva tesaiijska vojna zbora.

Rorbe u Hutedonlji. Obrana Bitolja. Kb. Paris. 6 . novembra. ,.T e m p s“ u jednom članku veli, da će se Bitolj moći zauzeti samo ako se znatno pojača teško topništvo.

Rat na moru I pod morem. Nemačka i Norveška. Kb. Christianija, 5. novembra. Ovdje se čuje, da je večeras predat njemačkom poslaniku cdgovor norveške viade na njemačku notu, Potopljen parobrod. Kb. London, 5. novembra. • Reuter javlja: Potopljen je parobrod ,,S e r o t“ Posada je spašena.

. Grefl s oKoiico. Major Johann Franz. Prvi kotarski zapovjednik Beograda, poslije njegovog zauzeća, major Jvan F r a n z, smijenjen je 1. novembra sa svoga položaja, da kao ponovo sposoban produži svoju službu n a b oj no m polj u. Malo je ljudi u Beogradu, koji ga nijesu poznavali, jer je on svojim obilatim radom kao kotarski zapovjednik Beograda svuda dobrotvorno uticao, gdje je god mogao liječio je teške rane, koje je rat nanio. Major Franz, koji odlazi iz naše sredine, tvorac je rnnogih ustanova, društvenih, zdravstvenih i dobrotvornih grada Beograda.^ jifii&R Čim je otpočeo rat, major Franz je odmah otišao u bojne redove i ostao je u njima više od godine dana, dokle nije bio teško u glavu ranjen te jezbog toga primoran bio da ode u pozadinu. Za svoje odlično držanje pred neprijateljem odlikovan je ratnim redovima i najvišim priznanjem. Kao kotarski zapovjednik svojim neumornim teškim radom postigao je vebki uspjeli i priznanje svojih predpostavljenih. Prema svojim podčinjenim bio je iskren i blagonakloni starješina. U srcima beogradskog stanovništva nrajor Franz će ostati u trajnoj prijatnoj uspomeni. S blagodarnošću mora se pomenuti i blagotvoran rad gospodje A n n y Franz, koji je ona za vrijeme svoga bavljenja u Beogradu obilno razvijala, naročito u domu staraca i dječijem skloništu. Njegov je zamjenik gospodin potpukovnik Aleksander N e u m a n n. Koncerat Tkalčić-Gruss u Zemunu. U nedjelju 12. o. mj. priredjuju na poziv zemunskog odbora za ratnu pripomoć, dvojica od najodličnijih hrvatskili umjetnika, čelista Gjuro T k a 1čić i pianista prof. Herman Grussiz Zagreba, koncerat u korist ratnih i nv a 1 i d a grada Zemuna. Tkalčić i Gruss dobro su poznata imena u umjetničkim krugovima monarhije. Prigodom zadnje turneje u Ugarskoj, poglavito nakon sjajnoga uspjeha u Budimpešti, sva im je štampa jednodušno priznala kvalitete prvorazrednih umjetnika. Kako su umjetnici za čitavo vrijeme naše pobjedonosne orijaške borbe nesebično priveli mnogu hiljadu kruna plemenitim i dobrotvornim institucijama monarhije, s pravom se očekuje da će plemenita svrha koncerta i u Zemunu naići na svestrano susretanje.

