Beogradske novine

parodne vojske prožeti su jednom jedinom mišlju ljubavl prema otadžbini i gotovošdu, da se za ovu žrtvpju. Izmedju časnika po struci i onih iz grapjanskog reda ne može se nikakva jazlika primijetiti. Rad generala i naCelnika glavnog stožera je harmoničan(Njima se pridružio zamjenik načelnika jglavnog stožera pukovnik EgH* koji Se prije rata bio brigadir, a docnije jkratko vrijeme zapovjednlk utvrdjenja tHauensteina, vojnlk neobičnog dara, Izvanredne pronica\ r osti i snažne ruke. Pukovnik Egli rukovodio je adininistrativnom službom glavnog stožera, jjtojoj je, kao jedan od najboljih pripaiiao i pukovnik pl. Wattenwyl. Od poznate parnice protiv Egli-ja f Wattenwyl-a na ovamo upereni su aiapadi protiv generaia, koga bi napajdači rado htjeli, da vide zbačenog, a tjoš više i naročito protiv Sprecherafeernegg-a. Ali napadi nijesu bili dotvoljno potkrijepljeni, te su tako obojica Ijostali u službi. Ona dva prva pukovIjiika su> kao što je poznato, smijenjena. j|Od tada postoji animoznost zapadne flBvajcarske protiv vrhovne vojne uprajive, a dva poznata antimiJltarista, Orai'ber i Rajne, razlili sn svu zapadnu ,'Bvajcarsku svojlm antimilitarističkim jjdejama, što u mnogome odobravaju i gradianske stranke. t Kad su njemački ietači bacali 'bombe nad Pruntrut-om, obrana se baš Inije pokazala kao čio treba i zato je •pukovscki zapovjednik kažnjen. Ali, .pošto su i divizijoni zapovjednik. koji jc presudu izrekao> pukovnik De Loys, šedan od najboljih švajcarskiii časnika. Ikao i kažnjeni časnik, časnici francu*kc Švajcarske, bura se u nekoliko stiŽaia kod onih, koji su sa narodnosnog giedišta ustajali protiv vrhovne vojne ,'fuprave. te ie ostala samo socijaina deniokracija, koja je od vajkada bila pro’tivnik miiitarizna. Dobrovoljna strjeljačka služba je ti ovom ratu znatno napredovala. a lelačka četa stavljena u dobro stanje. .Casnci su slati na sva bojišta, a mnogi su od njili i duže vrijeme služili u etranim vojskama. $to se za vrijeme teške pogranične obranbene službe pokazala narodna vojska na svojoj visini, zavisi mnogo od svojstvenog samozapta svekolike Švajcarske, njezintig odličnog časničkog niaterijala i saznanja ozbiljnosti položajaNe bi s vojničkog giedišta bilo savjetnOi zauzimati sc za uvodjenje narodne vojske. A koji bi ipak to htjeli <3a čine, neka se nc pozivajti na ?vajcarskn. Rnt so Rumunjskom. N'aše nastupanje u Rumunjskoj. Z v a n i č n i prikaz borbi. Kb. Berlin, 21. novembraWoliiov ured objavljuje o uspješnim borbama u Rumunjskoj sliiedeči prikaz sa vojne strane: Porazom Rumunja kod T a r g i 'J i u-a i probojem austro-ugarskih i njemačkih četa 11 a 18. novembra do željezničke pruge O r š o v a-C r a j o,v a stupila je borbena djelatnost u Rumunjskoj u jedan novi s t a d i j. Ovaj brzi i odlučni proboj imade dateko v e'ču značajnost od borbi u Dobrudži. Uspjehom kod Targa ,liu-a razbita su vrata u vlaškn nizinu. Dok se u oktobru vodiia fcorba za glavne lačke na sjeveru Rumunjske i u erdeljskim oblastima, rasao je priiisak vojski središnjih vlasti na jugu svakog t dana sve više. Svi su rumnnjski protunapadi ostali bez svakog uspieha. Rumunji ni-

