Beogradske novine

Izlazi: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Prodaje se: n Beogradu I u krajevlm« zaposjednutimodcarskoikra- C Ji Ijevskih ieta po cijenl od u u HrvatskoJ-Slavonijl, BosnlHercegovlnl I Daltnaclji po cijenl od 8 h Izvan ovog podruija . . . 12 h . ■. - s Oglasi po

P r e t p 1 a t a: za 1 mjesec u Beogradu I u krajevima zaposjednuthn od carsko ikraljcvskih četa K 1 '50 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHerccgovlnl I Dalmadjl K2'40 Izvan ovog područja . . .K8'—

Uredništvo: BEOGRAD, Vuka Karadžiča ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I primanje preplate Topličin Venac broj 21, Telefon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.

Godina II.

Zauzet Buzeu, opet zarobljeno 4000 Rumunja. — Bonar Law protivu prijedloga o miru.

UlstočnojVlaškoj traje napredovanje savezničkih vojski. Naša istaknuta odjeljenja, koja su prešla preko Dunava, kod Tutrakana, Silistre I Černe Vode stigla su doželjezničke pruge Bukarešt—Fetesti. Obala Crnoga mora: Ruski brodovi pucaii su na Balčik. Ubijena su četiri stanovnika, dok su petorica ranjeni. Kb. Sofija, 15. dccembra. Maćedonsko bojište: U bltoljskoj obla®tt slaba topnička vatra s obiju strana i izvidnička vatra. U zavijutku Crne Reke lako je odbijeno nekoliko neprijateljskih nar pada na visove zapadno od P a r a 1 ova. U MogljeničkoJ oblastl slaba topnička. vatra. Položaj! južno od B og o r o d i c e tučeni su s vreinena na vrijenie žestokom ncprijabeljskom topničkoni varrom. Nad našim položajima i iza njih viada živa neprijateljska letačka djelatnost, na Belaslcl planini slaba topnička vatra I Izvidnlčke borbe, na S t r u m i je bilo samo ovdje ondje po nekoliko topovskih metaka. Naši su letači uspješno bacail bontbe na engleske iogore i slagališta kod Ka j a z e. Na oball Egejskoga mora izbacio je Jedan neprijateljski ratni brod oko petnaest metaka na obalu jugo-zapadno od Maronlje. Tri neprijate!jske letillce izbacile su petnaest botnbl na P a d u 1 o v o. Cetiri neprijateljske lettlice fzbaciše bezuspješno dvanaest bombi na most kod K u 1 e 11B u r g a s a. Rumunjsko boiište: U Dobrudži neprljatelj Je napustio svoje položaje. Oni se nalaze u našim rukama. U istočnoj ViaškoJ saveznlčke vojske nadiru sjeverno od J a I o m i c e. Naše su čete zauzeie F et e s 1 1.

m sporazama l mlr. Gospodin Briand nije nazebao. On nije tako srećan kao njegov kolega Lloyd George, koji je našao zgođan izgovor, da se ne bi morao u parlainenjtiu i javnosti baviti pitanjem o miru, navodeći na ime, da mu je ljekar zbog nazeba zabranio, da drži govore. AII zato se kroz Briandov govor Ipak proviači kao neko kašljucanje, francuski ministar-predsjednik, ako se smijemo tako izraziti, kija Evropl u lice, tako da mu Čovjck može samo reći ,,na zdravlje!“ Ako čemo suditi po štampi zapadnih država, po govoru Briandovom I