mi nije bilo jasno, u kom se pravcu ona vođL Puščane vatre te večeri nije bilo. Po običaju rano sam legao. I ako su me obuzimale razne misli, ipak me je san brzo savladao. 24. oktobra. Strašni dan I Tačno u 2 sata u jutru trgla me je iz sna topovska jrrmljavina. Brzo sam se obukao, izašao u dvorište i na ulicu. Nigdje žive duše. Po zvnktr granata činilo mi se, da Nijemci gagjajn ponovo stanicu i zapadnu okoiinu donjeg grada. Paljba je jaka i sve češća. Otpočeše i naši topovi sa padina Stolova. Bio sam više no tjvjeren, da će Nijemci tući i sam grad i svakog sam trenutka očekivao iresak granate u kome kraju grada, a naročito u mojoj okolini, jer su njemačke granate, odgctvarajući našim topovima, neprekidno letilje pravcem preko ovog kraja grada. U rasvitku je i svijet izašao iz kuća i a strahu posmatrao je ovu strahovitu borbu, upravo savijao se pod onim silnim fijuka■jem i praskanjem granata i šrapnela. Paljba prestade oko 6 sati, sve se umirilo. Dan je bio prijatan i potpuno vedar. Oko 7 sati riješih se, da dosjetim moga prijatelja koji je u blizini stanovao, pa da odem i do trga. Kopkalo me, da vidim šta se sve noćas dogodilo i dali će se ostvariti ona odluka o predaji grada. Ali, nisam dospio ni do stana »og prijatelja, meni u susret trči svijet odozdo od glavnog trga i viče: N i j e m c i ulaie u grad 1 Čim sam to čuo, žurno, upravo trčeći vratlm se mome stanu. U tom je ponovo otpočela topovska vatra, a s vremena ■a vrijeme čula se i puščana vatra. Ulazeći u drorište mog stana, koje je prema sjeveru fciio otvoreno, bacio sam pogled na vis, na k«ae se nalazi dom upravnika ratarske škole, vtdio sam kako se Nijemci u streljačkom laaca vrlo obazrivo spuštaju preko vijenca visa n grad. Ušao sam u kuću, da Jienu spaemim na pno što će slijediti poslije ne-

koliko trenutaka i da je umiritn. Izašao sam ponovo u dvorište i posmatrao sam, kako se sa sjeverne strane Niiemci mirno ali i vrlo oprezno spuštaju u grad, držeći pušku na „gotov s’“. Kad je strijeljački lanac, koji se s visa ratarskog rasadnika približio bio mome dvorištu, ušao sam u kuhinju i zabravio vrata. Niie potraialo nekoliko trenutaka, čulo se kucanje na kuhinjski vrati. Opomenuvši moju ženu i gazdaricu, da budu mirne i prisebne, otvorio sam vrata i pozdravio sam ovog novog gosta sa „Guten Morgen!" Predamnom je stajao njenrački pješak, sredovječan čovjek, inteligentnog izgleda, koliko sam mogao primjetiti prilično uzrujan, ali kad je čuo njemački pozdrav, lice mu se malo razvedrilo i skoro mi radosno reče: ,,Ah, Sie sprechen Deutsch!“ Za njime stajahu još nekoliko njcmačkih vojnika, svi mladići. Onaj prvi gost udje u kuhinju pa zatim u sobu, pitao me je, ima li vojnika skrivenih, zagledao pod postelje li minderJluke, pa se zatim vrati u kuhinju. Na stolu je stajao cio hljeb, on pruži ruku da ga uztne, a kad mu ja primjetih, da nam je to sav hljeb kog imamo, a istinu sam mu rekao, on ga ostavi. Nijemci razgledaše cijelo dvorište, podrum, šupu, tavan. Za sve to vrijeme paljba topovska nije prestajala. Za Nijemcima sam i ja izašao na ulicu. Duž cijele ulice, s jedne i druge strane, uz s9me kuće povlačio se vrlo oprezno lanac njemačkih vojnika. Njihova obazrivost kazivala je, da oni očekuju kakav napad naših vojnika ili inaČe iz kuća. U svaku su kuću pažljivo ulazili i prcgledali sve prostorije. Prišao mi je ponovo onaj moj prvi gost i upita me: gdje se nalazi naša vojska i u kom se pravcu povukla. Objasnio sam mu koliko sam mogao i znao, ali sam mu pri-