jesu mogli, da uzdrže naš pritisak kod Predeaia i Campolunga, i ako su imall izvanredno velike gubitke. Na 18. novembra potučene su odlučno rumunjske čete kod Targa Jlu od njemačklh 1 austro-ugarskih vojski. Vojske središnjih vlasti su izrabile ovu pobjedu i provalile u prkos silnim zaprjekama u vlašku dolnu. Bitka kod Targa Jiu je novidokaz brats t v a oružja njemačklh i austro-ugarskili v o j s k i. Naši uspjesi u Vlaškoj. (NaiočiU brzojav .Bcogradsklh Novina,). Beriin, 20. novembra-,T5gliche Rundscliau 11 javlja iz 2enevc: U pariskoj se štampi iskazuje ozbiljna briga zbog trajnog rumunjskog uzmicanja linijom. koja vodi prema C r a j o v i. Potpukovnik R o u s s e t ponavija u ,,P e t i t P a r i s i e n-u" poziv ruskoj vojnoj upravi, da što prije pritekne obilatom pomoćl Rumunjima, koji su u tome odsjeku jako pritješnjeni, da bi se izbjegla opasnost, da se neprijatelj ne dokopa jednog od najbogatijih predjela Rumunjske. blagodareči želiezničkoj vezi Temišvar-Crajova. Ruski privatni izvještaj o stanju u Rumunjskoj. (Naročili brzojav tBcogradskth Novina-i Berlin, 20. novembra. Ruskim listovima brzojavlja se iz Jaša: Borbe u Vlaškoj svakim su danom svežešće i prostranije. Najbezobzirnije bijesne borbe u dolinama Trotusa i Casine, gdje se veotna jakim snagama udara protivu brdskih položaja. Grad Campolung nalazi se pod neposrednom neprijateljskom topničkom vatrom. U gradu je izbio veliki požar. Borbe na ostalim dijelovima vlaškog ironta odlikuju se svojstvom bojišta i veoma su krvave. Skoro isključivo se sukobi dešavaju u brdskim, starim grmovima obraslim prostorijama, koji su uslijed svoje nepreglednosti uzorni obrazac za riješavanje bitke. Na jednoj se i na drugoj strani postepeno topništvo pojačava, što se naročito primjetilo u prijedjelu Dragoslavele iSinaje. Na rumunjskoj strani pojačanje se topništva vrši isključivo ruskim topovima. U oblasti rijeke A1 u t e borbe dobijaju sve veću prostornost. Ovdje je neprijaielj postigao znatne uspjehe. Poslije dvodnevne žestoke borbe pošlo mu je za rukom, da zauzme cijeli niz visova sa važnim utvrdjenjima ? da Rumunje potisne. Vapaj za pomoć Ruinunjskoj. (Naročlti bizojav „Beogradskih Novlna“.) Amsterdam, 19. novemfcra. Jimes' javlja iz Bukarešta: Dolaskom novih neprijateljskih pojačanja stanje je postalo ozbiljno, tako da je potrebno brzo djelanje Rumunjske i njenih saveznika. Pri posljednjem je vazdušnom napadu na Bukarešt poginulo oko đeset Ijudi. Posljedini zračak nade. (Na.'očill brzojav .Beogradskih Noviaa - ). Kopenhageii, 20. novembra. U , E c h o d e P a r i s“ bavi se H e r b e 11 e borbama na erdeljskom Irontu i veii: Ako bi Falkenliayn u pošlo za rukom, da još za nekoliko kilometara prodre, on če se niočl dokopati četiri željezničke pruge, pa na taj način stvoriti povoljniju osnovu za prodiranje u Rumiinjsku. Još je kod Rumunia i sveznika đobra odlučnost; oni se oslanjaju u prvom redu na hrabrost rumunjskih četa i