izjavi novo-seeiandskog mlnisfcra-predsjednika Masseya, to se na prvl pogled vidi, da u vladajučim krugovima tih zemalja vlada sklonost, da se odbije prijedlog za mir srcdišnjih vlastl. To je najtoplija želja francuskih 1 engleskih vlasnika, a u rnanjoj mjeri i talijanskih. Ruski glasovi, do časa, kada ovo pišemo, Još nijesu poznati. No ovu želju svoga srca on! izraža\ - aju samo pnd maskom uobičajenih formula o humanosti, koje su već stalno utvrdjene od dviju godina na ovamo, l koiitna se želi dokazati postojanje njcmačkog intIitarizma. Kako uzdržljivost Lloyd Georgeova, tako ! govor Briandov, prožet tobožnjim poznavanjem Ijttdi J Prusa, posljedica su svijesfd o tome, kakva se odgovornost preduzima odbijanjem prijedioga o miru. za slom ljudske civilizacije. Od ovoga se plašl čak I jedan LIoyd George, fco istina ne razuvierava Brianda, opijenog vlastttom „blagoglago!jivošću“, ail ga ipak nekako bunl 1 uznemiruje. Briand je ostavio parlamemou da donese odluku, može se reći da je u Isti mah, kada j9 težio da je pridobije za svoju 2elju, prebaclo 1 svu odgovornost za buduće dogadjaje na „pređstavnike suverenog naroda“. I Lloyd George ne će drugojače postupM, samo dok mu prodje kijavica. Aii on Je ipak nekako obazriviji; on čeka da niz Tbemsu podje još nešto vode l Briandovih riječi, dok se sam ne bude odlučio, da kažc posljednju riječ. Briand I Lloyd George izmijenili su telegrame. Po starom engleskom oblčaju Lloyd George lukavo gura Brianda napred, pa će sađa lijepo da sačeka, šta će reći svijet na nakvo slivatanje njegovog mlnistarskog druga. Vatreni je Briand dakle nasjeo ne može gore bitl. Jer sada će cio svijet, ako ovaj razoravajući rat i dalje bude pošao svojim tokom, opiuživati na prvom mjestu Francuze kao glavne krivce za to. Nikoga ne može čuditi, što L!oyd George ovom prilikom uzdržava svoj inače tako bujni temperamenat, Š'o polcušava da nekako posrcdnim putem, stranputicama da ostivaruje svoju najmiliju želju, na ime da u istoriji ispadne lcao uništilac pruskog militarizma. Položaj sporazumnog politika ni najmanje nije priiatan. On ne samo da nosi odgcvornost -pred vaskolikim svijetom, već se izlaže ! ličnoj opasuosti. Odbitl prijedlog središnjih vlasti ne značl ništa manje, nego spalitf sve mostove za sobom, spremiti se za produženje rata, koji može trajati još godinama. Političar, koji propustl, da iskoristi ovaj psihoioški momenat, sam sebl oduzima svaku mogućnost, da za sa-

RATNI IZVJESTAJI. Izvještai austro-ugarskog Slavnog stožera. Kb. Beč, 15. decembra. Istočno bojlšte: Juče su saveznici, goneći neumorno odstupajuće Rumunje i Ruse, z a u z e U B u z e u. Sjeverno od toga grada neprijatelj je još davao otpora. B r o j z ar o b 1 j e n i k a, zadobijenih za dva posljednja dana, i zn o s i o p e t 4.000 1 j u d i. Zapadno i sjeverc-zapadno od O c n a ogorčeno se produžuje borba. Južno od uzske doline povraćen je protivnapadom od Rusa jedan vis, koii su oni bili privremeno zauzeli. Sjeverno od C s obanske doline protivnik je zadobio jedan mjestan uspjeh. U šumskim je Karpatima popustila ruska napadna djeletnost. Kod K o n i u c h y-a južno od Z b or o w a ugnijezdiše se austro-ugarska odjeljenja u širini fronta od 350 metara u rovovima ruskib predstraža. Talijansko I jugoistočno bojište: Nepromijenjeno. Zamfenlk glavara generalnog stožera pl. HOfer, podmarSal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlln, 15. decembra. Zapađno bojište: Front njemačkog p r 1 j e s t o I oaasljednlka: Ma zapadno) obali rijeke M a a s e pokušali su Francuzi, da tri puta jurišem osvoje izgubljene rovove na visini 304 jugo-istočno odMalancourta. Istoćno od rijeke preduzeli su Francuzi nakon jake topničke pripreme više puta napad. Na „Pfefferrflckenu" slomilo se napredovanje neprijateljskih napadnih kolona već u našoj vatri. Na južnim obroncima pred utvrdjenjem Hardomont nije se neprijateljski napad mogao da razvije uslijed jake naše vatre. Istočno bojiite: Front maršala princa I.eopolđa bavarskog: Sjeverno od žeijeznice Z 1 o c z o wTarnopol prodrle su njemačke čete u ruske rovove i zarobile 90 neprijateljskih vojnika. * Podiistak. Pollsku I Dubrovnlk. Ćim žicom dopre do Dubrovnlka zttamenita vijest o uspostavljanju kraijevme Poljske, kako bijaše milositivo odlnčio naš viteški, blagopokojni vladar sporazumno sa njemačkim caren. Vilimom, svako je dubrovačko srce zaigralo od veselja, ne samo s toga, što smo i mi južni Sloveni u genetičnom srodstvu sa svim ostaiiin Slovenima, nego još i s toga, što su i naši starl gajili veliku sklonost prema poljskom narodu, koji je zbrlja to i zaslužio, te ga i svi ostali ogranci velikog slovenskog naroda takodjer poštuju I ljube kao svog siarijeg, naprednijeg, ali i doista nesrctnijcg brata. Milo nam je, da se ovini piemcnitim činom oživotvorila riječ velikog poljskog poiitičara Frana Sinolke: „Jcszce Poiska nie zglniela**. Kojcmu slovenskom s!nu nije poznata bogate poijska književnost, navlastito na pjesničkim i romantičnlm djeiinia? Koji Sloven ne zna za Košjuckog. Ponjafcovskog, Kopemika, za hrać i Kochanowski, Miskijevlcza, Sobieskog, i t, d. U svoje cvijetno doba pružala se Poijska kraljevina od rijeke Odre čak do crnog mora, blva do rljeke Dona, a Poglaviiije joj pokrajine bijahu: Kra-

