Beogradske novine

Izlazl: dnevno u jutro. ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: u Beogradu I u Urajevlma zaposjeđnutim od carsko i kra- C 1» Ijevskih četa po cijeni od " 11 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHercegovinl I Dalmaciji po cijeni od 8 h |zvan ovog podrufja . . . 12 h

(I Pretplata: ' I za I mjesec u Beogradu I n krajevima zaposjednutim od carsko i kraljevskih Ceta K 1‘50 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosnlHercegovini I Dalmacijl K2 10 Izvan ovog područja . . . K 3 —

Oglasi po cijeniku.

DredniStvo i BEOGTiAD, Vuka Karadžića ul. 10. Telefon broj 67. — Uprava* primanje oglasa i pretpiate s Kneza Mihajla ul. broj 38. Telefon broj 25"

Br. 291.

BEOGRAD, subota 2. decembra 1916.

Godina II.

RATNI IZV3EŠTADI. Izvještaj austro-ugarskoo glavnog stožera. Kb. Beč, 1. decembra. Istočno bojište: Front maršala pl. Mackensena: Dunavska vojska prođ : re f u g o-z apadno od Bukarešta prenia donjem Argesu, jugojstočno od P11 e š t i a I južno i istočno od Campolunga. P.jbjedonosnesavezničke čete slomiše nov rumunjski otpor. Jučerašnji gubitak neprijateljev u zarobijenicima opet je iznosio nekoliko hiliada, plijen je u topovima ! ratnom materijalu velik. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Rusi kao i do sada uložiše sve snage, da prodru prema brabrim četama generala pl. Arza i Kovessa, borbenl se front proširuje prema jugu, pošto se u pograničnim planinama I istočno od Kezđivarsalielya prikljrčiše I Rumunji napadu. Borba je vod ena najvećim ogorčenjem. Na mnogim je mjestirra branilac pošao na protunapad, uspjeh je jučer bio na našoj stranl. Front maršala princa !. e o p o 1 d a bavarskog. Na Zlatoj LIpI otomanske čete odbiše ruski prepad; one podjoše za potučenim protivnikom do u njegove rovove. Talijansko bojište: Topnička borba istočno od Oorlc e i na visoravnl K r a s a trajala je I dalje sa promienljivom snagom. Naša fe vatra izazvala eksploziju u nekoliko talijanskih slagališta municije i mina. I na pojedinim odsjecima u K oruškoj i Tirolu vladala je življa topnička djelatnost. Neprljateljsk! Ietači izbaciše nekoliko bombi na Fčavsku dolinu, ali ne pričiniše nikakvu štetu. Jugo-lstočno boiište; Nema ništa novog. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal.

Izvješta] niemačkog vojnog vodstva. Kb. Beriin, 1. decembra. Zapadno bojište: Nema osobitih dogodjaja. Istočno bojište: Front maršala princa L e o p o I d a bavarskog. Na Z 1 o t o J L i pl o d b i 1 e su carsko otomanske čete više ruskih napada, pa su poslije progonile iz svojih položaja potučenoga neprijatelja I zadale mu teške gubitke. Zarobljeno je mnogo neprijateljskih vojnika. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Rusi, a na južnom krilu i Rumimji nastavili su svojim nar'adima u K a rp a t i m a. Izmeđju J a b 1 o n i c a klanca i visma istočr.o od uvale kod K ezdivasarhe!ya navalio je neprijatelj velikom gorčinom. Neprijatelj je potrošio mnogo krvi i municije, a 11 nije ps«tigao nikaknve uspjehe. Na više mjesta su prešle naše čete u prntiv napad, pa su neprijatelju oduzele ono zemljšte, koje je bio on jučer zauzeo. Osobito su se na Smotreczu istakli b r a ,1 denburškl lovrv koii su protiv nanpdom u obrani zarobili 40 nep-ija‘eliskib voinlka 1 zaplijenili 2 mašinske puške u neprijateljskim položaiima. Front maršala pl. M a c k e n s e n a: U zapadno) Rumunjskoj nastoje od svoje vojske odsječene rumunjskečete, da mijenjanjem svog pravca izbjegnu svojoj s u d b i n i. Jučer su austro-ugarske i njetnačke čete pohvatale 300 n eprijateljskih vojnika. Naše koione, koje su prodrle preko C a mpoiunga i Pitešti-a dolinama rijeka u Vlašku, učiniie su veliki p 1 i j e n na zarobljenicima, topovima I koiima, osobito bogatoj prtljaži. Neprljatelj je pokušao, da se brani protiv naših četa, koje su prešie riieku Alt, ali Je odbačen. Naše napredovanje nije mogla da zaustavi jedna neprijateljska divizij a, koja je preduzeia ofenzivu i pred kojom je morala naša konjica da uzmakne. Dunavska vojska izvojevala je sebi prelaz preko Neaios nizine i približuje se donjem toku rijeke Argesul pravcem prema Bukareštu.

