Beogradske novine

Izlazl: dnevno u jutro, ponedjeljkom posliie podne.

Prodaje se: n Beogradu I u krcjevima zaposjednutlm od carsko I kraIjevskih feta po cijeni od n HrvatskoJ-SlavoniJI, BosniHercegovtlii t Dalmacijl po cijeni od . . . t . . .8 1) tzvan ovog podrufja . . . 12 h Oglasi po

P ?e t p I a t a: za 1 tnjesec u Beogradu i u krajevlma zaposjednutlm od carsko I kraljevskih Ceta K I 50 u Hrvatskoj-Slavoniji, BosniHcrcegovln! I DalmadJI K2*40 izvan ovog podruCja . . .K8’cijcnlku. ■-

UredniStvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava i primanje preplate Toplićin Venac broj 21, Tclefon broj 25t Prlnianje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38.

Godina II.

IDUCI BROJ „BEOGRADSKIH NOVINA IZAĆIĆE U UTORAK, 26. O. MJ. U PODNE.

RATNI IZVJESTADI. Izvještal austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 23. decembra. Istočno bojlšte: U odjelu Mesticanešti odbile su austro-ugarske čete više ruskih naleta. Talijansko 1 Jugolstočno bojlšte: Nema ništa da se javi, Zamjenlk glavara Reueralnog stožera pl. HOfer, podmaršal. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 23. decembra. Zapadno bojište: * Front maršala vojvode Albrechta Wflrttemberškog: U 3 odjelu Yperna J Višvete dostigla je arliljerijska borba juče znatnu jačinu. Jugoistočno od Yperna napadala su engleska odjelenja. Odbijeni su vatrom i to na jednom mjestu iz neposredne blizine. Južno od Boeshinga prodrlo je više naših izvidnica u neprijateljske rovove, donijevši sobom u povratku otud zarobljenike, mašinske puške i drugi plijen. Front njemačkog prijestolouasljednika: Na fronlu Chatnpagne i Maase slaba topnička djelatnost. LJVogezima sjeverozapadno od M (1 n s t e r a su n eniačka krstareća odjeljenja zarobila jednu francusku udvojenu stražu. Kod Fra pe ia istočno od Saint-Dieu i južno od Raj n s k o-r o n s k o g kanala odbijena su jaka francuska odjelenja poslije jake topoičke pripreme. Istočno boflšiet Front tnaršala princa I. eopol'da bavarskog: Nema ničega značajnog. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U šumovitim Karpatfma bilo je ltekolikih patrolskih preduzeća, pri kojiina su privedeni zarobljenici i zadobijene su mašinske puške. Južito od Mestice povratile su austro-ugarske Čete jedan napušteni predpoložaj, koji su Rusi bili zauzeli.

Front maršalapl. Mackens e n a: U Dobruđži su savezne čete napale nekolika rttska zaštitna odjelenja i posjelesu Tulčeju na donjetn Dunavu. Broj zarobijenika se popeo na više od 16.000. Mnogo je mašinskih pušaka zaplijenjeno.l Maćedonsko bojište: U dolini Strume predstražarske borbe. Na dojranskom jezeru topnička vatra. Prvi zapovjednlk glavnog stana pl. Ludendorff.

