Beogradske novine

Izlazi:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodajese: l| a Beogradu I n krajevkno zaposjednirtlra od carsko I kra- C Ji ! I IJevskih ćeta p« djenJ od w U i | o HrvotskoJ -S.'avonJJt, BosnlHercegovini i.Dalmacijl po cijeni od . /. . . . . 8 h j |ivan ovog podrnCJa . ... 12 h 11

P r e t p I a t a: za 1 aijesec n Beogradu I u krajevima zaposjednutim od carskol kraijevsklb ćeta K 150 u Hrvatskoj-Slavonijl. BosnlHercegovinl I DaJmacijl K2 40 Izvan ovog podrućja . . . K 3'—

== Oglasl po cljeniku. == Uredništvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava* primanje oglasa i pretplate: Kneza Mihajia ul. broj 38. Telefon broj 25’

BEOGRAD, nedjelja 26. novembra 1916.

Godina 11.

Br. 285.

RATNI IZVDESTADI. izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beć, 25. novembra. Istočno bojlšte: Front general-pukovnika nadvcjvode J o s i p a: Sjeveroistošno od Turn-Severina odupiru se još očajno tamo odsječene rumunjske čete. Na donjem Altu stigle su njemačke čete na desnu obalu. Sjeverno od R i m n i k-V a 1 c e a imao je napad austro-ugarskih njemačkih četa nova napredovanja. Zarobljeno je tri časnika i 800 m o m a k a. Jedan neprijateljski napad u predjelu od B e k a s a ostao je bezuspješan. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog: Nikakvi osobiti dogadjaji. Talijansko bojište: Jedna jaka letačka eskadra bacala je mnogobrojnebombena željezničku stanicu na neprijateljski logor kod P r i m o 1 a n o ! 8 dobrim uspjehom. Sve su se letilice povratile nepovrijedjene u prkos žeslokoj obranbenoj paljbi i jakom vjetru. .Jugo-istočno bojište; Ništa od značaja. Zamjenik glavara generalnog siožera pl. hbfer, podmaršal.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 25. novembra. Zapadno bojište: Nije bilo naročitih dogadjaja. Istočno bojište: Front maršala prlnca L e o p o 1 d a bavarskog. Jugozapadno od R i g e privremeno je ojačala topnička djelatnost. Front general-pukovnika nadvojvode Jo sip a: U gyergyoskim planinama krvavo ie odbijen jedan neprijateljski napad na Batea Negrl. Južno od prolaza A1 u t e kroz transilvanske Alpe oteše njemačke i austro-ngarske čete uprkos ogorčene neprijateljske odbrane Rumunjima nekoliko mjesta. Opet je zarobljeno 3 časnika i 800 ljudi. U dolini donje Alute slomljen je neprijateljski otpor. Prešli smo preko rijeke. Na zapadnoj granicl Rumunjske bataljuni, odsječeni od svoje giavne Podlistak. 0 porijeKlu srpsko? $rbo. Malo ima grbova, s kojima se narod n pravnom obsegu njegovom i izvan njega, služio tako obilno, kao sa srpskim. On se nadje u svakoj kući u kraljevini, a izvan nje rasturili su ga u stanovitoj namjeri agenti u sve susjedne zemlje. I kraj velike politlčke važnosti. što se po tome davao ovom amblemu, upravo zvuči kao paradokson, da ni široka masa naroda u Srbiji pa ni oni zvanični krugovi, koji su blli ovlašteni, da se uredovno služe s tim grbom. nijesu znali, koje z'načenje ima i ođakie mu je postanje. Kao grb Srbije služi od prvog ustanka krst sa četiri, ćirilskom slovu C (= S) slična znaka u uglovima raskršća, njihovo značenje tumači se obično kao da su početna slova devize ,.Samo Sloga Srbiiia Spas a v a“. Po tome bi to bila analogija amblemu njeinačkih gombača, u kog Četiri unakrst poredjana F cznačuju njemačku eomhalačku devizu: „Frisch, fromm, frohiich, frei“. A'! ovakovo tumačenje devize u srpskog grba moderna je kovanica bez ikakvog historičkog osnova. Nju pobija već zakon od 20. juna 1882., koji statuira grb kraljevine Srhije te odredjuje, da taj Krb irna hiti grb bivše kneževine. položen na .prsa bijeloga orl«, a grb kne-

vojske, još se uporno brane u gorskim planinama sjeveroistočno od T u r nS e v e r i n a. Balkan c ko boiište: Front maršaia pi. Mackensena: U Dobrudži obostrana topnička vatra. Poslije prelaza preko Dunava čete saveznih središniih vlasti uhvatile su maha na rumunjskom zemIjištu. Kod R a k o v i c e opet je stanovništvo učestvovalo u borbi protivu naših četa. Maćedonsko bojište: Izuzev za uzaludne napade talijanske sjeverozapadno od B i t o 1 j a i srpske napade sjeverno od O r u n lš t a nema ni za šta novo da se javi. Prvi zapovjeđnik glavnog stana pl. Ludendorff.