Osim vrlo visokili gubitaka izgubill su j u č e r Rumunji — izu/ev već javljene količine — 2500 z a r o b I j enika, 21 t o p, odtoga trimuž a r a. U Dobrudži nava'io Je neprijatelj na bugarsko lijevo kriio. ali su se njegove mase slomile u vatrl bugarske pješadije. NeprijateIju nijesu pomcgla ni tri engleska oklopljena automobila, koja su un’š^ena pred bugarskim zaorijekama. Mačedonsko boiište: Ćete sila sporazuma pokttšale su i opet, aii uzaiud napad na niemačkobugarske polnžaje sje'. ero-zapadno od B i t o 1 j a i kod 0 r u n i š t a. Prvl zapovjednlk ptavnog stana pl. Ludendorff.

Ruske tmehslione ncmiere. Eto već nekoliko mjeseci kako je zapela Ijetošnja ruska ofeoziva, iskrvavili su se stotine hiijade od mnogih četa, koie je Rusija mobilisala poslije teških svojih nesreća u toku lanjske godine: napadni duh Brusilovljevih vojskl popustio je, a krvave borbe minuloga ljeta sta'e su Rusiju tollkib žrtava. da ona sada ncmoćno mora da gleda, kako Rumunjska ide na susret sigurnoj svojoj propasti. U Rttsiii pak smatraju. da je ovo vrijeme poslije propasti veiikih probojnih natrtjera minuloga ljeta, čije je ostvarenie trebalo da povrati ruskoj imperiji tolike izgubIjene zemiie, pogodno za tretiranje pitanja aneksijonih natnjera. Oovnri se, da je ruskl imperator sam izjavio želju, da se još priU završetka rata proglasi aneksija kraieva u istočnoj Oaiiciji i Bukovinl, koje drži ruska vo.iska. Inicijativa za ovo potekla je od diplomatskih I političkib krugova, koji idu za tim, da takvlmminom kako u samoj Rusijl, tako i van nje izazovu neki naročiti utisak. Potpuno se može razumjeti, da Rusi.ia gaji želju, da ma kakvom političkom akcijom izazove neki utisak u inostranstvu. a naročito kod neutralaca. Biće da je tek proklamacija poljske države, na koju u Petrogradu nijesu mogli odgovoriti drrgim, nego II prostom protesnom notom, izazvala želju, da se nečim parališe ova akcija središnjih viasti. A ako bi se pak taj čin sastojao u aneksiji okupiranih oblasti u istočnoj Oaliciji i Bukovinl, on bi zbiija bio i suviše slab, da bi mogao

izazvati utiska ma na koga. Izuzev srazmjerno malog obima tih zaposjednutih ohlasti treha još imati na umu, da se najveći njihov dio još neposredno nalazi na vojušnoi zoni, i da se niti za istočnu Galiciju, niti za Bukovinu može tvrditj, da se te zcmlje već čvrsto nalaze u neprijateijskoj rucl i da ih ne bi ma kakav preokret u ratnim operacijama mogao povratitl ranijem vlasniku. Ali ima još jedna okolnost, koja mora odvraćati ruskog imperatora od takve akcije, ako je on zbilja namjerava. Ako naime Rusija započne primjerom anektovanja zaposjednutih obiasti, mogie bi je u t ome lako podražavati središnje vlasti, što bi bio težak udar za sile sporazuma. Kakve bl one izgledaie, kada bi središnje vlasti natjerane na to ruskim činom poeeie i sa svoje strane sa aneksijama? U kakvoj srazmjerl i veličini prerra političkom značenju stoje oblastl, koje bi Rusija liila u staniu da anektuje sa zemliama. koje bi tada anektovale središnie viasti, s a B e 1gijom, Srbiiom, Crnom Gorom i vellkim dijelovima Francuske i R umunjske, koje đrže srcdišnje vhsti? Rntna karta, kojoj sile sporazuma pridaiu toliko malo značaja takvlm biradom stek 1 a v e ć e g z n a č a j a, no što ga je ikad irnaia u toku ovoga rata. Slučaj boće. da baš u isto vriieme, kada jedan petrogradski list javlja za tobožniu rusku na^jeru za aneksijom istočne Oalic'je I Bukovine austri'ski ministar precls.iednik Korber u Beču prima izaslanstvo narodnih poslan'ka bečkog parlamenta iz Bnkovine i da fm obećava. da će državna uprava n.a j e n e r g i č n i j e p o m ag a t i buduće ponovno podizar.je zemlje i da naročito iziaviiuje, d a n e postoji nikakav razlog za uznemirivanje odnosno budućeg državn o-n ravnog položaja Bukovine. Naravno prema dosadašojem toku rata mora svako pouzdano očekivati, da će Bukovina, čiji su glav. grad Rusl za vrijeme ovog rata već dva puta zauzimali i gubili, sasvim sigurno opet jednoga đana pripasti ranijem svom vlasniku. Ta krunovina, koja Je u svjetskom ratu mnogo prepatila, mirne će duše moći da podnese i moguće progiašavanje njene aneksije od strane