Ceogradske Novlne rusku potporu, poslije i na velike teškoće, koje će godišnje doba 1 zemljište pričiniti prodiranju Falkenhaynovoj vojsci. Raspoloženie u Rumunjskoj. Saopštenje jednog američkog inžinjera. Jedan američki inžinjer. koji je do skora bio na službi pri jednoin rumunjskom izvoru petroleja, vratio se ovih dana preko Svedske i Norveške za svoju domovinu. U Christianiji, gdje sc zadržao nekoliko dana, imao je razgovor sa saradnikom jednoga tamošnjeg lista. Mi ćemo preina beriinskom listu .jVossische Z e it u n g“ donijeti najvažnije navode. Tako ovaj inžinjer veli. da njeinu, kao i mnogim'drugim njegovim zemljacia i koiegama u Rumunjskoj, koji su ovih dana napustlii zemlju, izgleda da je položaj za Rumunjsku veoir.a nezgodan. Raspoloženje najširih radnih masa apsolutno je protivu rata. Apsolutno bi biio pogrješno uporedjivati Rumunje sa ostalim balkanskim narodima i smatrati ilt ratnicima, kao što su Srbi i Bugari. Nema mirnijeg čovjeka od rumiinjskog seljaka. 1 pored ogroinnog bogatstva, koje Rumunjska svake godne izbacuje na evropske pijace, nevjerpjatno je. u kakvoj je upravo basnoslovnoj bijedi rumunjski seoski živalj. Zemija je svojina ogromno bogatih boijara, koji žive u Bukureštu, gdje vode raskalasan i rasipnički život, dok njihovi zakupci samo uz najveću štcdnju i odričući se svega, mogu održavati svoje porodice. Blag je još izraz za rumunjske veleposjednike, ako ih na»ivamo krvopijama. Privredno stanje u Rumunjskoj gore je nego u najmračnijim epohama sredniega vijeka. Mali zakupnici stojc gore, nego li robovi u staro doba. Vjeć'to otvoreno agrarno pitanje već je u više maha dovelo do velikili seljačkih ustanaka. I sada, kada smo napuštali Rumunisku, ako se ne varam, bilo je već simptoma da se opet priprema seljački ustanak. No ako i do njega dodje, ja ne vjerujem, đa bl seljaci ma *šta mogli učiniti. Njiliova je omladina na bojištu, a oni odakle će onako siromašni nahaviti oružja, kako će se tako izglađnjeli ! jadni boriti? Ja bih Inače zbilja želio, da se jadnl rumujifrlft narod jednom otrese strašnog ppsjeđničkog jarma. Ma da ja crnomanjaste. čupave i nečiste Rumunje ne smatram baš najboljim sinovima majke Evrope, Ipak čovjek treba da ima s ujima sažaljenja. Oni zbllja kradu kao gavranovi, — ukraii bi i zvijezdu s neba, — nepouzdani su i ograničeni. ali ih čovjek mora opct zavoljeti. jer su oni strogo uzevši kao neka velika djeca i prije svega su veonia gostoljubivi. Inače u glavnom u Rumunjskoj vlada očaino raspoloženje. Industri.iski život potfcmno je stao. Radnika nema, pošto je sve ispračeno na bojište. Učestvovanje rumunjskog gradjanskog stanovnlštva u borbarna. (Naročltl brzoiav ^Beogradskih Novlna**.) Ženeva, 19. novembra. Francuski dopisnici, koji se nalaze na rumunjskom frontu potvrdjuju, da su oni istina vidili gradjansko stanovništvo, starce, žene pa i djecu, u redovima boraca, ali je ono učestvovalo samo u donašanju municije i životnih namirnica. Poiožaj Runtunjske vrlo težak. (Naiočitl brzojav .Beogtađskih Novlna*). Lugano, 21. novembra. Prema jeđnom izvještaju pariskog dopisnika milanskog ,,Corriere della

Srijeda Sera", u Parizu smatraju, da se više ne treba podavati nikakvim iluzijama ovojničkompoložaju Rumunjske. Neprijatelju je, veii se tu. pošlo za rukom, da u rumunjskom frontu probije v e 11 k i prodor. tako da je stanje posialo kritično. Izgleda, veli se dalje, da neprijatelj želi da izvede neki, kao ,,nabavljački" pohod u Vlaškoj, pa da se u njoj dokopa ogromnih zaliha žita s jedne, a pctrolejskih izvora s druge strane.