Evropskl pntrilarh. Ono što je Njegovo Veličanstvo pokojno car i kralj Franjo Josip I. značio i za cio svijet, sada se po njegovom preseljavanju u vječnost pokazuje čitavom bujicom maniiestaciia, koje se javljaju ne samo u okviru monarhije, već i izvan nje. Uzvišeni pokojnik bio je jedan naročiti tip za se, bio je tako reći predstavnik svega što je veličanstveno, a mladji vladari iz cijeloga svijeta dolazili su njemu i mnogo su od njega učili, kako se mora vladati i upravljati. Koliko je on mogao korisnoga dati mladjima, to dokazuje sažalnica, koju mu je posvetio njemački car. Pokojnik po svome držanju i osjećanju ne samo da je bio potpun aristokrata, nego je i kao čovjek i radnik bio tip, koji se duboko urezao ne samo u svijest vlastitih, već i tudjih naroda. Sa njim se računalo, kao sa nekim izuzetkom u čovječanstvu, kao nečim nadčovječnim, on se smatrao kao naročiti čovjek. Na čemu se osnivalo ovo upravo mistično obožavanje? Manifestacije izvan okvira monarhije daju odgovor na ovo pitanje, time što pređmet svoga obožavanja plastički ocrtavaju pred svijetom. Pokojni car i kralj bio je kao čovjek podvrgnut iskustvima, kako se inače u jednom ljudskom životu, a što se tiče spoljnih okolnosti rijetko sakupiše u tolikom broju tolilco duboka i značajna. Bilo je to koliko gorko toliko i romantično umno bogatstvo, koje je ispunjavalo njegov duševni život, pa je vanredno uzdizanje pojmova, što je sve ovo moralo izazvati kod ovog i onako obdarenog čovjeka ličnom posmatraču najvećom silinom padalo u oči. Probrane i jezgrovite riječi njegovoga ževine da je bio k r s t s a č e t i r i k r es i v a u uglovima. To dakle nijesu slova C, nego navodno čeiična kresiva, a u toj formi nalazimo grb Srbije u grbovnicima zadnjih vijekova, koji — što se tiče grbova balkanskih zemalja — potječu svi iz jednog vreia, te se u obilno prepisa raširiše po raznim bibliotekama i arhivima. U obliku kresiva štampan je ta] znak prvi put god. Jbllt. na bakrcrezu u Orbinijevoj glasovitoj knjizl: ,,11 regno degli Slavi“. Medjutim I ovo shvaćanje i mniienje samog zakona, kojiin se ustanovljuje srpski grb. neispravno je obzironi na znakove u ugiovima krsta 1 ml tu stojimo pred zanimljivim, u hera'dičkoi praksi vanredno tijetkiin siučajem, da ni sarn zakonodavac, koji ustanovljuje oblik državnog grba, ne nozna'e nj njegovo heraldičko ni his*or'čko znaćcnje. Ličnos'ti i vlasti, koje su itnale ustanoviti grb kraljevine. jamačno se nnesu pobrinuie da nadju heraldićara, kojl će im protumačiti tinkture grba, a da su to učlnili. ne bi se dogodilo, da se kraljevina SrhHa siuž :, a grbom, kojl joj po pravtt nikako ne ide. Kresivo srednjega vljeka ima obiik čelične pliosnate š'nke, kojoj su oba kraja utančana. isprnžena 1 prema hrptu šipke savita u okrugiu halku. Time nastaie nhlik. koji posve naiiči grčkom slovu R, u kog su ugiovi na lijevoj strani nešto zaokruženi. Krst sa ovakova četiri B u uglovimapoznat nam