mjetio, razumjje se i u interesu svom i u opštem, da u gradu nema ni jednog vojnika, da od kakvog napada ne treba da strahuju, jer su gradjani potpuno mirni. Baš u tom trenutku otpočela je opet paljbu naša baterija sa Stolova. Gadjala je šrapnelima njemačku kolonu, koja se sa istočne strane sputšala u grad. Na pitanje Nijemaca morao sam dugo da im objašnjavam položaje oko Kraljeva, a poslije sam morao biti tumač u raznim dogadjajima u mojoj okolini. Tako sam teškom rnukorn izbavio jednog dječka, kome je bilo 16 godina. ali je izgledao kao da mu irna 20 godina. Imao je na glavi šajkaču i vojničke čakšire. Nijemci ga uhvatiše baš pred mcjim stanom, mislili su da je vojnik. Ja sam morao dugo objašnjavati, da naši seljaci obično nose šajkaču, da je ona trpravo narodna nošnja, da dječko nije vojnik niti je u godinama za vojsku. Jedva ga pustiše. Šta se dolje u gradu dogadjalo, ja u onom trenutku nisarn mogao znati, ali sam oko podne čuo da su kraljevački trgovci zlo prošli, i to, kako sam docnije saznao, svojom pogriješkom su dućane držali zatvorene. Oko podne, pošto su se Nijemci malo umirili sa pretresom kuća, jer su se uvjerili, da u gradu nema vojske, otišao sam mome prijatelju da vidim u kakvom se on stanju sa svojima nalazi i kako je preživio ove trenutke. Kod njega sam zatekao jednog njemačkog časnika, s kojim se moj prijatelj razgovara kao sa nekakvim svojim davnašnjim poznanikom. Za vrijeme ovog razgovora udariše jedna za drugom u neposrednoj blizini tri granate jakom eksplozijom. To su naši topovl gadjali veliki drveni most na Ibru i porušili ga. Jaka odjeljenja njemačke pješadije prolazila su djelo po podne pored

Otkrlvanj'e spomenika palim junacima , u Kragujevcu. 5. novembra otkriven je svečano na vojnom groblju kod Kragujevca u prisustvu Njegove Preuzvišenosti vojnog glavnog guvernera spomenik palim junacima. To se groblje nalazi na jednom visu zapadno od Kragujevca i u njemu počivaju oko 2000 austro-ugarskih vojnika, koji su tamo djelimice u borbi pali, đjelimice u ropstvu podlegli zaraznoj bolesti i oko 2000 srpskih vojnika. Inicijativom okmžnog zapovjednika ovo je groblje udešeno shodno svojoj namjeni i ukrašeno je spomenikom, koji predstavlja jednog lava na mralnornoj podlozi. Grobovi su većinom pojedinačni i obilježeni, a okružni zapovjednik postavio je evidenciju, koja se stara za održavanje grobova i za vodjenje prepiske s rodbinom tu sahranjenih junaka. Otkrivanju spomenika prisustvovali su svi tamošnji časnici i činovnici. njemački časnici iz Lapova, gradjanska izaslanstva iz cijelog okruga i veliki broj gradjanstva. Po svršenom vjerskom obredu , ~ovori!i su vojni sveštenici na njemačkom. hrvatskom i madjarskom jeziku, posvećujući svoje riječi palima za cara i otadžbinu. Poslije toga okitili su spomenik vijencima: Njegova Preuzvišenost vojni glavni guverner general pješadije barun Rehmen. vojni stanični zapovjednik generalmajor vitez R 6 h n, okružni zapovjeđnik pukovnik K o 1 esar, njemačko časničko izaslanstvo iz Lapova. niemački grobarski časnik poručnik Kellermann i eradska opština Kragujevac. Svečanost je ostavila na sve prisutne dubok utisak pijeteta, a gradjanstvo kragujevačko je taj dan svečano proslavilo i gostima odalo pripadajuće im počasti. Zasluga oko izvodjenja spomenika pripada osim okružnog zapovjednika, još i inženjerima Karlu J u n k u. Ludwigu pl. W o h If a h r t u i Alojsu Ć e r n i j u. Prilozi. Kac uspjeh jednog prikupljanja c. i k. kotarskog zapovjedništva dobili smo iz Bogatića K 51.50 za austrijski i ugarski crveni krst. Gospodja Ana N e g r o predala je zapovjedništvu c. i k. redarstva 120 kruna, s tirne da se ovaj novac stavi na raspoloženje zagrebačkom društvu crvenog krsta u dobrotvorpe svrhe. Ovaj velikodušni prilog upućen je mjestu naznačenja. Jednovremeno se primjećuje, da zanovjedništvo c. i k. redarstvo prima priioge svake vrste i upućuje ih naznačenoin mjestu. Kradja i obmana vlasti. Uapšen je C Z. zbog kradje u iznosu 276 dinara i 40 kruna. Isto lice osim toga još odgovara zbog pokušaja obmane vlasti. Novi gradski zapovjednik na Cetinju. Prošle nedjelje je na Cetinju primio dužnost zapovjednika grada potpukovnik Alois Mario c ci n i. j Zarobljenici u gostionicama i kafanama. Upozoruju se vlasnici gostionica i kafana, da je zabranjeno primati u svoj lokal zarobljenike, koji se slobodno kreću i izdavati im pića. Ko protivno postupi može izgubiti svoju koncesiju.