Pitanje mlra. Tobožnja posrednifka akclja Uiisonoaa. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina«) Berlin, 20. novembra. „Vossische Zeitung' javlja iz Basela: „National Zeitung“ uvjerava, da obavještenje o Wilsonovom p o k u š a j u radi posredovanja, potiče od jedne ličnosti, koja je i sama marljivo radila na totn posredovanju. Najniži zahtjevi obe stranke, koliko su oni posrednicima poznati. nalaze se u oštroj suprotnosti. Prije svega se Wilson nije jos odlučio o osnovnom pitan,u, da li da se ponuda i prijedlozi neutrala zvanično saopšte svijetu. Dok se u tom pitanju izmedju neutralaca ne postigne sporazum, neće se moći postići bitni uspjeti u pitanju posredovinja. Sa svim je neizvjesno, da li bi neutrali mogli pokušati, da izvrše kakav pritisak protivu zaraćenih. Neke neutralne sile misle, da bi posredovanje kao prosta želja bez jkakvog prisiljavanja bilo prilično bezizgledno. Ali se misli o prisifcavanju protive svi učesnici, u toliko više, jer bi se time povećala opasnost, pa i sami budu u rat uvučeni, što razumje se svi žele da izbjegnu. Osim toga su vrlo različiti vojnički, privredni i moralni položaji pojedmih neutralnih država. Misao, da se jednom neuiralnoni intervencijom posreduje za zaseban mir, odbili su svi neutrali kao jedan ne neutralni čin i kao uticaj na stanje rata, Amerlčka akclja za mir. (Naročltl brzojav „Beograđskth Novtna“). Magdeburg, 20. novembra. „Madeburger Zeitung* javljaju iz Ženeve: Senator S t o n e potvrdjuje u ,World“-u, da će državni departement još prije Božića preduzeti korake radi povraćaja raira. Oovorl Bethmanna i Asquita. Poo.cjeni jednog Belgijanca jedankorakbliže miru. (Naročiti brzojav aBeogradskth Novma«/ Berlin, 19. novembra. „V o r w H r t s“ javlja iz Amsterdama: List belgijskih socijalista Huysmanna, »Socialiste Belge*, piše: Govori Bethmanna iAsquita neospomo znače jedan korak b 1 i ž e m i r u. Pošto je Bethmann odbio aneksiju Belgije i prinno lzborni sud, onda mi ne vidimo, zašto ovdje ne bi bilo materije za plodne pregovore. Pitanje o kolonijama nije takvo, da se ne može riješiti, naprotiv, njegovo riješenje izgleda srazmjerno kao lako. Glavno pitanje o izbornom sudu izgleda nam uvijek kao mnogo važnije nego li pitanje 0 graničnim ispravkama.

Sorbe u bafedoniji. Pad Bitolia. (Naročiti brzojav »Ueograslsitih Novina«; Lugano, 20. novembra. ,,C o r r i e r e d e 11 a S e r a“ govori u svome člauku o p a đ u B i t o-

Broj 281, Ija. koji sa vojničkog gledl^ šta nlje odlučujući. Teško bi so( moglo tvrditi, da će ta pobjeda umanjiti bugarsko-austro-njemački pritisak protiv Rumunije. Može se šta vlše protlvno očekivati. naime, d a s r e d i šnjevlastiubrzaju svoje nadiranje protivu Rumunjske, da bi time što brže Bitolj pov r a t i 1 i. Grčka 1 bugarska uprava u Drami, Kavali 1 Seresu. (Naročltl brzojav „Beogradsklh Novina’). Beč, S-9. novembra. Kako se »P o 1 i t i s c h e K o r respondenz“-u iz Sofije javlja, iz grčkih je gradova Drame, Seresa r Kavale sa okolinom, u sporazutnu sa grčkom vladom, obrazovana jedna naročita provincija, u kojoj osim grčkih upravnih činovnika rade i b ug a r s k i.