Rusije u sigurnom uvjerenju, da je to čin samo privremenog karaktera i sračunat samo radi utiska u inostraistvu. U ovome sluoaju riječ austrijskog ministra predsjednika jača je od sviju iuskih želja.

Bttikon I Austro-UsnrsKu. NJihova privredna budućnost. Mi smo već u više navrata na ovom mjestu istakli privredne pri’ike i privrednu vrijednost Bugfarske, a dijelom i otomanske carevine. Još n je sigui'no, koje će medjunarodne privredne pril ke nastupiti posiije ovog’a rata. Jedno čini se sigumo, da su nnši brojni neprijatelji i protimid odiučili, da poslije rata oružjein, nastave rat na privrednom polju. Imade do duše znakova, da ova odluka ne stoji je in ka kod sviju, da neki privredni rat poslije svjetskoga rata srnatraju više, neki manje ozoiljno, innk ć« bez svake sumnji n ka barem vri'rine, dok se ne budu izravnalc tcške po!it"ke oprijeke, postojati ipak neka stanovita napetost, koja će u prvom redu pomudvati privredne prilike i odnose izmedju središnjiH vlasti i sila sporazuma. U svakom će siučaju biti nužna n o v a ori jentacija. Kao inw:knadu za izgubljena tržišta i privredna podmčja —• i ako se tu radi samo o neko' ka godina poslije rata — pmžaće nam Balkan široko polje rada. Čitav niz austrijskih i ugar k'h zavoda preduzeo je vee nužne mjere, da u času potrebe bu lu na mjestu. Tako bečk a U n i o n ba In sprema u savezu sa postojećitn organizacijama i uz saradnju b'lskog joj a u s t r i j s k o g L1 o v d a osnivanje privrednih i trgovačkih k Jonija u L c v a it ti I na taj se način čini, da će biti osigurana našoj pomorskoj trgoviit potrebna bankar ki pomoć iz jedne ruke. I ostale naše bamke i novčani zavodi rade ozbiljno na osnivanju svojih podružnica na svim trgovinskim važnim tačkima. Osobita se važnost može pripisati osnivanju ,,A u s t r o-u garske orijentske grupe“, o čemu smo bili nedavno javili. Ovu grupu sačinjavaju bečka Kred i t a n s t a 11 i s njom karteiirana u g a rska kreditna banka, zatim bečki Bankverein i peštanska komercijalna banka. Svi su ovi zavodi već i prije radili u Bugarskoj i Turskoj sami za sebe ili u zajednid sa raznim mani mj zavodima. Bečka Kreditanstalt fungira kao utemeljiteljica i glavni interesent turske duvanske režije, ujedno je ona zaštitnica austro ugar kih interesa u Detce publiqtie. Bečki Bankverein i peštanska komerdjalna banka podržavale su svoje vlas ite pndmžnice u Turskoj. Ovo grupisanje poktzuje, da su austro ugarski zavodi zainteresovani već dosada na Balkanu uvidili potieb u gore naglašcne n o v e o r i j e n t a c i j e. Tako je peštan ka koniercijalna bafika, koja je sagradiia jednu elektranu u Carigradu i na taj naćin mnogo doprinijela gradnji gradske željeznice ( tram\vaya) u Carigradu, radila je na primier do sađa

Podlistak.

