Beogradske novine

Br. 28.

,-r RATNI IZVJEŠTA3I Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 29. januara. I«toč»to hojiSte: U ođs ! eku se Mešticanešt? neprifatelj : uče držao mirno. — Jutros je opet započeo napađima, no b ; o je uz teške guhitke ođbijen. — Na Z I a t n o j L i p i napali su juče prije podne Rusi sa jakim snagama XV. osmanlijskl zbor. Hrabre su turske čete u ogorčenoj borbi odbacile neprijatelja natrag, pa su onda u toku gon enja pošle za njim sve do drugih n egovih položaja. Turske su čete tom prih'kom zarobile mnogo neprijateljskih vo,nika. Inače nema ničeg značajnijeg. TaNiansko boilšte: U ođsjeku se istočno od doberdobsk o e jezera vratilo iedno ođjelienje 91. pješačkog puka s jednog uspješnog noćnog preduzeća sa 31 zarobljenim Talijanom. Borbena je dielatnost u glavnom tmjerena. Samo ie izmedju Gardskog jezera i ečavske doline upravio neprijateli s vremena na vri : eme živahnu vatru protiv nekih naših manjih mjesta. Jugo-Močno hoi ? šte; Nema ničega novoga. Zamjenlk glavara generaltiog stožera pl. HBfer, podmaršal.

Izvješta] niemačkog voinog vodstva. Kb. Berlin, 29. januara. Zapacfno bojište: Fr^nt nrHesto1o r, n«li''dnika Rupprechta bavarskog: Sjeverno od A r m e n t i ć r e s-a naoadoše Fnglezi n tri stroia položaie 23. bavarskog pješačkog puka, koji je odbio protivnika uz velike niegove gubitke. Zapađno od F r o m e II e s-a istočiio od N e u v III e-S t. V a a s t, na sjevernoj obali A n c r e a j sjeverno od iV i c-sur-A i s .1 e izjaloviše se preduze'ća neprijateljskih krstarećih odjeljenja. ’Jugo-zapađiio od L a Prauslov uništcno ?e jedno englesko stražareće odjeJjenie. r Front njemačkog prljcstolonasljednika: f. ! Na zapadnoj obali M e u s e (Ma,ase1 vladala jc preko <' j a živa borbena djelatnost. U iutru Francuzi bez pripreme vatrom pckušaše da iznenadno nadru protivu položaia. koie smo 23. Jatiuara zauzeli na koti 304. Po našoj vatri. koia je odmal, otvnrena. oni opet

Podlistak. Eruest Seton Thompscn: L o b o. Currumpawskl kralj. Poznatl amerlžkl prirodoslovac Eraest Seton Thompson, kojl se osobito tstakao svoim lovovlma i proučavamem prirode u prirodi samoi, vrlo je li'epo opisao život 1 kraj najsmelijeg vuka na svi'etu. Prenišamo ovai napts tz časoplsa Hrv. Prirodoslovnog društva u Zagrebu „Priroda*. Currumpaw ;e ogromna farma u sjcvernotn d-jelu Novoga Mcksika. Po •soćnim zeienitn pašnjacima pase ugojena snažna stoka, a h'istri i brzoteki potoei žuborc i hite, da se sliju u rijeku Curruntpaw. koja dade I ime čitavom oitont kraiu. A vladar toga kraja. koji je svojom despotskonr moći čitavu okolicu tjerao u strah i trepet, bijaše stari sivonja — vuk. .. Stari I obo ili kraij. kako su ga A.eksikartci običava’i nazvati. biio ? e go rostastti vod'a zlog'asne čete sivih vu,kjva. Kroz godine i godine bijaše on strah i trerver d 0 t ine> Pastiri i farmerl paznavahu ga i prejdnbro. na gdje d «■<» ( n n- ’avio sa svojim čoporom, ušao je strah u stada, a ■vlasnici su netrtočno hiiesnili i očajavaJl. Stari Lobo bijaše di\* mcdju svojtom.