Trsćl Eožif u rutv. Danas velika većina zaraćeniit naroda opet dočekuje najljepši, najmiliji i najdraži crkveni praznik, a po treć! put tnoraju s bolom osjetiti, da se još nikako nije ostvarila njegova poslanica, koja veli: „Mir ljudima na zemiji!“ Kao prije godintt datta i kao prije dvi : e godine, i u ovoj badnjoj noći stoje jedan prema drugom milijoni do zubi naoružanih ijudi, i s jedne i s druge strane sijevaju smrtonosna tanad, a svijet odjekuje ođ bolnih ttzdaha i tužbi. Za vrijeme sviju ovih dugih, beskrajnih mjeseci, od kada je buknuo rat u Evropi, borba ni za jedan čas nije prekidana, a i svečani časovi badnje večeri hrabrint vojnicima na bojištu ne pružaju nikakvu oiakšicu u vršenju njihove teške dužnosti. Za njih je jedan dan kao i drugi, bez obzira na to, je li u kaiendaru obilježen crnitn ili crvenitn slovima. Pa ipak, pri nastupanju trećeg ratnog Božića nas obuzima osjećaj, ko,i se nekako razlikuje od misii, koje su nami vladale lanjske i preklanjske godine u ovo đoba. Za vrifeme ođ nekoliko đana, poslije ponuđe centralnih sila za mir, izgledalo je zbilja, kao da će se obistimti posianica iz Svetog Pisma o miru na zemlji. Središnje su vlasti pružile ruku za mir i na otvoren su i jasan način dokazali svoju želju za okončavaujem prolivanja ltrvi. Ali sile sporazuma u koliko se tnože suditi po govorima, koji su se posljednjih dana čuli u njihovini parlamentima, neće titir. One žeie rat sve dotle, dok ne bi došao momenat pod kojim bi one biie u stanju da centralnim silama d.ktiraju svoje uslove. No protiv vjerovatnoće, da bi ikada takav momenat mogao nastupiti, govore sva zdrava razmišljanja, svaki trezveni sud, donesen ne na osnovu praznih nada, već na osnovu činjenica i iskustava. Ali je sada protivu tih težnji

za razoravanjem. I uništavanjem, koje do sada nikada ne mogadohu postići svoj cilj i koje su se staino krhale o znažnu odbranu centainih sila, odlučno ustala najmoćnija tnedjit svima neutrainim državanta, baš ona država, iz ko e su sile sporazuma već skoro od početka rala crpie svu svoju snagu. Predsjednik je Sjedinjenilt Američkih Država uputio notn svima zaraćenim državama, u kojiina ih on poziva, — ogradjujući se jednovremeiio od shvatanja, da bi taj njegov korak intao značiti neko fortnaltto posredovanje za mir, — da razmi ene misli o svojim gledištima, da bi se na osnovu toga moglo utvrditi, za koliko se vremena može očekivati mir. Ovaj je Wilsonov korak preduzet poipuno odvojeno od prijedloga za mir centralnih sila i odgovora četvornog sporazutna na ovaj posliednji, jer je on pripreraan još prije no što je došlo do toga prijedloga. Još se nezna, na kakav će prijem naići ova Wilsonova akcija u logoru sporazuntnih sila. Slabo da će ona naići na otpor kod centralnih sila, koje su već prije dvije nedjelje izjavile svoiu gotovost za s'u^aije u pregovore o miru, a niožda će aineričko posredovanje pomoći da se postigne ono, što nije izgledaio tnogućno neposrednim sporaztimijevanjem. Ovai Božić nije onakav kao Božić 1914. i 1915. godine. Tada je tnir bio još vrlo daleko, a ništa itije ukazivalo na momenat, u kojemu bi se on mogao približiti; vojske od nekoliko ntilijona ljudi vodile su ogorčenu borbu. Tako je i danas; ni na jednom bojištu neće neko primirje obilježavati badn u noć. Ali ipak još nikada nije u većoj mjeri bilo govora o miru, još nikada nam nije izgledaia bliža mogućnost, đa se položi oružje, nego li baš saa. lpak tiema nikoga, koji bi precenjivao tu mogućnost. Centralne su sile očvrsnule u ovom ratu, borbe i iskuslva su ih očeiičili, čvršća je no ikada njihova odlučnost, da iz ovog najstrašnijeg od sviju nalova izadju ojačane i obezbijedjene, Fikoro dvije i po godine one su suzbile sve protivničke pianove, pa se i dalje pouzdaju u svoju pravednu stvar, u svoju nesavladljivu snagu, koja odbacuje svakoga, koji hoće da se dotakne njihove časti, njihovih zemaija. Njih ne slabi izgied, da poslije ovog trećeg ratncg Božića možđa tieće doći četvrti, da je mir, kako veii Wilson, možđa bliži, nego što se misli. Ono, što su one đosada izvojevale, predstavija zalogu za buduće pregovore o nir^u, ali još većma za buduće uspjehe, u siučaju da n ihovi protivnici traže dalje produženje borbi.