Front general-pukovnika nadvojvode J o s f p a: Jučeranji napadi Rusa na erdeljskom frontu ostali su većiin dijelom bez uspjeha, kao i prekjučer. Neprijatelj je mogao jedino da se učvrsti na jednoj visini. Front rnaršaiapl. Mackens«na:> Goruća sela pokazuju put krozvelikuVlašku, kojlni odstupaju ruske čete. Pod vrio nezgodnim prometnim prilikama natječu se savezne čete, da ne ostave neprijatelju ni čas za odmor. U brijegovima dao je neprijatelj otpora u utvrdjeniin položajima. Ali su ovi položaji probljeni i Buzeujezauzeto. IX. jevojska jučer i prekjučer zarobila 4000 neprijateljskih vojnika. Kod Fitesti-aprešlesujake bugarske snage preko Dunava. Maćeđonsko bojište: Djelomični napadi kod Paralova iGradešnice stajali su neprijatelja samo t e š k i h g u b i t a k a. Na frontu Struine traju borbe izvidnica. Prvl zapovjeclnlk glavnog stana pl. Ludendorff. Izvjasfiai bugarskog g8avR©g stožera. Kb. Sofija, 14. decembra. Maćedonsko bojište: U području Bitolja traje pojedinačna topnička paljba. Južno od Bitolja zapaliii smo jedan neprijateljski posmatrački balon. U zavijutku Crne R e k e traje živahna topnička djelatnost, osobito oko P a r a 1 o v a. Odbili smo istočno od Crne Reke izmedju G r adešnice i Trnova jedan neprijateljski napad. U području Mogljenice traje slaba topnička vatra. Uz obe strane Vardara pojedinačna topnička vatra I živahna, ali bezuspješna djelatnost ne* prijateljskih letača. Na Belasici planini topnička paljba i bojevi izvidnica. Jednako na S t r u m i. Egejska obala: U oblasti Draine bezuspješna djelatnost neprijateljsklh letača. Kod Doksata svalili smo jednu neprijateljsku Ietilicu i zarobili oba letača (francuskog pručnika Jean Recharda i potčasnika L e g 1 e s k o g). Rumunjsko bojišie: U Dobrudži traje slaba topnička vatra i borbe izvidnica.