okrefoše ledja. Posb’je u više maha otvorene žestoke vatre. došlo je do još tri žestoka franeuska napada. koji se svi skrhaše bcz ikakvog uspjeha. VaIjani 13 1 15. vvestrhalski pješački puk, kao 1 1(»y. badenski rezervni puk održaše u upornoj odbvani zauzeto zemljište. od koiega Francuzl. ti prkos innoštva uloženog Ijuds'va 1 municije, ne mogadohu povratirl ni jednu stopu. U V o g e s i m a zaclobijeno je pri jednom Izvidiačkom isnadu 9 zarnb'jenika. Poslije žestnke pripreme vatrnm prodrlJeše jurišna odjelienja 134. wiirttemberškog domnbranskog puka na H a r tm a n u s-w eilerkopfu u francuske rovnve I vratiše se odande sa 35 zarofcljemka i jednim mitraljezom. Istočno bojlšte: Front maršala prlnca L e o p o 1 d a bavarskog Na rijecl \ a mutno vrijeme I vejavice ogranlčiše borbenu djelatnost. Oprobane irupe XV turskog korp u s a odbiše na 7.1 a t n o j L i p i ruske napade. koji su vršeni posli.ie žestoke pripreme valrorn. Na iednom je mjestu naglim proiivnapadom jedan od vlastitih rovova očišćen od neprijateIja. U gonienju ocluzet ie protivniku izvjestan brof zarnbljemka. Njerračka napadm odielienia na K a r a i o w c i izvukoše 9 zarobijenika iz ruskog položaia. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U ođsjeku knd Mestičaneštij a nenriiateli je preko nnći ođržavao žestoku vatru. Propadoše dva ruska napada. S.i fronfi maršaia pl MacVensena i «a maćedonskog bojišta ncma ništa novoga đa se javi. Prvl zapovjeđnlk plaviog stan* pi. Ludenđorff.

ilrSiiiiiia l Europo. Proklamacira, što ju }e austrougarska monarltiia uputila Arbanasima, a u kojoj se ovima nagovještava garanciia za opstanak niihove narodnosti 1 pravo na stvaranie države. poklapa se po vremenu i sadrž.ini akađemskim navodima prcdsjednika Sjedinienih Američkih Dtžava. Ovom prokiamacijom monarltija dosud'uje slobodu jednom malom narodu. koji je dugo bio spu'avan od jačih protivnika. i obećava mtt da će mu romoči pri uredjivanju vlastite uprave. Na taj način centralne sile upravo materinskom brigom pripremaju u napred za mnogo docnija vrentcna teren za budućnost narodnosti. na čije sn tlo u toku svojih vojnih a bio je vanredno Ittkav i jak. N.iegov srrogi i odrješiti glas bijaše svima dobro poznat i lako ga sc raspoztiavaio od zavijan.ia niegovc pratnje. Običan koji vuk ntogao ie i cijelu noć urlikati u blizini pastirskoga r.oćišra i jedva da bi na čas svratio pozornost ’-a se. A’i kad je zatutriilo cIoUtv-tt: mnklo ttrlikanje staroga kralja. tada ie sva'kn znpo. cir, će sutradan ćuM nripovijedati o krvavoj navali na stađa. Stari Lobo irrao je uza se samo malobroinu Če»u. Nikad nijesam dokućto Hzroka tornc. Jer kad se vuk dovine tolike ntoči i snage kao Lobo, tađ irrade ohično mnogo podan'ka. Moguće da je or. baš želio tako malu pratnju, a!t nije nemogttče. da je i njegova divIja čuđ dnprinjc'a mnojrc tome, da mu je čera bila pet vjernih pratilaca. Malena je to če*a ht'la. a'i itrabra: svaki pojedinac dalcko na giastt. rtadvisivao je svoje vršnjake rastorn. a osobito se istt'cao zatpienik vladar.t. lcoji je bio pravi div. No sam vladar bio je kudikanto veči i hrabriji od ovoga diva. A i ostali sn se Članovi ove Če»e istica'i. Tako ie jedna lijepa i bijela vučica, koju Meksikanci uazivaltu Blanka. biia vjerojatno Lobnva družica. Bija ? e u tom čoporu i iedap žuti kur.iak, koji se isticao vanrednnm brzinom. Pripovijeda se- da je on često t isiu brzonogu antilopu znao preslići i nhvatiti, da pogosti njnm svoje suđrugove. Pastiri stt čcsto \1djevali ove krvohke i pripovijedaM o njima prave bajke. Haračenje tih krvotoka Ijuio su os-