Od njih đakle zavisi, hoće li se svijetu vratiti vrijeme, tt kojetn će božićni praznici opet kao nekada prcdstavljati najlepše, najblaženije i najpomirljivije dane jeđne mirne gođine. - Prijedlos zo mlr. WILSONOVA AKCUA. Glasovi berlinske štampe. Kb. Berlin, 2J. decenibra. Berlinska štampa primila je W i 1 s on o v u notu povoljtto. „Frankfurter Zeitung“-u bi miiije bilo da se je tt toj ttlozi pojavio papa, jer je on van svake suntnje nepartajičitiji. „Germania" veli: Potpuno samostalni korak Wilsonov opravdava naš postupak. ,,V o r w a r t s“ uzvikuje: Mir priđolazi, VVilsonova tnu nota čini uslugu. ,,V o s s i s c h e Z e i t u n g“ piše: Do sada su Sjedinjene Državc svoje interese više štitile protivu Njemačke, sad čekatno na to, da li će se u budućc drukčije orijeiitisuti. Mi ntožeino, ako naši neprijatelji odbiju našu pomidu za mir, rat vrlo brzo, vrlo odlučno i vrlo ncsumnjivo okončati. Naši su interesi potpuno saglasni sa iiiteresima američkog naroda. S toga mi od VVilsona očekujemo da najodlučnije potponiogne naše uslovc. Prijem Wilsonove note u hblat'.dskoi štampi. Kb. Amsterđam, 23. decembra. ,,H a n d e i s b I a d“ izmedju ostalog veli, da se sa Wilsonovom ponudom ne može postupiti ismevajućim iii podrttgljivim načinom. \Vilson se časno trudi, da tnir ponovo vaspostavi. Njegova nota ne stojl u vezi sa njemačkom ponuđom za tnir. — ,,Nieuws van d e n D a g' * 1 * piše: Svaki, koji je izgovorio riječ ,,n:ii“, morao je biti spretnan na engleske i francuske ttvrede, ili bar na to, da hnde obiIježen kao njetnački spletkaroš ili carevo orudie. U prkos se tome Wilson usudio na to, te sc možemo nadali i očekivati, da on raspolaže sredstvima, kojima će biti ii stanju da stiša buru. On se svojoni voljom mora odupreti otporu onih, koji o miru neće ništa da znaju bez potpime pobjede sporazumnih sila. Nacrt oclgovora sporazumnih si!a. fNaroćiti bržojav »Beograđskiit Novina«; Berlin, 23. decembra. Amsterđamski dopisnik „Vossische Zeitung“-a saznaje iz L o n d o n a, da je engieska viada 19. o. mj. posiala saveznim kabinetima nacrt odgovora, koji se ima predati središnitn viastima. Saveznici se pozivaju, da svoje izjave o tome nacrtu dostave engleskoj vladi do 22. t. m. Još iuia ttade. Zflrich, 23. decetnbra. ,,N e u c Z 0 r i c h e r Z e i t u n g“ javIja iz Haaga: U prkos govoru Lloyda G eo r g e a sniatra se da stanje nije još bez-