=—-- 1 ■ —: suda, njegov način, kojim se i u malim stvarima n egovoga života duboko i podrobno izražavao, činili su razgovor sa njiine, audijenciju kod n;ega čarom, koje mu se niko nije mogao oteti, pa ni strani vladari, koji bi dolazili da vide patrijarha medju krunisamm ljudima i da govore s njime, da se dive njime predstavljenom klasičnom oličemu monarhijskog principa. No car i kralj imao je još jednu osobinu. a interesantno je kako čak i veoma demokratski giasovi izvan monarhije sude onjemu: On jebio jedan od najintenzivnijih i najpribranijih radnika habsburške monarhije, bio je najviši činovnik u zemlji pun primierne vrednoće i obilnog uživanja u radu. Ništa mernu nije bilo odveć neznatno, da ne bi našao za potrebno, da se udubi u osnove i suštine stvari, ako je ona samo bila takva, da može imati uticaja na velike dijelove državnog mehankma. Ova sposobnost na džinovski rad bila je za evropske vladare stalno tajna, dostojna podražavan a jedne velike ličnosti, vladarstvo kao platonska ideja, ali ostvareno. Vlađarke opet vidjeie su u njemu više viteza, oca i junačkog čovjeka. Narodi su vidjeli zaštitnika mnogih naroda, neoristrasnog sudiju, svima je njima bila vladareva ličnost evropska instancija, koja se s pravom morala jednom pitati, kad vrijeme bude b lo toliko zrelo, da se jednom presudom može odlučivati o ređu i obliku Evrope. A svi žale to jedno, naime što on nijedoživio kraj ovoga rata, ne samo za to što bi se on mogao obradovati uspjehu, već i što bi mogao uživati u miru, koji nije bio u mogućnosti da sačuva svojim narodima, ali je za to kao niko drugi težio, da ga pcvrati. Tako se lice vladarevo pred inostranstvo u izobilju svojih vrlina prikazuie još plastičnije nego li doma, gdje su se odlične osobine toga rijetkog čovjeka, toga u istinu velikog monarha vanrednom ljubavlju.koja se prema njemu osjećala, sinatrale kao nešto, što se samo po sebi razumije. Car IM, Bni vrtiovni vojni sospodar. (Sa bojišta.) Ovih dana vojska Austro-Ugarske monarhije polaže zakietvu svome caru i kralju Karlu, zakletvu vjernosti I poslušnosti. Često smo u mirno doba doživieii tizvišeni prizor, kada su časnici i zastavnici imenovani po svršetku akademija i kadetskih škola s oduševljenjem u srcu poiagali uzvišeni zavjet. da će svojom krvlju potvrditi istinitost svoje zakletve, a miada momčad, koja je uvijek u prvim danima novembra polagala zakletvu poznala, d a o v a j svjetli trenutak vezuje neprekidnu vezu izmedju v rje sa grba Bizanla — istočno rimskog carstva. Tamo su to početna slova službenog naziva carevog: ftaaLkkvcfiaaiAćcov, fiaoLAeovorv ftaoikeovoi*). Osvajaču Carigrada, sultanu Melimedu II. Fatihu bilo je ovo značenje dobro po.znato i on. kog je kod osvajanja prijestonlce i.stočnog carstva vodila ideja, da na njegovim ruševinama uskrisl novo istočno carstvo u isiamskom duhu, poprimio je, ušavši kao pcbjednik u Carigrad. i službeni naziv bizatitinskih careva, jer do osvojenja Bizanla nosili su sultani tek naslov „velilci gospodar amire-sult a n“, a Mehmed II. nrnzvao se osim tnga i “c a r e m c a r“ ili ,,g o s p o d arem gospodar**. Taj naslov zadržali su i Mehmeđr'vi nasl : eđnici, a služiii su se obično rersij.skom rečenicom .,š a h - i n š a h, koja još đanas vrijedi lcao sbižbeni tiaslov sultana. Ali, da je osvajač Carigrada osim carskog nasiova nreuzeo i grh istočuog carstva. to svjedoči iedan od naistarii'h I naihoiiih r>oz n a ,r aoca Carierada pnd turskom viasti, N'iemnc N i k n I a H d n i g e r u svom u Paseiu end. 1596. izdannm manienitnm dielu ..Hofhaltung des tfirkMschen Kevsers unđ othoman’snhen Reichs**. (Dvnrska nnrava tnrskib careva I otorr.anskog carstva). Tu on crta i nnisuje grb Carigradn, knii se s^sfnii ođ štita. razHi'nltena u čet'ri r>oIja. U prvom 1 četvrtom p#lin naiazi se *> Čltsl: Bmtlein hss'lenn, hasHeunn ♦'sslleu*1, to će rećt KralJ kraljeva, kraljujućl kraljevlma.