Rusija. Nezadovoljstvo u JRusijl. (Naročltl brzojav „Beogradsklh Novlna’). Bern, 21. novembra, Prema jednom petrogradskom brzojavu ,.Temps“-a, cjelokupna ruska štampa odobrava napade u dumi. ,,Rječ“ veli: Ovom je prilikom raspoloženje protivu vlade bilo još odlučniJe nego Ii u februaru, što i nije čudo, pošto su govori, održati u dumj, jasnd ocrtavali položaj u Rusiji i skeptićko raspoloženje, koje vlada u zemlji. Naročito je rdjav utisak izazvalo, Što su pri uvodnom govoru predsjecinika gosudarstvene dume, Rodzjanka, svi ministri ,,in corpore“ napustili đvoranuIz gosudarstvene dume. (Naročiti brzOjav »Beogradskih Novina«) Rotterdam, 20. novembra. Jučeranji „T i m e s“ saopštava iz Petrograda: Izvještaji o savjetovanjima u dunii jako su u listovima censurirani. Za vrijeme govora Suldina i Maklak o v a slušaoci su pali u oduševljenje Mnoga su lica uđaljena. Maklakov je govorio o čudnovatoj pojavi, što zetnlja, i ako je stanje na frontovima povoljno i izrada municije svakim danom raste, stoji pred jednom novom velikom opasnošću, na ime pred promjenom ruskog duha. Opažaju se i izvjesne druge struje. Neki posianici imali su smjeiosti, da govore i o miru, drugi, prevareni u svome očekivanju, vraćaju se svojoj staroj izreci: što gore to bolje. Dopisnik ,Times“-a javlja još, da se nova ruska dikulama nota, kojom se pobijaju vijesli o zasebnom miru, ima smatrati kao odgovor na Miijukovijev govor. Moskovski vojni zapovjednik izdao je stanovništvu svoje gubernije jednu zapovjest, koja je ponovo upravljena protivu onih, koji pomažu vojnicima, koji svoju dužnost prenebregavaju, da bjegaju iz vojske. Nekoliko hiljada takvih slučajeva dostavljeno je vlastima. Zapovjest prijeti najstrožijim kaznama, Gubici Brusllova prelaze drugi milijun. 2,027.853 ljudi i 100.621 časnik. — (Narcčitt brzojav nBeogradskih Novtaa* 4 .) Berlin, 20. novembra. „8 U h r-A b e n d b 1 a 11“ javlja sa ruske granice: Posljednji izvještaj kijevskog središnjeg izvještajnog ureda završuje sa cjeiokupnim gubitdma od 2 milijuna 27.853 poginulih, nestalih i ranjenih momčadi u vremenu od 1. juna 191o. Broj poginulih, ranjenih i

Sota, Baneza itd. Osvrće se na mistike Taulera, Suzona, Ludovika iz GraiiateSpominje giasovite Dominikance 18. i 19- stoljeća: teoioge Gatti, fcfeliuarta, povjesničara Orsi- Oazzaniga, Zigliaru, Lacordaira, Didona i Denifla te zanosno istfče- da je Red do početka 18. vijeka imao preko četiri hiljađe pisaea svih mogućih struka i zaniniauja. Kao što je Dnbrovnik nopće najsjajnija taćka u našoj prošlesri, iako je i u dominikaaskoj, pa govornik napose ističe glasovite dubrovačke domiuikance» koji su pronijeli daleko preko graniea male republike dubrovačku slavuSponrinje, kako je Urban VIII. u pismu na Filipa IV. španjolskoga kralja nazvao dubrovački samos.an dominikanaca »arx christianae religiouis in Turcarum saevientium finibus constituta“, i kako je kralj Matija Korv'n pozivao na svoj dvor Dominikance iz DubrovnikaNabraja giasovrte teologe i iilozoie: Ivana Stojkovića. Tomj Bassegli, Serafina Bonu, Vlatia Nicolai. Petra Gozze, Augustina Nale, Klemcnta Ranjinu, Dionizija Remedeil’ja. Zatim navodi matemaiika lvana Gazula- graniatika Vičenca Kommena, pa biografe i povjesnike Ambrozija Raniini:, Bernardina Ghetaldi, Ambroza Oozze i Seraflna Cervu i izrazuje želju. da bi tko štamjpao Červina djcla, koja su pravl rudhik za dubrovačku istoriju. Završuie kako je Dubrovnik cijenio Dominikan)e, gradlo im crkve i samostane, te da