kovska, Varšavska, Ljubljinska, Gallcija, Poznanija, i t. d. Stari Dubrovčanf, premda nijesn bili u ma kakvom odnošaju s poljskom kraljevinom, ipak su iz vlastite svoje kovnice i na svoju korist turali u svijet, osim svojih novaca, Još i neke srebrene komade, navlastito takozvane Bapke ili Altduke s poprsjem Slglsmunda III., kojl je vladao od g. 1587. do 1692 god. Takodjer rek^bi, da su kovaii jos i poljske talijere Aslane, ill Arslane, pak i četivrtinu od ovog uovca, pod imenom Krupl, all staino se ne zna, da li su to radili uslijed povlašćenja s poijske strane, ili su tako postupaii kriomice, tc pailrvarali pomenute novce, kao što je u ono doba b!o zioupotrebljeni običaj kod mnogo drugih država, tako da Dante prekori Raškog kralja: . . . ,,quel d! Rascia „Che maie aggiusta il conio di Vlnegia 11 *) U kakvoj su pak cijenl Dubrovčani držali braću Poljake, nek nam budc đokazom sjajni doček, što ont prirediše ižbornom knezu Vilne Gjuri Radzwillu, koji god. 1775., hodeći puf Car'grada, ptodje preko Dubrovmka, gdje b’ pozdravljen posebnim govorom od dvojice senatura naročito odredje•) . . . s nespretnim iz Raše, Te groš Vnetski ne zna patvoritl. (Raj XIX.) „DLvna Oiuma“, prevod cd F. T. *

nim i za ro poslatim do Gruža u galaodijelu, jer su naša viastela dolaz u grad tiako visokog gosta sniatrali kao neku dvorsku vanrednu svečanost. Giavar (rector) male repnblike pričeka plemenitog gosta nad velikim stepenicama dvora, gdje knez putnik, pošro otpočine, primi pristojni pokion od naše vlastele, koja ga počasti veličanstvenim darovima i isprati opet do Gruža. Ja cijenim, da još niko nije toiiko doprineo širenju slave poljskog naroda, kolikc je u tom pogledu postignuo najveći naš pjesnik Ivan Gundulić sa svojfm epskim djelom ,,Osmanom“, kojim on proslavi poljskog kraijevića Vladislava (t 1632.), navlaslifco pak od onda, od kad pomenuto djelo izadje za prvi put štampano (1826. g.), jer svak mora priznatl, da je šfcampa najhitriji l najpodesniji put za rasprostranjenje ideja i prosvjete, tim više, I prije i Jače ako je djelo prevedeno na više stranih jezika, kako je zbilja slučaj kod ,,Osmana“. A i za naše dane svak če se Mt uvjerio, da Dubrovčani rado i pomnjivo prate svaki umni rad I svaki napredak poljske braće, pak je s toga naš genijalni I nezaboravni filolog prof. Budmanf preveo „Nebožiju komediju’* Sišmana Krasinjskoga, a u Zabavniku narodne naše štionice za godinu 1874.—76. Izadje s poijskoga Iz Litve „Oražine** Adama Mickijevicza, kojega dubrovački savremenik i prijafcelj njc-

gov Medo Pucić pozđravlja iz Rima ovako: Dobro došo, supumiče brate Odmori se od trudnoga hoda Štap objesi 1 gusie poznate • «•«•*• A desnicu u prostofci svojoj Pouzdano sada pružam tebi, Ti me primi i prkisni sebi I poslušaj ko ti kaže: pokoj! Pokoj burnoj oholoj pameti, Pokoj srcu i pokoj strastami, Sam se soboin skupi u osami, Sam priklekni prid ov* oltar svett. Ko bi pak sponienuo ovdje sve iskaze štovanja i čiste uzajamnosti dičnog dubrovaekog dramaturga Matije Bana, koji u nekoj svojoj pjesmicl kliče: Gdje Hoćima junak koji Beč oslobodi! Odje Vlastelin slavni koji napusti dušu Prije neg* riječ škodnu narodnoj slobodi! Držim pak za stalno, da svaki čovjek, naše gore list, pozna bar njegovu „Vandu, kraljicu lešku“, tragedija, koja se prestavlja na svakoj našoj pozorniei, pa s toga prelazim na drugo. Naš se grad dičf i s onom plastičiiotn, krasnom slikom, što rest podnožjc Gundulićeva spomenjka, a sačlnjava jedan od četiri medaljuna, što se nalaze sa svake strane podnice. Ta slika predočuje nam sv. Vlaha, pokro-