nadežno, jer se očeknje i dalja predusret* Ijivost Njemačke. — Očekuje se, da ća sporazumne siie predati odgovor u subg< tu. ,,T i tn c s“ javija Iz W a s h i n g t o « na: U zvaničnitn krugovitna u Wasiiii!gto* mt se misli, da put pregovorima o tniru nije još sa svim zatvoren, ali su ipak ttvjereni, da mir nije još tako blrztt. ,,W c s t tn i n s t e r G a z e 11 e“ pišc: Neprijatelj ttebi trcbao da smatra odgovop Lloyda G c o r g e a kao kategorično odbijanje da se stupi u pregovore o ponudl za titir, nego kao ličui odgovor na predlog, koji narn je Njemačka učiniia. Sad j» na Njemačkoj, koja je uzela inicijativu, da podnese svoje predloge. Saopštenja iednog tobož dobro obavjcštenog neutralnog diplomate. (Naročiff brzojav ;.Bcogradskih Novina«; Berlin, 23. đeceinbra. „Vossisclte Zeitung" donosi sl je« deću vijest iz Basela: „Baseler Nationalzeitung” donosi saopštenja o po« nudi za mir, koja potiču od jedne ličnosti, čiji dutoritet isključuje svako fantastično tvrdjeuje. Na iine, vell se, dofc sporazurh traži vaspostavljanje S r b tj e t B e I g i j e, onda stvar Rumunije stoji sa svim drugačije. — Rumunija je svojevoljno ušla tt rat, sa sa svint otvoreno izjavljemmt liamjerotn, da svoje zemijište poveča. Pošto je ona svoju stvar izgubila, lo otta tnora piatiii i troškove. Izgleda da je to mišljenje i mnogiii političara sporazumn'h sila. Na Balkatiu če se morati svaki korak zemljišta razmjenjivati s koncesijama. —*• Zbog Carigrada srediŠnje vlasti još nisu složne odnosno kottcesija, koie bt se lnogle Rusiji učitiiti. Ima ustupaka, koje bi moglc zadovoljiti buduću frgo- vitisku polit'ku ruske imperije. Rusijl će se pri zaključetiju mira ukazati velika nakionost i savez izmediu Rusiie [ središ'ijih vlasii doćiće posliie mira sam po sebi. I na jednoj i na drugoj stratil ima parlamenraraca i političara. kojl tkav savez smatraju kao logičan i da ga treba žeiiti. Pregovori o mlrit. ako se do njih đodje, trebali bi da se vode u smislti fakvog jednog mirnog ostvarenja prilika. Miroljubiva stranka na ruskoni dvoru. (Naročitl brzojav ..Beoeradsklh Novina“.) Berlin, 23. decembra. Ovdašnjoj „Vossische Zeitung" iavljaju fz'Č e n e v e: Iz ruskog izvora se sazvaje, da se osim Stirmera, kneza S e b e k o v a zauzimaju za mir još poslanik B o t k i n i mnogc druge ruske dipiomate. U okolitti ruskog imperatora radi još neprekidito jedna jaka stranka tta ostvarenju mira. Pesimističko shvačanje u Berlinu. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novina ) Berlin, 23. decembra. Prema obavještenjima, knja su ovamo stigla, kabineti sporazumnih siia vjerovatno će odgovor na pomtdu za

Podlistak. Dr. Hans Richter: Treti rotnl fložlf. Božićne misii jedttog ratnika. Po treći put razastire tiha, sveta ltoć svoje blistavo zvezđano ttebo nad zemIjom uz grmljavu topova. Opet se tazležu lijepe božićne pjesme, opet odjekuju božićna zvona, nagovješćujttći inir čovječanstvu. S čežnjom slušanio anđjeoski nagovještaj, ali smo preplašeni hukom i krvoprolićem svjetskoga rata. Dugotrajnost džinovske borbe malo nam je uzdrmala vjeru, od kad smo u drhtavici 1 strahu naučili da cijenimo, šta je mir i šta mir vrljedi. Bojažljivo, kao Noje u kovčegu, postavljamo sebi više no Jednom pitanje: Krasni mire, gdje stanuješ? Kad ćeš doći? Zar nećcš više da boraviš na zemiji? Ozbiljnim licem stupamo u otvoreno nebo dječije odaie i prilazimo osvijetljenoj i okićenoj jelci. Naš najijepšl porodični praznik u danima mira bijaše božić. Cijelc godine radovaii smo se njemu. A sad? Gdje su naši mili priiikom praznika Ijubavi? Ima 1i još gdjegod porodice u zamku ili kolebi, u kojoj su danas svi njezini članovi na okupu? Brižljivi otac, ljubazni vodj mališana, razvljeni sin, ponos I radost porodična u snijegom zavejanom rovu zgrčen, u tudjoj zemljt zarobljen. umro, propao, Cvijet evropskog mužanstva zbrisan je, a kraj groznog uništavanja još je nedogledan. Rat kosl 1 dalje. U svlma dijclovima svijeta, na svima morima, još uvijek piamtl borba, teče krv, te satire i unakažava nevine žrtve 1 rušl