ni danas nije zamro nauk u tom sainostaittu gdje se uzgaja nitadež. Drugog je propovijedao o apostolatu domjnikanskog reda m. p. otac Hermenegild Uskoković. Ovim je govorom još bol.ie potvrdio svoj glas valjanog i vrjednog propovjeđnika i pokazao jakost svoga pamćenja. Govor je bio sjajan. a imena osoba, zemalja i godina letjela su kao iz rukava. Za motto je uzeo riječi« što Črkva primj^ ljujc na sv. Dominika: Spiritus meus, qui est in te, et verba mea, quae posul in ore tuo, non recedent de ore tuo et de ore seminis tui, đicit Dominus, amodo et usque in sempiternum“. Izaija 59, 21. Ističe, kako je dominikanski red baš ustanovijen za propovijeđanje riječ Božje 1 iz pisama papa iznosi, kako su sve Dominikanci već za prvih decenija opstanka djeiovali (Đula Inočenta, IV., 1253), 1 plođove njihovog apostolskog rada. Spominje takodjer glasovitu kongregacijn »putujuće braće Isusa Krista kođ nevjernika", njihovu odjeću i povlastice. Prelazi zatim na pojedince 1 punhn pravom na prvom mjestu 1 veliklm zanosom ističe apostolskl rad sv. patrijarke Dominika. tog stupa vjere, evandjeoske trublje- drugog Preteče 1 velikog dobitnika duša. Spominje apostolski rad mučenlka sv. Petra lz Verone, velikog apostola sjeveme Evrope sv. Jacinta lvana iz Vičence, Henrika Suzona Tanlera. velikog čudotvorca 1 apostola sv. Vlčenca Ferreri-ja, te oso-

bitom simpatijom i zanosom tdola Firence, glasovitog Jerolima Savonarolu i zaštitnika bijednih lndijanaca, piemenitog Bartolomeja Las Casas- koji je radi njih do 8 puta prcbrodio ocean. Iz-. nosi kronološkim redom kako su domlnikanski misijonari osvajaii Novi Svljet, Kinu, Japan i Afrku’. Poslije toga prijegleđa apostolskog djelovanja po širokom svijetu, prelazi na rad dubrovačkih Dominikanaca. Opisuje kako su se god. 1225. neki, koji su ugodili, pa su vlasti i puk sve upobrovnik i da prikrate vrijeme, odmah počeli propovijedatl riječ Božju. Silno s uugodili, pa su vlasti i puk sve upotrijebill — osim sile — da ostanu u gradu. Do malo proširili su svoju djelatnost 1 van Dubrovnika, te nakon sama đva do trl đecenija imaju misijonarske kuće u Kotoru, Ulcinju i Draču, te ko pravi apostolski pastirl obilaze južnu Dalmacijn, Rašlju, Albaniju I Epfr. Spominje glasovltije propovijednlke: Marka Dubrovčanrna, Ivana Uljarevića- Bartolomeja Bogišlća. kojega su nazlvall Arca lil Bibliotbeca divlnae SapientJae; Klementa Ranjinu, kojl je za 30 godlna propovijedao po Dalmacijl, Italijl I Njemačkoj, a na povratku došll bl mu Dnbrovčanl u ansret pjevajućl: »Benedlctus qul venlt In nomlne Domlni", Dominlka SiSIJu Iz Rijeke (Ombla); Jaclnta Passato Iz Lopuda, kojl Je propovfjedao po Dalmacfjl. u Mlecfma, Napufju I Rhnu; Fnocerrta Allgrettf-ja, kojl je takodjer pro-

