Beogradske novine

BEOGRAD, četvrtak 18. januara 1917.

Izlazi: dnevno u jutro, ponedjeljkom posffle podne .

Prodaje se: « Eeogradu I n krajevlma zaposjeđnutiin od carsko 1 krafjevslđh Ceta po cijenl od n HrvatskoJ-Slavonljl, BosnlHercegovinl I DalmaciJI po cijeni od.......8h izvan ovog pođru£|a . . . 12 h - - Oglasl po

Pretplata: za I mjesec n Beogradn I K krajcvlma zaposjednuUm od carskolkrajjevsklb četa K i'M n Hrvatskoj-Slavonlji, BosnlHercegovlnl I DaimacIJI K 2 40 izvan ovogpodrutja . . . K8'—> cijeniku. ■» ■ ,

UredniStvo i BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 67. Uprava I primanje preplate Topličin Venac broj 21, Tclcfon broj 25. Primanje oglasa Kneza Mihajla ut. broj 38.

Godina III.

RATNI IZV3EŠTAJI IzvJeštaJ austro-usarskos glavnos stožera. Kb. Beč, 17. januara.

Istočno bojište:

Front maršala pl. Maćk'ensena: I<od V o d e n i a su pred nadmoćnijiin neprijateljskim snagama povučene napred pomaknute osmanlijske sigurnosne čete U glavne sigurnosne linije. Jedan je neprijateljski napadaj na naše položaje od po prilici 2 kilometra zapadno od Vodenia zaustavljen našom zapriječnom vatrom. Front general-pukovnika nadvoj^jrode J o s i p a: Izmedju dolina su Casinu I Susita prešli Rusi i Rumunji sa jakim snagama na navalu. Neprijatelju je uspjelo, da se ustali na jednoj visini, dok je na svim ostalim dijelovima fronta bez izuzetka odbijen.

Front maršala princa C e o p o 13 S Eavarskog: Kod c. i kr. četa nikakvih dogadjaja. Talljansko bojište: Na visoravni je Krasa i u dollnl Wlpave opet oživjela topnička đjelatnost. 'Jugo-Istočno bojište: Položaj nepromijenjen.

Zamjenlk giavara generalnog stožera pl. HOfer, podmaršal.

Ko je Kriv? Evo već dvije 1 po godine, Rako še lcroz sva tvrdjenja 1 svu argumentaciju sila sporazuma provlačl kao nekl refren stalno tvrdjenje, kalco iu centralne siJe izazvale, odnosno skrivile ovaj rat. S toga nije čudo, što se to tvr'djenje javlja i u notL, kojom sporazum odgovara predsjedniku \ViIsonu, i to još sa pooštrenim naglaskom u toliko, Sro se sporazum ogradjuje protiv činjenjce, da WLlson naravno sinatra obje aaračene strane kao ravnopravne. NJemačka se vlada već navikla. da stalno pobija ovu neistinu, staru koliko god 1 icio rat, pa je sada prcko Wolffove agencije dala odgovor, koj! će valjđa biti dovoljan za neko vrijerne. Rad ta'dašnjeg trojnog sporazuma na izazivanju rata još u ranlje doba već pripada istoriji, kao jedna potpuno neosporena glava njena. Politika zaokružavanja,