Izlazf:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije pođne, P r e i p l a t a:

Prodaje se: ■ Beogradu I u krajevlma zaosjednutimodcarskol kra* C k evskih ćeta po djenl ođ fl HrvatskoJ-Slavonlji, Bosnl« Hercegovlni I DaimaciJI po cijenl od . . . . . izvan ovoe podrnfja .

ta I tnjesec u Beogradu I • krajevima zaposjednuftm od carsko I kraljevskih ćeta K l'SO n HrvatskoJ-SIavonijl, BosnlHercegovlnl I Dalmacljl K2‘40 . . . K 3*—

8 h 12 b

Oglasl po cljeniku.

Izvan ovog podrućja

UredniSlvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon hroj 67. Uprava i prtmanje preptate Toplićin Venac broj 21, Teletoo broj 23. Prlmanje oglasa Kneza Mihajla ul bro| 3S.

*

Godina III.

operacija dospjele. Njihovo prisustvo na tudjim teritorijama pokazuje se kao u najvećoj mjeri stvaraiačko: kuda god one dodju. one nose blagodati naprednog društvenog uredjenja. gradjanske slobode i civilizacije. Sporazum. kojl u Belgijl bczobzimhn bombardovanjem ubiia dnmaće stanovtiištvo. a u Orčkoi sistematski organiziije građjanski rat. jako griješi- kada. — u prkos sistematskog admlnistrativnog rada, kojim centralne sile portnvn ured.iuiu oblasti. koie su Im pale šaka u toku rata, — govore o nekom tlačenjt’ i gruboj osvajaćkoj politici. A inače mora se priznati. da fe ono. što se sada izvodi u Arbaniji. baš praktično rješavanje zadataka- što ih predviđta najnovija WHsonova adresa. Kada ie proklamovana poliska kraljevina, hada ie vaskrsla takoreći ni Iz čega. bifo je mnogo peslmista. koil su odmabivali glavom. Jer apsolutno nijesu smatrali da će bitl mogućnostl. da se novorodjenoj kraIjevini ulije i spnsobnost za žlvot. A zbiija. da bi možda nova tvorevina onet i ttginula neposredno pr. svonte rodjenju. da su njeni stvaraoci posiušali zahtieve spnrazttma. pune licemiernog idealizma, koiirra se tražilo. da se nova kralievina os'avi sama sebi. Ali centralne sile. kao Što priznaju i protivnici. nenadmašne u crganizacijl. postigle stt u svome dalekovidnom dobro sračunatom. sisiematskom radu na oslobođjcnju. — knji se nije ograničio time. da svoje štićenike samo osiobodi, da bi ih posliie cstavio neizvjesnoj sndbini. — uspjeh. koii sada već opažaju i širi krugovi. Pos'ije proklamaciie od 5. novemhra Poiiska je u nrvi mah bila pvedstavljcna sarno tim istorijskim i geografskim imenom Danas ona već ttiia svoju uredjemt državnu ađministraciiu. svoiu vojsku. a kako je onomad iavljeno. urediera ie već I njena carinska siužbd. Pnljska je đržava takoreći već gntovotizgradiena: ova je tekovina postignuta mirnim i skromnim energičnim radom. bez mnogo pričania i hvalisania. U medjuvremenu centralne su se siie dale veo i ra drugi posao: organizuje se Arbanija. Zar ova organizacija ne odgovara opet prijedlozima 0 ntiru. što su ih sam* izneii znameniti političari? Zar ovim Ijudima. koji vjerovatno ne snadaju u najgluplje na svijetu. ne doiazi već I jednom saznanjc, da se oni na'aze na pogrješnom putu? Zar oni ne vide. da se govorima 1 grdnjama ne može radiri protivu prirode. koja ;e u ovont sluča.i'j očevidno na strani centra.inih sila? Na prazne ri.iečt s jedne strane odgovara se s druge strane dielima. U Varšavi ?e došlo. do jedne mantfestaciie za VViisona i za njegovo