Kopuclnska srobnica. Od prekjuče pokojno Njegovo Veličinstvo car I kralj Franjo Josip I. boravi u vječnom snu pored svoj'h predaka u Kapuclnskoj grobnici. Donosimo ovaj opls grobnlce, koja služl kao vječna kuča članovima habsburškog doma. Kapucini borave u carskoj prijestonici od godine 1600., kad ih je onanio pozvao iz Rim 2 nadvojvoda Matija, pozniji car. U pcčetku imadjahu kapucini svoj manastir u predgradju Sv. Ursule; to je ono isto mjesto, na kom stanuju saaa Mehitariste. Godine 1617. zasnuje Ana, careva supruga i kći nadvojvode Ferdinarda tiirolskoga, plan, da im sagradi manastir u satnom gradu, te da tamo utemeljl i poslijednje boravište za pokojne članove carske porodice. Ima u njezinom testamcntu mjesto, iz kojega to proizlazl. Ondje se naime vell: „Sve oplcčenie zajcdno sa žrtvenikom, što se nalazi u mojoj kapeiici, ostavljam kanucinskoj crkvi, u kojoj ćemo ležati Njegovo carsko Veličanstvo, moj Ijubljen! gospodar i suprug i ja. Srebrno posudje koje u svom testamentu nisam nikome ostavila, odredjujem, da se upotrijebi za gradjenje f uredjivanje srebrnoga Žrtvenika naše pogrebne kapelice. A ne sumnjam ni o tome, da će Njegovo carsko Veličanstvo, moj ljubljeni gospodar I suprug Tistrajati u odlucl, da kapuclnima po-

I kloni Schaumburgerhof ovdje u Beču, pa da će svoju pomoć doprinijeti, da se ondje sagradi crkva. Nu ako Njegovo Veličanstvo ne bi htjelo sasvim sagraditi crkvu, nego samo darovati zemljište, o čemu ja prepokorno ne sumnjam, to određjujem osim onih 12.000 forinti, što ih ostavljam za gradienje kapele i žrtvenika, još 10.000 forin:i“. Kraj svega toga položen je temelj za Ferdmanda II. godine 1622., a crkva je dogradjena 1632. Godine 1633. svečano su prenesena mrtva tjelesa Matije i Ane iz t. zv. kraljevskog satnostana koji je srnšen 1782., te na čiiem miestu se danas nalaze paiače grofova Pallavicinia i pn testantske bogomolje, gd'e su bila sahranjena do izgradnje carske grobnice. Prvobitna grobnica je dtigačko svodovlje; sredinom vodi put medju lijesovima, što stoje s lijeve i desne ogradjeni željeznim rešetkama. Car Matija i supruga mu dobiše ovdje prvi svoje posbjednie bnravište. a od toga dana pa sve do da v, as sahranjivahu ovdje sve naredne vladare, osim Ferdinanda II. Utrobe pokojmka sahranjivahu do 1885. u bakrenim suđovima kod Sv. Stjepana u kneževskoj grobnici, a srca u loretskoj kaoeli dvorske crkve Augustinaca u srebrnim peharima. Već lijes cara Ferdinanda III. moradoše postavitl poprijeko do nogu lijesova cara Matlje i nicgcve supruge, ,,jer Inače ne bi bilo mjesta". Zato je već njegov sin Leopoiđ I. dao proširiti grobnicu, a to se je kasnije više puta ponovilo. Tako dostiže grobnica danas već mnogo daljs, nego ii crkvene zidine. Sarkofazi careva su divno