koju je Velika Brltanija, plašeći se za svoj svjetskt položaj, od stupanja na prijesto pokojnog kralja Eđwarda vodila sa uspješnom i strogom dosljednošću, grupirajući protivu svoga najjačeg suparnika koaliciju kopnenih siIa, kakvu je jaču čovjek ne može zar niislitl, toliko je jasna i očevidna za svakog objektivnog istorijskog posmatrača, da Je ne mogu zabašuritt nl uajsmjeliija llcemjersiva engleskog .,cant“-a. U njemačkoj se izjavi, a strogo na osnovu pojcdlnih diplomatskih publikacija, ponovo ukazuje na sva poznata fakta: na ulogu, kojit je Engleska igrala za ono nekoliko dar.a od prcdaje austro-ugarskog ultiinatmna u Beogradu pa do izbijauja svi^skoga rata. njen olpor protivu uspješnog njemačkog pokušaja, d.a se izbjegne svjetskl rat 1 njena očevidna želja, da nipošto nc propustl datu joj pri’.iku, da poteguo mačem na Njemačku. Sporazum bl dobro učfnlo, da ne poteže tollko pitanje o tome. ko je krlv za svjetski rat. Na ime, svakl njegov pokušaj, da sa sebe skitie odgovornost za nj, mora propasti. Postoje naročitl razlozi za to, zašto se sporazum, a naročlto Engleska, stalno vraća na uzroke rata. hotećt da se opere od krivice njegovog Izazivalija. Inače Engleska nikada nlje imala običaj. da se pravda za ratove, koje bi ona ranije preduzimala, ill da se čak šta više predstavlja kao nevina i napadnuta strana; to bi se zbilja maio slagalo sa politikom prava jačega, pomoću koje je Engleska, -često ignorišući pravo i pravicu, zasnovala svoju svjetsku Imperiju. Da ]c tok svjetskoga rata bio onakav, kako su ga žeIjeli engieski državnici, slabo da bi ovima ikada palo na um, da odbiju od sebe odgovornost za zametnutu kavgu. Engleska bl ponosno i vedra čela priznala svjetskl rat kao svoje djelo 1 u njegovo opravdanje navela bl sam uspjeh njegov. No Velika Brilanija nije u takvom položaju. Uspjeha, kakav bi bio potreban da opravda ogromne napore, na koje su središnje vlasit liatjerale Englesku, liema, a I ne izgleda da bi ga u skoroj budućnosll moglo bili. S toga Engleska mora da traži za druga opravdanja pred narodom za prinešene žrtve, koje su veće nego li ma u kojem ratu, što ga je Engleska vodila od kad postojl. Mimo svake tradlcije, mlmo svljestl o vlastito] moćb Engleska mora, liljela ne htjela, igrati ulogu napadmitog. Znaju II LIoyđ Oeorge 1 mlnistarski mu drngovl kakav šamar tlme udaraju engleskoj isioriji? KoIiko je u protivnostl sa tradicijama te imperije tvrdjenje, da Engleska vodl jedan rat koji nije htjeia. U stvarl pak

ova kontradikclja i ne postoji, pošto se ovaj svjelski rat sklauiio pridružuje čitavom nlzu sviju onih ratova. što ih je Engleska izazvala, da bi proširila l održavala svoju svjetsku Imperiju. Prvih dana rata izgovorena je u Englesko] sa odgovornog mjesta značajna I lakomišIjena riječ, da Engleska učeščeni u ratu ne može viŠe izgubiti nego 11 neutiralnošću; tada su u Englesko] još bill iskreniji lada su još imall hrabrostH da kažu istinu, koju su u toku ovili dviju f po godina potpuno Izgubili. Ista slabosi, koja se pokazuje u ovom odbijanju svake odgovornosti, izražava se 1 u tužbama i žalopojkama 0 giubom načinu vodjenji rata 1 o prekršaiima medjunarodnog prava, za koje se opiužuju centralne silo. U mjesto nekadašnie brabrosti, da ka?J Istinu, onl sada pokazuju tim veću hrabrost da izncse najnevjerovatnije Iažl. Naime. kad Je govor o medjunarodnom pravu, ponajinanje bi Engleska Itnala prava da se bunl, ona Eiigleska, koja je sebi u toku ovoga rata skrojila neko naročito svoje medjuuaiođno pravo, Engleska, koja odobrava za Orčku ono, što osuđjuje, kad je u pEanju Belgija. Englecka, koja samo u toliko prizuaje prava rnaiih naroda, u kobko to ide u račun Engleskoj, Engleska, koja na moru stalno vršl nasilja, dck medjunarodnim ratnlm pravom potpuno dozvoljeni podmornlčkl rat samo za to nazlva zločinom, što sama nerna nikakvog dovoljnog jakog oružja. kojim bl mu stala na put. Ista ona Engleska, lcoja je vodlla burskl rat, lcoja Je vršila svakovrsna nasilja u Indljl, ta Imperija, koja nikada nije pitala, šia je pravo a šta nije, kad Je trebala da prigrabi koji komad tudje zemlje, ista ta Engleska sada odjedared udara u soutimentalne 1 moralne žice. kada je vidjela da je u svojim prohtjevlnia naišla na opasnog protivnika. Zar jeato još ona lsta moćna Engleska, koja se sada pred neutralclma vajica za bolove, nancšene joj od ueprijatelja. Nije, to ]e Engleska, koja, priklješiena, pristupa ponižavajućoj laži, država, koja više ne nalazi lirabrostl za podnošenje odgovornosti. koja zazlre od časa, kada će moratl pred vlastitim narodom i pred saveznlcima, koji su joj se povjerill da opravda preduzeće, cdnosno čijeg je ona islioda u najvećem stepenu zabnnuta S toga se ona već sada sprema da izigrava ulogu potpune nevinosti, u koju je ona natjerarta da igra s toga, što joj neuspjeh njenoga djela ne dopušta, da prhnl cdgovornost za nb