nesvjesno divna djela, koja je hrišćanska umjetnost vijekovima stvarala. Dvije trećine zemljinih stanovtiika nalaze se u krvavom neprijateljstvu. Svjetske sile, svjetske rase, svjetske vjeroispovjesti hoće međjusobno tnilijunima vojske da se unište. A zašto? Može li razuntan čovjek na ovo ,,zašto“ odgovoriti sa potpuno neiJobitniin ,,zato“? Svi pronalasci, od kad se za ljude zna, iskorišćavaju se i upotrcbljavaju se na to, da uništavajuće djelo rata bude što grdosnije. Milijarde i miiijarde proždire svjetski požar, što tamani Ijudstvo. Preko pet stotina mi-‘ lijuna kruna staje on dnevno. Kakvi su se neprolazni spomenid mira mogli tiin grđnim svotaina stvoriti za dobro i sreću čovječanstva! Koliko egipatskih piraniđa, koliko kolnskih hramova, koliko bolnica, sirotišta, škola, narodnih kuhinja i t. d.? S kamatom jedne jedite milijarde. računajući od Hristovog rodjenja, mogle bi pristalice Hristove možda da otkupe Evropi voiju za svjetski rat! Ali, šta tiajzad znače te proćerdaue milijarđe pored izgaženih zemaija, pored imištenih gradova i popaljenih seia u sravnjenJU prema milijunima mrtvih junaka, prema milijunima obogaljenih ratnika, u sravnjenju prema suzama milijuna 1 opet tnilijuna udovica i siročadi? Je li ikada biio nečuvenije nesreće 1 većeg jada na ovoj našoj materi zemlji? Je li bilo ikada većeg bankrotstva? Da li je ovaj srce parajući vapaj možda onaj traženi raj na zemiii, o kome se sanjalo i koji jc gotovljen izukrštaniin mislima raznih umova? Sve nam postaje jasnije, da Je ovaj ponosni svijet, koji ne može sam sebl da dade ni mir, ni slobodu, nl napredak, opet jednorn u svojitn prohtjevima sramno pod-

legao. Svuda prskaju i sjaje njegovi varljivi svjetlaci. Iz nevolje i smrti, ruševina i pustoši, briga i gladi, opet jednotn obraća čovječanstvo svoje oči zvijezdama i ttzdišućl traži dodir s nebesnim silama. Ali, što više suza 1 razočarenja, tim lakše dospijeva duša putokazu za Vitlejem. Pustite nas, da o Božiću uđjcino u grad 'svete noći, u Vitle.'em, u najstariji liratn hrišćanstva, u hram rodjenja Hristovog, koji je podignut nad pećinom s jasiima u Vitlejemu. Skoro dvije hiljade godina moie se tamo ijudi u žarkoj pobožnosti. Carevi i kraljevi savijali su tamo svoja koijena pred prijestoljem Gospodovim. Zar da se ne sjećamo dnevno po malo na siromašno mjesto rodjenja našcga Spasa? Pustite nas, da bar o Božiću malo odahnemo pored zvijezde iznad pećine 'vitiejemske i da malo razmišljamo o minulim 19. vijekovima hrišćanstva, o razvitku 1 povjesnici naše crkve, o lirišćanskoj crkvenoj godini i praznovanju ovih naših prazničnih dana. Zar nijesmo u godinama mira rodjenđan našega Gospoda i Spasa i suviše površno praznovali? Zar u našoj hitnji i navali ne bijahu božićni praznici samo dani prijatnog oporavljanja, škopčanog s medjusobnim obdarivanjem, danl raspoloženih društvenih 1 radosnih porodičnih sastanaka pokral dobre ribe, oralia, medenih kolača, šampanjca 1 ranjskog vina. Ali, dozvolite! Zar nije Božić prlje svega praznik duše? Zar niegov smisao jeta, kojl ležl izvan ovog varljivog svijela, koji nam je Hristos otvorio, onoga svijeta, kojl ležl izvan ovO«c varljvog svijeta, onoga svljeta, Iz kojega na^> u susret bllsta u istini i nepomućenosti prai’^ 3 . besmrtnost, a prije svega sveinoć ljubavT, ^°| a savladjuje svaku mržnju? „Bog je dakl&