hovnog ratnog gospodara I oružane sile. Kakva sadržina i sinisao danas ležl u zakletvi 1 vjernosti. koju austro-ugarska vojska danas daje u sred buke svjetskoga rata: da ćeseboriti p r o ti v s v a k o ga neprijatelja, ma gdje on bio i ma gdje to zahtjevala volja Njegovog c. i k. Veiičanstva, vojnici se zaklinju, da će se boriti protivu Rusa, Francuza, Ettgleza, Talijana, Ruinunja. U bitkaina, jurišima, borbama i vojničkim preduzečima svalce vrste, obećavaju na osnovu svoje zakletve, da će se hrabro i kao ljudi boriti oni, koji su se u stotinama preduzeća već okušali. Možda ovih prvih dana ne će svl polagati zakletvu. No kada će na juriš prodrijeti u neprijateljski položaj I kada budu nesaiomljivo odbiii neprijateljski juriš, onda će moći da reknu, da su svojim uspjehom i svojom krvlju sačuvali vjernost i poslušnost. Druge opet ne će više njihovi drugovi nioći da pozovu na po'aganje zakietve, jer oni će uz bolne rane predavati svoj duh gospodu na ledenim poljima ili zavejan : m šumama, u ponorima krasa i u snijegu alpinskih urvina nepoznati i neoplakani. No njihov posljednji uzdisaj dokazaće, d a s u umjeli Časno živjeti i umrij e t i, tako im Pog pomogao. Rijetka i čudna stvar zakletva vjernosti položena u bujici objesne borbe, pod rikom topova, mužara I obica- A ovdje se uz to još polaže I zakletva caru i kralju K a r I u, koji je u ovom ratu na mnogim bojištima, na bezbrojnim bojnim poijima srastao sa svojom oružanom silom kao u čovjeka srce sa rukont. Car i kralj Karlo bio je pukovnik, kada je sijedi, sada preminuli vladar u zadnjim danima svoga života, za koje je mislio, da će bitl pnsveć e n i s a m o m i r n i m d j e I i ma, pozvao svoje narode u borbu za integritet monarhije. Treba se sjetitl, šta je bio za monarhiju nadvojvoda Karlo, pa da se ocjeni, šta je za nju car 1 kralj Karlo. Bolno tronuti što se ukazuje prošlost, a puni veselog pouzdanja, što se iz prošlosti radja budućnost, predstavićemo sebi slike iz ratničkog života vrhovnog vojnog gospodara. Prvo u glavnom stanu vrhovnog vojnog zapovjedništva, zatim kao zastupnik vladarev kod Četa na svima bojištima, prikazuje se nadvojvoda Karlo kao prvi, koji u se prima najmnogostranlopisani već krst sa četiri B, u drugom i trećem polju polumjesec sa zvijezdom. Razumije se, da je vjerski turski fanatizam. koji je od Sulejmana Vel'kog amo sve više preotimao maha, zazirao od državnog ambiema, u kog glavnt dio — krst — toliko podsjeća na kršćanstvo te je razumljivo, da je ovaj dio grba brzo nestao iz upotrebe, aii se tim više širio drugi. indiferentniji polumjesec sa zvijezdom. U prilog tomu je bilo, da su Turci, osim u financijalnoj upravi, gdje su pridržali krščanski kalendar. računali vrijeme po miesečevoj godinl, a religiozn! ž'vot udesili donekle po njegovim fazama i lako je polumjesec sa zvijezdom postao iskljnčivo grbom turske carevine na se na krst sa četiri B posve zaboravilo. Da je suitan Mehmed II. kao osvaiač Carigrada imao nravo i vlast, đa prisvoji i nnslov i grb Carivrada, o tom uema nikakve d' r ojbe, a pitanie je, kako je đošla Srbiia do tova. da za se prisvoj? grb Pizanta. Na to pitanie mnvli bismo odgnvoriti iedino kon'nVturom, da ie Ditšan, osvojivši 1345. Ser i ofvorivši sebl fime put u Solun te okrunivšl se slbedeće gođ'ne c a rem Srba i flrVa, nrlsvoHo I grb grčkoga carstva. AH ta koniektnra čini se nensnovanom. Sam Dušan zove se u iednoi Ustinl, pisanoj Iza osvoien'a Sera ..fere totius imperil Romanle dominus“ to će reći gospodarem s k oro čitave Grčke, dakle skromno pri-