| ukrašeni, a ističu se oni Josipa I. i Karla VI., na pola u haroku, na pola u rokokou, sa likovima i ornamenuma, grbovima, štitovima i oružjein, kao i drugim emblemima. Carica Marija Terezija naručila je za se i za svoga supruga cara Franju dvoslruki sarkofag, koji je osobito sjajan, te sačinjava i danas jošte središte kamieinske grobnice. Do nogu mu staviše sarkofag Josipa II., za čudo skroman i bez svakog nakita. Isto tako jednostavni su sarkofazi I.eopolda II., pa sve tamo do Franje II., u kojirra dolazi do riječi klasički ukus onoga vremcna. Prvi lijesovi, koji su atro stavl'eni, bijahu dakle carice Ane (t 15. XII. 1618.) i njezinnea supruga cara Matije (t 20. III. 1619.) Oko 130 iilesova hah'burških potomaka naiazi se u toj grobnici, od kojih snominiemo ove: V1 a d a r i : Car Ferd'nand III., sin Ferdinanđa II.. t 23. III. 1657. Car T eopold I., sin Ferđinanda 111., t 5. V. 1705. Car Josip I., sin Leopolda I., t 17. IV. 1711. Car Franio 1., t 18. VIII. 1705. Carica Marija Terezija, t 28. XI. 1780. Car Josip ii.. t 20. II. 1790. Car T eonold II.. t 1. III. 1792. Car Franjo II.. t 2. 111. 1835. Car Ferdinand I., t 29. II. 1875. Supruge vladara: Carica Eleonora Mantovanska, treća supruga Ferdinanda III., utemeljiteijica reda zvezdanog krsta, t 6. XII. 1686.

Carica Jelisaveta Kristina, supruga Karla II.. t 21. XII. 1750. Carica Marija Izateia, prva supruga Josipa II., t 27. XI. 1763. Carica Marija Ludovika, supruga Leopolda II., t 15. V. 1792. Carica Karolina Atigusta, četvrta supruga Franje II., t 9. II. 1873. Carica Mari.ia A ta supruga Ferdinanda I., kći kralja sa'dinskoga Viktora Emanuela, t 4. V 1884. Carica i kraljica Jelisaveta. todiena princesa bavarska, t 10. IX. 1898. Nadvojvode: Ferdinand 'Maksimilijan, car Meksički, brat cara Franje Josipa, t 19. II. 1867. Franjo Karlo Josip, treći sin cara Franje I. i druge mu supruge Marije Terezije, rodjene princese Napuljske; odrekao se nasljcdstva poslije abdikacije svoga brata cara Ferdinanda 1., u korist svoea prvorodjenoga sina cara Franje Josipa I., t 8. 111. 1878. Carević 1 kraljević Rudolf, t 30. januara 1889. \Vilhelm, komander Njemačkoga viteškoga reda, t 29. VII. 1894. Albrecht, t 18. II. 1895. Karlo Ludvik, t 19. V. 1896. Osim toga: Vojvoda Albrecht Sasko-Tješinski, suprug nadvojvođkin>e Mariie Kristine, generalni guverner Holandije, t 10. II. 1822. Napoleon Josip Karlo Franjo, vojvoda Reichstadtskl, sin Napoleona I. i nadvojvodkinje Marije Lujize austrijske, rodjen u Parizu 20. III. 1811., t n SchSnbrunnu 22. VII. 1832.

Grofica Karolina Fuchs, rodjena grofica Molart, vaspitačica carice i kraljlce Mari : e Terezije. Zahvalna vladarica naredila je, da se ostatci njezine vaspitačice salirane u carskoj grobn'd. Ne Čitavo tijelo, nego sanio srce sahranjeno je u kapucinskoj grobnici od svih ovih carica: Klaudije Felicitatis, druge suprnge Leopolda I., (t 8. IV. 1675), sahranjene kod oo. Dominikanaca. Amalije Wilhelm : ne, supruge Josipa I., (t 14. IV. 1742.), koie tijelo počiva kod Sa'ezijanaka u PeČu. Marije Ane, sunruge Ivana V. portugalskoga, kćeri Leopolda I., (t 14. VIII. 1754.) * Kad čovjek pročita ovaj dugački niz sjajnih imena, onda tek raznmije Iijepu i poznatu riječ cara Josipa II., o toj grob T, ici. Ova; vladar : e nabne otvorio carski Prater čitavome Beču, u mjesto samo plemstvu kao dotle, te time stvorio na'omiljenije zabavište širokih slojeva bečkoga stanovništva. Prater ie na'me do tada bio narodu nepristunačan. Tu carsku nđlitku kri^Ikovao je neki plemenitl dvorski gospodin, jer, reče on, da od sad ,,tie će moći ići ni u šemju mediu sebi ravnima“. Car se nasmeši i reče: „Moj dragi, kad b h ja htio biti uvijek medju sebi ravnima, morao bih ići u šetnju u kaDucinsku PTohnicu!"

Knn MiioS u Bsr'n. Knez Mlloš i ženidba u Beču. Pos'e smr i Kn'e 'inje Ljubi e Ki z Miloš, boraveći u Beču, zagleda se u neku lepu glumicu, i poumi oženiti se njom.