Posllje preKlđn nkcije zo mir. Proširenje švajcarske mobiiizacije. jj 1 1 i Kb. Bern, 17. januara. I „Schvvcizer Depeschenagentur" javljai Dogadjajt doZvoljavali su savezničkom vijeću u sporazumtl s vojnom upravom poslijednih' mjeseci, 'da znatno smanji broj četa na granid. Ali početkom je ove godma savezničko vijeće inašlo za shodno, d a preduzme opširnije mjere za odbranu, te 'je naredilo in ob-i 1 i za ciju 2. divizije I još neupotrebljer< ne d 1 j e 1 o ve 4. 1 5. divizije za 24. i 25. jjan'uar. Savezničko je vijeće sad kao i prije uvjereno, da će obje zaiaćene strane potpuno respektovati neutralno§t Svajcarske. Daljne WiIsonove note. CNai'očitl brzojav »Beograđskih Novina«! Ženeva, 17. januara^ 1 ,,New-York Hirald" potvrdjuje, da \Vilson smatra da ujegove akcije za inir nisu okončane i da će on još u ovom mjesecu uputiti daljne note kako središnjim Vlastima, tako i čet y o r n o m s p o r a z u m u. Njemačkl car bavarskom kralju. Kb. Miinchen, 17. januara. Njemačkl je car bavarskom kralju L u d w i g u otposlao slijedeći brzojav i Duboko Tt zahvaljujem na toplim riječima, koje sl meni upravlo prilikom razotkrenja sramotnih osnova naših neprijateija, kao 1 na čvrstcl odlucl, koju sl u ime Tvojili vjernih Bavaraca izrazio, pripomoćl do zadnje kapl krvi u zajedničkoj nam strašnoj borbi za opstanak do konačno pobjede. Svetl će gnijev, koji u ovim sudbonosnim časovima napunja svako njemačko srce bllo ono u najsjajnijoj palati ill u najsiromašnijoj koljebicL ojačati još njemačku snagu 1 požrtvovnost. S Božjom će pomoći uspjetl prkositi naletu naših neprijatelja i pobjeđom osigurati slobodu 1 opstanak našega naroda, te naše neprijateije primorati, da pr'.ine sađa tako oholo odbijenl mir. Njemačkj narod svoiue caru. ([Naročitl brzojav »Beogradskih Novina«/ Berlin, 17. januara. Predsjednik' njemačkog Reichstaga, predsjedništvo saveza poljoprivrednika, njemačka konzervativna stranka, poljoprivredni savjet i ostale korporacije upravili su caru W i I h c 1 m u brzojave, u kojima se zavjeruju. da će njemačkinarođkacjedan čovjek do posljednje kapi krvi stajatl zasvojim carenido konačne pobjede. Dalj! korak predsiednlka Wi!sona Tražiće, da i Njemačka Izneso svoje uslove. (Naročttl brzojav .Beogradsklh Novina.j. Berlin, 17. januara. ,,LokaIanze!ger“ saopštava iz Rotterdama: „Mornlng Post“ javlja iz W as h i n g t o n a, đa ima mjesta pređpostavci, da se Wilson riješio, da preduzme nov korak I da Njemačku privoli, d a 1 ouaiz svoje strane saopštl