moga stana pravcem za Rašku. Topovska paljba prestala je, ali samo za kratko vrijeme. Oko 5 sati po podne otpoče na zapadnoj strani jaka, skoro plotunska pušćana vatra, a odmah zatim obostrana topovska. Naše zaštitnice u svom povlačenju, bar ja tako mislim, dočekale su na visovima kraj Ibra prva njemačka odjeljenja i borba je otpočela. Opazio sam gdje se jedna njemačka kolona sa stanice kreće čačanskim drumom i savija iza grada na drum za Rašku. Na tu kolonu naši su topovi sa Stolova otvorili paklenu šrapnelsku vatru. Oko 8 sati u veče borba jc bila u najvećem jeku, ja sam je iz moga dvorišta posmatrao. Prizor rasprskavanja šrapnela bio je vanredan, ali je morao biti smrtonosan, jer je najviša visina njihovog rasprskavanja bila 3—4 metra nad zemljom. Njemačka je kolona ipak kretala naprijed i stupala u borbu, koja je trajala neprekidno do pola noći. — U razgovoru sa mojim susjedoni saznao sam od njega, da je neprijatelj zaplijenio na stanici preko 100 poljskih topova (Krupovi topovi, koje je srpska vojska zaplijenila, u ratu 1912. i koji su bili ovdje ostavljeni) i veliki drugi ratni materijal, raznovrene namirnice u velikom broju vagona, bolničke predmete, neke antomobile stranih misija i sav duhan. Umoran današnjim naprezanjem i duševnim neraspoloženjem, legao sam oko ponoći. Slušajući i dalje pucnjavu, blagodario sam Bogu što smo ovako srazmjernj dobro prošli i razmišljao sam o teškim priiikama, koje nas čekaju, a koje su tek u svome početku.

Zvonlčne s&jaue. Objava. Povodom oskudice u koži, a prema naredbi c. i k. vojne glavne gubernije u Srbiji, odjeliak 5. br. 21.836, imaju se svesvinjske kože prilikom klanja svinja, na sličan način kao i govedje kože, predavati radi izrade koža. S toga gradjansko stanovništo mora u roku od tri (3) dana poslije klanja predati svinjske kože u seoskim opštinama najbližem vojničkom provijantskorn uredu u Ža-rkovu, Banjici odnosno Mirijevu, a u Beogradu neposredno kontroli sirovina intendature c. i k. vojne glavne gubernije za Srbiju. Da bi se dobila dobra, upotrebljiva koža, mora se na odgovarajući način vršiti i klanje svinja. Cijena je od komada svinjske kože, prema veličini i kakvoći, od3do 5 kruna. Svako, koji bi protivno ovoj naredbi postupio kazniće se novčano sa 200 kruna ili zatvorom do 20 dana, a oduzeće mu se i nadjena svinjska koža. U Beogradu, 4. nov. 1916. C.i k. zapovjedništvo mosne brane i grada Beograda, kao okružno zapovjedništvo.