je utiske, koji prati veliki operativtii tok rata, umni rad, a koji proučava Ijude i oružje, dok se ne ostvari odluka i naredba za djelo. Pred nfim rade sve poluge, točkovi i drugl sastavnl dijeiovi silne mašinerije, čiji je on pokret već upoznao za boravka na samom frontu. U dodiru sa vojnicima iz sviju krajeva i sviju naroda, on vidi kako od čovjeka postaje borac, a od boraca pobjedilac. On vidi kakvi su intelektuaini, moralni i fizički momenti, koji opredjejjuju uspjeh: Nadvojvođa Karlo, prije no što je sam potegao mač, imao je očigiednu nastavu kao dosada još ni jedan vojskovodja. No I time se nije ispunio cilj i smisao ovog prvog ratnog perioda u životu nadvojvodinom. On je s đruge strane donoslo borcima za čast Austro-Ugarske duh staranja i ljubavi za njih saučešća i razuinijevanja sa visina prijestola, a opet je od boraca na bojištu prenosio u domovinu uvjerenje o sretnom ishodu rata. Mudrost vladareva učinila je, da je prijestolonasljednik učestvovao u trima odlučnim fazama rata. Nadvojvodi Karlu bilo je sudjeno, da Italiju, krvnog neprijate1 j a A u s t r i j e, savlada, da razori prkosne tvrdjave na našoj granici i da svoje hrabre čete vidi u taiijanskim ravninama. italija, kojoj ni prije toga nije uspjeh bio dosudjen, imala je od prijestolonasljednika, da se poučl o sili I poletu jednog nar,ada naše vojske. U Istočtioj OalicIJl je posilje primio nadvojvođa zapovjedništvo nad vojskom, a zatlm nad jednom vojnom grupom, koja je imala da suzbije nadiranje Rusa od rumunjskr»bukovinske granice do južno od Brody. U ljeto 1916. imala se po volii i mišljenju naših nepriiatelja suđbina ovog narodnog borenja obrnuti i odlučiti. Dokle su Englezi i Francuzl htiell da nečuvenim trošenjem Ijucli ! materijala probiju njemački kolut, dotle su Rusi milijune vojske bacil! protivu linija, koje su u početku bile samo slabe, da bi sebi preko Karpata prokrčili put u divnu ugarsku ravninu i da sjeverno šumske planine jednim nasrtajem u prostoru Lavov-Stryjl zadrmaju iiniju središnjih vlasti, koja je od granice do morskog zaliva Rige dopirala. Kriza svjetskog rata! Sa talijansko-tirolskih pianina nadvojvoda Karlo je pohitao na sjeveroisrok, da podstakne otpor vojske i da pusti, -OA oupnjpo I OUZEUS OA039[U O 3S ep

znaje, da ju nije svu osvojio, a osim toga nam nije poznat nl jedan jedini sfragistički spomen k njegov ili niegovih nasljedrlika. na komu bi se nahzio prikazan krst sa ona četiri B. Njega dakle ne možemo okriviti, da je prisvojio emblem carevine, koju nije on osvojio i koja se znaia šesdeset godina duije odbranitl od nasrtaia Osmanlija, nego njegovo vlastito carstvo. Ostaje nam dakie samo hipoteza da je ovaj grb poslije, bez ikakvog pravnog i historičkog temelja razglašen grbom Srbije. Bilo je to valida na raskršću 16. i 17. vijeka. kada se preko Dalmacije širila u balkanske zemlje agitacija za oslobodjenjem i ujedinjenjem ,,Ilira“. U tu službu stavili su se i historčari i he'ald čarl. a medju niima i Petar Istije Ohmučević, siikar ,.Podos1ovl>a“ zafrreba ,v 'ke galeriie slika i fojničkog grbovnika, koji je pre'pisan i precrtan, u mnogo egzemplnra dospio u bibiioteke, pa čak i u ruke glasovifog geografa i diplomata grofa Marsiglia. Kako je autor ovih grbovnika raspoiagao velikim histo.ričkim znan’em svoieg doba- sabrao ?e mnogJ tog, šta je ispravno, ali se nije otfmaon? dojmu svole bnlne fantaHje I baš /ato Je za kritičara đanas vrlo teško ča razluči iz nieeovog rađa žito od sriieti. I haš u ovom grbovn'ku na'azimo carigradski grb u dva maha: jedanput kao grb Srbije. a drngi nit kao grb Mrnjavčića. Razlika je samo u tome što je u potonjeinu na krst položen