da 1 u blizoj budućnosti u opšte govo-< ri o tniru. Opšta će proljetna ofenzivg, propasti, kao što su do sada u glav*« nom propale sve sporazumne ofenzive; Tada Briand ncće nioći da govori o. tniru, tada neće više smjetl da pokn-< Šava ono, što je šestf tnjeseci ranijei iakomišljeno odbio da pokuša pod bo-< Ijim okolnostima: da riješi na diplomat« ski način konflikat, u koliko takav ti opštc još postoji. Tada se Briandu mo-< že desiti, da ga pariska ulična rulja, koja će se opet vidjeti prevarena, objesi na prvl ulični femjer. Tada će biti stavljeni pod strašnl narodni sudi ministrl, koji su biii našll za shoduo, da> za ijubav uspomcne i osvete poginuliit’ žrtvuju još i one, koji ostadoše u ži-t votu. Ovim je odgovorom jednom za) svagda zabravljena kapija ka mirn. Rat će zadobiti obilježja, kakva su so, javljala valjda saino u tridesetogodiš« njem ratu. Jer ako se materijalnoj sna« zi, koju danas predstavljaju središnjai vlasti, pridružl još 1 srdžba gonjenog, bezobzirnost bića, koje osjeća, da cio; svijet namjerno neće da ga upozna,, onda se javlja demonska sila, koju, n ; je moguće ukrotitt. I forum neutraN niii država, na čiji sc sud pozivaju En-< glezi ! Francuzi ne važi mnogo, jer sn Francuzi, a još više Englezl, odavnoj odbacili svaki obzir prema mcdjuna-i rodnom mnijenju. All zato t>im ozbiljni< ju opomenu predstavljaju vlastitl nat rodi, glasovi u vlastitom krugu, kojl su za sada još u manjitii, ali kojl sa sti ašno gorki, predstavijaju prljetnju za} slučaj, da se stvari u budućnosti oucit Još gore razvijale. Prliika, koju je pru" žio prijedlog središnjih vlasti nikada se više neće ponovo javiti. Ko danas žeii da produži igru, taj stavlji svo) tdog na vrio stimnjive nade. Koliko god usranovili, da }e ras-< položenje u dosad javljenim glasovima negativno u pogledu mira, to je ipakj ton sviju tih glasova vrlo nesiguran. Engleski listovl ogradjuju se od iz-< raza, kojima se služi njemački me« morandum, ali se još ne moze reći, da se ogradjuju od samog mira. Još nii kako nije moguće, da će se u parlameni ‘ima odlučiti na diplomatsku kaznenu ekspeđiciju za Beriin, pošto vojnička ekspedicija nije uspjela. Tada bi pre-< govcri počeli iznošenjem čudovišn uslova, kakve je na primjer lij; ,,Star“ već nagovijestio. Ali o toine bi se diilci govoriti. Svako se vino može razMažitl vodcm . . . Liovd George će još iinati priiike da d 'kaže svoje oštronmLi Svakako, da je težak udar za njcga, što mi| središnje vlasti sada o iniaju i i’ejai *ivu za inir. AI' to je /? ii:cga ipak jc" " ■ ■ ■■■■■ „ 3 vitelja bivše dubrovačke republikc; svetac pruženoin desnieom blagosivi lja, križem u ruci, a onamo u pozadinr, vidi se kraijević Vladislav, koji ponosito jaše konja na čelu poljskih četa, a sve to odgovara na odnosne kitice u ,,0smanu“. Pri zakijučku ove situe i nepotpune raspravice moram priznati, da koi liko mi Dubrovčani ljubimo i štuiemoi lcultumi poijskl narod, toliko i ova na-< ša slovenska braća vole i cijene na§ narod, a u potvrdu toga sponienut inf je ovdje, kako je poljska poznata spii satoljica gospodia Mciena de Frangc* ville D‘ Aliancourt nazad nema veioj vremena posjetila naš grad, pa o !sto-i rnu ushitom i krasno naplsala svoje utiske u „Przegladu Polskijego“ (od str. II6 do uključ. str. 134), te i naposel opet pr.eštampala u zasebnoj knjižicb Upravljam sada svoje čestitke poi tiovijenoj poljskoj državi, e su se na-< pokon skršiii teški njezini okovi, te ona će se iz vlastitog pcpela podići na novi, bujni i plodni život, i kao drugi fii nik u vis će polećeti, a i pravo je da se podigne i poieti nakon toliko stradanja i pretrpljenih patnja. Primi tople naše žeije, da u miru i u radu uzbudeš napredovati u svakoj struci uljudnos'ti obrta, prosvjete i umjetnosti. U Dubrovniku, novembra 1916. ,C. H.“