povijedao po Dalmaciji 1 svim znatnijim gradovima ltaiije i koji kad bi govorio, već bi se iz rana napuniia crkvaa morali bi postaviti stražare na vrata crkve, da čuvaju red; Rajmunda Sey, koji je jednom tako dirljivo govorio proti lihvarenju, da su mu i neki Zidovi donijeli znatne svote novaca, neka se povrate oštcčenim; glasovitog Arkandjela Kalića i Augustina Marassi. Pri koncu opaža, da danas red ne broji onoliko nmoštvo članova, ali ga vodi isti duh i riječi Božje ne če nestatt do vijeka iz usriju sinova sv. Dominika (Iz. 59, 21.)) Nabraia đanašnje misije reda u Carigradn, Maloj Aziji, Mezopotamiji, Kini, Japanu, Filipinama, Antilama I Brazilijl 1 spominje, kako je 1 u naše doba snažno odjekivao ispod divnih svođova Notre-Dame u Parizu glas jednog Lacordaira, Monsabra, Dfdona i Janviera, te istlče uspješni rad đomiinikanskih mfsijonara iz Dalmaci)e, kojf su u zadnjih 33 godina obišll i najzakutnlja mjesta n Dalmaciji, Bosni, Hrvatskoj. Slavonljl, Isfcri 1 neklm dijelovlma Ugarske- Svršava Izraznjući radost svoju I svoga reda nad ovJm riJetklm slavljem bratskoga reda 1 zanosno kllče: Vlvat, crescat, floreat Ordo Praedlcatorum! Trećega dana bnao Je propovtjeđafl prečasnl dekan dubrovačkoga kaptola don A. Liepopfll. ali se nazad nekollko dana morao podvrći operadjL pa ]• tu zadaću u veoma kratkora rokn prenzeo velečasnl don Nlko D

vanović, gradski župnički pomoćnik. Započeo je lijepim uporedjenjem, kako je život svakog a i najglasovitijega čovjeka siičan pojavi, koju opažamo, kad bacimo kamen u more: inore zašumi i pokažn se veči ili manji kolobarići, afi nakon kratkog vremena svega nestane. Jedini Isus Krist, na kojem počiva cijelo fjudsko društvo i sve od njega ima, u tome je izuzetak. Pa ipak ga jedan dio ijudstva mrzi i progoni. Nu ima drugl, koji ga Ijubi, štuje i nasfoji naslijed vati. On će iznijeri te uzore u dominikanskomu ređu. Označuje zadaću dominikanskoga -eda: propovijedanje i poučavanje iB bolje »^aJils contemplata tradere ađ saIntem animarum“ (Konstitudje). Svaki je mogao lako zaključiti, da se to ne može izvesti bez svetostt. Navodi zatim lljepu misao Lacordaira, da je u đominiknaskomu redu suprema Iex: salus anJmarum i kaže, da Crkva štuje preko 200 što blažemh, što svetih Dominikanaca 1 Dominikankinja svakoga staleža I svake dobe. Potanko opisuje život sv. Dominlka> toga vellkoga sveca 1 providendJalnog čovjeka, a zathn nabraja svece raznlh zanimanja I staleža. Od čedri '?ne, koje Je red pođao crkvi, tr! M javno Stnju (sv. Po V., bl. Inocent VA Benedlkt XI.); od kardinala imenujj bl. Ivana Domfnlcl, nadbiskupa dubrot vačkoga; od blskupa sv. Arrtonina, b$ Alberta Veltkog, Jazova tz Voraglne/ hL Augustina Kažodća, zagrđ