uslove. Predsjednik' ne dljeH opšf« mišljenje, da se razgovorom o miru može nlšta postićl. Naprotiv je on mišlj« nja, da će se bitnl napredak postlći, čin^ stranke naklonjene nilru uhvate korjena i pojedinfm zemljama I kad se za mlr stvoa povoljno raspoloženie. U koliko se viš^ te struje budu podstlcaie, u toiiko ć# s« moći veća nada polagati, da se do’dje dd ostvarenja mira. Odstupanjo državnog tajnika Lanslnga? (Naroćiti brzojav »Beogracfslđh Novinatj ^ Stockliolm, 17. januara. — Urcđ za štampu ruskog rritnJstarstv* spoljnih' poslova saopštava, da se u p& trogradskim diptoinatskim krugovima smaa tra kao vjerovatno, da će državnl tajnfl^ Lansing otstupiti. Poslanik je Buchanan đo-i bio vijest, da se ra 3 položenje ameriekil^ vladinih krugova prema Lansingu izmfjenila zbog neuspjeha u pokušajima za mir, Je« je on opredijelio sadržinu i vrijeme pre« daje note. '( f i. • Rat u Rumunjsko].

Napuštanje Bukovine. (Naročiti brzojav .Beogradsklh Novlna*). Jif 'Zeneva, 17. januaia. Ovdasnja „Tnbur.a ‘ velt. da je It nnročitog izvora saznaia, kalco r u s k 1 glavni stožer čln! prlprein« za napuštanje Bukovlne. Četiri vrste pred moidavskom nizinoia« (Naročltl brzojav .Beograđsklh Novina*). Malmfl, 17. januara, Ruskim -,N o v o s 1 i m a“ javljajil fz Jaša, da se sadašnjim bojeviiua u ru-« munjskim planinama pripisuje najveća važnost. Ruske su čcte prešle u dolina* maPutnelSusite u djelomičntf protivofenzivu. U prko3 velikom snije-« gu polazile su ruske čete u boj sa n.aj« većom hrabrošću, no bile su Iznenadje*! ne vrlo žestokom topničkom vatrorn iz neprijateljskih položaja. Nijemchna ]« uspjelo u prkos groznih teritorijalniff poteškoća đopremitl topove 1 municijtf u svoje nove izgradjene brdske pclo* žaje i da iznenade svojGm uspješnom obraiiom. Gotovo se mora vjerovati, da Nijemci raspolažu sa liaročitiin elektrN kom tjeranim strojeviina, koji JoJ po« mažu svlađati dopremu tor>ova i muni* cije na visoke pianine. Oienzivni sil pokušajl, preduzetl u nočf, doduše rus* ke čete djelomice doveli u prve neprl* jateljske rovove, ali se one nljesit dugo mogle u njima zadržatb. Rezuluat se ovih bojeva mora tim vi« še da cijeni, što neprijatelj stojl joŠ sa* mo č e t i r i vrste p r e d M o 1 đ a v« skom nizinom. Ako ntu uspije, da' i u ovom području I dalje prodre, o nda će se cijeli ruskl front mo« rati da poy u č e sve do dolin* T r o t u s a.