shvafanje evropskog narođnosnog problema. Isto le tako indijski komitet prihvatio ovu adresu, tražećl da se njeni zahtjevi primjene 1 na indijski prob!em. No ono. što se ne izvrši odmah na Iicu mjesta. malo ima izgleda na ostvarenje. Ako bi dakle buduća konferencija za mlr. koja treba da donese „reorganizaciju Evrope". izgiedala kao londonska konferenciia pcslije balkanskog rata. onda Evropa u prkos sviju krvavih žrtava ne bi učinila nikakav korak u naprijed. S toga je utješna pojava. što se već u medjuvremenu korak po korak stvarno izvcdi ta organizacija, koja se ogleda evc- i u Arbaniji. Svakako. da vlastodršc' monarhije tie bi izdali gorespomenutu proklaniaciju, da pianovi za urcdjenje Arbanije nijesu već do sitnica razradjcni. Sada već možemo rećl ne samo: ..lde miri* već 1: ,,l d e n o v a E v r o p a!“ A kada sve to bude stvarno posiojalo. onda neće preosfati n'šta drugo nego da se ipak zaključi mir i time dade novim tvorevinama potrebno spokcjstvo za razvitak.

ProKlamcelja rrhanaSkom nnrođu. Zapoviednik je c i k. posadnih četa u Arhan'ji pnvodom godišnjice ulaska austro-ugarskih četa u Arbaniju izdao cvu proklamaciju: Arbanasi! Danas se po prvi put navršava gođišnitca. kada su čete Niegovog carskog i kraljevskog apostolskog Veličanstva stupile na arbansko tlo. Niiesmo ušli u zeniiju kac osvaiači, nego zbog pntrebnog ganjanja onih nenrijatei.ia monarhije. ko 1 ') stt uiedno Vaši netirijate'ji. Vi znate. da je austro-ugarska monarhija uvijek nastojaia. kako bi saćuvn'a jedinstvo arbanaškog naroda i integritet arharaškog zemljišta. Na žaiost ste bill prikraćivani u uživanju ovili blagođati jer su posliie izbijania svjetskoga rata upai! u Vašu zemlju Vaši stari prrtivnici i tako uništili sve nade pravii, arhanskih rodoIjuba. IJ čast se arkanaškog naroda može reći. da se neprijatel'skhn četama. koje su h'le zaposieie Vašu dotrtovintt, prik'jučio tek mai' broi potkupljenih izdajiika. dok je velika većina naroda svoje nade i dalie poiagala u onu silu. knia 5 e od uv>jelr imala u svome programu zaštitu Arhaniie. Ove su se nade ispunile i Austni-Ugarska je u stvari i došla kao oslohcditelj. Naše je dielo osiobodjenia iskreno. Austrougarske Čete. koje kao prijatelj stoie u Vašoj zentlji. a kojitrta su se priklinčili mnogi od naiboljih i najhrabrijih Vaših sinova ti botbi protiv zajedničkoga neprijatel.ia, imaiu prije svega pred nčima pohjedu nad Vašim nepriiateijima i cslobodienje Vaše zemlje. DaIje Austro-Ugarska nasroji. da uz potpitno poštivanje vjere. gcvora, narodnih običaja i starinskih Vaših prava. dade zemiji uređjenu uoravu, koja bi za’amčivala sigitvnost rsobe. časti I

imanja i koja bi popraviia štete. nane* sene zemlii vrijenjima 1 ratom. te takoi omogućila zdravi razvoi Vašega naroda. Tom unravcm imao bi se arbanaškl narod, koji je na žalost raznim dugo«, trajnim vrijcnjima u zentlji. bio sprije'* čen u kulturnom i privrednom razviću, prtpraviti i vaspitati za jednu po pri-) pripraviti i vasphati za jednu samoupravu na koju polaže pra*< vo. a kojoj bi se moglc uz lzbjega< vanje grješaka prošiosti, što skorijg pristuplti. Kad će bitl os'vareni prethodnl usiovi za zemalisku eutnnoiniju, AustroUgarska će bez cdiagarja pristupitl uredjenju arbanske samouprave. a »1 punoj će mieri i u huduće toj autonom^ noj zemlji poklanjati svoju zaštitu. tl uvjerenju. da je naiviši ratni gospođar u Arbaniji stojećih anstro-ugarskiK četa ujedno i čuvar svih opravdanth' želja Arbanasa. Arbanski narod možB u pouzđanju na Austro-Ugarsku I nje-. nu oružanu si!u s potmmim mirom gl&< dati u svoju bolju bttdućnosL