Razne vijesti. »Ne psuj!“ Povodom jedne naredbe hrvatske zemaljske vlade. Hrvatska ztmaljska viada, odio za u»utrašnje posiove, izdala je svim vlastima u Hrvatskoj i Slavoniji ovaj raspis pod 2. oktobrom tek. god.: „Opaženo je, da je prevladao ružni običaj izgovaranja bogumrskih kletvi, koje sve više preuzimaju maha. S toga nalazi kralj. zem. vlada, odjel za unutamje poslove, za shodno, pozvati na najstrožije održavanje već izdanih naredaba, a osobito' one od 14. novembra 1894. g. u kojem se smislu svi podredjeni o'gani imaju uputiti. Protiv prekršitelja tih naredaba ima se sa svom strogošću poshipati, a stječu li se u činu i obilježja § 122. kazn. zak. (povrijeda vjere), ima se smjesta podnljeti prijava kralj. drž. odvjetništvu. Na ovo primjećuje osječka „Hrv. O brana“ iz koje ovo ispisujemo: Krajnje bi vrijeme bilo, da se protivu toga ružnoga i divljačkoga običaja, koja nas samo sramoti pred svijetom, već jedan put radikaino ustane. Osobitu pažnju tome zlu treba da poklanjaju škole. I mi sa svoje strane utvrdjujemo, da je i kod nas u Srbiji, naročito za vrijeme ovlh posljednjih ratova psovanje uzeio vrlo žalosnih razmjera, i to, što je najgore i kod inteligentnijeg svijeta. Ne ostavlja se čitav ni jedan član porodice, skidaju se svi sved sa nebesa... Da su kod nas odredjene i u toku godina naplačivane makar i sasvim neznatne novčane kazne za svaku psovku, nakupili bi se u toku vremena čitavi milijuni, koji bi se mogli upotrijebiti u korisne svrhe. I mi dakle upotrijebljujemo ovu zgodu, — a nadamo se da sugradj.ini «ede zamjeriti na opravdanoj primjetbi, — da pozovemo naše gradjanstvo, da, kako u porodici, tako i u svojoj užoj okolini što može više stane na put gadnom i nemoralnom psovanju, koje daje vrlo nepovoljnu siiku o kulturnom nivo-u jednoga naroda. Naglaslćemo još i tom prilikom, da najkulturniji jezici na svijetu, francuski, engleski i njemački koji su svakako inače mnogo bogatiji od našega jezika, i u svojem najvulgarnijem riječniku ne raspolažu ovakvim psovkama, kojima na žalost izobiljuje naš jezik. Posliejdnjl \Vashington — austrljskl časnik. ,,New York Times“ konstatuje u broju, koji je čitav posvećen uspomeni prvoga američkoga predsjednika, na veliko čudo svojih čitaoca, da je poslijednji nosioc toga slavnog imena — austro-ugarski Časnik. On pripada jednom ulanskom puku, te se u ovaj mah bori na ruskom bojištu. Jedan brat protiv drugoga. Knez Hohenzollern otišao je iz Sigmaringena, te pošao na erdeljsko bojište. da posjeti čete, koje vojuju protiv Rumunja. — Knez Wilhelm Hohenzollernski, koji je glava južno-njemačke, sigmarinške kneževske loze Hohenzollernovskog doma, j e stariji brat rumunjskoga kralja Ferdinanda. Pokojni kralj Carol nije imao potomka, pak je najprije namjeravao svoga nećaka, sadašnjega kneza Wilhelma postaviti za nasljednika. Aii Wilhelm se odreče, a njegov brat Ferdinand postade rumunjskim prijestolonaslijednikom, te je sad ruraunjski kralj i v0 ‘ juje proti Austro-Ugarskoj i Njemačkoj čiji je vladar i glava njegovoga doma. Knez Wilhelm osudjuje vjerolomstvo svog* brata, te putuje sad na erdeljsko bojlšte, d* tako demonstrativno pokaže, kako rrdsll o

činu kralja Ferdinanda. Brat protiv brata jedna od najpotreanijih epizoda svjetskog*

9. P. R.

rata.

^ru..

. i