Preinještenje rumunjske prijestoiiice u Kiiev. (Naročiti brzojav „BeograćL Novina“J Berlln, 17. januara. „Dcutselie Tageszeiiung** javlja i i Slockholma: Prema naredjenju vojnih! vlasti, a zbog vojnlčkih operacija u do* njoj Moldaviji ispražnjuje gra*

PodSjstak. I s p o đ moro. Gfrtoraaje „Deutschlanda** u Ameriku I natrag. ^ Uspjeh Ih je zbunio. Neprljateljski širod promijenl svoj kurz 1 podje upravo prema njima. A to baš nisu očekivalL Odmah se naredl da se katarke spuste i <fa budn spremni za ronenje. Najednom ncstađe i đimnjaka i svega što se malo &ts napravilo. To opazi ncprijatcljskf brod, pa poplašen, okrenu natrag da bježi . . . Onda 1 opet namjestiše dimnjak, ka•terke podigoše, slatko se smijučt protivničkom brodu kako tzmiče... Prvo je stranl brod držao da su onl kakav postradali brod 1 da traži pomoć. U najboljoj namjerl je pošao da fm pomogne, pa se onda poplašlo, mislećl da jo jtorpedni čamac. . Poslije dva dana susretnu se opet iednim brodom. I opet zadlmiše smotom i mirno prodjoše, kao da su trgovaćkl brod. Jnni i lijepo vrijeme se prlbližavall ^rome kraju. ■lime što Je nastajala struja, kojom su Piovill, l sto se pojaviše jugo-zapadnl TVjetrovi, znalo se, da se približuju burnim pojavama. Pred veče nastade zapara, sunce ss fromo spuštalo za purpurne oblake. L Vrjjeme Je prijetilo, Vlažna zapara u

atmosferi je navještavala blizinu zaljevne struje. Noću dodjoše strašni vjetrovi, grdni talasi uzburkane pučine, sve je to počelo da otežava plovidbu. Temperatura poče da skače, r dok se ue pope na dvadeset i osam Celsiusa. Ušli su u zaljevsku struju. Nemlrl atmosfere su bill mihovi pratiocl. Vazduh je bio pun elektrieiteta, brzojavni električnl aparat počeo je da otkazuje službu. Svjetlost mora poče da smeta poglodu u daljinu. Zasjenjuju oči, vid postaje nesiguran svjetlošću morske površine. A to je neugodno, jer su sad došli do Jednog kraja gdje siini brodovi krstare i gdje vaIja jako oprezan biti. Uz to ie nepogođa bivala sve veea, vali biju sve oštrije, a vjetar nemilice šibao. Unaokolo se spustill crni oblacl, lz kojih neprcstano munje sipaju. Onda kao da se sve to povuče natrag i za trenut oka 1 brod i more sijnu zelenom svjetlošću. Sva se atmosfera uskomešala, strašna Ih grmljavina zaokupila; dodlošo u središte: djavoiska praska pravjekovnog bjesnila, nasta kraj svemu... Najednom se pojave iza njih fenjerl jednog velikog parobroda. Mogli su u pomrčinl Iako mu izbjećL U izvjesnoj udaljenosti prodje mimo njth kao kakvo osvjetljeno čudovište. To }e bila pašažerna ladja, koja je iz Sredizemnog mora dolazila. Zavidili su joj, dok se ne izgubl u kKf 1 pomrčinL Iđućeg dana dostlže uepogoda svoj vrhunac. Orkanski vjetrovl duhnuše, vazduh s» vas zapjenušia Voda s« već ne

talasa kao inače, to su čitave kaskade, zidovi od vode, koji se rttše i udaraju po rukaina i po licu. Kiša je već tako gusta, da se ne ’da kroz nju gledatL Da bi i maio orientacije dobill, morali su staklad pred oči mećatl, a s njih bi čitava rijeka curila u rukave. Brod jedva odmiče. Taiasi ga bacaju tamo amo. Rebra pucaju. Jedva da se čovjek održati može. Pakao. Ali sv8 io nije nišfa pretna onome, što je dolje u brodu, naročito kod mašina. Svi su otvorl inorali naravno biti zatvorenl, čak 1 kapak tta kuli, tck ako se pokađšto malo otčkinji. Porcd svega što neprestano rade dvije vcntllacione mašine, sav vazduh što udjć, njcga progutaju ostali niotorL Ta proždrljiva čudovišta vraćaju za vazduh vrućiitu, tešku, sparuu vrućinu, pomješanu sa smradom ttlja. Vazduh je svojom vlagom došao 'do fantastičnog stepena vrtićitie. Više se nije moglo disatL U zatvorenhn prostorijama zgusnuo se znoj nekt, koji se ponovo isparava i skroz probija. Teško Je 1 zamisliti ovu paklenu atmosferu, što se tu razviia. Svjel vazduh ne ulazi više unutra, u prostoru za mašine lteumorno rade dva motora sa šcst cilindera, eksplozivna moć njlhova tjera brod kroz neprobojne valove, užarenim dahtanjem izbacuje se izgorjeli gasovl napolje, sve je zasapljeno teškim oblakom vrućine i pare od ulja. Tih se dana popela temperatura d(> pedeset i tri Celsiusa, —— -