BeliKI kncz NiKolnl HlkoIoJevK Kuo rusKI tilKtaior. Prema Uđnom brzojavu iz Stoc& hoima. kn'i i mi d.ia, » f vr« d i u j e ruska ,.Rječ‘‘ doduše malo nevierojatnu, no za sadanje prHtke u Rusijl značajnu vijest o sknrašnjem naimcnovanju veiikog kneza Nikolaja Nikolaje« ča za điktatora ruske imperije. Kada se scod stara rimska repuh'ika naiazila u opasnosti. izabirao je senat jednojra diktatora. Ne bi dakle bilo ba5 apsoiutno nemoguće. đa su se i ruski mierndavni krugovi riješili na to krajnje sređstvo. Jer koliko vod freba s rezervom primati sve one više lli manie uzbunjujnće vijesti koie stižu iz Rusiie, a kole niie mosniće tačno prov'erovatl, to je i r >alc izvan svake sn'nnje jnsno, đa u držav! rnskoj ima nečeg trulon-a. Sva , "ako bl ličnost ve'ikosra kneza Ni’ r oIalevi< < a h : 'a najpođesni'a za ulovi điktatora. ier čitavo nio' T ovo bićo norNieća ra Ivana Oroznog. Nikoiaj Nikola'evič bez snmnie ia vrio snosoban vojskovodla. no niev’va ie takti’-a ublsh'o u masi inak potnuno ostaia bez usnteiia pred vel'kim strateškim sp'’S''hriostirra jednoT Nind'V’h.trn^ | Jednog Hofzendorta. i zato on nosl giavnu krivnju za to. što je ođ ocromne vojs' r e. koiom ie Pnsi'a zanočela rat. preosfao tek iedan jarini os f ?fak. S tih je razlosra pao n nemiicst kod svo ,T a carskog gosnođnra i, kako ie poznato. bio odnrian na Kavkaz, da preduzme zanovtednišfvo nad onom votskom. koja ie onđje onertsala nrotiv Tnrske. No ve’ikš knez Ni'-'O/aj Nikola'evič une ni na Kavkazu bio mnogo bolje sreće i postigao je samo ma1ih uspjeha, te mu ni ovdie nije pnšlo za rukom, đa hi'o gđie prohiie turski front. No važniii izgleđa drugi niegov rađ, na ime rad, što ea je razviiao tamo, gd.ie to u I.ondonu nHesu bnš biii žel'e’i. On ja na ime na Afganisfanskoj granici izvršio reke pripreme, iz koiih se može vidieti, da Rusiia ni ! e baš toliko voljna, da se u skoroj budućnosti odrekne svojih davnašniih probfieva za Indiiom. Pošto niia

jeeaii farmeri. kc;i l.i rađc dali i nekoliko voiova za glavtt Lohovtt. No kao da ic nad životom tih vukova lebdila neka Čudna. nadnaravra ntoć. Oni su znali da ttmaknu i najlukavijem nanadaiu. izrugivahit se lcvcima. smiješkaIiu se stupicama i otrovima i kroz punih pet godina plaćaii sn stada cttrrumpawskih farntera krvavi dartak. A taj je danak iznosio dnevno bar jednu kravu. ! u to doba zaklala je ova četa već oko 2f>00 komada rajbolie stoke: u tek ini je naime išao samo najbolji zalogaj. 7 a ove lupeže niie vrijedi'a ona narodna. da su vuci uviiek giadtti. Oni stt bili dobro uvoieni jcr sn si mastili bradu samo dohrim zalcgajem. Uginulo ili bolesno živinče niiesu ni pogleda!i. Obično su ođabirai' za gozbu jtmad. dok su starc bikove i krave puštali na miru. Ovnovina nije im išia u tek. prem su se često zalijerali u stada ovaca tek iz puke ž.elje za krvliu. Tako su Blanka i onaj žuti kurjnk jcdne zimske noći godine 1S93. poklao 255 ovaca i to samo iz obiicsti, jer nijesu ni zalogaja od toga okusili. Taj primjer očito pokazuje njihovu požudu za ubijanjetri. FariTieri su svake godine iznašali razne nači r, e> kako da utamane te krvoloke. Ah oni stt i nadalje lijepo živjeli i pustošili usprkos svih naprezanja njihovilt t>roo 0 ’:t’'ja. Velika ucjena bijaše rapnlsana na Lobnvu glavu; na sve moguće načine pnstavIjali su razne ctrnve, no Lobo je to uvijek prozreo i uklonio se pogibii. Ali nečega se ipak Looo bojao: pušaka. Kako