ljubio svijet, te mu je darovao svoga jedinorodnoga sina, da svi, koji u njega vjeruju, ne propadnu, već da imaju život vječni", Jovan, ljubimac-učenik Isusov, skromni ribarski sin s jezera genizarejskog, tako veii u svome jevangjeliju. Ko mu dade moć i hrabrost za ovalcav govor? Od otkrovenja ljubavi u osobi Hristovoj đolazi dakle struja ljubavi, koja svijet obnavlja, narode spaja, čovječiji život odista veiikim, bogatim i dragocjenim čini, u čijoj se Ijubavi još umirući skrivamo. U jaslima pećine vitlejemske leži Spas, koji u sebl sajužava vrijetne i vječnost. Ljubav, koja se izntiruje — kao svjetlost dragoga Boga, poslata u ovu našu zemaljsku tamu to je tajna božićna. Kao cvijetak mio trebali bi svaki dan u našetn životu da prigtlimo ua prsa jevangjelije Isusovo. Svaki dan treba li bi uz glasnu pratnju orgulja s blagodarnim pogledom ka nebu da za tu radosnu vijest pjevamo: Velilđ Bože, nii te hvalimo i preuznosimo tvoju moć! Ali, kuda smo ml, — tako zvani hrlšćani — dospjeli s našim svjetovnim mislima, našom halapliivošću za novcetn 1 bngastvom, našom sujetom za časti i odlikovanja? Našim zetnaliskim stvorom tni smo sebi skrojili baš podesan odnos prema Bogu l tako smo našom bezbožnošću, našom mlitavošću 1 neispunjavanjem svojili dtižnosti dospjeli do ovoga, gdje smo sad dospjeli, gdje ne umijemo sebi da savjetujemo i pomognemo. U mjesto da upoznatno pravđu 1 dobro iz ljubavi prema Bogu i iz vjerske pokornosti prenta njemu, te da svoga bllžnjega ljubimo kao samog sebe, nastala je na kruglji zemaljskoj jedva prebrodliiva, neizmjerna mržnia. 1 niko nezna do sad, kako bl mogao da ugasi požar te mržnje.

Šta bi na tu svjetsku mržnju rekao učitclj ijubavi? Šta na to besmisleno ijudsko kiatije? Šta na tu iudost naroda? Zar idealizam o miru nije postao jedva ostvarljivi san? Zar nije hrišćanska nauka skoro izlapila, zar ttije skoro utrošena, zar je nije skoro nestalo? Zar svjetski požar rtiie prava pogrda hrišćanstva i njegovth ideala? Ne j hil.iadu puta ne! Na protiv! Potresi zemaljskoga svijeta ne mogu ništa ća naude sjaju i veličini hrišćanstva. Da, svjetski rat je, šta više, saveznik nauke Isusove. po kojoj svjetovni tdealizam samo na varci počiva i koje je dostojan samo onaj idcalizam, što nije vezan za prostor i vrijeme, što dopire do neba i u vječnost. Ovozemaljski idealizant je u ovotn ratu na svima poljima već pretrpio znatau brodoiom, ali zato u toliko jače i sve ijepše i jasnije svijetH iz zemaljskog požara vanzemaljski idealizam. Najrječitije su za to same skromne riječi Isusove. Rodienjem Hristovim mi smo svi postali ta’co bogatl, kao ono siroto pobožno dijete u bajci o zvjezdanim talirima, na koje su u njegovoj največoj oskudicl 1 golotinji sve zvijezde s neba popadale lcao tvrdi, sjat"i taliri. Samo n znaku Hristovom je od 1900 godina na ovatno postaio sve veliko u vještini 1 nauci, u Čednosti i vaspitanju. I kao što miroljubiva Austro-Ugarska, kojoj su neprijatelji toiiko puta proricali smrt, izlazi iz nametnute joj nužne odbratie ojačana, uvećana i podmladjena, tako i hrišćanstvo kao lz kakvog čeličnog kupatila izići iz bure svietskog rata. Ono će ponovo izoštriti naše otupele poglede I zagrijati ohladne'a srca. Baš sadašnji ogromni dogadjajl pokazuju i slijepcima u"as« nu, veiiku provailju, koja je uslijed našel neobuzdanog uživanja postala izmedju nas — tako zvanih hrlšćana — 1 pravog