I u takovom su paklu živili i radili IjudL 0 snu nije bilo ni govora. A ako je 1 pokttšao koji da ofpočine u kakvoj skrlvenoj rupi, mlazevl znoja poteldl bi u oči i nove rnuke mu zađali. Pravo mučeništvo. U košttlji i gaćama stoje onl lta svojim pozlcijama, okolo čela krpa što neda znoju da curi u oči. Krv vrije i udara u slijcpoočice, groznica struji kroz žile. I saino napornom snagotn volje polazilo je za rukom primorati znojavno tijelo mehaničnom rađu. Kapetan je napustio svoj 'dnevnik'. Jedina biJješka što je biia, bješe: „Temperatura ne smije više skakati, ako ljudi uztnoraju kod mašitte izdržati 1 *. Oni su IzdržaJi, pokazall su se junaclma, izvršill su svojti dužnost, Iznureni, zažareni 1 znojavl, dok se nisu IzvukU Iz ovog paklenog kotla, dok nije napolju siltulo sunce kroz oblake i stišatio more dozvoiilo da se 1 opet kapcl otvoro. Onda su se izvukll iz ovog pakla; blijedi, zamazanl uljem i prljavštinom izišli su na vidjclo dana 1 činilo im se kao. da su prvi put ugledali sunce. "« PribliživaJi su se svojoj metf. Dok su na Atlantiku često nepr^ateljskiin brodovima moglf da uteknu, kad im se moglo čak dozvoliti da đadu scbe vidjetl, posljednjih su dana gnjurall bez izuzetka, samo ako bl i malo dima na horlzontu opazilL Stupajući bUže kopnu nisu se smJeU nl za živa Boga dati vidjetL Moralo se raćunatj sa AgPiUateljskta r«tnim brodoviraa

Osmoga su jula, po danu, opazili po boji vode da već nisu daleko od svoga cilja. Kapetan se posavjctovao sa svojirt časnicima, kako će udesiti svoj ulazak u zaljev. On je htio da na deset morslcih’ milja od anterikanske obale stane 1 da doeeka zoru, kako bl mogao što bolje izviditi sigurnost položaja, jer je na ćistc? bio da javnost znade za njihov put. Casnici su opet prcgledali da se, pod zaštitom noći, privnku što više obali. Imalo je jeđno i drttgo svog smisla. Najposlije riješe da po večernjoj taml lagano podjtt naprijed, dok ne vide kakvo će vrijeme nastuplti. Bilo je dobro. Pirnuo je Jugo-zapadnl vjetrić, kojl je doprinio da se moglo daleko viditi, što inače u ovako ljetnjsm vazduhu nije lako. Išlt su dalje. Najeđitom tisđcdaju jeđ* nu blijedu svjetlost u horizontu, kako se diže 1 ncstaje. To je bila svjetlost sa Kap Henrya, prvl pozdrav Amerike. Onda se najednom ukaza još neka s\ietlost Ukaza se 1 nestade je. Onda se opet pokaza bijela svjctlost 1 ta je ostala. Pogledaju se. Sta II to može da bude? Izgledalo je kao da ratnl brodovi, sa utrnutom svjetlošću, daju jedno drugom signale. Valja pazIB. Sa polovlcom snage išlo se bliže, Brod je do kule bio n vodt momčad na svom mjestu za ronenje. Durblni su bjl| naperenl u dttboku pomrčinti