je on dobro znao, da svatko u tom kraju tiosi uza se pušku ubciitu, nije nikada navaijivao na čovjeka, a ir'egova četa, videći već izdalcka čovjeka. dala bi se u bijeg. l' mnogo jc s'učajeva spasio Lobo svojom cpreznošću život svoje čete- jer je dopuštao. dn se iede samo ono, šio su otti sarni ttbili. Fini njegov njuh otkrio hi odmah. da li su tu imali Hudski p r sti posia, zami.iefio bi otrov. da je njekova četa mogla biti sigurna. da ne će nastradati ni s čovjeka ni s otrova. Jednoga dana začuje neki pastir zlog'asno ttriikanje staroga kttrjaka. i približavajuči se korak po korak. nadje u jcdnont dolu čitav vnčji čopor, kako je upravo opkolio mno"obrojno stado goveda. A i.obo je sjedio prstrance na maioj uzvisini. dok se Pianka mučila s ostalorn družbom. da odijeli odabranu žrtvu — a to biiaše kreoka >"n : ' , a od prcostalog stada. Nc goveda se stisnuše u gustu hiptt i ckr *i"še pretva napa^ačima svote >akc i ošfre rogove. Ivad bi vuci navalili na koju kravu iii voia. tizmaknula bi oni prema sredini i bojni rcd je bio našto uskoleban. Na ovaj način mogii su vuci da rane doduše onu junicu. ali je ne mogoše oslabiti za boj. Čini se. da 5 e Lobo izgubio strpljivosti. Na jednoč se digne sa svoga mjesra. i t'rb>t"< ? i ' -n. ?a!eti se svom snagom na stado. Uplašeno blago razleti sc na sve stranc kao konadi rasprsnute f.iauate, i za čas je Lobo bio u njihnvoj sredini. Junica, koju su vuci poželjeli. bježaia je. a Lobo za

njom. Za čas joi je bio na šiii. zatjerao jcj je zube u meso. s"ažno trgnuo i oborio je na tle. Mora d.a je zarrah bio žestok, jer se jitnica od strašnog udarca rrekoi aciia. srttšivši sa sobom i samog Loba. No div se ovai brzo uspravio. a pratnja njegova navalila je na nemoćnu junicu i za čas je razderala. Starl kurjak ttiie sudjeiovao kod tog k!an ! a; čim je jttnicu oborio. oputio se na svoje staro mjesro. od kud je mocao da bacl pogled na sve strane i kao đa je rekao: , /liebaio je to odrrait ovako učinitb a ne trošiti u tutanj dragocjeno vrijeme 1 *. Pas'ir se posvema pribiižio. opollo svoj rcvoiver. a vuci stt na to. po starom svnnt običnju. potražili snas u brzu bijegu. Pastir je otrovao rastrgaru junicu na tri rrjesta strilininom I ostavio razhojištc. znajući dobro da će se vuci povratiti po meso. On' su naime sami ubili jttnicu. No s1i.i r 'dećc jutro uz.alud ie tražio otrovnne vukove. Oni su se doduše povratili, jutncit pojeii. ali su sve otrovane dijelove istrci; I hacili u kraj. Od godine do godinc bivao je strah s te razbojničkc čete sve veči i veći, a jednako je tako i uciena na Lobovu glavu posrajala višom. te je već narasia na hiljadu dolara. a to je svakako nečuvena nagrada. Jednog dana došao je iz Teksasa u currumpawsku riz : nu ncki čovjck po imenu Tannery. Primantila ga visoka ucjena. Bio je on osobito oprcmlien za lov na vukove: imao je naitrtodernije puške. vanredno ustrujne konie i čonor ogrcmnih lcvačlrih pasa. Na dalckim poljanama Teksasa